Mobing u Crnoj Gori

dr Irena Radovic

MOBING U CRNOJ GORI O žrtvama, o nasilnicima i njihovim moćnim zaštitnicima dr Irena Radović

MOBING U CRNOJ GORI Autorka: dr Irena Radović Izdavač: Nova knjiga, Podgorica Dizajn: Biljana Gligorić Štampa: Grafo Group, Podgorica, jul 2022. godine Tiraž: 1000 Ova publikacija je realizovana uz podršku Evropske zadužbine za demokratiju (EED). Njen sadržaj ne odražava nužno zvanične stavove EED. Odgovornost za informacije i stavove izražene u publikaciji je u potpunosti na autorki. Određeni stavovi i informacije iznijeti u ovoj publikaciji produkt su mišljenja autorke, koje je formirano na osnovu neposrednih saznanja koja su joj predočena u toku trajanja postupaka, a za koja vjeruje da su istinita. This publication has been produced with the support of the European Endowment for Democracy (EED). Its contents do not necessarily reflect the official opinion of EED. Responsibility for the information and views expressed in this publication lies entirely with the author(s). CIP - Kaталогизација у публикацији Национална библиотека Црне Горе, Цетиње ISBN 978-86-7470-922-1 COBISS.CG-ID 22825476

MOBING U CRNOJ GORI O žrtvama, o nasilnicima i njihovim moćnim zaštitnicima dr Irena Radović

Mobing u Crnoj Gori Mami i svim ženama koje hrabro tabaju put jednakosti 7

AKRONIMI Centralna banka Crne Gore CBCG European Endowment for Democracy EED Evropska unija EU Posttraumatski stresni poremećaj PTSP Međunarodna organizacija rada MOR Zakon o radu ZOR Ujedinjene nacije UN Savjet Evrope SE Evropski sud za ljudska prava ESLJP Uprava za inspekcijske poslove UIP Agencija za sprječavanje korupcije ASK Zavod za izvršenje krivičnih sankcija ZIKS Demokratska partija socijalista DPS Liberalna partija LP Socijaldemokratska partija SDP Crnogorska komercijalna banka CKB PricewaterhouseCoopers PwC Osnovno državno tužilaštvo ODT Vrhovno državno tužilaštvo VDT

SADRŽAJ Riječ autorke ................................................................................................. 1 UVOD ......................................................................................................... 3 1. POJAM MOBINGA ................................................................................. 5 2. KLJUČNE AKTIVNOSTI MOBINGA .................................................... 8 3. VRSTE MOBINGA ................................................................................10 3.1 Horizontalni mobing ...........................................................................................10 3.2 Vertikalni mobing ................................................................................................10 4. FAZE MOBINGA ...................................................................................12 5. AKTERI MOBINGA ..............................................................................14 5.1 Mober ..................................................................................................................14 5.2 Žrtva mobinga .......................................................................................................... 15 5.3 Grupa za podršku ................................................................................................16 6. DISKRIMINACIJA I MOBING ............................................................17 6.1 Rodno zasnovana diskriminacija kao mobing ......................................................17 7. SEKSUALNO UZNEMIRAVANJE I MOBING ......................................19 8. MOTIVI I UZROCI MOBINGA ............................................................20 9. POSLJEDICE MOBINGA ............................................................................ 21 9.1 Posljedice mobinga po zaposlenog .......................................................................21 9.2 Posljedice mobinga po poslodavca ......................................................................22 9.3 Posljedice po državu i društvo ..............................................................................23 10. ŠTA NIJE MOBING .............................................................................24 11. PREVENCIJA MOBINGA ...................................................................25 11.1 Primarna prevencija ...........................................................................................25 11.2 Sekundarna prevencija .......................................................................................25 11.3 Tercijarna prevencija ..........................................................................................25 PRAVNA ANALIZA ...................................................................................27 12. MOBING U MEĐUNARODNOM PRAVU I UPOREDNIM ZAKONODAVSTVIMA ............................................................................27 12.1 Međunarodni pravni okvir ................................................................................28 12.2 Mobing u nacionalnim zakonodavstvima zemalja članica EU ...........................29 12.3 Mobing i diskriminacija: uzajamna povezanost i suštinske razlike ...................31 13. MOBING U ZAKONODAVSTVU CRNE GORE ................................33 14. POSTUPAK ZA ZAŠTITU OD MOBINGA .........................................35 14.1 Interni postupak zaštite od mobinga ................................................................35 14.2 Eksterni postupak zaštite od mobinga ..............................................................37

Mobing u Crnoj Gori 14.3 Zaštita učesnika u postupku zaštite od mobinga ..............................................38 14.4 Nadzor nad sprovođenjem Zakona o zabrani mobinga i kaznene odredbe .......38 15. MOBING U PRAKSI UPRAVE ZA INSPEKCIJSKE POSLOVE .........40 16. MOBING U SUDSKOJ PRAKSI CRNE GORE ...................................44 16.1 Zakon o zabrani mobinga i postupanje sudova u periodu 2012-2022. god. .....44 16.2 Pregled sudskih presuda kojima je pravosnažno utvrđen mobing u periodu 2012-2022. godine .......................................................................................48 I Tužiteljica S.P. protiv Opštine Kotor ........................................................................49 II Tužilac D.M. protiv Željezničkog prevoza Crne Gore AD ...................................54 III Tužilac M.Đ. protiv Glavnog grada Podgorica - Službe zaštite Glavnog grada .....59 IV Tužiteljica S.S. protiv Glavnog grada Podgorica - Službe zaštite Glavnog grada ...64 V Tužiteljica M.Ž.M. protiv Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama ..............................................................................................................71 VI Tužilac V.Ć. protiv Saveza Sindikata Crne Gore ....................................................75 VII Tužiteljice V.K. i A.Č. protiv tuženih Opštine Nikšić i Z.V. .................................79 16.3 Mobing u sudskoj praksi Crne Gore: zaključci .................................................83 17. PRESUDA EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA U PREDMETU „ŠPADIJER PROTIV CRNE GORE” ........................................................88 Završna riječ dr Irene Radović u procesu za mobing i diskriminaciju pred Osnovnim sudom u Podgorici .......................................................................95 18. POSTUPANJE CRNOGORSKOG PRAVOSUĐA U SLUČAJU IRENE RADOVIĆ PROTIV CBCG I RADOJA ŽUGIĆA .....................................99 18.1 Pregled osnovnih činjenica ..............................................................................101 18.2 Pregled slučaja po fazama mobinga .................................................................102 18.3 Predsudski postupak za zaštitu od zlostavljanja na radu ..................................131 18.4 Sudski postupak za zaštitu od zlostavljanja na radu .........................................139 18.5 Postupanje tužilaštva povodom krivične prijave mobera ..................................161 18.6 Postupanje crnogorskih sudova povodom tužbe Irene Radović za poništaj odluke Skupštine Crne Gore o nezakonitom razrješenju viceguvernerke CBCG ..................163 18.7 Postupanje sudova povodom tužbenog zahtjeva Irene Radović protiv CBCG i Radoja Žugića za mobing i diskriminaciju (2018 -2021) ...........................................173 19. SPORNA PITANJA U DOKAZIVANJU MOBINGA I DISKRIMINACIJE NA RADNOM MJESTU PRED CRNOGORSKIM SUDOVIMA ...........181 20. PREPORUKE ......................................................................................186 10

Mobing u Crnoj Gori ZAKLJUČAK ............................................................................................191 Annex 1: Profil Radoja Žugića, ViennEast Consulting GmbH, Beč, januar 2020.. ....192 Annex 2: Obraćanja zaposlenog CBCG predsjedniku Crne Gore Filipu Vujanoviću od 22.03.2018. i 19.04.2018. godine, s identičnom sadržinom upućena i predsjedniku Milu Đukanoviću i premijeru Dušku Markoviću .......................................................197 Annex 3: Elektonska korespondencija tužiteljice i mobera iz novembra 2017. godine dostavljen Osnovnom sudu uz tužbu za mobing i diskriminaciju protiv CBCG i Radoja Žugića ..........................................................................................................201 Annex 4: Zahtjev za zaštitu od mobinga tužiteljice (sa 19 priloga) proslijeđen posredstvom Arhive CBCG Poslodavcu 7. marta 2018. godine .................................206 Annex 5: Zahtjev za zaštitu od mobinga tužiteljice (sa 19 priloga) proslijeđen elektronskim putem Poslodavcu 8. marta 2018. godine ..............................................211 Annex 6: Zahtjev za vršenje inspekcijskog nadozora u CBCG od 12.03.2018. god. ..212 Annex 7: Organizaciona šema CBCG od 12.03.2018. godine kada ima 0 nadležnosti i zaposlenih sve do razrješenja tužiteljice 05.07.2018. godine .......................................213 Annex 8: Osvrt tužiteljice na sadržaj inicijative R. Žugića za njeno razrješenje od 02.07.2018. godine......................................................................................................214 BILJEŠKA O AUTORKI ..........................................................................221 11

Mobing u Crnoj Gori RIJEČ AUTORKE Zlostavljanje na poslu nije nešto što se dešava negdje daleko od nas. Pred vama je studija koja je nastala kao rezultat mog višegodišnjeg istraživanja i analize postupanja u slučajevima žrtava mobinga i diskriminacije na radnom mjestu u Crnoj Gori, u sklopu projekta podržanog od Evropske zadužbine za demokratiju (EED). Gruba kršenja dostojanstva i diskriminacija na radnom mjestu, masovnost radnih sporova i porast broja predstavki pred Evropskim sudom za ljudska prava tim povodom, predstavljaju crnogorsku realnost, ali i motiv da počnemo masovno govoriti o nasilju i zlostavljanju. To je prvi korak ka stvarnoj promjeni odnosa prema kulturi nasilja i nekažnjivosti nasilja. Psihičko nasilje na radnom mjestu je traumatično iskustvo, koje može ostaviti duboke posljedice na osobe koje ga dožive. O njemu nije lako pričati i veoma je važno pružiti podršku onima koje/i odluče da javno progovore i/ili da prijave nasilnike institucijama. Naročito kada su počinioci osobe na pozicijama moći, čija bezobzirnost proističe iz osjećaja nekažnjivosti. Radeći ovu studiju upoznala sam neke od žrtava čije slučajeve obrađujem. Dominantno, radi se o ženama koje su imale snagu da se suprotstave. Njihova iskustva, svjedočenja, sjećanja i danas, nakon protoka vremena, su uznemirujuća. No, istovremeno ohrabrujuća i inspirativna za mene da temu detaljnije sagledam, sistematizujem i približim javnosti. Studija sublimira sve slučajeve u kojima je pravosnažno utvrđeno postojanje mobinga u crnogorskoj sudskoj praksi, tokom protekle decenije otkako je usvojen Zakon o zabrani zlostavljanja na radu. Uz primjere iz oskudne i neuređene sudske prakse, daje presjek odluke Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Špadijer protiv Crne Gore, koja predstavlja snažan impuls državi da pokrene ozbiljna preispitivanja primjene Zakona o zabrani zlostavljanja na radu. Uz analizu izazova 1

Mobing u Crnoj Gori u postupanju nadležnih institucija i aktuelnoj sudskoj praksi, posebna je pažnja posvećena mom slučaju. Pokušala sam da, kroz lično iskustvo, pružim skroman doprinos i podršku žrtvama mobinga i diskriminacije i njihovoj borbi za zaštitu i ostvarivanje ljudskih prava, kako u konačnom glas nijedne žrtve ne bi bio utišan, već ohrabren i osnažen. Kažu da čovjek kad piše, daje dio svoje duše. Ovo, prije svega, dokumentarno štivo, dijelim drugima sa željom da im, ako se ikad nađu u ulozi žrtve mobinga i diskriminacije, bude od koristi. Smatram da treba da znaju kako su taj put prije njih prošli i drugi. Ne boreći se samo za sebe, već za pravdu i istinu. dr Irena Radović 2

Mobing u Crnoj Gori UVOD Pravo na rad i slobodu rada kao tekovina ustavnih određenja demokratskih društava bilježi dug istorijat, a u naučnoj i stručnoj literaturi interpretaciju koja upućuje na nova promišljanja o vrijednostima i značaju rada i zdravog radnog okruženja, te jednakih mogućnosti za žene i muškarce na radnom mjestu. U savremenom svijetu jasno se ističe odgovornost države i poslodavaca da obezbijede zaštitu ugleda i dostojanstva zaposlenih na radnom mjestu. Bez obzira da li se radi o psihičkom, diskriminatornom ili seksualnom zlostavljanju, nasilje na radnom mjestu zaslužuje posebnu pažnju, zato što su zaposleni osnovna vrijednost organizacije, u javnom i privatnom sektoru. Zlostavljanje na radu ili u vezi sa radom (mobing) je pojava koja se odvija upravo na radnom mjestu, s negativnim posljedicama po pojedinca i radnu sredinu, uz značajnu socijalnu i ekonomsku cijenu za cjelokupno društvo. U pitanju je psihosocijalni faktor rizika, koji sve više pogađa zaposlene u Crnoj Gori, u svim sferama radnih odnosa. Dok istraživanja i sudska praksa ukazuju da su žene češće žrtve mobinga, diskriminacije i seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu, žrtva može postati bilo koji zaposleni, bez obzira na pol, dob, socijalni status, stepen obrazovanja, radnu ili profesionalnu poziciju. Iako je mobing prepoznat u domaćoj zakonskoj regulativi već deceniju, implementacija propisa i njihovo tumačenje od strane sudova i inspekcijskih organa ostaje pod znakom pitanja, što je jedan od motiva da se deset godina nakon otpočinjanja implementacije Zakona o zabrani zlostavljanja na radu u Crnoj Gori, sagleda efikasnost i učinkovitost postojećeg pravnog okvira. Cilj studije Mobing u Crnoj Gori je podizanje svijesti i upozorenje na narastajuću prisutnost mobinga u Crnoj Gori, edukacija kako da prepoznamo šta je mobing i preveniramo ga kroz kvalitetnu organizacionu politiku i praksu, agilniju i kvalitetniju implementaciju zakonodavnog okvira, te unaprjeđenje istog. U uvodnom dijelu sadržana je razrada definicije mobinga, uzroka i posljedica zlostavljanja na radnom mjestu, aktera, mehanizama zaštite žrtava i prevencije pojave mobinga. Sastavni dio studije je i kvantitativna, dokumentarna i deskriptivna analiza donešenih pravosnažnih sudskih presuda u Crnoj Gori na temu mobinga, tokom desetogodišnjeg perioda od usvajanja Zakona o zabrani zlostavljanja na radu 3

Mobing u Crnoj Gori 2012. godine. Uz prikaz problematike zlostavljanja na radnom mjestu, modaliteta, te efikasnosti ostvarivanja pravne zaštite u crnogorskom pravnom sistemu, studija prati slučajeve mobinga za ukupno sedam pravosnažnih sudskih presuda kojima je utvrđen mobing u Crnoj Gori tokom posljednje decenije. Analizirana je i studija slučaja Špadijer protiv Crne Gore, kojim je žrtva mobinga u Crnoj Gori u konačnici dobila zadovoljenje pred Evropskim sudom za ljudska prava (ESLJP). Poseban osvrt je dat na slučaj mobinga i diskriminacije autorke publikacije, kroz studiju slučaja Irene Radović protiv Radoja Žugića i Centralne banke Crne Gore, gdje je kroz praktičan primjer predočen tok mobinga na visokom nivou gdje su mober i žrtva javni funkcioneri izabrani od strane Skupštine Crne Gore. Prikazane su ekstremne mjere koje poslodavci ukljuljkani u partijskoj moći i osjećaju nekažnjivosti mogu preduzeti, svjesno kršeći zakon, kako bi zaposlenog naveli na napuštanje radnog mjesta, kao i brojni izazovi u implementaciji Zakona o zabrani zlostavljanja na radu iz ugla učinkovitosti mehanizama inspekcijske i sudske zaštite. U završnici su date preporuke za poboljšanje pravnog okvira koji reguliše mobing i rodno zasnovanu diskriminaciju na radnom mjestu u Crnoj Gori, kako bi javno proklamovani i u zakonodavstvo utkani principi zabrane mobinga i diskriminacije na radnom mjestu postali stvarnost u Crnoj Gori. 4

Mobing u Crnoj Gori 1. POJAM MOBINGA Višedecenijska istraživanja mobinga u stranoj i domaćoj literaturi, te relevantna sudska praksa, još uvijek nijesu rezultirali jedinstvenom i opšteprihvaćenom definicijom mobinga. Prisutno je više pojmova koji se najčešće koriste kao sinonimi, poput uznemiravanje, emotivno nasilje, zlostavljanje na radu i u vezi sa radom, psihoteror na radnom mjestu. Tako se pojam „mobing“ koristi u Švedskoj, Njemačkoj i Italiji (mobbing), „moralno uznemiravanje“ u Francuskoj (harcèlement moral), „nasilje“ ili „agresivnost na radnom mjestu“ (workplace violence, aggression), kao i „zlostavljanje na radnom mjestu“ (workplace bullying) u SAD i Velikoj Britaniji. U opticaju su dodatno i termini „zloupotreba rada“ (work abuse) i „viktimizacija na poslu“ (victimization at work), kao i „psihički teror ili uznemiravanje“ (psychological terror, harassment, 1 violenza psicologica). Termin mobing, koji se uvriježio u domaćoj stručnoj i naučnoj javnosti, potiče iz engleskog jezika od glagola „to mob“ sa značenjem bučno navaliti, nasrnuti u masi, pogrdno nazivati i imenice „mob“ koja označava rulju, gomilu, puk, ološ. Od prethodnog je izvedena riječ mobing koja znači „prisilno, vulgarno, manirom ološa, nekoga psihički mučiti, društveno degradirati, uništiti ga i isključiti iz društvenog života“. Sistematsko naučno istraživanje mobinga otpočelo je osamdesetih godina prošlog vijeka i dovodi se u vezu sa Heinzom Leymannom (1932-1999), njemačkim psihologom koji je živio u Švedskoj i prvi osnovao kliniku za pomoć žrtvama mobinga. Leymann je utvrdio karakteristike mobinga, afirmisao fenomen u medicinskoj i psihološkoj literaturi, te doprinio identifikaciji mobinga kao posebnog pravnog instituta u brojnim nacionalnim zakonodavstvima. Termin mobing Leymann je „pozajmio“ od Konarda Lorenza2, koji je tom riječju nazvao ponašanje nekih vrsta životinja, koje udružujući se protiv jednog svog člana, istog napadaju i istjeruju iz zajednice, dovodeći ga nekada i do smrti. Slično ponašanje ljudi u radnoj sredini Leymann je nazvao mobingom. Njegova definicija mobinga iz 1984. godine, koja je ujedno bila i prva, označila 1 Gajin, S., Drobnjak, T., & Kočić-Mitaček, V. (2008). Model zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu. 2 Leymann, H. (1996a). The content and development of mobbing at work. European journal of work and organizational psychology, 5(2), 165-184. 5

Mobing u Crnoj Gori je mobing kao „psihički teror“, neprijateljski ili neetički vid komunikacije usmjerene na sistematičan način od strane jednog ili više pojedinca, prema 3 pojedincu. Leymann u „Enciklopediji mobinga“ definiše mobing na sledeći način: „Psihički teror ili mobing u radnom okruženju uključuje neprijateljsku ili neetičku komunikaciju, koja je na sistematičan način usmjerena od strane jedne ili više osoba, pretežno prema jednom licu, koje je usljed toga dovedeno u poziciju bespomoćnosti ili nemogućnosti da se odbrani i koje se u tom položaju zadržava kontinuiranim aktivnostima mobinga. Ovi postupci vrše se često (statistička definicija: jednom nedeljno), i tokom dužeg vremenskog perioda (statistička definicija: tokom šest mjeseci). Usljed čestog ponavljanja i dugog trajanja neprijateljskog ponašanja dolazi do značajnih mentalnih, psihosomatskih i 4 socijalnih patnji.“ 3 Leymann, H., & Gustavsson, B. (1984). Psykiskt vald i arbetslivet. Tva explorative undersökningar (Psychological violence at work places. Two explorative studies). 4 Leymann, H. (1996b). The Mobbing Encyclopaedia. Bullying, Whistleblowing. Retrieved April, 3, 2006. 6

Mobing u Crnoj Gori Osim Leymannove definicije vrlo je značajna i definicija Andree Adamsiz 1992. godine: „Mobing je ponašanje koje ima za cilj potcjenjivanje i degradiranje ljudskog bića preko zlonamjernog jezika i prikrivenih okrutnih djela koja 5 postupno podrivaju samopouzdanje i samopoštovanje osobe.“ Po mnogima jedna od najpotpunijih definicija mobinga navedena je u francuskom zakonu o mobingu iz 2002. godine, a glasi: „Mobing je psihičko maltretiranje koje se ponavlja putem aktivnosti koje za cilj ili posljedicu imaju degradaciju radnih uslova zaposlenog, čime se uzrokuje napad na žrtvu i nanosi šteta ljudskim pravima i ljudskom dostojanstvu, šteti fizičkom ili mentalnom 6 zdravlju ili kompromituje žrtvina profesionalna budućnost.“ Iako u teoriji postoji mnoštvo definicija mobinga, među najzastupljenijim je sljedeća: „Mobing je specifičan oblik ponašanja na radnom mjestu kojim jedna ili više osoba sistematski psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu, ugrožava njen ugled, ljudsko dostojanstvo i integritet, a sa ciljem eliminacije sa radnog mjesta.“ 7 Iz ove definicije proizilaze sljedeće bitne karakteristike mobinga: 9 u pitanju je psihičko zlostavljanje i ponižavanje neke osobe na radnom mjestu, od strane jedne ili više osoba, s dalekosežnim posledicama po zdravlje i socijalni status zaposlenog; 9 zlostavljanje i ponižavanje se vrši u kontinuitetu i u produženom trajanju; 9 psihičko zlostavljanje i ponižavanje dovodi do povrede dostojanstva zaposlenog, kao i do stvaranja neprijateljskog radnog okruženja. Dakle, mobing ima za posljedicu povredu osnovnih ljudskih vrijednosti, kao što su: ugled, čast i dostojanstvo. Sa druge strane, dovodi i do poremećaja međuljudskih odnosa na radnom mjestu, iz razloga što i zaposleni koji nisu žrtve mobinga osjećaju strah da se mogu naći u sličnoj situaciji, tako da vrlo često ne daju podršku žrtvi mobinga ili se pod pritiskom ili iz koristi pridruže zlostavljaču; 9 u većini slučajeva je planiran i odvija se s ciljem svjesnog ponižavanja pojedinca. U početku postoji nerazriješen konflikt koji prerasta u neobuzdane agresivne tendencije zlostavljača prema drugoj osobi, s ciljem napada i kažnjavanja. Žrtva postaje „obilježena“ i izolovana iz radne sredine, te predstavljena kao problem u radnom okruženju. 9 krajnji cilj mobinga jeste prestanak radnog odnosa zaposlenog, na sopstvenu inicijativu. To dalje ima posljedice po psihofizičko zdravlje, materijalni i socijalni status zaposlenog, kao i na radno okruženje, učinke 5 Kostelić-Martić, A. (2005) Mobing: psihičko maltretiranje na radnome mjestu (kako prepoznati mobing, kako se obraniti i kako ga spriječiti). Zagreb: Školska knjiga, str. 11. 6 Francuski Zakon socijalne modernizacije br. 2002–73 od 17. januara 2002. godine. 7 Simović V. (2010). Mobing - pojam, uzroci, posljedice i mehanizmi zaštite. Pravni zbornik, Podgorica, br. 1-2 /2010 ISSN: 0350-6630), str. 296-317. 7

Mobing u Crnoj Gori rada i poslovanje, kao i na porodicu žrtve i društvo u cjelini. Iz ovog razloga se mobing proučava ne samo sa pravnog, već i sa sociološkog, ekonomskog, medicinskog i psihološkog stanovišta. 2. KLJUČNE AKTIVNOSTI MOBINGA Prema Leymannu, svaki zaposleni tokom svog radnog vijeka ima 25% šansi da bude barem jednom žrtva mobinga.8 Započinje kada jedan pripadnik grupe, koji se osjeća iz nekog svog ličnog razloga ugrožen od strane svoje buduće žrtve, otpočne 9 sa zlostavljačkim ponašanjem i postupcima. Ponašanje i postupke koji čine mobing, prema efektu koji imaju na žrtvu i karakter aktivnosti kojima se vrši zlostavljanje, Leymann svrstava se u sljedeće kategorije: 9 napadi na mogućnost adekvatnog komuniciranja za potrebe rada (npr. žrtva se izopštava, ograničava se mogućnost izražavanja žrtve, izbjegavaju pogledi, odbijaju lični kontakti sa žrtvom, kao i verbalna i pisana komunikacija, ograničava se komunikacija ili nastupa potpuni prestanak komunikacije sa zaposlenim, blokira se dotok i pristup informacijama na koje zaposleni ima pravo...); 9 napadi na socijalne kontakte (zaposleni se stalno izoluje, niko mu se ne obraća, mober i grupa za podršku se ponašaju kao da ne postoji, žrtva se premješta daleko od kolega ili kolege bivaju premješteni daleko od nje, ne poziva se na zajedničke sastanke, neformalna druženja i sl.); 9 napadi na reputaciju (ponižavanje, ismijavanje, vrijeđanje, nipodaštavanje ili ogovaranje zaposlenog, širenje neistina o privatnom životu žrtve); 9 napadi na kvalitet rada i radnu sposobnost (zadržavaju se i ukrivaju važne informacije bitne za uspjeh radnog mjesta, vještački kreiraju stresne situacije kako bi se žrtva navela da pogriješi i donese pogrešne odluke, da 10 bi je mober predstavio kao nekompetentnu ; uz neutemeljene kritike žrtve, prigovore, etiketiranje, dodjeljivanja žrtvi samo beznačajnih radnih zadataka ili nedodjeljivanja uopšte, ili kada su dodijeljeni zadaci nerealni, kako bi se žrtva diskreditovala; podmetanja i kažnjavanja žrtve i/ili njoj bliskih saradnika, oduzimanja sredstava za rad ili nedozvoljavanja dovoljnog broja saradnika ako se radi o rukovodiocu/teljki, određivanje prekratkih rokova, 8 Leymann, H. (1990). Mobbing and psychological terror at workplaces. Violence and victims, 5(2),119-126. 9 Gulin, W. B. Mobbing in the Workplace-Causes and Consequences. 21st Century Pedagogy, 3(1), 14-19. 10 Bechowska-Gebhardt, A., & Stalewski, T. (2004). Mobbing the Pathology of Managing the Personnel. Warszawa: Difin. 8

Mobing u Crnoj Gori uz stalne promjene radnih zadataka; 9 napadi na zdravlje (žrtva je izložena prijetnjama i napadima, prisiljava se da obavlja radne zadatke u uslovima koji narušavaju njeno zdravlje, drži se u neuslovnim prostorijama i sl.). Neki od uobičajenih primjera zlostavljačkog ponašanja uključuju i sljedeće: širenje zlonamjernih i neistinitih glasina ili podataka, ogovaranja žrtve; namjerno izbjegavanje, ignorisanje i isključivanje žrtve iz kolektiva; potcjenjivanje ili omalovažavanje žrtve nedodjeljivanjem složenijih radnih zadataka kako bi se osjećala beskorisnom; dodjeljivanje poslova i zadataka bez prethodne edukacije; postavljanje rokova koje je nemoguće ispoštovati; stalne promjene zadataka i poslova; zadržavanje ili namjerno davanje netačnih informacija; ismijavanje i tračarenje na račun izgleda, pola, odijevanja, privatnog života; kritikovanje žrtve 11 bez opravdanog razloga. Postoje brojni drugi primjeri aktivnosti mobinga u radnoj sredini, a zajedničko im je negativno djelovanje na žrtvu i otežano funkcionisanje u takvoj radnoj sredini. 11 Gulin, W. B. Mobbing in the Workplace-Causes and Consequences. 21st Century Pedagogy, 3(1), 14-19. 9

Mobing u Crnoj Gori 3. VRSTE MOBINGA S obzirom na poziciju mobera (zlostavljača) i žrtve mobinga unutar organizacije, postojanje subordinacije između njih, kao i na smjer zlostavljačkih aktivnosti prema kome se sprovode, mobing se može klasifikovati kao horizontalni i v ertikalni. 3.1 Horizontalni mobing Horizontalni mobing podrazumijeva napade između zaposlenih koji su jednaki na hijerarhijskoj ljestvici, odnosno koji dijele radne zadatke i obaveze jednake ili slične vrijednosti. Usmjeren je od strane jednog ili više zaposlenih prema žrtvi mobinga. Kod ove vrste mobinga ne postoji subordinacija između učesnika ove pojave, jer je zlostavljač kod poslodavca raspoređen na ista ili slična radna mjesta kao i žrtva mobinga. Žrtve su uglavnom ambiciozni, kreativni i sposobni pojedinci, pa se i uzrok zlostavljanja najčešće vezuje za postojanje profesionalne konkurencije koja je praćena zavišću i ljubomorom od strane mobera. U takvim uslovima mober nastoji da eliminiše žrtvu, ako smatra da bi time mogao lakše napredovati, doći do željene pozicije ili zadržati istu. 3.2 Vertikalni mobing Vertikalni mobing se definiše kao nasilničko, odnosno zlostavljačko ponašanje poslodavca prema zaposlenom tzv. „silazni mobing“, dok je rjeđi pojavni oblik onaj u kojem je poslodavac u ulozi žrtve, a zaposleni u ulozi mobera. Ova vrsta mobinga se zove i „obrnuti mobing“. Osnovna karakteristika vertikalnog mobinga je postojanje subordinacije aktera, a u praksi su češći slučajevi da je žrtva mobinga podređeni zaposleni, kao ekonomski slabija strana u radnom odnosu. Neprijateljski odnos prema zaposlenom na nižem položaju se naziva još i „bossing“ i ima više načina na koje se ispoljava. U praksi se najčešće manifestuje u vidu „sindroma praznog stola“. U ovom slučaju se ispoljava na način da se zaposlenom uskraćuje obavljanje poslova radnog mjesta, ili mu se određuju poslovi koji ne odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima. Jedan od elemenata mobinga je da se neodgovarajući poslovi i zadaci dodjeljuju žrtvi u redovnim okolnostima, da bi 10

Mobing u Crnoj Gori se narušio njen ugled i povrijedilo profesionalno i lično dostojanstvo. Kada se vertikalni mobing ispoljava kroz „sindrom punog stola“ poslodavac žrtvi mobinga daje u obavezu završavanje poslova koje objektivno ne može uspješno da završi u toku radnog vremena ili u kratkom roku koji je zacrtan. To ima za posljedicu iscrpljivanje i zamor zaposlenog, jer je prinuđen da radi mimo radnog vremena. S tim u vezi, posebna podvrsta vertikalnog mobinga je tzv. „strateški mobing“, koji se javlja kada poslodavac ima potrebu da smanji broj zaposlenih, te se poslodavci koriste ovom vrstom mobinga, kako bi zaposleni sami otkazali radni odnos, a poslodavac na taj način bio oslobođen obaveze isplate otpremnina, kao jednog od garantovanih prava zaposlenih u slučaju prestanka radnog odnosa usljed tehnološkog viška. Za vertikalni mobing je karakteristično postojanje „grupe za podršku“. Naime, žrtva mobinga je često izložena psihičkom zlostavljanju ne samo od strane poslodavca, već i od drugih zaposlenih bliskih poslodavcu. Motivi mogu biti različiti, a najčešće se radi o potrebi pripadnika grupe za podršku da na taj način pokažu lojalnost poslodavcu, kako bi ostvarili korist i kako i sami ne bi postali žrtve mobinga. „Emotivni mobing“ kao podvrsta vertikalnog mobinga prisutan je u situacijama uzrokovanim osjećajima ljutnje, ljubomore, zavisti, kompetitivnosti, antipatije, neprijateljstva i često se reflektuje u vidu ogovaranja, spletkarenja i raznih podmetanja, ponižavanja, uvreda, blokiranja dotoka i pristupa informacijama na koje zaposleni ima pravo, postupno izolovanje i bojkotovanje, prekid komunikacije 12 13 itd. Osobine mobera i žrtve mobinga su ključni uzrok emotivnog mobinga. Dok su moberi uglavnom osobe s poremećajima ličnosti koje vrše mobing nad žrtvom zbog osjećaja antipatije, ljubomore, zavisti, straha ili želje za vlašću, žrtve su najčešće pravične, odgovorne, savjesne, radne osobe koje svojim pozitivnim osobinama i profesionalnim sposobnostima izazivaju zavist i ne daju zlostavljaču za pravo da ih maltretira. Nezavisno od toga da li se radi o veritkalnom ili horizontalnom mobingu, tzv. „serijski mobing“ prisutan je kada zlostavljačke aktivnosti potiču od jedne 14 osobe koja po odabiru „uništava“ jednog po jednog zaposlenog . Kao rezultat serijskog mobinga javlja se „sekundarni mobing“ koji se ogleda u posljedicama po psihičko zdravlje ostalih zaposlenih koji bezuspješno pokušavaju da izađu na kraj sa serijskim moberom. 12 Kostelić-Martić, A. (2006). Mobbing prevention and types of assistance to the victims. Temida, 9(4), 11 13 Kos, A. (2021). Mobing na radnome mjestu (Doctoral dissertation, University of Pula. Faculty of economics and tourism” Dr. Mijo Mirković”) 14 Višnić, M. (2018). Mobing u suvremenim organizacijama (Doctoral dissertation, Polytechnic of Međimurje in Čakovec). 11

Mobing u Crnoj Gori 4. FAZE MOBINGA Mobing je kompleksan proces satkan od niza spornih aktivnosti koje se međusobno preklapaju prelazeći iz jedne faze u drugu. Sve započinje osjećanjem ugroženosti koji se javlja kod budućeg mobera. Vremenom, ciljanim napadima na žrtvu, zlostavljač konstantno proganja žrtvu uzrokujući osjećaj nesigurnosti, tjeskobe, anksioznosti i straha. Maltretiranje se ponavlja sve dok zlostavljač ne dođe do željenog cilja, odnosno do udaljavanja žrtve s radnoga mjesta – dobrovoljnom ostavkom ili otkazom. 15 Prema Leymannu mobing podrazumijeva četiri osnovne faze: 9 konflikt mobera i žrtve; 9 početak psihičkog maltretiranja; 9 umanjivanje ili negiranje problema od odgovornih u ljudskim resursima; 9 isključenje zaposlenog iz radne sredine. Izvorni Leymannov model, unaprijedio je 2000. godine Harald Ege koji je uveo tzv. „nulto stanje“ kao nužan uslov za nastanak mobinga. Model prema Egeu16 uključuje šest osnovnih faza i jednu pretfazu – „nultu“ koja počinje uzajamnim nadmetanjem, koje je nerijetko subjektivni osjećaj budućeg zlostavljača. Kroz prvu fazu ili fazu ciljanih sukoba odabira se žrtva prema kojoj se djeluje s ciljem njene eliminacije i za ovu fazu je karakterističan konflikt – okidač mobinga. Navedeno djelovanje prelazi granice poslovne sfere i prelazi na privatni život žrtve. U drugoj fazi, odnosno fazi mobinga i stigmatizacije žrtva počinje da osjeća psihosomatske simptome. Zdravstvene tegobe (nesanica, razdražljivost, nesigurnost itd.) su naglašene u trećoj fazi koja može potrajati duže vrijeme. Pojavom zdravstvenih tegoba, posljedično dolazi do učestale odsutnosti žrtve sa radnog mjesta, zbog čega ljudski resursi postaju sumnjičavi i nerijetko griješe u procjeni žrtve, što Ege kvalifikuje kao četvrtu fazu. U toj fazi kad je žrtva „označena“ i stigmatizovana, nerijetka su brojna kršenja prava zaposlenog. U narednoj fazi znatnog pogoršanja psihofizičkog zdravlja žrtve mobinga, psihosomatski simptomi sve su izraženiji, ali i pokušaji žrtvine borbe za opstanak i povratak izgubljenog ugleda. Žrtva ima sve naglašenije simptome, izražene probleme nesanice, bolove u tijelu i kičmi, nerijetko disajne tegobe, pojavljuju se znaci depresije, a u stanju očaja sve više vremena provodi od ljekara do ljekara i uzimajući terapiju, čiji učinak je kratkotrajan, budući da izvorni problem i dalje 15 Leymann, H. (1996). The Content and Development of Mobbing at Work. European Journal of Work and Organizational Psychology, 5 (2), 165-185. 16 Ege, H. (2002). Mobbing: conoscerlo per vincerlo (Vol. 55). FrancoAngeli. 12

Mobing u Crnoj Gori ostaje neriješen. Posljednja faza ili faza isključenja žrtve mobinga iz radne sredine, predstavlja eliminaciju žrtve iz radne sredine u vidu ostavke, rjeđe odlaska uz otpremninu, prijevremene penzije, otkaza, samoubistva, itd. U kategorisanju mobinga, značajnu ulogu imaju i trajanje, težina i učestalost mobinga, pored psihološke strukture pojedinca, vaspitanja i osobina ličnosti. Shodno tome, Devenport17 kategoriše mobing na osnovu gradacije slične onoj kod opekotina: Grafički prikaz 1. Faze mobinga prema Egeu 9 mobing prvog stepena: kada zaposleni može pružiti otpor napadima na sebe. 9 mobing drugog stepena: zaposleni ne može da se odupre napadima i kad se već mogu uočiti posljedice po fizičko i psihičko zdravlje. 9 mobing trećeg stepena: kada negativni efekti mobinga na žrtvu postaju ozbiljni i žrtva nema gotovo nikakve šanse da obavlja radne obaveze i reintegriše se u nepromijenjenu radnu sredinu. 17 Davenport, T. (2014). Big data at work: dispelling the myths, uncovering the opportunities. Harvard Business Review Press. 13

Mobing u Crnoj Gori 5. AKTERI MOBINGA Istraživanja ukazuju da svaki pojedinac može postati žrtva mobinga tokom radnog vijeka, kao i da postoje ustaljene karakteristike po kojima se mogu prepoznati akteri mobinga. Akteri su mober ili zlostavljač, žrtva i grupa za podršku. U ulozi mobera se, zavisno od vrste mobinga mogu naći poslodavac, kod vertikalnog mobinga, ili zaposleni – najčešće kod horizontalnog mobinga. Pritom se u ovim ulogama može javiti jedno ili više lica, a naglašeno je važna uloga grupe za podršku. 5.1 Mober Mober ili zlostavljač na radnom mjestu je najčešće nadređeni s autokratskim tendencijama, koji zloupotrebljava položaj, pripisuje sebi tuđe ideje i postignuća, žrtvu učestalo diskriminiše, omalovažava, degradira, nanosi joj nepravdu, itd. Psiholozi tvrde da su moberi osobe sa poremećajem ličnosti i osjećajem 18 inferiornosti. Po pravilu, to su moćne, manje sposobne osobe, s izraženim nedostatkom empatije prema drugima. Njima se lako pridružuju slabe ličnosti u strahu da ne postanu žrtve mobinga, identifikuju se sa agresorom, staju na njegovu stranu očekujući ličnu korist. Moberi, aktivnostima mobinga prikrivaju nemoć u nekoj drugoj sferi života, najčešće privatnoj, formirajući oko sebe grupu u kojoj dokazuju svoju moć i važnost na račun žrtve, uvjeravajući ostale da je odabrana žrtva štetna za radnu sredinu i da je se treba riješiti. Na taj način moberi osiguravaju dominantnu poziciju ili odstranjuju zaposlenog koji im potencijalno stoji na putu uspjeha. Nerijetko to čine iz ličnog straha da neće biti dovoljno cijenjeni u okruženju žrtve ili da će sami postati žrtve. U ulozi mobera se mogu naći: 9 nadređeni koji u cilju eliminacije zlostavlja pojedinca ili grupu zaposlenih; 9 nadređeni koji zbog osjećaja ugroženosti, ljubomore, zavisti ili želje za vlašću i dominacijom maltretira pojedinca ili grupu zaposlenih; 9 grupa radnika koja maltretira svog nadređenog radi opšteg nezadovoljstva; 9 zaposleni koji maltretira kolegu na istom nivou u hijerarhiji zbog osjećaja ugroženosti, ljubomore, zavisti ili želje za vlašću i dominiranjem; 18 Yatsyna, O. (2021). Mobbing Syndrome as a Personality Disorder: The Consequences of Complicated Socialisation in the Symptoms of Occupational Destruction 14

Mobing u Crnoj Gori 9 zaposleni koji maltretira sve oko sebe; 9 grupa zaposlenih koja maltretira pojedinca zbog neke različitosti (pola, etničke, vjerske, regionalne pripadnosti, izgleda i sl.). Kada su u pitanju karakteristike ličnosti mobera, najčešće se radi o osobama 19 koje su nezadovoljne sobom, odnosno svojim sposobnostima i karijerom. Prema nekim shvatanjima, u osnovi mobinga je strah ili osećaj ugroženosti koji osjeća mober u odnosu na žrtvu, tako da on počinje strahom mobera, a održava se strahom žrtve mobinga. Takođe, poslodavac se može smatrati ugroženim i u situaciji kada postoji opasnost da zaposleni, koji je potencijalna žrtva mobinga, ukazivanjem na nezakonitosti u poslovanju kod poslodavca, može ugroziti njegove interese, 20 reputaciju i poziciju na tržištu. 5.2 Žrtva mobinga Žrtve mobinga su najčešće pravične, odgovorne, savjesne, radne osobe koje 21 svojim pozitivnim osobinama i profesionalnim sposobnostima izazivaju zavist. U ulozi žrtve mobinga su najčešće: 9 zaposleni sa izraženim osjećajem za pravdu; 9 zaposleni sa superiornim profesionalnim kapacitetima; 9 osobe koje su prijavile značajne nepravilnosti i nezakonitosti; 9 zaposleni drugačije polne, etničke, rasne pripadnosti; 9 zaposleni drugačije seksualne orjentacije; 9 novozaposlene osobe; 9 starije osobe pred penzijom koje nisu upoznate s novim tehnologijama; 9 osobe koje traže više samostalnosti u radu; 9 višak radne snage. Dakle, žrtve mobinga su najčešće zaposleni koji posjeduju superiorne stručne 22 kvalitete. Kod vertikalnog mobinga to su nerijetko zaposleni koji upozoravaju 23 na nezakonitost rada poslodavca. Sa druge strane, kod horizontalnog mobinga 19 Simović V. (2010). Mobing - pojam, uzroci, posljedice i mehanizmi zaštite. Pravni zbornik, Podgorica, br. 1-2 /2010 ISSN: 0350-6630), str. 296-317. 20 Rodić, V. (2015). Mobing. Anali poslovne ekonomije, 7(13). 21 Kos, A. (2021). Mobing na radnome mjestu (Doctoral dissertation, University of Pula. Faculty of economics and tourism” Dr. Mijo Mirković”). 22 Leymann, H. (1990). Mobbing and psychological terror at workplaces. Violence and victims, 5(2), 119- 126. 23 Simović V. (2010). Mobing - pojam, uzroci, posljedice i mehanizmi zaštite. Pravni zbornik, Podgorica, br. 1-2 /2010 ISSN: 0350-6630), str. 296-317. 15

Mobing u Crnoj Gori najčešće žrtve su učinkoviti zaposleni, čija je karijera u usponu. U pojedinim situacijama žrtve mobinga mogu biti i zaposleni koji su specifični po svojim psiho-fizičkim osobinama, kao npr. osobe sa invaliditetom, ili po svom porijeklu, polu, vjeri, izgledu, seksualnoj orijentaciji, opredjeljenju, uvjerenju i sl. 5.3 Grupa za podršku Grupa za podršku je prisutna i kod horizontalnog i kod vertikalnog mobinga. Ova grupa je generalno na strani zlostavljača, tako da je žrtva mobinga po pravilu usamljena. Kod horizontalnog mobinga su to oni zaposleni koji su po svojim profesionalnim sposobnostima inferiorni u odnosu na žrtvu mobinga, koji se zbog toga osjećaju ugroženim od žrtve, dok su kod vertikalnog mobinga to oni zaposleni koji, priključujući se ovakvoj grupi, iskazuju lojalnost poslodavcu. Grupa za podršku ima veoma aktivnu ulogu u toku trajanja mobinga. Kod 24 vertikalnog mobinga se ona još zove „produžena ruka poslodavca“. Dodatna specifičnost je što ova grupa nerijetko preduzima radnje zastrašivanja i psihičkog zlostavljanja umjesto mobera, čak i mnogo agresivnije od njega. Takođe, kod vertikalnog mobinga, zaposleni koji su članovi grupe za podršku od poslodavca dobijaju zauzvrat različite pogodnosti, kao što su: napredovanje na poslu, dodatno radno angažovanje i novčana davanja. Na ovaj način često dolazi do preplitanja vertikalnog i horizontalnog mobinga, jer je zaposleni kao žrtva izložen psihičkom zlostavljanju i zastrašivanju od strane poslodavca, ali i od strane dijela zaposlenih. 24 Ibid. 16

Mobing u Crnoj Gori 6. DISKRIMINACIJA I MOBING Radnje mobinga se mogu opisati kao pojava koja ide uz diskriminaciju i ima diskriminatornu prirodu. Faktori diskriminatornih odnosa i mobinga se po prirodi, u dobroj mjeri, poklapaju, dok su za mobing nužni sljedeći elementi: učestalost ponavljanja radnji, produženo trajanje, te cilj eliminacije zaposlenog iz radnog okruženja, da bi se diskriminatorna postupanja prema zaposlenom mogla kvalifikovati kao mobing. Diskriminatorno postupanje na radnom mjestu se ogleda u nejednakom tretmanu zaposlenih. Uz konflikt, osjećaj ugroženosti i ličnu netrpeljivost dodatni razlozi zlostavljanja na radu mogu biti i pol, rasa, nacionalnost, politička ili sindikalna pripadnost, fizička ili psihička specifičnost i sl. Drugim riječima – svaki razlog za frustraciju koju uzrokuju predrasude, stereotipi i drugi razlozi koji se odnose na specifično svojstvo žrtve. Kada se mobing analizira sa aspekta diskriminacije, pojavljuje se širok spektar mogućih radnji i razloga. Diskriminatorna postupanja, faktori diskriminacije – pojava predrasuda i stereotipa stvaraju povoljno tle za mobing. 6.1 Rodno zasnovana diskriminacija kao mobing Rodno zasnovana diskriminacija na radnom mjestu definiše se kao diskriminacija koja pogađa zaposlenu, odnosno zaposlenog, na radnom mjestu zbog njenog ili njegovog roda. Iako se odnosi i na žene i na muškarce, dostupna 25 literatura i podaci upućuju na to da ona češće pogađa žene. Najčešće se svodi na isključenje žena iz pozicija moći i primanja na radnom mjestu kojima imaju pristup muškarci, te se kao takva uobičajeno manifestuje u obliku isplate različitih plata za isti posao, ili kada pojedinci sa istim kvalifikacijama i jednakom 26 efikasnošću obavljaju različite poslove s različitim nivoima primanja. Iako zakonodavstvo zabranjuje diskriminaciju po bilo kojoj osnovi, uključujući rod, raspoloživa literatura ukazuje da je diskriminacija na radu i u vezi sa radom, često zasnovana na rodu, te da je kao takva prisutna i u javnom i u privatnom 27 sektoru. 25 Coffman, K. B., Exley, C. L., & Niederle, M. (2021). The role of beliefs in driving gender discrimination. Management Science, 67(6), 3551-3569. 26 Türker, M. K., & Erdem, M. (2022). Discrimination as a Mobbing Behavior. In Handbook of Research on Digital Violence and Discrimination Studies (pp. 229-247). IGI Global. 27 El Ghaziri, M., London, M., & Lipscomb, J. (2021). Workplace Bullying in the Public Sector. Special Topics and Particular Occupations, Professions and Sectors, 529-549. 17

Mobing u Crnoj Gori Istraživanja i statistički podaci u Crnoj Gori nedvosmisleno ukazuju da muškarci i žene nisu ravnopravno uključeni u radnu snagu. Mapiranje uzroka i faktora koji doprinose rodnoj neravnoteži i rodnoj diskriminaciji na radnom mjestu ima uporište u različitim aspektima rada, počevši od generacijske nejednakosti u obrazovanju, 28 kulturnih normi i tradicije, nejednakih mogućnosti za napredovanje i sl. Diskriminacija po osnovu roda doprinosi stvaranju povoljnog ambijenta za mobing. Zato identifikacija diskriminatornih odnosa treba da bude podsticaj za dijagnostifikovanje mobinga, posebno kada su mobing odnosi maskirani. S druge strane, ne mogu se sve radnje, bez procjene konteksta, dijagnostifikovati kao mobing. Potreban je zlostavljački kontekst i intencija urušavanja dostojanstva i ugleda žrtve, s ciljem eliminacije iz radnog okruženja. Na primjer, pojavu kao što je tračarenje i iznošenje neistina na račun privatnog života zaposlenog, Leymann kvalifikuje kao 29 jednu od 45 pojavnih radnji mobinga , a sudska praksa ukazuje da su u brojnim slučajevima zlostavljačkih aktivnosti usmjerenih protiv žena na radnom mjestu, iste 30 istovremeno bile izložene rodno-zasnovanoj diskriminaciji. Iz perspektive dostupne literature, rod je naglašeno značajan faktor u kontektstu mobinga. Naime, različite studije koje se bave istraživanjem odnosa između pola i mobinga, ističu da su zaposlene žene u većoj mjeri izložene mobingu od 31 muškaraca. Dostupna evropska istraživanja o uslovima rada ukazuju da su zaposlene žene izložene psihičkom nasilju tri puta više od muškaraca, dok su zaposlene u Irskoj, Finskoj i Luksemburgu izloženije psihičkom nasilju u odnosu 32 na zaposlene u drugim evropskim zemljama . Takođe, negativni efekti psihičkog nasilja na radnom mjestu su se pokazali učestalijim kod zaposlenih žena. U ovim istraživanjima utvrđeno je da je oko 65% viktimiziranih žena starosti 35-45 godina pretrpjelo učestale psihijatrijske posljedice, kao i da su prijave mobinga akademski etabliranih žena bile češće odbacivane.33 Prijavljeno je da se simptomi posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) često javljaju kod žrtava mobinga, 34 kod 49% žena i 35,3% muškaraca. PTSP usljed mobinga je ustanovljen kod 31% 28 Komar O, Šćepanović A, Glomazić M, Šuković D (2019) Rodno-zasnovana diskriminacija u oblasti rada i zapošljavanja u Crnoj Gori https://womensrightscenter.org/wp-content/uploads/2020/09/Rodno_zasnovana_ diskriminacija.pdf 29 Leymann, H. (1993). Ätiologie und Häufigkeit von Mobbing am Arbeitsplatz-eine Übersicht über die bisherige Forschung. German Journal of Human Resource Management, 7(2), 271-284. 30 Popa, D. (2021). Psychological, Legal and Organizational Perspectives on Mobbing as a Specific Phenomenon of Discrimination. EIRP Proceedings, 16(1). 31 Davenport N, Swartz RD, Eliot GP (2003) Mobbing; İşyerinde Duygusal Taciz, (Çev: OC Önertoy). İstanbul, Sistem Yayıncılık. 32 Tangian, A. S. (2007). Is work in Europe decent? A study based on the 4th European survey of working conditions 2005. 33 Gül, H., İnce, M., & Özcan, N. (2011). The relationship between workplace mobbing and burnout among academics at a Turkish university. Research Journal of International Studies, 18(1), 118-134. 34 Leymann, H., & Gustafsson, A. (1996c). Mobbing at work and the development of posttraumatic stress disorders. European Journal of Work and Organizational Psychology, 5(2), 251–275. 18

Mobing u Crnoj Gori žena i 21% muškaraca, dok je 44% zaposlenih žena napustilo posao dobrovoljno, 35 a 38% njih dobilo otkaz. 7. SEKSUALNO UZNEMIRAVANJE I MOBING Seksualno uznemiravanje od kolega ili nadređenih je svaki oblik neželjenog i neprimjerenog verbalnog, neverbalnog i fizičkog kontakta seksualne prirode. Ostvaruje se uglavnom prijetnjama, zastrašivanjima i seksualnim ucjenama, a sprovodi ponavljanjem neprimjerenih aktivnosti seksualne konotacije: nesuvislim ponašanjem, dobacivanjima i pošalicama, neprimjerenim tjelesnim kontaktima, gestovima, pogledima, nedoličnim predlozima, prekomjernim prijateljskim ponašanjima i sl. Takva seksualna ponašanja negativno utiču na psihičko i tjelesno zdravlje, na radnu sposobnost žrtve, uzrokujući uznemirujući, ponižavajući i uvredljiv radni ambijent. 36 Seksualna uznemiravanja su češće usmjerena prema ženama. Uz prisutnost stereotipa vezanih za rodne uloge u određenim profesijama, mentalitetski prag tolerancije na nasilničko ponašanje u brojnim kulturama još uvijek je relativno visok, te se seksualno uznemiravanje ne doživljava kao nešto nedopustivo i omalovažavajuće, što pogoduje ponavljanju ovakvih situacija i radnji. Stoga veliki broj slučajeva seksualnog uznemiravanja i dalje ostaje neprijavljen u uslovima nekvalitetne zakonske regulative i slabe implementacije, te straha žrtava od javne stigmatizacije i neučinkovitosti dostupnih mehanizama žaštite. 35 İbiloğlu, A. O. (2020). Mobbing (psychological violence) in different aspects. Psikiyatride Guncel Yaklasimlar, 12(3), 330-341. 36 Reguera, C., & García-Izquierdo, A. L. (2021). Women as victims of court rulings: Consequences of workplace harassment. Sustainability, 13(14), 7530. 19

Mobing u Crnoj Gori 8. MOTIVI I UZROCI MOBINGA Budući da mobing predstavlja psihološko zlostavljanje na radnom mjestu i oblik devijantnog ponašanja koji može uzrokovati ozbiljne zdravstvene posljedice za pojedinca, visoke troškove za organizaciju, za zdravstveni sistem i društvo u cjelini, od velikog je značaja sagledati uzroke takvog ponašanja koji se mogu pronaći na nivou organizacije, mobera i žrtve mobinga, u karakteristikama posla i organizacija, te aspektima ličnosti mobera i žrtve. Prema norveškom psihologu Einarsenu razlozi za mobing se mogu posmatrati u tri različite kategorije: 9 lični (skopčani s ličnim karakteristikama mobera i žrtve mobinga, poremećajima ličnosti, socijalnim i emotivnim vještinama, odnosno odsustvom istih); 9 društveni (neprijateljstvo, zavist, pretjerana konkurencija, ambicija, pritisak grupe); 9 organizacioni (promjene menadžmenta, organizacione kulture, 37 preopterećenost i nezadovoljstvo poslom, stil rukovođenja). Dostupna literatura ukazuje da su, zavisno od vrste mobinga, najčešći motivi i uzroci mobinga: patološke tendencije ličnosti, lični konflikti na radu, iracionalni stavovi, percepcije i strahovi mobera, kruta i naglašena hijerarhija, neadekvatna organizacija rada, nedovoljno transparentna atmosfera, nedostaci u internom informisanju, nedovoljno razgraničene nadležnosti i podjela zadataka, nedostaci u funkcionisanju ljudskih resursa, nerješavanje, odnosno potiskivanje svađa i konflikata, ukazivanje na propuste, nezakonitosti i korupciju kod poslodavca i 38 sl. Ovi uzroci su najčešće povezani, odnosno proizilaze jedan iz drugog i dovode do značajnih poremećaja u međuljudskim odnosima na radnom mjestu. Važan uzrok pojave mobinga je loša radna klima u kojoj vladaju zavist, zloba, neprijateljstvo i pritisci. Neispunjene ambicije, samo jednog člana radne grupe, mogu biti razlog da on otpočne mobing, ne bi li time targetiranog zaposlenog, ili više njih, ponizio i diskreditovao u cilju isticanja svojih „sposobnosti“. Iz navedenog se može zaključiti da se značajan problem krije u lošem rukovođenju, te da bi se boljom strukturom i ulaganjima u edukacije značajno moglo uticati na kvalitetniji radni ambijent, te efikasno prevenirati mobing. 37 Einarsen, K., & Einarsen, S. V. (2021). Combating workplace bullying: Interventions and the role of the organization’s ethical infrastructure. 38 Cortina, L. M., & Areguin, M. A. (2021). Putting people down and pushing them out: Sexual harassment in the workplace. Annual Review of Organizational Psychology and Organizational Behavior, 8, 285-309. 20

Mobing u Crnoj Gori 9. POSLJEDICE MOBINGA Mobing ima višestruke posljedice, kako po zaposlenog koji je u ulozi žrtve, tako i po poslodavca i čitavo društvo. 9.1 Posljedice mobinga po zaposlenog Kod žrtve mobinga, posljedice su izražene u pogledu psihičkog stanja i zdravlja, kao i u pogledu njenog socio-ekonomskog položaja. Najčešće socijalne i emotivne posljedice mobinga na zaposlenog su: padanje u nemilost, ponižavanje, konsekventna neprilagođenost okruženju, dok psihički znaci obuhvataju: razdražljivost, gubitak apetita, depresiju, sniženo interesovanje za komuniciranje (povlačenje u sebe), seksualnu apstinenciju, gubitak samopoštovanja, maniju gonjenja, pa i suicid. Dostupna literatura i praksa nedvosmisleno ukazuju da izloženost mobingu dovodi do produženog stresa koji se uglavnom manifestuje kroz ubrzan rad srca, povišen krvni pritisak, glavobolju, depresiju, smanjen ili povećan apetit, fizičku napetost i sl.39. Na ozbiljne posljedice ukazuju i brojna istraživanja iz oblasti socijalne psihologije, prema kojima mobing dovodi do osjećaja frustriranosti, nesposobnosti koncentracije, bespomoćnosti, gubitka samopoštovanja. Osim psihičkih tegoba, produženi stres izaziva i ozbiljnije zdravstvene tegobe. Istraživanja su potvrdila pozitivnu i direktnu korelaciju mobinga i psihosomatskih bolesti poput: bolesti srca i krvotoka, problema s disanjem, astmom, bolesti probavnog trakta, seksualne disfunkcije, ginekoloških oboljenja, smanjenja 40 ili gubitka imuniteta, malignih bolesti i sl. Pritom se ukazuje na postojanje opasnosti od utvrđivanja pogrešne dijagnoze kod žrtve intenzivnog mobinga, poput dijagnoze „poremećaja ličnosti“, „paranoje“, „manično-depresivne bolesti“ 41 i sl, ukoliko se zanemari radna sredina u kojoj pojedinac funkcioniše , kao i da u 42 ekstremnim slučajevima mobing za posljedicu ima suicid. U oko 20% slučajeva suicida uzrok je posttraumatski stresni poremećaj usljed zlostavljanja na radu ili u vezi s radom.43 Einarsen je utvrdio da kod žrtava zlostavljanja na radnom mjestu 39 Aziri, B., & Idrizi, D. (2015). Mobbing in the workplace: Cause and consequences. PROCEEDING BOOK, 259. 40 Topić Mlinarić, K. (2021). Povezanost mobinga i radne angažiranosti zaposlenika (Doctoral dissertation, University of Zagreb. Faculty of Economics and Business). 41 Branko A. Lubarda: ‚’Socijalna prava i dostojanstvo na radu’’, Pravni život br. 12 (2008), str. 433-458. 42 Leymann H. Självmord till följd av förhålland en i arbetsmiljön [Suicide as a result of conditions in the work environment] Arbete, människa, miljö 1987;(3):155–160 43 Grzesiuk, L., Szymańska, A., Jastrzębska, J., & Rutkowska, M. (2022). The relationship between the manifestations of mobbing and reactions of mobbing victims. Med Pr, 73(1), 1-12. 21

Mobing u Crnoj Gori postoji 6 puta veća vjerovatnoća da će imati suicidalne misli u odnosu na druge zaposlene.44 Učinkovitost žrtve u odmakloj fazi mobinga je mala ili gotovo nikakva, takva osoba je većinu radnog vremena u strahu, usmjerena je na predviđanje i očekivanje novih uvreda, poniženja i namještaljki koje dolaze od poslodavca ili kolega zlostavljača. Taj strah žrtve nerijetko prenose i na porodicu i najbliže prijatelje. Opterećeni problemom u kojem se nalaze ne primjećuju ni potrebe, niti radost u porodici, jer im je fokus na idućem radnom danu i tako u krug. Nerijetko se koriste i metodama poricanja, ne videći izlaz iz situacije. Žrtve mobinga vremenom mijenjaju svoju ličnost usljed pritisaka kojima su izložene, što se manifestuje nepovjerenjem prema okolini, osjećajima umora i iscrpljenosti, 45 odbačenosti koje proživljava i nikada neće biti ista. Pored toga, žrtva mobinga nerijetko gubi zdravlje i postaje asocijalna, u pojedinim slučajevima može postati i devijantna i agresivna. Istraživanja prestižnih evroskih instituta za rad ukazuju da 46 je prilikom traženja bolovanja mobing uzročnik bolesti u preko 80% slučajeva. Osim zdravstvenih, mobing ima značajne ekonomske posljedice po žrtvu koje uključuju troškove liječenja zarad oporavka fizičkog zdravlja poslije gubitka socijalnog zdravlja, smanjenja zarade usljed bolovanja, prestanka radnog odnosa ili davanja otkaza. Negativne posljedice mobinga reflektuju se i na kvalitet socijalnih kontakata pojedinca, odnose u porodici, te sveukupno urušavanje društvenog položaja žrtve mobinga. 9.2 Posljedice mobinga po poslodavca Mobing ima značajne ekonomske i socijalne posljedice i po poslodavca. Utiče u bitnoj mjeri na kvalitet poslovanja, s obzirom da poremećaji međuljudskih odnosa značajno doprinose smanjenju produktivnosti na radu. U uslovima mobinga rastu tenzije unutar organizacije, strahovi da bi se drugi zaposleni mogli naći u ulozi žrtve, pritisak mobera da se žrtva eliminiše i stvaranje „grupe za podršku“ vodi kreiranju nepovoljne organizacione atmosfere, nepovjerljivog okruženja, kolapsa u organizacionoj kulturi i vrijednostima, te ograničene kreativnosti i produktivnosti zaposlenih. Kada je u pitanju „serijski mobing“ jedna od značajnih posljedica mobinga je i burn-out sindrom, jer dovodi do smanjenja koncentracije, zamora i 44 Einarsen S, Raknes BI, Matthiesen SB, Hellesøy OH. Mobbing og harde personkonflikter. Helsefarlig samspill på arbeidsplassen [Bullying and Severe Interpersonal Conflicts. Unhealthy Interaction at Work]. Bergen, Norway: Sigma Forlag; 1994. 45 Kos, A. (2021). Mobing na radnome mjestu (Doctoral dissertation, University of Pula. Faculty of economics and tourism” Dr. Mijo Mirković”). 46 Biukovic S. (2018). Uticaj mobinga na radnu sposobnost zaposlenih. Dostupno na: https://scindeks-clanci. ceon.rs/data/pdf/0352-3713 22

Mobing u Crnoj Gori 47 smanjene motivacije za rad, što takođe ima negativan uticaj na produktivnost. Dodatno, usljed odsustvovanja sa rada zbog zdravstvenih problema žrtve mobinga, poslodavac ima značajne ekonomske posljedice, uvažavajući troškove koji se tiču isplate naknade za vrijeme odsustva sa rada zbog bolesti, opadanje broja kvalifikovanih radnika, potrebu zapošljavanja novih i troškova obučavanja, sudskih procesa i troškova isplate otpremnina usljed prijevremenih penzija. Tako, prema podacima Međunarodne organizacije rada (MOR), mobing košta poslodavca na način da umanjuje radni učinak za 60%, a troškove kompanije 48 povećava i do 180% godišnje. 9.3 Posljedice po državu i društvo Kako su zdravlje i produktivnost bitni elementi bruto nacionalnog dohotka, jasno je da od mobinga trpi društvo u cjelini sa ekonomskog stanovišta i negativnog efekta na poremećaj sistema vrijednosti. Sa stanovišta posljedica po nacionalnu ekonomiju, prema analizama MOR zlostavljanje na radu košta državu u prosjeku 49 3.5% BDP godišnje. Prisutni su i značajni efekti na tržištu rada zbog porasta nezaposlenosti, pa samim tim i dodatna izdvajanja iz budžeta za ostvarivanje prava na isplate naknada za nezaposlene. Zbog zdravstvenih problema koje zaposleni koji su žrtve mobinga imaju, jedna od posljedica mobinga jesu i dodatna izdvajanja iz fondova zdravstva, usljed liječenja i medicinske rehabilitacije, kao i ostvarivanja naknada za bolovanje. Značajan teret pada i na penzione fondove usljed ranijeg odlaska u penziju, porasta broja korisnika prijevremenih i invalidskih penzija (budući da u ekstremnim slučajevima mobing dovodi do potpunog ili djelimičnog gubitka sposobnosti za rad). 47 Litzcke, S. M., & Schuh, H. (2010). Stress, Mobbing und Burn-out am Arbeitsplatz. Springer-Verlag. 48 Hoel, H., Sparks, K., & Cooper, C. L. (2001). The cost of violence/stress at work and the benefits of a violence/stress-free working environment. Geneva: International Labour Organization, 81. 49 Ibid. 23

Mobing u Crnoj Gori 10. ŠTA NIJE MOBING Postoje postupci i ponašanja s kojima se možemo susresti na poslu i koji osobi mogu ličiti na zlostavljanje na radu, ali se, zakonski gledano, ne mogu smatrati mobingom. U tim slučajevima moguće je da se radi o drugim vrstama kršenja prava zaposlenih, pa su predviđeni drugačiji načini zaštite. Ne smatra se mobingom: 9 pojedinačni akt poslodavca (rješenje, ponuda aneksa ugovora o radu, upozorenje i dr.) koji sadrži odluku o pravima, obavezama i odgovornostima zaposlenog iz radnog odnosa; 9 ako je uskraćeno neko pravo utvrđeno zakonom, opštim aktom ili ugovorom o radu poput neisplaćivanja zarade i drugih primanja, prekovremeni rad suprotno zakonu, uskraćeno pravo na godišnji odmor…; 9 radna disciplina koja je u funkciji bolje organizacije posla (primjera radi zabrana pristupa društvenim mrežama tokom radnog vremena, obaveza pridržavanja kodeksa odijevanja ili zabrana obroka u prostorijama gde se radi ili primaju stranke); 9 aktivnosti koje su opravdane zbog zaštite bezbijednosti i zdravlja na radu (provlačenje kartica za identifikaciju zaposlenih pri dolasku na posao i odlasku s posla ili obaveza nošenja šljemova na gradilištu); 9 diskriminacija kao neopravdano pravljenje razlike među zaposlenima zbog njihovih ličnih svojstava; 9 ponašanje koje bi se moglo okarakterisati kao zlostavljanje na poslu, ali se ne ponavlja i/ili ne postoji namjera povrede dostojanstva ili narušavanja zdravlja; 9 razlike u mišljenjima, problemi i konflikti u vezi s poslom, ako nema namjere da se nanese povreda dostojanstva ili narušavanje zdravlja; 9 nanošenje lake ili teške tjelesne povrede ili silovanje, kao akti sa obilježjem krivičnog djela. 24

Mobing u Crnoj Gori 11. PREVENCIJA MOBINGA Za blagovremeno sprečavanje i preduprjeđivanje zlostavljanja na radu i u vezi sa radom, od posebne je važnosti pravovremeno rješavanje konflikata na radnom mjestu. Odlučujuću ulogu imaju pravni okvir kojim se reguliše pitanje mobinga i proaktivna uloga rukovodilaca u organizaciji, na svim nivoima. Postoji niz aktivnosti i načina kojima se utiče na prevenciju nastanka i širenja mobinga kroz nivoe primarne, sekundarne i tercijarne prevencije. 11.1 Primarna prevencija Primarnom prevencijom nastoji se spriječiti uzrok zbog kojeg bi moglo doći do narušavanja međuljudskih odnosa i dinamike radne sredine. To se postiže razvojem zdrave radne kulture utemeljene na poštovanju i uvažavanju drugih, podsticanjem uzajamne komunikacije, protoka informacija, kvalitetne raspodjele radnih zadataka, adekvatnog osposobljavanja i usavršavanja zaposlenih, kao i edukacijom zaposlenih o mobingu, mehanizmima zaštite i efektima zloupotrebe prava za zaštitu od mobinga. Dodatno se adekvatnim organizacionim rješenjima otklanjanju mogući uzroci i izvori nasilja, da ne bi došlo do pojave i/ili intenziviranja mobinga. Takva ulaganja u prevenciju imaju višestruke prednosti za zaposlene i za organizaciju u cjelini. 11.2 Sekundarna prevencija Cilj sekundarne prevencije je rano otkrivanje simptoma mobinga i sprečavanje dodatnog usložnjavanja problema, kroz preduzimanje adekvatnih mjera. Pritom naglašeno važnu ulogu ima služba ljudskih resursa, kao i posrednici, čija je uloga da doprinesu razriješenju konflikta kroz iznalaženje prihvatljivog rješenja za obje strane. 11.3 Tercijarna prevencija Budući da mobing može uzrokovati izuzetno teške posljedice za žrtvu, tercijarna prevencija bavi se otklanjanjem posljedica mobinga kroz mjere koje 25

Mobing u Crnoj Gori će žrtvi mobinga pomoći da što brže uspostavi psihofizičko zdravlje i povrati uništeno dostojanstvo. Rana dijagnoza uticaja mobinga na zdravlje može pomoći u smanjivanju posljedica na individualnom, porodičnom i socijalnom nivou. Važnu ulogu imaju grupe samopomoći i rehabilitacija u specijalizovanim zdravstvenim ustanovama. Pritom je zakonodavni okvir, koji reguliše zabranu zlostavljanja na radu, posebno važan u smislu obuhvata preventivnih mjera za smanjenje pojave mobinga, te adekvatnu pomoć žrtvama teškog oblika mobinga u obliku odšteta za nanesenu štetu i, kada to postane moguće, reintegrisanje u proces rada. 26

Mobing u Crnoj Gori PRAVNA ANALIZA Ovaj segment studije sadrži pregled relevantnog pravnog okvira za zaštitu od zlostavljanja na radu i u vezi sa radom u uporednom međunarodnom pravu i domaćem zakonodavstvu. Dodatno je osvijetljena i diskriminacija na radnom mjestu kao faktor rizika i, po pravilu, sastavni dio mobinga. Prilikom sagledavanja efekata desetogodišnje implementacije domaćeg pravnog okvira koji reguliše zaštitu od mobinga, posebno su analizirani učinci inspekcije rada kao nadzornog organa za sprovođenje Zakona o zabrani zlostavljanja na radu, kao i doprinos crnogorskog pravosuđa zaštiti od mobinga. Sastavni dio analize predstavlja pregled činjeničnog stanja i postupanja pravosuđa u svih sedam slučajeva u kojima je pravosnažno utvrđen mobing tokom prve decenije implementacije Zakona o zabrani zlostavljanja na radu, kao i u slučaju „Špadijer protiv Crne Gore” pred Evropskim sudom za ljudska prava (ESLJP) kojim je žrtva mobinga dobila zadovoljenje, nakon što je prethodno crnogorsko pravosuđe presudilo na štetu tužiteljice, na svim instancama. Posebno je obrađena studija slučaja autorke, čiji je tužbeni zahtjev protiv Radoja Žugića i Centralne banke Crne Gore (CBCG) za utvrđivanje mobinga i diskriminacije pred crnogorskim pravosuđem od aprila 2018. godine. 12. MOBING U MEĐUNARODNOM PRAVU I UPOREDNIM ZAKONODAVSTVIMA Pravo na dostojanstven rad zagarantovano je pravo svakog zaposlenog, komplementarno obavezi poslodavca da stvori bezbjedne uslove rada i zdravo radno okruženje. Na dostojanstvo zaposlenog negativno mogu uticati različita ponašanja, među kojima se posebno ističu mobing i diskriminacija na radnom mjestu. Mobing, ili zlostavljanje na radu i u vezi sa radom, se odražava u neprijateljskoj i neetičkoj komunikaciji koja se duže vrijeme sistematično vrši sa ciljem da se zaposleni dovede u bespomoćan položaj, s ciljem njegove eliminacije iz radnog okruženja. Kao takav, prepoznat je i zabranjen u brojnim uporednim zakonodavstvima, iako su načini njegovog uređivanja različiti. Pojedine države mobing uređuju zakonskim aktima, dok je u drugim mobing regulisan podzakonskim aktima, ponekad i u kombinaciji sa rješenjima koja su sadržana u kolektivnim ugovorima. Ipak, određeni principi su univerzalni: mobing se vezuje za proces rada; ne vezuje se za specifična lična svojstva žrtve ili njenu 27

Mobing u Crnoj Gori pripadnost nekoj široj grupi (žrtva može biti svako lice); značajna pažnja se posvećuje prevenciji mobinga, zaštiti žrtve i drugih zaposlenih od viktimizacije, kao i efikasnom, vansudskom ili sudskom, rješavanju mobinga. Kako u uporednom pravu ne postoji jedinstven način uređenja mobinga kao psihičkog uznemiravanja na radu, odgovarajuća rješenja se razlikuju od države do države: neka zakonodavstva izričito zabranjuju psihičko uznemiravanje na radu, dok je u mnogim državama ovo pitanje uređeno posredno, kao sastavni dio zaštite bezbjednosti i zdravlja na radnom mjestu. Istovremeno je, zbog činjenice da se u pitanju uznemiravanja na radu prepliću različiti aspekti više pravnih grana, ova materija uređena nizom različitih izvora prava, od zakona o radu i zakona o bezbjednosti i zdravlju na radu, preko krivičnih zakona, zakona o obligacionim odnosima, dok u jednom broju država pitanje mobinga predstavlja predmet regulisanja kolektivnih ugovora, kao npr. u Njemačkoj, ili pak kodeksa ponašanja, kao npr. u Irskoj. Uvažavajući da određivanje psihičkog uznemiravanja na radnom mjestu predstavlja naglašeno delikatan zadatak, pojedina zakonodavstva se opredjeljuju za široke definicije, koje sudovima omogućavaju fleksibilno tumačenje. 12.1 Međunarodni pravni okvir Pravo na rad zajamčeno međunarodnim konvencijama najprije treba shvatiti kao pravo na dostojanstven rad, koji se mora odvijati uz puno uvažavanje ličnosti radnika i bez bilo kakvog oblika diskriminacije. Ponašanje kojim se ne poštuje dostojanstvo zaposlenog, predstavlja kršenje ljudskih prava. Tako, pravo na dostojanstvo na radu štite mnogobrojni međunarodni akti kao što su: Univerzalna deklaracija o pravima čovjeka, Međunarodni pakt o građanskim i političkim slobodama, Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, uz Protokol br.12, kao i Evropska socijalna povelja iz 1961. godine. Međunarodni izvori radnog prava uređuju materiju mobinga posredno, kao integralni dio zaštite ljudskih prava i bezbjednosti i zdravlja na radu. Izuzetak predstavlja Revidirana evropska socijalna povelja, koja izričito zabranjuje psihičko uznemiravanje na radu, kao povredu prava na dostojanstvo.50 Ovim aktom Savjeta Evrope (SE) uznemiravanje na radu se definiše kao „ponavljano neprihvatljivo ili izrazito negativno i uvredljivo ponašanje protiv pojedinih zaposlenih na radnom mjestu“. Član 26 Revidirane povelje predviđa pravo na dostojanstvo na radu. Stav 2, 50 Revidirana evropska socijalna povelja (Službeni glasnik RS, broj 42/09), član 26, stav 2. 28

Mobing u Crnoj Gori posebno, obavezuje strane da, u cilju osiguravanja djelotvornog ostvarivanja prava svih zaposlenih na zaštitu dostojanstva na radu, u konsultaciji s organizacijama poslodavaca i radnika, podižu svijest i sprečavaju negativne i uvredljive radnje, te preduzmu sve odgovarajuće mjere za zaštitu zaposlenih od takvog ponašanja. Crna Gora je ratifikovala revidiranu Evropsku socijalnu povelju, proglašavajući se pravno obaveznom da poštuje njene odredbe. Međunarodna organizacija rada Ujedinjenih nacija (MOR) usvojila je Konvenciju o eliminaciji nasilja i uznemiravanja u svijetu rada u junu 2019. godine. MOR definiše mobing kao „uvredljivo ponašanje u vidu okrutnih, malicioznih ili ponižavajućih postupaka u namjeri da se potcijeni pojedinac ili grupa radnika. Uključuje udruživanje protiv određenog zaposlenog i podvrgavanje osobe psihološkom nasilju, te podrazumijeva konstantne negativne primjedbe, izolaciju osobe, ogovaranje i širenje lažnih informacija.” Konvencija je stupila na snagu u junu 2021. godine. Na nivou EU, zaključen je od evropskih socijalnih partnera Okvirni sporazum o uznemiravanju i nasilju na radu, kojim je zlostavljanje na radu određeno kao „neprihvatljivo ponašanje koje ima za cilj ili posljedicu povredu dostojanstva određenog menadžera ili zaposlenog, uticaj na njegovo zdravlje i/ili stvaranje neprijateljskog radnog okruženja, usljed ponavljanog i namjernog zlostavljanja, 51 zastrašivanja i ponižavanja zaposlenog.” 12.2 Mobing u nacionalnim zakonodavstvima zemalja članica EU Uprkos odsustvu relevantne EU direktive koja se bavi mobingom, sve zemlje članice prepoznaju važnost ovog problema i preduzimaju korake na nivou nacionalnih zakonodavstava. Evropski parlament je usvojio Rezoluciju o zlostavljanju na radnom mjestu 2001/2339 (INI), kao i Rezoluciju o borbi protiv seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja u EU (2017/2897(RSP)) (2018/C 346/25) koje su usmjerene na mobing, kao psihološko nasilje na radnom mjestu. Brojne evropske zemlje donijele su zakone o mobingu: 9 prvi zakonski tekst o sprečavanju mobinga usvojen je u Švedskoj 1993. godine. Uredba o viktimizaciji na radu istu definiše kao „ponovljene izrazito negativne postupke usmjerene protiv pojedinačnog zaposlenog, koji mogu 52 rezultirati izolovanjem i isključenjem zaposlenog iz radne zajednice.” 51 BUSINESSEUROPE, UEAPME, CEEP and ETUC Framework agreement on harassment and violence at work, 26 April 2007, point 3. 52 Kovačević, L. (2016). Pojam zlostavljanja na radu u zakonodavstvu i sudskoj praksi Republike Srbije. Kaznena reakcija u Srbiji, 214. 29

Mobing u Crnoj Gori 9 u Holandiji od 1994. godine postoji zakon koji propisuje obavezu poslodavca da zaštiti radnike od seksualnog zlostavljanja, psihičke agresije i nasilja na radnom mestu. Prema zakonu iz 1994. godine u Norveškoj zaposleni ne smiju biti izloženi psihičkom maltretiranju. 9 u Francuskoj je 2002. godine donešen Zakon o socijalnoj modernizaciji kojim se zabranjuje „svako ponovljeno moralno uznemiravanje koje ima za cilj ili posljedicu pogoršanje radnih uslova na način koji šteti pravima i dostojanstvu zaposlenog, narušava njegovo fizičko i mentalno zdravlje 53 ili ugrožava profesionalnu budućnost zaposlenog.” Zabrana moralnog uznemiravanja propisana je i Zakonom o radu i Krivičnim zakonikom. Tako je izmjenama Krivičnog zakonika iz 2001. godine zabranjena zloupotreba položaja sa namjerom da se drugom licu nametnu uslovi rada koji vrijeđaju ljudsko dostojanstvo. Francuski Krivični zakonik propisuje kaznu od godinu dana zatvora i novčanu kaznu od 15.000 eura za lice koje vrši mobing, odnosno moralno uznemiravanje. Zakon o radu predviđa 54 kaznu zatvora od jedne godine i/ili novčanu kaznu od 3.750 eura. 9 u Belgiji je 2002. godine donešen Zakon protiv nasilja i moralnog i seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu, shodno kojem moralno uznemiravanje na radnom mjestu predstavlja „ponovljeno zlostavljačko ponašanje koje se sastoji od jednostranih ponašanja, riječi, radnji ili gestova koji imaju za svrhu negativni uticaj na ličnost, dostojanstvo, fizički ili duševni integritet zaposlenog za vrijeme obavljanja rada i koji mogu da ugroze njegovo radno mjesto ili stvore neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo radno okruženje.” U Danskoj je od 2002. godine na snazi zakon koji zahtijeva da posao ne snosi nikakav rizik od narušavanja mentalnog ili fizičkog zdravlja. U Finskoj je 2004. godine usvojen anti-diskriminacioni akt koji sadrži odredbu o uznemiravanju kao „namjernu ili de facto povredu dostojanstva i integriteta osobe ili grupe ljudi, tako što se stvara zastrašujuće, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.” 9 države koje nijesu donijele posebne zakone, zaštitu od mobinga regulišu Zakonom o radu, Krivičnim zakonom, anti-diskriminacionim zakonodavstvom, kroz načelo jednakosti ili kroz zaštitu zdravlja i bezbijednosti. Mobing se, u tom slučaju, prepoznaje kao ponašanje na bazi diskriminatorske osnove koje se sprovodi od jedne ili više osoba na radnom mjestu, sa ciljem stvaranja neprijateljske i ponižavajuće okoline koja vodi povredi dostojanstva zaposlenog. U Italiji je pravna zaštita od mobinga u okviru anti-diskriminacionog zakonodavstva i primenjuje se bez obzira na razlog uznemiravanja na radu. Iako u Njemačkoj zakonodavstvo ne sadrži 53 Loi n° 2002–73 du 17 janvier 2002 de modernisation sociale (Journal Officiel RF, n° 15 du 18 janvier 2002, str. 1008). 54 Code du travail, član L.1152–1. 30

Mobing u Crnoj Gori definiciju mobinga, sudovi kao uznemiravanje na radu navode „slučajeve sistematskog neprijateljstva, zlostavljanja ili diskriminacije koji su počinjeni od nadređenog ili između zaposlenih”. U sudskim odlukama mobing se definiše i kao: „kontinuirano i koordinirano ponašanje na radnom mjestu sa namjerom uznemiravanja ili diskriminacije kolege ili podređenog u namjeri da se postigne nezakonit cilj, povreda prava ličnosti, dostojanstva ili zdravlja žrtve.” Njemački federalni radni sud u presudama novijeg datuma još šire definiše mobing: „Svako neželjeno ponašanje sa namjerom povrede dostojanstva osobe i stvaranja neprijatnog, ponižavajućeg ili neprijateljskog okruženja prouzrokovanog sistematskim i kontinuiranim kršenjem ljudskih prava, te napadima na reputaciju ili fizičko zdravlje.” Prema ovoj definiciji, zaštita od uznemiravanja nije ograničena na osnove diskriminacije i primenjuje se bez obzira na razlog zlostavljanja. 12.3 Mobing i diskriminacija: uzajamna povezanost i suštinske razlike Iako se često poistovjećuju, a mobing nerijetko i zakonski definiše kao vrsta 55 diskriminacije , radi se o različitim pojavama. Nesporno je da se i zabrana mobinga i zabrana diskriminacije odnose na zaštitu ljudskog dostojanstva. Takođe je neupitno i da su diskriminatorne radnje često sastavni dio zlostavljanja na radu.Prisutne su, međutim, značajne kvalitativne razlike u njihovom određenju. Zabrana diskriminacije obuhvata sve oblasti društvenog života i sve aktivnosti pojedinca, dok se mobing odnosi isključivo na proces rada. Diskriminacija je uglavnom motivisana postojanjem određenog ličnog svojstva žrtve, koje predstavlja motivaciju počinioca da vrši diskriminaciju i takvo ponašanje izazvano je širim društvenim kontekstom (predrasude, stereotipi). Kod mobinga se, međutim, motivacija crpi iz odnosa prema konkretnom licu – mobing je posljedica antagonizma prema drugom zaposlenom zbog emocija koje počinilac ima (emotivni mobing), straha da će 55 Inicijalno je mobing u Crnoj Gori, uz Zakon o radu (od 2010. godine), bio regulisan i Zakonom o zabrani diskriminacije, gdje je u članu 8 mobing bio definisan kao oblik diskriminacije. U Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini je i dalje prisutno takvo tumačenje. Zakon o radnim odnosima u Republici Sjevernoj Makedoniji iz septembra 2009. eksplicitno je zabranio psihološko uznemiravanje na radnom mjestu i posebno naveo termin mobinga, koji je kao takav uveden u pravni sistem Sjeverne Makedonije. Psihološko uznemiravanje na radnom mjestu (mobing) je definisano kao diskriminacija i svako negativno ponašanje pojedinca ili grupe (najmanje jedanput nedjeljno u periodu od šest mjeseci) koje predstavlja povredu integriteta, ugleda i časti zaposlenog i izaziva strah ili stvara neprijateljsko, ponižavajuće i uvrjedljivo okruženje. U Republici Srbiji se zabrana uznemiravanja i seksualnog uznemiravanja, propisana članom 21. Zakona o radu, u praksi pokazala nedovoljnom, te je sljedstveno tome mobing regulisan posebnim zakonom - Zakonom o sprječavanju zlostavljanja na radu, koji je u primjeni od 04.09.2010. Srbija je prva zemlja u regionu koja je mobing regulisala posebnim propisom. Ibid, str 46. 31

Mobing u Crnoj Gori biti ugrožen od žrtve ili zbog poslovne koristi koju mober može sebi pribaviti na taj način (strateški mobing). Svrha mobinga jeste u zastrašivanju i stvaranju nepovoljne radne atmosfere (straha, neprijatnosti, izolovanosti, ponižavanja) i radi se o ponašanjima koja se ponavljaju. Dakle, diskriminacija može postojati na osnovu jednokratnog postupanja lica prema žrtvi, dok se kod mobinga zahtijeva kontinuitet postupanja - direktno povezan sa postojanjem posljedice mobinga (atmosfere poniženja, izolovanosti, straha i slično) koja nastaje nakon više radnji. Mobing je posljedica ličnog odnosa prema zlostavljanom licu, dok je kod diskriminacije prisutan društveni aspekt, jer se po pravilu njome njeguju i promovišu negativne društvene vrijednosti kroz jačanje postojećih predrasuda i stereotipa. Diskriminacija postoji uvijek kada postoji objektivna radnja, a subjektivni doživljaj žrtve nije od primarnog značaja. Tako će diskriminacija postojati uvijek kada neki poslodavac manje plaća zaposlene žene u odnosu na muškarce koji rade na istim poslovima, bez obzira na to da li su zaposlene žene toga svjesne ili ne. Mobing je za razliku od diskriminacije isključivo vezan za proces rada i samim tim postoje elementi koji nisu regulisani zabranom diskriminacije, a koji su od izuzetne važnosti za primjenu propisa i sankcionisanje nedozvoljenog ponašanja 56 u ovom domenu. Sve prethodno ukazuje na realnu potrebu da se mobing reguliše na poseban način, odvojeno od diskriminacije, što je slučaj s crnogorskim zakonodavstvom. 56 Reljanović, N., & Petrović, A. (2011). Šikanozno vršenje prava, diskriminacija i zlostavljanje na radu, zakonska regulativa i praksa [Misuse of Rights, Discrimination and Mobbing: Legal Framework and Practice]. Pravni zapisi, 2(1), 186-196. 32

Mobing u Crnoj Gori 13. MOBING U ZAKONODAVSTVU CRNE GORE Pravo na zaštitu od zlostavljanja na radu i u vezi sa radom u Crnoj Gori ima ustavni i zakonski karakter. Ustavom se jemči dostojanstvo i sigurnost, nepovredivost fizičkog i psihičkog integriteta čovjeka, njegove privatnosti i ličnih prava, kao i to da niko ne smije biti podvrgnut mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju (član 28 Ustava). Do stupanja na snagu Zakona o zabrani zlostavljanja na radu („Sl. list CG” br. 30/12), 08. juna 2012. godine, mobing je bio regulisan Zakonom o zabrani diskriminacije, kao i posebnim odredbama Zakona o radu. Integralni dio Zakona o radu je obaveza poslodavca da obezbijedi uslove rada i organizuje ga primjenom mjera bezbjednosti i zaštite života i zdravlja na radu, kao i da poštuje ličnost i štiti privatnost zaposlenog. Izmjenama Zakona o radu (ZOR) iz decembra 2011. godine uvedene su odredbe o zabrani zlostavljanja na radnom mjestu, odnosno mobing definisan kao „svako ponašanje prema zaposlenom ili grupi zaposlenih kod poslodavca koje se ponavlja, a ima za cilj ili predstavlja povredu dostojanstva, ugleda, ličnog i profesionalnog integriteta, položaja zaposlenog koje izaziva strah ili stvara neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, pogoršava uslove rada ili dovodi do toga da se zaposleni izoluje ili navede da na sopstvenu inicijativu otkaže 57 ugovor o radu.“ Izmjenama Zakona o radu predviđeno je da će se zaštita od mobinga na radu urediti posebnim zakonom. Na taj način, utvrđen je osnov za donošenje Zakona o zabrani zlostavljanja na radu, kojim je po prvi put ova materija normirana u junu 2012. godine.58 Pored ponašanja koje ima elemente mobinga, koji su prethodno definisani Zakonom o radu i Zakonom o zabrani diskriminacije, Zakon o zabrani zlostavljanja na radu je u definiciju mobinga uključio „i podsticanje ili navođenje drugih na ponašanje koje predstavlja zlostavljanje na radu i u vezi sa radom.” Izvršilac mobinga je, shodno odredbama Zakona, poslodavac sa svojstvom fizičkog lica ili odgovorno lice kod poslodavca sa svojstvom pravnog lica, zaposleni ili grupa zaposlenih kod poslodavca ili treće lice sa kojim zaposleni ili poslodavac dolazi u kontakt prilikom obavljanja poslova na radnom mjestu, koji vrši mobing. Odredbe ovog zakona primjenjuju se i na lica koja su angažovana van radnog odnosa, kao što su: lica na stručnom osposobljavanju i usavršavanju kod poslodavca bez zasnivanja radnog odnosa; učenici i studenti koji su kod poslodavca na praktičnoj obuci; volonteri; lica koja za vrijeme izdržavanja kazne 57 Definicija mobinga u Zakona o radu (vidi: “Službeni list Crne Gore”, br. 074/19 od 30.12.2019, 008/21 od 26.01.2021, 059/21 od 04.06.2021, 068/21 od 23.06.2021) u članu 14 je preuzeta i dopunjena usvojenim lex specialisom - Zakonom o zabrani zlostavljanja o radu. 58 “Službeni list Crne Gore”, br. 030/12 od 08.06.2012, 054/16 od 15.08.2016. 33

Mobing u Crnoj Gori zatvora ili vaspitne mjere obavljaju određene poslove; lica na dobrovoljnim i javnim radovima, radovima organizovanim u opštem interesu, radnim akcijama i takmičenjima i svako drugo lice koje po bilo kom osnovu učestvuje u radu poslodavca, a odnose se podjednako i na muškarce i žene. Osim toga, odredbe ovog zakona primenjuju se i na slučajeve uznemiravanja i seksualnog uznemiravanja, u skladu sa propisima kojima se uređuje rad. Nadalje, poslodavcem se u smislu ovog zakona smatra državni organ, organ državne uprave, organ i služba lokalne samouprave, javna ustanova, privredno društvo, kao i domaće ili strano pravno ili fizičko lice, odnosno dio pravnog lica. Zakon o zabrani zlostavljanja na radu akcenat stavlja na preventivne mjere zaštite od mobinga, shodno kojima je poslodavac dužan da zaposlenom obezbijedi rad u radnoj okolini pod uslovima u kojima će biti obezbijeđeno poštovanje njegovog dostojanstva, integriteta i zdravlja, kao i da preduzima potrebne mjere da zaposlenog zaštiti od mobinga. Stoga, prije stupanja na rad, poslodavac ima obavezu da u pisanoj formi upozna zaposlenog sa pravima, obavezama i odgovornostima u vezi sa zabranom mobinga, kao i da u cilju prepoznavanja, prevencije i sprečavanja mobinga, sprovodi mjere obavještavanja i osposobljavanja zaposlenih i njihovih predstavnika o uzrocima, pojavnim oblicima i posljedicama vršenja mobinga na radu i u vezi sa radom. Treba napomenuti da u samom Zakonu nijesu taksativno nabrojana ponašanja koja imaju elemente mobinga, već je ovo pitanje uređeno podzakonskim aktom - Pravilnikom o pravilima ponašanja 59 poslodavca i zaposlenog u prevenciji i zaštiti od zlostavljanja na radu (u daljem tekstu: Pravilnik), koji je propisalo Ministarstvo rada i socijalnog staranja Crne Gore, s početkom primjene od 05.11.2012. godine. Jedna od obaveza poslodavca jeste i određivanje posrednika, koji će primati pritužbe koje se odnose na mobing i posredovati među stranama u slučaju spora. Obaveza određivanja posrednika predviđena je za poslodavca kod kojeg je u radnom odnosu 30 ili više zaposlenih. U postupku izbora posrednika poslodavac je dužan da pribavi mišljenje reprezentativnog sindikata, odnosno predstavnika zaposlenih. Za poslodavce koji zapošljavaju manje od 30 zaposlenih predviđeno je da posrednika sporazumno određuju: zaposleni koji je izložen mobingu, zaposleni koji se tereti za mobing i zaposleni kojeg odredi poslodavac. Pritom posrednik ne može biti lice koje je u postupku posredovanja predloženo u svojstvu svjedoka. Po pitanju naknade štete žrtvi mobinga, Zakon polazi od principa objektivne odgovornosti za štetu poslodavca, na način što se predviđa da će poslodavac odgovarati za štetu koju odgovorno lice, zaposleni ili grupa zaposlenih vršeći mobing prouzrokuje drugom zaposlenom, pa ako je navedenu štetu nadoknadio poslodavac, isti ima pravo da od počinilaca mobinga zahtijeva naknadu isplaćene štete. 59 “Službeni list Crne Gore”, br. 056/12 od 09.11.2012 34

Mobing u Crnoj Gori Sa druge strane, predviđena je i odgovornost zaposlenih u slučaju zloupotrebe prava na zaštitu od mobinga. Zloupotrebu prava na zaštitu od mobinga, u smislu zakona, čini zaposleni koji je znao ili je morao da zna, da ne postoje razlozi za pokretanje postupka za zaštitu od mobinga, a pokrene ili inicira pokretanje tog postupka, sa ciljem da za sebe ili drugog pribavi materijalnu ili nematerijalnu korist, ili da nanese štetu drugom licu. U ovom slučaju je predviđena disciplinska odgovornost. Osim toga, za povredu radne obaveze odgovaraće i zaposleni koji vrši mobing, odnosno zaposleni koji je u saznanju da se vrši mobing, a koji ne prijavi ponašanje koje može predstavljati mobing. Ove zakonske odredbe imaju za cilj generalnu prevenciju mobinga, što je i bio razlog za normiranje problematike zlostavljanja na radu kroz poseban zakonski tekst. 14. POSTUPAK ZA ZAŠTITU OD MOBINGA Zakon o zabrani zlostavljanja na radu predviđa postupke interne i eksterne zaštite žrtve mobinga. Postupak interne zaštite sprovodi se kod poslodavca, pred posrednikom, dok se postupak eksterne zaštite od mobinga sprovodi pred Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova i pred nadležnim sudom. 14.1 Interni postupak zaštite od mobinga Interni postupak za zaštitu od zlostavljanja na radu kod poslodavca pokreće se dostavljanjem pisanog zahtjeva za zaštitu od mobinga posredniku, odnosno poslodavcu ukoliko nije određen posrednik. Pisani zahtjev podnosioca mora da sadrži činjenice i okolnosti koje ukazuju na postojanje mobinga. Shodno odredbama Pravilnika o pravilima ponašanja poslodavca i zaposlenog u prevenciji i zaštiti mobinga, kao podzakonskog akta, podnosilac zahtjeva za zaštitu od mobinga dužan je da navede: podatak o zaposlenom koji se tereti za mobing, opis ponašanja za koje se vjeruje da predstavlja mobing, trajanje i učestalost ponašanja koje se smatra mobingom, datum kada je poslednji put učinjeno to ponašanje, kao i odgovarajuće dokaze (svjedoci, pisana dokumentacija, ljekarski izvještaji, dozvoljeni audio i video zapisi i dr.). Poslodavac, odnosno posrednik, je dužan da u roku od tri dana od dana prijema zahtjeva za zaštitu od zlostavljanja na radu pokrene postupak posredovanja. Postupak posredovanja je hitan, a posrednik je dužan da postupa nezavisno i nepristrasno, tako što stranama u sporu pomaže da postignu sporazum. Na zahtjev strana u sporu u postupku posredovanja može da učestvuje 35

Mobing u Crnoj Gori i predstavnik sindikata i pored toga što je ovaj postupak zatvoren za javnost i što iznošenje podataka do kojih se došlo u toku postupka, bilo kome osim učesnicima u postupku i organima nadležnim za zaštitu od mobinga, predstavlja težu povredu radne obaveze. Posrednik, odnosno lice ovlašćeno za vođenje postupka posredovanja, stara se o toku postupka imajući u vidu okolnosti spornog odnosa i interese strana u sporu. Može da vodi zajedničke i odvojene razgovore sa stranama u sporu, kao i da uz saglasnost jedne strane, drugoj prenese i predoči predloge i stavove o pojedinim pitanjima, kako bi se postigao sporazum. Jedno od rješenja koje doprinosi zaštiti žrtve mobinga u toku postupka pred posrednikom jeste mogućnost preduzimanja preventivnih mjera. Ova mogućnost je predviđena ukoliko posrednik u toku postupka posredovanja ocijeni da prijeti opasnost od nastupanja nenadoknadive štete zaposlenom koji smatra da je izložen mobingu. U ovom slučaju posrednik može dostaviti poslodavcu obrazloženi predlog za preduzimanje odgovarajućih mjera, poput zabrane približavanja lica koje vrši mobing zaposlenom koji je izložen mobingu i promjenu radne prostorije za lice na koje se prijava za mobing odnosi. Prethodne mjere se u opisanim vanrednim okolnostima preduzimaju s važenjem do okončanja postupka za zaštitu od mobinga. S tim u vezi, ako poslodavac nije preduzeo predložene mjere, zaposleni koji je izložen mobingu ima pravo da prekine rad do okončanja postupka posredovanja, ako mu po mišljenju ljekara specijaliste nadležne zdravstve ustanove, prijeti neposredna opasnost po zdravlje ili život, s tim što ima obavezu da prije prekida rada o tome obavijesti poslodavca. Interni postupak za zaštitu od mobinga kod poslodavca je hitan i okončava se u roku od osam radnih dana od dana pokretanja postupka: 9 zaključivanjem pisanog sporazuma između strana u sporu; 9 rješenjem posrednika o neuspjelom posredovanju; 9 izjavom strana u sporu o odustajanju od daljeg postupka. Zakon navodi da se iz „opravdanih razloga“ rok za okončanje postupka posredovanja može produžiti najviše do 30 dana od dana pokretanja postupka, pri čemu ni Zakon o zabrani zlostavljanja na radu, ni prateći Pravilnik ne definišu što bi mogli biti „opravdani razlozi“. Kada se posredovanje okonča sporazumom između strana u sporu, taj sporazum mora da sadrži mjere koje su usmjerene na prestanak ponašanja koje predstavlja mobing, odnosno, isključivanje mogućnosti nastavljanja takvog ponašanja. Sporazum može sadržati i preporuke raspoređivanja zaposlenog u drugu radnu sredinu. Međutim, ako strane u postupku ne postignu sporazum o spornom pitanju, posrednik je dužan da u roku od tri radna dana, od dana 36

Mobing u Crnoj Gori isteka roka od osam dana kada je postupak trebao biti okončan, dostavi obavještenje podnosiocu zahtjeva za pokretanje postupka za zaštitu od mobinga i poslodavcu, da postupak posredovanja nije uspio. Uz obavještenje, posrednik može predložiti poslodavcu mjere za zaštitu zaposlenog od mobinga, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i potrebe procesa rada. Pritom, naš Zakon o zabrani zlostavljanja na radu ne definiše niti izdvaja situaciju kada se poslodavac, odnosno odgovorno lice kod poslodavca, nalazi u ulozi mobera. U uporednim zakonodavstvima, kao što je zakonodavstvo Republike Srbije, ukoliko je poslodavac u ulozi mobera, žrtva mobinga može zatražiti sudsku zaštitu (direktna tužba), bez pokretanja postupka kod poslodavca. Pravo na podnošenje zahtjeva za zaštitu od mobinga kod poslodavca, zastarijeva u roku od tri mjeseca od dana kada je mobing učinjen, odnosno od dana saznanja za mobing i počinje da teče od dana kada je poslednji put izvršeno ponašanje koje predstavlja mobing. Treba imati u vidu da za vrijeme trajanja roka od tri mjeseca od dana kada je mobing učinjen, kao i za vrijeme vođenja postupka posredovanja, ne teku rokovi zastarjelosti propisani zakonom za utvrđivanje odgovornosti zaposlenog za nepoštovanje radne discipline, odnosno povredu radne dužnosti i za pokretanje postupka kod Agencije za mirno rješavanje radnih sporova, odnosno kod nadležnog suda. 14.2 Eksterni postupak zaštite od mobinga U postupku eksterne zaštite, zaposleni koji nije zadovoljan ishodom internog postupka posredovanja kod poslodavca ima pravo na pokretanje postupka pred Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova i pred nadležnim sudom, u roku od 15 dana od dana dostavljanja odluke od strane posrednika. Pritom, sporovi pokrenuti prema odredbama ovog zakona imaju karakter radnih sporova. U sporovima za ostvarivanje zaštite od mobinga, shodno se primenjuju odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak i postupak mirnog rješavanja radnih sporova, s tim što se pravi izuzetak od pravila u pogledu tereta dokazivanja. Naime, u ovim sporovima, kao i u sporovima povodom diskriminacije, teret dokazivanja nije na žrtvi, tj. onome ko je pokrenuo postupak, već na tuženom, odnosno na drugoj strani u sporu. Mogućnost preduzimanja privremenih mjera predviđena je i u postupku pred sudom, s obzirom da sud može po predlogu stranke ili po službenoj dužnosti, odrediti privremene mjere radi sprečavanja nasilnog postupanja prema žrtvi mobinga ili radi otklanjanja nenadoknadive štete i to u roku do osam dana od dana predaje predloga. U privremene mjere koje može da odredi sud spadaju: zabrana približavanja, kao i zabrana pristupa prostorijama oko mjesta 37

Mobing u Crnoj Gori rada zaposlenog koji učini vjerovatnim da je izložen mobingu. Protiv rješenja o određivanju privremenih mjera nije dozvoljena posebna žalba. 14.3 Zaštita učesnika u postupku zaštite od mobinga Kad je u pitanju zaštita učesnika u internom ili eksternom postupku zaštite od mobinga, član 24 Zakona o zabrani zlostavljanja na radu imperativno propisuje da „pokretanje postupka za zaštitu od mobinga, kao i svjedočenje u tom postupku ne može da bude osnov za: stavljanje zaposlenog u nepovoljniji položaj u pogledu ostvarivanja prava i obaveza po osnovu rada, pokretanje postupka za utvrđivanje disciplinske, materijalne i druge odgovornosti zaposlenog, otkaz ugovora o radu odnosno prestanak radnog ili drugog ugovornog odnosa po osnovu rada i proglašavanje zaposlenog viškom zaposlenih, u skladu sa propisima o radu.“ Navedenu zaštitu uživa i zaposleni koji ukaže nadležnom državnom organu na povredu javnog interesa utvrđenog zakonom, učinjenu od strane poslodavca, a osnovano sumnja da će biti izložen mobingu, dok zaposleni za kojeg se utvrdi da je zloupotrijebio pravo na zaštitu od mobinga ne uživa zaštitu. 14.4 Nadzor nad sprovođenjem Zakona o zabrani mobinga i kaznene odredbe Inspekcijski nadzor nad sprovođenjem ovog zakona vrši organ uprave nadležan za inspekcijske poslove, pri čemu su u cilju efikasne zaštite od mobinga u zakonu sadržane i kaznene odredbe za poslodavca. Naime, u zakonu su predviđeni slučajevi u kojima će poslodavac odgovarati za prekršaj zbog neizvršavanja svojih obaveza u vezi obezbjeđivanja preventivnih i drugih mjera zaštite zaposlenih od mobinga na radu i u vezi sa radom, i to: 9 ako ne obezbijedi preventivne mjere da zaposlenog zaštiti od mobinga na radu i u vezi sa radom; 9 ako u pisanoj formi ne upozna zaposlenog prije stupanja na rad i zaposlene koji su u radnom odnosu sa zabranom vršenja mobinga, obavezama i odgovornostima u vezi sa vršenjem mobinga, načinom prepoznavanja i mogućnostima zaštite od mobinga; 9 ako ne odredi posrednika, koji će primati pritužbe i posredovati među stranama u sporu koji se odnosi na mobing, kod poslodavca kod kojeg je u radnom odnosu 30 ili više zaposlenih; 9 ako postupi suprotno zakonskim odredbama o zaštiti učesnika u postupku za zaštitu od mobinga sadržanih u članu 24 zakona. 38

Mobing u Crnoj Gori Visina novčanih kazni i njihov raspon, kako za poslodavca i odgovorno lice kod poslodavca, tako i za poslodavca - preduzetnika, određena je na način što je za pravno lice predviđena novčana kazna u iznosu od 500 eura do 10.000 eura; za odgovorno lice u pravnom licu - od 100 eura do 1.500 eura, dok je za preduzetnika predviđena novčana kazna u iznosu od od 500 eura do 3.000 eura. 39

Mobing u Crnoj Gori 15. MOBING U PRAKSI UPRAVE ZA INSPEKCIJSKE POSLOVE Zakon o zabrani zlostavljanja na radu Crne Gore propisuje u članu 29 da nadzor nad njegovim sprovođenjem vrši organ uprave nadležan za inspekcijske poslove, odnosno Uprava za inspekcijske poslove (UIP) Crne Gore. U sklopu UIP je Inspekcija radnih odnosa i zapošljavanja, u prethodnom periodu - Odsjek za inspekciju rada. Istraživanje na temu mobinga i statusa zviždača u Crnoj Gori iz avgusta 2013. godine ističe da „u prvim godinama primjene Zakona o zabrani zlostavljanja na radu kontrolu sprovođenja obavezujućih odredbi ovog Zakona UIP nije vršila ni u organima uprave, niti u javnim preduzećima, uprkos prijavama mobinga i 60 medijskim navodima.“ Pozivajući se na zbirne podatke UIP i ankete sprovedene za potrebe istraživanja nadalje navodi: „Na osnovu zbirnih podataka Uprave za inspekcijske poslove, činjenice da je Država najveći poslodavac u Crnoj Gori, i naših podataka koji ukazuju da se vertikalni mobing u više od 90% slučajeva dešava u organima državne uprave i javnim preduzećima, jasno se pozicionira uloga Uprave za inspekcijske poslove i njena selektivnost u inspekcijskom nadzoru.“ Konstatuje se i da je djelovanje inspektora rada dominantno usmjereno na mala preduzeća i preduzetnike, u cilju punjenja budžeta, dok su „velika preduzeća, javne ustanove i državni organi nerijetko izuzeti od zakonom predviđenih sankcija, jer direktori i rukovodioci imaju značajnu političku i ekonomsku moć.” Na osnovu raspoloživih podataka i sprovedenih anketa, ukazuje se na nezadovoljavajući učinak UIP u zaštiti prava zaposlenih i primjeni Zakona o zabrani zlostavljanja na radu, a kao ključni razlozi se navode nesamostalnost institucije i nedostatak autoriteta. Studija NVO „Vladavina prava” ukazala je i na dodatne nedostatke u postupanju UIP, uključujući nepostojanje evidencije subjekata nadzora prema nepravilnostima koje su počinjene u odnosu na pojedinačne zakone. Na taj način je „onemogućena kontrola efikasnosti rada UIP, premda se u zbirnim izvještajima ne mogu izdvojiti redovni postupci kontrole i kontrole obavljene po prijavama zbog kršenja prava iz oblasti rada i zaštite na radu, od inicijativa za postupanje 61 shodno prijavama o kršenju Zakona o zabrani zlostavljanja na radu.” Osam godina kasnije, prikupljeni podaci za potrebe ove studije i analiza učinka UIP, u dobroj mjeri ukazuju na kontinuitet prethodno identifikovanih izazova: kako u pribavljanju podataka, načinu evidencije i, najznačajnije, nedostatnog učinka u pružanju zakonske zaštite u skladu s odredbama Zakona o zabrani 60 Jovović T, (2013) Identifikacija problema mobinga (zlostavljanja na radnom mjestu) i statusa zviždača u Crnoj Gori, NVO Vladavina Prava, str. 5. 61 Ibid, str.5. 40

Mobing u Crnoj Gori zlostavljanja na radu, u dijelu propisanih nadležnosti UIP. Na bazi podataka UIP iz februara 2022. godine, prvu deceniju od stupanja na snagu Zakona o zabrani zlostavljanja na radu u junu 2012. godine, karakteriše podnošenje 108 inicijativa za vršenje inspekcijskog nadzora shodno članu 30 Zakona, koji eksplicitno navodi slučajeve u kojima će poslodavac odgovarati za prekršaj zbog neizvršavanja svojih obaveza u vezi sa obezbjeđivanjem preventivnih i drugih mjera zaštite zaposlenih od mobinga na radu, kao i visine novčanih kazni, njihov raspon, kako za poslodavca i odgovorno lice kod poslodavca, tako i za poslodavca – preduzetnika. Od 108 inicijativa za vršenje inspekcijskog nadzora, po osnovu kršenja Zakona o zabrani zlostavljanja na radu, tokom prethodnog desetogodišnjeg perioda, u 51% slučajeva podnosioci inicijativa bile su osobe ženskog pola. O efektima nadzora UIP nad primjenom Zakona o zabrani zlostavljanja na radu 62 ilustrativno govori podatak da je za period 2012-2022. godine od podnešenih 108 inicijativa, kojima je ukazano na nepravilnosti u primjeni Zakona o zabrani zlostavljanja na radu i zatražen inspekcijski nadzor, svega u jednom slučaju izrečena zakonom predviđena kazna. Sankcionisan je poslodavac u privatnom sektoru. Podnosilac inicijative za vršenje inspekcijskog nadzora je lice ženskog pola, dok je kao izvršilac mobinga označeno lice muškog pola. Za 63 utvrđeno kršenje Zakona UIP je izrekla kaznu u iznosu od 500 eura pravnom licu, dok je odgovorno lice kod poslodavca, kaznila iznosom od 100 eura. Izrečena kazna u martu 2021. godine od strane UIP, u kumulativnom iznosu od 600 eura, prema podacima koje je dostavila UIP, je prva i do danas jedina kazna izrečena poslodavcu za kršenje odredbi Zakona o zabrani mobinga tokom desetogodišnjeg perioda njegove implementacije. Tabela 1: Postupanje Uprave za inspekcijske poslove u periodu 2012-2022. godine shodno odredbama Zakona o zabrani zlostavljanja na radu Godina 2012201320142015201620172018201920202021 Ukupno Broj incijativa za vršenje / 11 12 8 4 21 14 13 8 17 108 inspekcijskog nadzora Podnosioci ženskog pola / 10 4 5 1 6 5 6 4 14 55 Upozorenja UIP poslodavcima / / / / 1 5 9 8 2 1 26 Broj izrečenih kazni / / / / / / / / / 1 1 (600 €) Izvor: Podaci Uprave za inspekcijske poslove Crne Gore, februar 2022. godine 62 Dopis UIP br 0203-717-397/2 od 03.02.2022. godine i br. 0203-717-397/3 od 16.02.2022. godine. 63 Zakon o zabrani zlostavljanja na radu, čl. 30, stav 1, tačka 2 se odnosi na neispunjavanje obaveze poslodavca da u pisanoj formi upozna zaposlenog prije stupanja na rad i zaposlene koji su u radnom odnosu sa zabranom vršenja mobinga, obavezama i odgovornostima u vezi sa vršenjenjem mobinga, načinom prepoznavanja i mogućnostima zaštite od mobinga. 41

Mobing u Crnoj Gori Svođenje desetogodišnjeg učinka UIP u nadzoru primjene Zakona o mobingu na jednu kaznu izrečenu u slučaju malog preduzeća, upućuje na zaključak da su inicijative za zaštitu od mobinga zaposlenih u velikim preduzećima, javnim ustanovama i državnim organima, među njih 108, rezultirale odbacivanjem od UIP ili postupanjem suprotnim odredbama Zakona o zabrani zlostavljanja na radu. Prethodno ide u prilog nalazima Izvještaja NVO „Vladavina prava” o selektivnosti u postupanju i fokusu inspektora rada na mala preduzeća i preduzetnike, dok velika preduzeća, javne ustanove i državni organi, po pravilu, bivaju izuzeti od zakonom predviđenih sankcija. Podaci UIP ukazuju da je u postupanju po 108 inicijativa za vršenje inspekcijskog nadzora po osnovu kršenja Zakona o zabrani zlostavljanja na radu, UIP u 81 slučaju odlučila negativno, u 26 slučajeva ukazala poslodavcu na propuste bez izricanja kaznenih mjera, dok je svega u jednom od 108 slučajeva, odnosno u 0,9 % ukupno prijavljenih slučajeva konstatovan prekršaj i izrečena novčana kazna, kako to Zakon o zabrani zlostavljanja na radu eksplicitno nalaže. Kao nadležni nadzorni organ, UIP nepostupanje na način propisan Zakonom o zabrani zlostavljanja na radu, u 26 pomenutih slučajeva, obrazlaže na sljedeći način: „u izvještajnom periodu inspektori rada su koristili blažu mjeru - „ukazivanje”, bez izricanja novčane kazne, a po istoj su poslodavci postupili i 64 otklanjali utvrđene nezakonitosti”. Pritom, valja istaći da mjera „ukazivanja” nije definisana ni odredbama Zakona o mobingu koje se odnose na postupanje UIP, niti Zakonom o prekršajima. UIP je dodatno, uz obrazloženje da „nije u mogućnosti da dostavi cjelokupno tražene podatke zbog nepostojanja odgovarajuće statistike”, odbila da se izjasni da li je bilo postupanja UIP po prijavama podnosilaca inicijativa za vršenje inspekcijskog nadzora u slučajevima postupanja poslodavaca suprotno odredbama Zakona (čl.30 st1.4) u vezi sa zaštitom učesnika u postupku za zaštitu od mobinga shodno članu 24 Zakona. Isti propisuje da „pokretanje postupka za zaštitu od mobinga, kao i svjedočenje u tom postupku ne može da bude osnov za: stavljanje zaposlenog u nepovoljniji položaj u pogledu ostvarivanja prava i obaveza po osnovu rada i otkaz ugovora o radu”. UIP je odbila da se izjasni da li je takvih inicijativa za vršenje inspekcijskog nadzora uopšte bilo Pristup vjerodostojnoj dokumentaciji pribavljenoj tokom 27 dubinskih intervjua sa žrtvama mobinga u Crnoj Gori ukazuje da je bilo prijavljenih slučajeva, gdje su žrtve i svjedoci mobinga nakon prijavljivanja i zatražene zakonske zaštite dovođeni u nepovoljniji položaj na način što su im smanjivane zarade ili u cjelosti ukidana primanja koja su imali drugi zaposleni na istim pozicijama, vršeni premještaji na druge lokacije i nova nižerangirana radna mjesta koja ne odgovaraju njihovim kvalifikacijama, dok je pojedinim žrtvama mobinga zbog pokretanja procedure 64 Ibid, str. 2. 42

Mobing u Crnoj Gori za zaštitu od zlostavljanja na radu poslodavac prekidao radni odnos, iako sve prethodno Zakon o zabrani zlostavljanja na radu eksplicitno zabranjuje. Prema raspoloživoj dokumentaciji, UIP je u takvim slučajevima odbijala da postupi u skladu sa odredbama Zakona o zabrani zlostavljanja na radu koje štite učesnike u postupku (čl. 24) i nalažu UIP izricanje kazne poslodavcu i odgovornom licu kod poslodavca za učinjeni prekršaj (čl. 30). Indikativno je da su u predmetnim slučajevima javne ustanove i državni organi, na čijem su čelu po pravilu imenovana lica po partijskom osnovu, bili izuzeti od zakonom predviđenih sankcija. Prethodno, kao i činjenica da je u periodu 2012-2022. izrečena svega jedna kazna malom poslodavcu i odgovornom licu kod poslodavca u skladu sa odredbama člana 30. zakona, u dobroj mjeri potvrđuje zaključke Studije NVO „Vladavina prava” na temu mobinga i statusa zviždača u Crnoj Gori, te ukazuje da je iz prespektive učinkovitosti nadzora UIP nad sprovođenjem Zakona o zabrani zlostavljanja na radu, isti u najvećoj mjeri ostao „mrtvo slovo na papiru“. Prethodno je, nažalost, u značajnoj mjeri doprinijelo nedjelotvornosti zaštite od mobinga i za posljedicu ima destimulativni efekat na žrtve mobinga da se osmjele da prijave zlostavljanje na radu i u vezi sa radom i zatraže zaštitu UIP shodno odredbama Zakona o zabrani zlostavljanja na radu. Sljedstveno se nameće potreba snažnijeg obezbjeđivanja preventivnih i drugih mjera zaštite zaposlenih od mobinga na radu i utvrđivanja odgovornosti i odgovarajućih sankcija za nepostupanje nadležnih organa, odnosno njihovo postupanje protivno odredbama Zakona o zabrani zlostavljanja na radu. 43

Mobing u Crnoj Gori 16. MOBING U SUDSKOJ PRAKSI CRNE GORE U svijetlu desetogodišnjeg učinka u primjeni Zakona o zabrani zlostavljanja na radu u Crnoj Gori, učinak našeg pravosuđa je skroman. Karakterišu ga oskudan broj pravnosnažno okončanih sporova kojima je ustanovljeno postojanje mobinga i neujednačena sudska praksa. Sudski sporovi traju i po nekoliko godina, iako 65 predmeti mobinga, kao radni sporovi, po zakonu imaju karakter hitnosti. Kada je riječ o redovnom pravosuđu, zbog nepostojanja valjane posebne evidencije o predmetima koji se odnose na mobing, sudovi upućuju na objavljene sudske odluke na sajtu www.sudovi.me. Pretraživanjem ovog internet sajta i, uz pomoć informacija pribavljenih posredstvom Sudskog savjeta Crne Gore i Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu Skupštine Crne Gore, došlo se do podatka da su tokom perioda desetogodišnje implementacije Zakona o zabrani zlostavljanja na radu pred osnovnim sudovima u Crnoj Gori podnijete 102 tužbe za mobing. Tokom perioda od 2012. godine do 2022. godine donijete su ukupno 63 pravosnažne presude, kojima je u svega sedam slučajeva 66 pravosnažno utvrđen mobing. 16.1 Zakon o zabrani mobinga i postupanje sudova u periodu 2012-2022. god. Od usvajanja Zakona o zabrani zlostavljanja na radu u junu 2012. godine do danas: 9 pred Osnovnim sudom u Bijelom Polju 2018. godine podnijete su svega dvije tužbe, prve i jedine tužbe za mobing pred ovim sudom. U oba slučaja podnositeljice su ženskog pola, dok su kao počinioci mobinga označeni nadređeni muškog pola. U jednom slučaju tuženo je veliko državno 65 Zakon o parničnom postupku propisuje pravila za „posebne postupke”, među kojima su i postupci u parnicama iz radnih odnosa. Tako je članom 434 Zakona o parničnom postupku Crne Gore propisano da će u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud uvijek da obrati naročito pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. U sporovima iz radnih odnosa koje pokreće zaposleni protiv odluke o prestanku ugovora o radu, ročište za glavnu raspravu mora se održati u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta. U slučaju iz stava 2 ovog člana, postupak pred prvostepenim sudom mora se okončati u roku od šest mjeseci od dana podnošenja tužbe. U slučaju iz stava 2 ovog člana, drugostepeni sud je dužan da donese odluku o žalbi podnesenoj protiv odluke prvostepenog suda u roku od 60 dana od dana prijema spisa predmeta. Takođe, za radne sporove, Zakon o parničnom postupku propisuje i kraće rokove nego u ostalim građansko-pravnim sporovima, pa je tako rok koji sud ostavlja u presudi za izvršenje neke činidbe 8 dana. Takođe, rok za podnošenje žalbe protiv presuda donijetih u radnim sporovima iznosi 8 dana. 66 Pet u Podgorici, jedan u Nikšiću i jedan na Cetinju. 44

Mobing u Crnoj Gori preduzeće, dok se u drugom, u ulozi tuženog, našla lokalna kladionica. Tužbe su pravosnažno odbačene, čime tokom decenije postupanja Osnovnog suda u Bijelom Polju nije utvrđen nijedan slučaj postojanja mobinga. 9 pred Osnovnim sudom u Pljevljima su tokom protekle decenije podnijete ukupno tri tužbe za mobing, dvije 2013. i jedna 2017. godine. U jednom slučaju podnosilac tužbe bila je žena. U praksi pljevaljskog Osnovnog suda donešene su tri pravosnažne presude kojima su odbačeni tužbeni zahtjevi, odnosno tokom jednodecenijske implementacije Zakona o zabrani zlostavljanja na radu nije zabilježen nijedan predmet u kojem je utvrđeno postojanje mobinga. 9 pred osnovnim sudovima u Plavu, Rožajama, Beranama i na Žabljaku nije bilo podnešenih tužbenih zahtjeva za mobing od stupanja na snagu Zakona. 9 pred Osnovnim sudom u Kolašinu u protekloj deceniji podnijeto je šest tužbi za mobing: po jedna 2012. i 2017. godine, dvije tužbe 2020. i dvije 2021. godine. Među podnosiocima tužbenih zahtjeva nije bilo žena. Donešene su dvije pravosnažne presude. U jednom, pravosnažno okončanom predmetu, žrtva mobinga je vraćena na rad, jer je dobila otkaz nakon pokrenute inicijative za zaštitu od mobinga. 9 Osnovni sud u Nikšiću je, prema dostavljenim podacima, četiri tužbe za mobing zaprimio 2014. godine. Uslijedile su dvije tužbe 2016. godine, potom sedam 2018. godine, 12 tužbi 2020. godine i četiri 2021. godine. Od ukupno 29 tužbi, tokom perioda 2012-202. godine, u 19 slučajeva, odnosno među 65,5% podnosilaca tužbenog zahtjeva, našle su se osobe ženskog pola. Tokom jednodecenijske implementacije Zakona o zabrani zlostavljanja na radu pravosnažno je presuđeno u sedam slučajeva i u svega jednom slučaju pravosnažno je utvrđen mobing. Žrtve su bile ženskog pola, dok je u ulozi mobera, bio nadređeni muškog pola. 9 pred Osnovnim sudom u Podgorici podnijete su 32 tužbe za mobing tokom protekle decenije. Tri su podnijete 2012. godine, u prvoj godini implementacije Zakona o zabrani zlostavljanja na radu. Uslijedile su tri tužbe 2013. godine, tri 2014. godine, jedna 2015. godine, pet 2016. godine, šest 2017. godine, četiri 2018. godine, pet 2019. godine, te po jedna 2020. i 2021. godine. Od 32 podnijete tužbe u 21 slučaju, odnosno u preko 65% slučajeva, podnosioci tužbi su lica ženskog pola. Tokom jednodecenijske implementacije pravosnažno je presuđeno u 24 slučaja i svega u pet slučajeva je pravosnažno utvrđen mobing. Među žrtvama mobinga u čiju korist je presudio Osnovni sud u Podgorici, tri su lica muškog pola, dva ženskog pola, dok su u ulozi mobera u svih pet slučajeva nadređeni muškog pola. 45

Mobing u Crnoj Gori 9 pred Osnovnim sudom u Danilovgradu u proteklom periodu podnijeto je šest tužbi za mobing, po jedna 2016. i 2017. godine, i četiri 2020. godine. Među podnosiocima tužbi su dvije osobe ženskog pola. U praksi Osnovnog suda u Danilovgradu nije zabilježen nijedan predmet u kojem je utvrđeno postojanje mobinga tokom prve decenije implementacije Zakona o zabrani zlostavljanja na radu. 9 Osnovni sud na Cetinju je prema dostavljenim podacima prvu tužbu za mobing zaprimio 2013. godine i ona je delegirana Osnovnom sudu u Kotoru. Uslijedile su dvije tužbe 2018. godine. U sva tri slučaja podnosioci tužbi bile su osobe ženskog pola. Tokom jednodecenijske implementacije Zakona o zabrani zlostavljanja na radu svega u jednom slučaju pravosnažno je utvrđen mobing i žrtva je bila ženskog pola. U ulozi mobera nalazio se nadređeni muškog pola. 9 pred Osnovnim sudom u Kotoru u proteklom periodu podnijeto je 11 tužbi za mobing: jedna 2012, dvije 2013, tri 2014, jedna 2016, dvije 2017. i dvije 2019. godine. Među podnosiocima tužbi našlo se 10 žena, odnosno preko 90%. Od jedanaest podnesenih tužbi za mobing, čak sedam slučajeva je okončano kroz povlačenja tužbi (3) i kroz sudska poravnanja (4). U predmetima P. br 1039/2017 i P. br 67/14/12 kroz sudska poravnanja tužiteljice su obeštećene u iznosima 20.000 eura i 35.000 eura respektivno, u formi isplate navodnog „bonusa”, dok su zauzvrat odustale od pomena mobinga. U oba ova slučaja, odnosno u ukupno 9 od 10 slučajeva pred Osnovnim sudom u Kotoru u ulozi mobera bio je nadređeni muškog pola. U praksi kotorskog Osnovnog suda nije zabilježen nijedan predmet u kojem je utvrđeno postojanje mobinga tokom jednodecenijske implementacije Zakona o zabrani zlostavljanja na radu. 9 pred Osnovnim sudom u Herceg Novom u protekloj deceniji podnijete su četiri tužbe za mobing, jedna 2014. i tri 2020. godine. Među podnosiocima su bila dva lica ženskog pola. Jedina pravosnažna sudska presuda odnosi se na povlačenje tužbenog zahtjeva. Nije zabilježen nijedan slučaj u kojem je utvrđeno postojanje mobinga tokom jednodecenijske implementacije Zakona o zabrani zlostavljanja na radu. 9 pred Osnovnim sudom u Baru tokom protekle decenije primjene Zakona o zabrani zlostavljanja na radu podnijeto je 6 tužbenih zahtjeva za utvrđivanje mobinga, od čega je jedan podnosilac lice ženskog pola. U šest pravosnažnih presuda po ovom osnovu nije utvrđeno postojanje mobinga. 9 pred Osnovnim sudom u Ulcinju su u proteklom periodu podnijete ukupno dvije tužbe za mobing, po jedna 2015. i 2017. godine. U jednom slučaju podnositeljica tužbe bila je žena. U praksi ulcinjskog Osnovnog suda donešene su dvije pravosnažne presude kojima su odbačeni tužbeni 46

Mobing u Crnoj Gori zahtjevi, odnosno nije zabilježen niti jedan predmet u kojem je utvrđeno postojanje mobinga tokom jednodecenijske implementacije Zakona o zabrani zlostavljanja na radu. U oba slučaja u ulozi navodnih izvršilaca mobinga našli su se nadređeni muškog pola. Tabela 2: Postupanje crnogorskih sudova u predmetima za utvrđivanje mobinga u periodu 2012-2022. godine Podnijetih tužbi za mobing 102 100% Tužbe za mobing: podnosilaca ženskog pola 62 60,7% Pravosnažnih sudskih presuda 63 61,6% Pravosnažne sudske presude: utvrđen mobing 7 11,11% svih pravosnažnih presuda Pravosnažne sudske presude: utvrđen mobing, podnosioci 4 u 57,15% presuda žrtve tužbenog zahtjeva žene su lica ženskog pola Izvor: Podaci Sudskog savjeta Crne Gore, iz februara 2022. godine; presude dostupne na www.sudovi.me Analiza pravosnažnih presuda je pokazala da među podnosiocima tužbi za mobing preko 70% čine lica ženskog pola, dok se među pravosnažnim sudskim presudama kojima je utvrđen mobing, u preko 57% slučajeva u ulozi žrtava mobinga nalaze lica ženskog pola. 47

Mobing u Crnoj Gori 16.2 Pregled sudskih presuda kojima je pravosnažno utvrđen mobing u periodu 2012-2022. godine Po pitanju tužbenih zahtjeva za zaštitu od mobinga, uz presude osnovnih sudova dostupne na sajtu sudovi.me, na koje je ukazao Sudski savjet Crne Gore, analizirano je i 87 presuda viših sudova u Podgorici (71) i Bijelom Polju (16), kao i 42 presude Vrhovnog suda Crne Gore. Od stupanja na snagu Zakona o zabrani zlostavljanja na radu u junu 2012, zaključno sa januarom 2022. godine, crnogorsko pravosuđe donijelo je sedam sudskih presuda kojima je pravosnažno utvrđen mobing: 9 Tužiteljica S.P. protiv Opštine Kotor; 9 Tužilac M.D. protiv Željezničkog prevoza Crne Gore AD; 9 Tužilac M.Đ. protiv Glavnog grada Podgorica - Službe zaštite Glavnog grada; 9 Tužiteljica S.S. protiv Glavnog grada Podgorica - Službe zaštite Glavnog grada; 9 Tužiteljica M.Ž.M. protiv Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama; 9 Tužilac V.Ć. protiv Saveza Sindikata Crne Gore; 9 Tužiteljice V.K. i A.Č. protiv Opštine Nikšić i Z.V. S izuzetkom Saveza Sindikata Crne Gore, u preostalim slučajevima zlostavljanje na radu je pravosnažno utvrđeno u javnom sektoru. U svih 7 predmeta se radi o vertikalnom mobingu, a u ulozi izvršilaca mobinga nalaze se isključivo nadređeni muškog pola. U četiri od sedam slučajeva žrtve mobinga su jedno ili više lica ženskog pola. U dva od pet slučajeva pravosnažno utvrđenog mobinga pred Osnovnim sudom u Podgorici, kao izvršilac mobinga označeno je isto lice muškog pola, koji je u ova dva slučaja mobing izvršio tokom obavljanja iste rukovodeće pozicije. U slučaju ovog izvršioca mobinga, jedna od žrtava bila je ženskog pola, dok je u drugom slučaju mobingovan podređeni muškog pola. 48

Mobing u Crnoj Gori I Tužiteljica S.P. protiv Opštine Kotor U slučaju tužiteljice S.P. protiv Opštine Kotor presudom Osnovnog suda na Cetinju utvrđeno je postojanje mobinga u julu 2017. godine. Prvostepena 67 presuda je potvrđena od strane Višeg suda u Podgorici u maju 2018. godine. U pitanju je prva pravosnažno potvrđena presuda crnogorskog pravosuđa za zlostavljanje na radu donijeta u korist žrtve mobinga ženskog pola. Kako je u julu 2017. godine donijeta međupresuda prvostepenog suda na Cetinju, procesi dosuđivanja nematerijalne štete trajali su zaključno s 2020. godinom, što znači da je ovaj radni spor pred crnogorskim pravosuđem trajao sedam godina i šest mjeseci. Nakon pravosnažno potvrđenog zlostavljanja na radu u maju 2018. godine, kao izvršilac mobinga označen je Z.V, dugogodišnji rukovodilac Komunalne policije u Opštini Kotor od 2011. godine i partijski aktivista vladajuće 68 Demokratske partije socijalista (DPS). Uprkos presudi u korist žrtve mobinga, tužiteljica S.P. je 2018. godine na svoj zahtjev napustila Komunalnu policiju Opštine Kotor i danas je zaposlena u drugom opštinskom organu. Prestupnik Z.V, označen kao izvršilac mobinga u pravosnažno okončanom sudskom postupku, se i danas nalazi na radu kod tužene, na istom rukovodećem mjestu u Opštini Kotor. Pregled osnovnih činjenica Podnositeljica tužbenog zahtjeva je rođena 1974. godine i živi i radi u Kotoru. Zaposlena je u Opštini Kotor od avgusta 2005, dok je kao službenica Komunalne policije raspoređena od jula 2010. godine. Do imenovanja načelnika Z.V, u julu 2011. godine, uzorna je službenica bez disciplinskih postupaka ili neslaganja s kolegama. Tužiteljica je po službenoj dužnosti u avgustu 2011. pokrenula postupak inspekcijske kontrole zbog nezakonito izvođenih radova na fasadi objekta u kotorskom Starom gradu u vlasništvu visokog funkcionera vladajuće Socijaldemokratske partije (SDP) i visokopozicioniranog fukcionera u crnogorskoj vlasti. Ovaj postupak, naveden kao „okidač” konflikta s nadređenim 69 Z.V, je po „usmenom” nalogu načelnika Z.V. obustavljen. Uslijedila su obraćanja tužiteljici povišenim tonom, kvalifikacije da je 67 Presuda Osnovnog suda na Cetinju P.br. 38/2017 od 05.07.2017. Potvrđena presudom Višeg suda u Podgorici Gž.br.6202/17 od 18.05.2018. 68 Spisi predmeta, dubinski intervju s žrtvom mobinga. 69 Presuda Osnovnog suda na Cetinju P.br. 38/2017 od 05.07.2017, str. 1. 49

Mobing u Crnoj Gori „negativna”, nejednaka postupanja prema S.P. u odnosu na ostale zaposlene, onemogućavanja da: prisustvuje kolegijumima, koristi službeni automobil, radi na terenu i izlazi iz kancelarije, uskraćivanja dežurstava, obavezivanja da jedina u službi piše dnevne izvještaje rada i raspoređivanja na poslove i zadatke koji ne odgovaraju njenom radnom mjestu. Nakon inicijalnih, neprijatnosti s nadređenim su se dodatno intenzivirale tokom 2012. godine u uslovima kada je tužiteljica nastavila da savjesno obavlja posao, podnošenjem više zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka protiv HTP Fjord, u okviru kojeg posluju objekti u vlasništvu kontroverznog crnogorskog biznismena, što je bio izvor novih konflikata s nadređenim. Tužiteljica S.P. se u aprilu 2013. godine obratila tuženoj sa obavještenjem da je na poslu maltretirana, vrijeđana i šikanirana, uz zahtjev za sprovođenje interne procedure zaštite od mobinga. Tužena se nije izjašnjavala, nije pokrenula postupak 70 posredovanja, niti preduzimala mjere u cilju zaštite tužiteljice. Mjesecima nakon podnošenja zahtjeva za zaštitu od mobinga, u martu 2014. godine tužiteljici bivaju oduzeti i preostali redovni zadaci, te jedina u istoriji službe dobija zadatak da „vrši kontrolu bedema grada Kotora” svakog dana. Izmorena penjanjem na gradske zidine u aprilu 2014. godine tužiteljica gubi svijest i zadobija povredu kičmenog stuba zbog čega odlazi na bolovanje, nakon kojeg ostaje mjesecima neraspoređena. U septembru 2014. dobija radni nalog kojim se raspoređuje na radne zadatke „kontrole čistoće, saobraćaja, semaforskih kanala, bilborda na magistralnom putu”. Radi se „o novosmišljenim i nikada do tada dodijeljenim zadacima, koji i ne spadaju u domen nadležnosti Komunalne policije, 71 a sve da bi je izvrgao poruzi i nastavio praksu njenog stvarnog neraspoređivanja.” U svjedočkom iskazu kolege S.P, zaposlenog kod tuženih, svjedok navodi da je „bio prisutan kada je tužiteljica vidno uzemirena otišla kući zbog ponašanja nadređenog Z.V. jer ju je na radnom mjestu nazvao „džukelom”, uhvatio se za polni organ, u prisustvu više komunalnih policajaca, kojom joj je prilikom rekao 72 „ovo ću ti dati”, što su vidjele i ostale prisutne kolege.” Nadređeni Z.V. pred kolegama tužiteljicu naziva „nemoralnom” ženom. Prilikom sudskog postupka od ukupno 17 zaposlenih uz tužiteljicu S.P. u Službi komunalne policije Opštine Kotor, čak njih 16 prihvata da potpiše dopis za sud kojim se ukazuje da je nadređeni korektan na radnom mjestu, uz negiranje mobinga.73 Prilikom preciziranja tužbenog zahtjeva u aprilu 2017. godine traži se ustanovljenje: „da je tužiteljica trpjela zlostavljanje na radu - mobing u periodu od juna 2012. do juna 2015. godine, uz zahtjev da se zabrani ponavljanje ponašanja 70 Presuda Osnovnog suda na Cetinju P.br. 38/2017 od 05.07.2017, str. 5. 71 Presuda Osnovnog suda na Cetinju P.br. 38/2017 od 05.07.2017. Postupajući sudija Srđan Vujović. 72 Presuda Osnovnog suda na Cetinju P.br. 38/2017 od 05.07.2017, str 35. 73 Spisi predmeta S.P. protiv Opštine Kotor. 50

Mobing u Crnoj Gori prema tužiteljici koje predstavlja zlostavljanje na radu, a naročito: obraćanje uz viku, vrijeđanje, neopravdana fizička izolacija iz radne okoline, neopravdano nepozivanje na zajedničke sastanke, verbalno napadanje, širenje neistina uopšte i u vezi sa privatnim životom, ponižavanje degradirajućim riječima, nedavanje radnih zadataka i davanje onih koji nisu opravdani potrebama procesa rada, upućivanje ponižavajućih i neprimjerenih komentara seksualne prirode...” i da se obaveže tužena da tužiteljici isplati po osnovu naknade nematerijalne štete na ime pretrpljenih duševnih bolova i patnji zbog povrede dostojanstva, ugleda, ličnog i profesionalnog integriteta iznos od 1.500 eura, na ime umanjenja životne aktivnosti 3.000 eura, pretrpljenog straha 2.000 eura, uz zahtjev da presuda po pravosnažnosti bude objavljena u dnevnim novinama „Vijesti” o trošku tužene. Postupanje crnogorskog pravosuđa u predmetu S.P. protiv Opštine Kotor (2013-2020) Tužiteljica je tužbu nadležnom sudu podnijela 04.06.2013. godine. Osnovni sud na Cetinju, kao prvostepeni je 14.10.2016. inicijalno izrekao 74 presudu na štetu tužiteljice. Tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen je kao neosnovan, osnovom odredbi čl. 8. stav 1. Ustava Crne Gore, čl.5. Zakona o radu i čl. 2. stav 3. Zakona o zabrani diskriminacije nalazeći da: „tužena, kao poslodavac, prema tužiteljici nije postupala na način opisan članom 2. Zakona o zabrani diskriminacije, shodno kome je diskriminacija svako neopravdano, pravno ili faktičko, neposredno ili posredno pravljenje razlike ili nejednako postupanje, odnosno propuštanje postupanja prema jednom licu, odnosno grupi lica u odnosu na druga lica, kao i isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva nekom licu u odnosu na druga lica, koje se zasniva na rasi, boji kože, nacionalnoj pripadnosti, društvenom ili etničkom porijeklu, vezi sa nekim manjinskim narodom ili manjinskom nacionalnom zajednicom, jeziku, vjeri ili uvjerenju, političkom ili drugom mišljenju, polu, rodnom identitetu, seksualnoj orijentaciji, zdravstvenom stanju, invaliditetu, starosnoj dobi, imovnom stanju, bračnom ili porodičnom stanju, pripadnosti grupi ili pretpostavci o pripadnosti grupi, političkoj partiji ili drugoj organizaciji, kao i drugim ličnim svojstvima.” Viši sud u Podgorici, kao drugostepeni je 17.01.2017. godine donio ukidno 75 rješenje, kojim je predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Ovo dominantno jer je: „prvostepeni sud propustio da cijeni odgovornost tužene sa stanovišta postojanja mobinga shodno Zakonu o zabrani zlostavljanja na radu, o čemu prvostepena presuda uopšte ne sadrži razloge, te je činjenično stanje u 74 Presuda Osnovnog suda u Cetinju P. br. 682/2015 od 14.10.2016. Sudija Srđan Vujović. 75 Ukidno rješenje Višeg suda u Podgorici Gž. br. 5980/16 od 17.01.2017. Vijeće sastavljeno od Verice Sekulić kao predsjednice vijeća, Zorana Šćepanovića i Tatjane Ljuić kao članova vijeća. 51

Mobing u Crnoj Gori ovoj pravnoj stvari nepotpuno utvrđeno, jer se naprijed navedenim zakonima zlostavljanje na radnom mjestu (mobing) definiše na drugačiji način u odnosu na pojam mobinga koji je definisan Zakonom o zabrani diskriminacije i na drugačiji način uređuje pitanje izvršioca mobinga, kao i uslove za pružanje sudske zaštite, što je imalo za posledicu i nedostatke pobijane presude.” Osnovni sud na Cetinju je 05.07.2017. godine donio međupresudu kojom se: 1) „utvrđuje prema tuženoj Opštini Kotor, da je tužiteljica S.P., iz Kotora trpjela zlostavljanje na radu - mobing u periodu od 01.06.2012. do 01.06.2015. godine; 2) zabranjuje tuženoj ponavljanje ponašanja prema tužiteljici koje predstavlja zlostavljanje a naročito: obraćanje uz viku, prijetnju i vrijeđanje, neopravdana fizička izolacija iz radne okoline, neopravdano nepozivanje na zajedničke sastanke, verbalno napadanje, širenje neistina uopšte i u vezi sa privatnim životom, negativno komentarisanje ličnih karakteristika, ponižavanje pogrdnim i degradirajućim riječima, nedavanje radnih zadataka, neopravdane stalne prijetnje (npr. raskidom radnog odnosa, odnosno otkazom ugovora o radu ili drugog ugovora) i pritisci kojima se drži u stalnom strahu; 3) ne dozvoljava se preinačenje tužbe postavljanjem novog tužbenog zahtjeva da se po pravosnažnosti presuda objavi u dnevnim novinama „Vijesti” o trošku tuženog”. Međupresudom je definisano da će do pravosnažnosti iste sud zastati s raspravljanjem o visini tužbenog zahtjeva. Viši sud u Podgorici, kao drugostepeni, odlučujući po žalbi tužene Opštine Kotor je 18.05.2018. godine, potvrdio međupresudu Osnovnog suda 76 na Cetinju, čime je ista postala pravosnažna. U dijelu naknadne rasprave vezano za visinu tužbenog zahtjeva presudom 77 Osnovnog suda na Cetinju od 16.12.2019. godine, odlučeno je da se: „djelimično usvaja tužbeni zahtjev pa se obavezuje tužena da tužiteljici po osnovu nematerijalne štete isplati ukupan iznos od 18.000 eura, od čega: 1) po osnovu pretrpljenih duševnih bolova i patnji zbog povrede dostojanstva, ugleda, ličnog i profesionalnog integriteta iznos od 10.000 eura; 2) po osnovu pretrpljenih duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti iznos od 5.000 eura; c) po osnovu pretrpljenog straha iznos od 3.000 eura, uz obavezu tužene da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 1.856,50 eura.” 78 Odlučujući o žalbama stranaka Viši sud u Podgorici je 04.02.2020. godine, preinačio navedenu prvostepenu presudu u dijelu izreke pod stavom prvim na način: „djelimično se usvaja tužbeni zahtjev pa se obavezuje tužena da tužiteljici po osnovu nematerijalne štete isplati ukupan iznos od 4.700 eura, od čega: a) po osnovu pretrpljenih duševnih bolova i patnji zbog povrede dostojanstva, 76 Presuda Višeg suda u Podgorici Gž. br .6202/17 od 18.05.2018. 77 Presuda Osnovnog suda na Cetinju P. br. 38/17 od 16.12.2019. 78 Presuda Višeg suda u Podgorici Gž. br. 514/20-13 od 04.02.2020. Vijeće sastavljeno od Verice Sekulić kao predsjednice vijeća, te Zorana Šćepanovića i Tatjane Ljuić kao članova vijeća. 52

Mobing u Crnoj Gori ugleda, ličnog i profesionalnog integriteta iznos od 2.000 eura; b) po osnovu pretrpljenih duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti iznos od 2.000 eura i c) po osnovu pretrpljenog straha iznos od 700 eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do konačne isplate, a u roku od 8 dana od dana prijema prepisa ove drugostepene presude.” Viši sud je ukinuo i rješenje o troškovima postupka i predmet u tom dijelu vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Protiv pravosnažne drugostepene presude revizije su izjavile obje stranke. 79 Presudom Vrhovnog suda Crne Gore od 25.11.2020. godine revizije su odbačene. 79 Presuda Vrhovnog suda Crne Gore Rev. br. 600/20 od 25.11.2020. Predsjedavajući vijeća Branimir Femić u vijeću sastavljenom od sudija Natalije Filipović, Vesne Jočić, Lidije Ivanović i Rade Kovačević, kao članica vijeća. 53

Mobing u Crnoj Gori II Tužilac D.M. protiv Željezničkog prevoza Crne Gore AD U slučaju tužioca D.M. protiv javnog preduzeća Željeznički prevoz Crne Gore AD presudom Osnovnog suda u Podgorici je presuđeno u korist žrtve mobinga u maju 2019. godine. Ovaj radni spor pred crnogorskim pravosuđem 80 trajao je duže od 3 godine i pravosnažno je okončan u septembru 2019. Protiv istog tuženog Željezničkog prevoza Crne Gore AD i odgovornih lica kod tuženog, izvršnog direktora Z.M. i predsjednika Odbora direktora D.R, pokrenuto je više radnih sporova kod redovnih sudova u predmetnom periodu, među kojima još jedna tužba za mobing od strane portparolke izvršnog direktora Z.M. tokom 2013. godine. U predmetnom periodu Z.M, označen kao izvršilac mobinga u pravosnažno okončanom sudskom postupku kojim je utvrđen mobing, u medijskim natpisima figurirao je kao aktivista i donator vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS). Z.M. je penzionisan po sili zakona u novembru 2016. godine. Prema javno dostupnim podacima danas je na počasnoj poziciji u jednoj od najistaknutijih crnogorskih javnih ustanova. Tužilac D.M. je u međuvremenu penzionisan u maju 2018. godine, godinu prije ishoda trogodišnjeg prvostepenog postupka. Pregled osnovnih činjenica Tužilac D.M. iz Danilovgrada, Spuž, zaposlen je u Željezničkom prevozu Crne Gore AD. Bio je u radnom odnosu kod tuženog preko 40 godina, tj. do maja 2018, kada je penzionisan. D.M. je raspoređen na radno mjesto pomoćnika izvršnog direktora za vuču vozova od februara 2011. do marta 2011. godine, kada je rješenjem tuženog poništena Odluka o njegovom imenovanju na to radno mjesto. Postupajući po naknadnom nalogu Inspekcije rada, tuženi je sa tužiocem zaključio ugovor o radu na neodređeno radno vrijeme, na radnom mjestu pomoćnik izvršnog direktora za vuču vozova, od februara 2011, da bi potom zaključili Aneks tog ugovora u junu 2011. godine kojim se tužilac raspoređuje na radno mjesto šefa jedinice vuče vozova Bar. Na radnom mjestu u Baru, tužilac je radio do septembra 2011. godine, kada je na njegovo mjesto postavljeno lice sa nižom školskom spremom, dok je D.M. raspoređen na radno mjesto stručni saradnik za organizaciju vuče sa 80 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P.br. 7436/2016 od 24.05.2019, potvrđena presudom Višeg suda u Podgorici Gž.br.3871/19-16 od 06.09.2019. 54

Mobing u Crnoj Gori značajno nižim koeficijentom. D.M. je ukazivao na nezakonitosti u radu nakon čega je udaljen sa posla i protiv njega pokrenut disciplinski postupak. Nastavio je da ukazuje na nezakonitosti u obraćanju nadležnima i javnosti. Uslijedile su prijetnje otkazom, nedavanje radnih zadataka, izbjegavanje od strane kolega i svakodnevno dovođenje tužioca u nejednak položaj u odnosu na ostale zaposlene, 81 što je za posljedicu imalo narušavanje njegovog zdravstvenog stanja. U januaru 2013. godine, na sastanku proširenog kolegijuma, izvršni direktor Z.M. saopštava tužiocu da njime „treba da se bave nadležne državne službe”, da „remeti međuljudske odnose”. U aprilu 2013. godine, nakon nabavke tri nova voza iz Španije, tužilac upoznaje odgovorne kod tuženog, a potom i javnost posredstvom medija, da mašinovođe nijesu pravilno obučene. U julu 2013. godine, direktor sektora za međunarodni prevoz tuženog formalno daje nalog D.M. da napusti dotadašnju kancelariju i smješta ga u neuslovnu kancelariju, te onemogućava pristup evidencijama na osnovu kojih je dotad izvršavao svoje radne zadatke. Tokom istog mjeseca uslijedila je suspenzija tužioca sa posla, uz javne prijetnje izvršnog direktora Z.M. i izjave medijima da je D.M. „udaljen sa posla do okončanja disciplinskog postupka, kojim će dobiti što je zaslužio.” Sa ciljem da bude natjeran da sam da otkaz tokom 2014. godine tužilac nastavlja da radi u neuslovnoj prostoriji, bez sredstava za rad, bez pristupa evidenciji na osnovu koje izvršava svoje radne zadatke prema Ugovoru o radu, isključen iz rada svih stručnih komisija, iako je sudski proces bio u toku. Nakon medijskog nastupa tužioca u septembru 2014, menadžment tuženog u demantiju iznosi kvalifikacije „da se radi o nedostatku intelekta”, „taj čovjek priča nekakve gluposti koje su notorne izmišljotine”, „sa završenim petim stepenom stručne spreme mašinskog smjera, krajnje je nekvalifikovan da komentariše”, te „sramno kleveće”. U toku 2015. godine javnim nastupima tužilac nastavlja da upozorava javnost i nadležne institucije o nezakonitostima u radu tuženog i mogućim zloupotrebama, nakon čega menadžment tuženog nastavlja sa javnim omalovažavanjem ličnog integriteta i stručnih sposobnosti tužioca u saopštenjima za javnost iz marta 2015. U istom periodu nadređeni Z.M. izjavljuje da su „navodi D.M, nekompetentnog lica, netačni i zlonamjerni”, dok u maju 2016. godine navodi da D.M. „laže kao pas, a radi to iz revolta, jer sam ga smijenio sa mjesta pomoćnika direktora.” U julu 2016. tužilac je izložen provokacijama na radnom mjestu, o čemu formalno obavještava tuženog. Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) u avgustu 2016. godine donosi Mišljenje shodno kojem „je podnosilac zahtjeva za zaštitu zviždača imao već kod podnošenja prijave opravdane razloge da sumnja u ugrožavanje javnog interesa, koji upućuje na postojanje korupcije.” ASK utvrđuje da „podnosilac zahtjeva D.M. ispunjava zakonske uslove za dobijanje statusa i 81 Detaljnije u nastavku, u izreci presude P. br. 7436/2016 od 24.05.2019. 55

Mobing u Crnoj Gori zaštitu zviždača.” Izvršni direktor tuženog ignoriše preporuke ASK, tužilac se dopisom u septembru 2016. godine obraća izvršnom direktoru da mu obezbijedi uslove i sredstva za rad. Nakon odbijanja posrednika S.A. da sprovede po zahtjevu tužioca postupak posredovanja za internu zaštitu od mobinga 13.09.2016. godine, tužilac D.M. se obraća zahtjevom drugom posredniku sa liste, V.L, dana 06.10.2016. godine, koji 20.10.2016. godine obavještava tužioca da posredovanje nije uspjelo. U oktobru 2016. godine tužilac dopisom ponovo traži izvršnom direktoru Z.M. obezbjeđenje uslova rada i sredstava za rad u skladu sa Ugovorom o radu i Mišljenjem ASK. U medijima iz marta 2017. godine pod naslovom „Maliciozne izjave D.M. remete imidž firme” predsjednik Odbora direktora tuženog D.R. navodi da je „nekorektno da D.M. proziva bilo koga, a da ostale kolege ćute na to, a oni su ti koji mogu da prozovu njega zbog teških stvari koje su se desile u istoriji crnogorske željeznice”. Ovaj poziv ohrabruje rukovodioca Službe za organizaciju saobraćaja u sektoru za lokalni prevoz putnika I.L, koji nasrće na tužioca u martu 2017. godine prijeteći mu i vrijeđajući ga, zbog čega se tužilac obraća policiji podnošenjem prijave, uz obaviještavanje ASK. Tužilac D.M. u zakonskom roku podnosi tužbu nadležnom sudu. Kao akte zlostavljanja na radu navodi: nedavanje radnih zadataka shodno njegovom ugovoru o radu u spornom periodu, smještanje u kancelariju sa lošim uslovima rada, bez adekvatnih sredstava za rad, bez dovoljno svjetlosti, a nakon povratka sa suspenzije, prijetnje i zastrašivanje od strane odgovornog lica - izvršnog direktora, vrijeđanje ličnog i profesionalnog integriteta i navođenje drugih zaposlenih na zlostavljačko ponašanje, što je imalo za cilj izazivanje straha, zdravstvenih problema, stvaranje neprijateljskog okruženja, izolovanje tužioca, pogoršanje uslova rada i navođenje tužioca da na svoju inicijativu otkaže ugovor o radu. Postupanje crnogorskog pravosuđa u slučaju D.M. protiv Željezničkog prevoza Crne Gore AD (2016-2019) Tužilac je tužbu nadležnom sudu podnio u novembru 2016. godine. 82 Osnovni sud u Podgorici je u maju 2019. godine izrekao presudu u korist tužioca. Prvostepenom presudom odlučeno je da se: „1) djelimično usvaja tužbeni zahtjev, utvrđuje da je tužilac pretrpio zlostavljanje na radu od strane tuženog kao poslodavca i njegovog odgovornog lica - izvršnog direktora i to u kontinuitetu, aktivnim progonom, šikaniranjem, vrijeđanjem ličnog 82 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br. 7436/2016 od 24.05.2019. Postupajući sudija Branislav Leković. 56

Mobing u Crnoj Gori i profesionalnog integriteta, ponižavanjem, stvaranjem neprijateljskog okruženja, pogoršanjem uslova rada, te navođenjem drugih zaposlenih na navedeno ponašanje i dovođenjem do toga da se zaposleni izoluje, sa ciljem izazivanja straha, navođenjem da na sopstvenu inicijativu otkaže ugovor o radu; 2) obavezuje tuženi da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede ugleda i časti isplati iznos od 3.000 eura; 3) obavezuje tuženi da o svom trošku objavi pravosnažnu presudu u dnevnom štampanom mediju „Vijesti”; 4) odbija tužbeni zahtjev u dijelu kojim je traženo da se utvrdi da je tužilac pretrpio zlostavljanje na radu od strane tuženog na način što je nezakonito raspoređivan, smjenjivan sa funkcija, nezakonito disciplinski kažnjavan, nezakonito mu nuđeni ugovori o radu i aneksi istih kao neosnovan; 5) odbija tužbeni zahtjev da na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede ugleda i časti, mimo iznosa dosuđenog u stavu III izreke ove presude, tuženi isplati iznos od još 27.000 eura, kao neosnovan; 6) obavezuje tuženi da tužiocu na ime naknade troškova postupka isplati iznos od 2.146,50 eura.” Viši sud u Podgorici, kao drugostepeni, odlučujući po žalbama parničnih 83 stranaka odbacio je iste i u septembru 2019. potvrdio prvostepenu presudu. Dodatne optužbe za mobing protiv istog tuženog i istih odgovornih lica: slučaj tužiteljice K.A.V. protiv Željezničkog prevoza Crne Gore AD Protiv tuženog Željezničkog prevoza Crne Gore AD i istih odgovornih lica kod tuženog, među brojnim radnim sporovima kod redovnih sudova iz predmetnog perioda, podnešena je 2013. godine još jedna tužba za mobing. Predmetnom tužbom tužiteljica K.A.V. tvrdila je da je u periodu od 08.11.2010. do 19.11.2012. godine bila zlostavljana na radu od strane odgovornih lica tuženog - izvršnog direktora M. Z. i predsjednika Odbora direktora R.N. - u dužem periodu bila onemogućena da obavlja radne zadatke iz opisa radnog 84 mjesta portparol u Kabinetu. Tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan, dok o stepenu relativizacije zlostavljačkog ponašanja na radnom mjestu u Crnoj Gori ilustrativno govori stav Vrhovnog suda Crne Gore koji u odluci ističe da se „tokom postupka, a i u reviziji, posebno ukazuje na obraćanje predsjednika Odbora direktora R. N. tužiteljici nazivajući je „bukvom”, uz ocjenu suda da je takav izraz neprimjeren u poslovnoj komunikaciji, međutim, iz nespornih navoda tužiteljice i 83 Presuda Višeg suda u Podgorici Gž. br. 3871/19-16 od 06.09.2019 u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća, sudije Vjere Šljivančanin i sudija Ognjane Boljević i Miodraga Pešića, članova vijeća. 84 Presuda Vrhovnog suda Rev. br. 853/14 od 22.10.2014. u vijeću sastavljenom od sudija Čabarkapa Gavrila, kao predsjednika vijeća, Begović Vesne, Radović Dušanke, Milačić Dragice i Orović Radoja, kao članova vijeća, potvrđena presuda Višeg suda u Podgorici Gž. br. 2354/14 od 19.06.2014. kojom je odbijena kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br.511/13 od 09.04.2014. 57

Mobing u Crnoj Gori svjedoka, proizilazi da su isti prijatelji koji se poznaju duže vremena i u slobodnoj 85 su komunikaciji.” Vrhovni sud nadalje zaključuje: „Predmetnom tužbom tužiteljica je tvrdila da je bila zlostavljana u periodu od 08.11.2010. do 13.11.2012. godine, dok je prilikom saslušanja pred prvostepenim sudom navela da je u ovom periodu na poslu bila samo mjesec i petnaest dana, dok je preostali period bila na bolovanju. Prednji navodi tužiteljice ukazuju u slučaju da nije bilo zlostavljanja ako ono nije provođeno u dužem periodu i kontinuitetu, te da stoga nema mobinga, jer je 86 to jedan od uslova za njegovo postojanje. Stoga, brojne radnje koje tužiteljica stavlja na teret odgovornim licima tuženog ne mogu se smatrati radnjama koje su dovele do povrede časti, ugleda i profesionalnog integriteta tužiteljice, što njen 87 zahtjev čini neosnovanim.” Ovakva argumentacija Vrhovnog suda protivna je zauzetom stavu Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Špadijer protiv Crne Gore iz novembra 2021, dok gore navedeni navodi iz presude Vrhovnog suda u slučaju tužiteljice K.A.V. protiv Željezničkog prevoza Crne Gore AD govore o odnosu crnogorskog pravosuđa prema zlostavljanju na radu, demonstriranim mizoginim stavovima i arbitrarnosti u donošenju odluka, pogotovu kada su tužbeni zahtjevi za utvrđivanje mobinga usmjereni protiv državnih organa, javnih preduzeća i ustanova, a kao izvršioci mobinga označena odgovorna lica kod tuženih, po pravilu politički delegirani i nedodirljivi partijski kadar. 85 Presuda Vrhovnog suda Rev. br.853/14 od 22.10.2014, str. 3. 86 Ovakva argumentacija Vrhovnog suda je protivna zauzetom stavu Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Špadijer protiv Crne Gore, presuda od 9. novembra 2021, predstavka br. 31549/18, str. 95. 87 Ibid. 58

Mobing u Crnoj Gori III Tužilac M.Đ. protiv Glavnog grada Podgorica - Službe zaštite Glavnog grada U slučaju tužioca M.Đ. protiv Glavnog grada Podgorica - Službe zaštite Glavnog grada presudom Osnovnog suda u Podgorici je presuđen mobing u junu 2020. godine. Ovaj radni spor pred prvostepenim sudom trajao je skoro 4 88 godine i pravosnažno je okončan u septembru 2020. Protiv istog tuženog i istog odgovornog lica u svojstvu izvršioca mobinga pred Osnovnim sudom u Podgorici, pokrenut je 2017. godine još jedan sudski postupak za mobing od strane tužiteljice S.S., koji je u međuvremenu takođe pravosnažno okončan utvrđenjem mobinga nad tužiteljicom od strane komandira Službe zaštite glavnog grada A.Č, kao izvršioca mobinga. A.Č, označen kao izvršilac mobinga u oba postupka, u predmetnom periodu član je je Glavnog odbora vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS), te potpredsjednik Odbora DPS Glavnog grada Podgorica. Dvostruki pravosnažno potvrđen izvršilac mobinga nastavlja s radom kod tuženog. Nakon pet godina na prethodnoj rukovodećoj poziciji komandira Službe zaštite Glavnog grada, od sredine juna 2019. godine unaprijeđen je na poziciju izvršnog direktora jednog od javnih preduzeća Glavnog grada Podgorica. Pregled osnovnih činjenica Tužilac M.Đ. živi i radi u Podgorici. U radnom odnosu kod tuženog je od januara 2006. godine. Radni odnos na neodređeno vrijeme kao vatrogasac u Službi zaštite Glavnog grada Podgorica zasnovao je 2009. godine, gdje je radio sve do oktobra 2016, kada mu je uručeno rješenje o prestanku radnog odnosa. Tokom desetogodišnjeg perioda na radu kod tuženog tužilac M.Đ. je više puta nagrađivan, proglašavan jednim od četiri najbolja službenika u 2011. godini. Visoko stručan, pohađao je brojne kurseve i obuke za vatrogasno-spasilačke poslove, spasioca iz seizmičkih hazarda, kurs za vođu tima u akcijama spašavanja iz ruševina, napredni nivo spašavanja na brzim vodama, te kurseve pružanja prve pomoći. Takođe je kao spasilac učestvovao u međunarodnoj vježbi NATO 2010. godine, dok je 2014. godine bio komandni oficir na međunarodnoj vježbi kojoj je Crna Gora bila domaćin. Rukovodio je na pet lokacija, koordinirao devet nacionalnih timova na vježbi u kojoj je učestvovalo ukupno 250 spasilaca iz zemalja okruženja, te uspješno učestvovao na više međunarodnih radionica. 88 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P.br.1882/19 od 26.06.2020, potvrđena presudom Višeg suda u Podgorici Gž.br.4415/20 od 11.09.2020. 59

Mobing u Crnoj Gori Tokom svog radnog angažmana tužilac nije imao nijedan propust u radu, niti je bilo primjedbi na njegov rad, disciplinu, posvećenost i predanost poslu. Tužilac M.Đ. je 2011. godine unaprijeđen u vođu grupe od strane tuženog. Nakon lokalnih izbora 2014. godine na mjesto komandira Službe zaštite Glavnog grada Podgorica imenovan je A.Č, nakon čega, prema navodima tužioca, počinje učestalo sistematsko zlostavljanje na poslu, bazirano na diskriminaciji oličenoj u neposrednom pravljenju razlike i nejednakom postupanju, kao i propuštanju postupanja prema tužiocu u odnosu na druga lica, isključivanju, ograničavanju i davanju prvenstva ostalim u odnosu na tužioca, na koji način je stavljen u nejednak položaj i to zbog drugačijeg političkog opredjeljenja. Jedna od izdvojenih radnji je selektivno pozivanje službenika na svečanost povodom Dana zaštite, u martu 2016. godine, u KIC-u, kojom prilikom tužilac M.Đ. nije pozvan od strane starješine A.Č. da prisustvuje događaju, kojom prilikom je prikazan film o aktivnostima i rezultatima Službe, gdje je učešće uzeo i tužilac. Prema tužilačkim navodima, nadređeni A.Č. sprovodio je otvoreni progon u odnosu na tužioca, javno u okviru službenih prostorija saopštavao da „zna kako će sa M.Đ, da ga ne prepoznaje kao čovjeka koji bi trebalo da bude u njegovom timu, da će mu pokazati posao”. Tužiocu je neposredni rukovodilac saopštio da je komandir A.Č. naredio hitan preraspored tužioca na punkt koji se nalazi u krugu fabrike „Radoje Dakić”, a ovo je bilo jedino premještanje u službi koja broji oko 100 zaposlenih. Tužilac je prethodno cijenio kao omalovažavajuću represivnu mjeru poslodavca. Jedan od načina zlostavljanja tužioca je predstavljalo i tajenje informacija od žrtve mobinga s obzirom da tužilac nije bio u saznanju da postoji naredba o korišćenju nove radio veze sa kojih razloga je tužilac u avgustu 2015. godine morao pisati prvi put u svojoj karijeri i pisanu izjavu o postupanju. U decembru 2015. godine tužilac po instrukciji A.Č. biva u kratkom roku prebačen u treće odjeljenje kod jedinog od svih kolega sa kojim tužilac nije imao dobru komunikaciju, koji je bio u prijateljskim odnosima sa komandirom A.Č. Već prvog dana u prostorijama Službe u novom odjeljenju kolega je verbalno napao tužioca uz fizičko nasrtanje, nakon čega je tužilac zatražio zaštitu i pokretanje postupka utvrđivanja disciplinske odgovornosti kolege bliskog A.Č. Komandir A.Č. je u martu 2016. godine donio novo rješenje o rasporedu tužioca, kojim je preraspoređen na mjesto vatrogasac - spasilac bez navođenja razloga, nakon čega je drugostepeni organ predmetno rješenje poništio. Ni pored upornog obraćanja tužioca komandiru da ga uputi na poslove koje treba da obavlja nakon poništavanja rješenja, on nije dobio ni jedan odgovor niti instrukciju, te bio bez radnih zadataka. Jedino tužiocu nisu refundirani troškovi za polaganje stručnog ispita. U maju 2016. donijeto je novo rješenje o obračunu zarade tužiocu 60

Mobing u Crnoj Gori koje rješenje mu nije uručeno, ali mu se po istom zarada obračunavala za niže radno mjesto koje nije pokrivao, nakon čega je prilikom redovne aktivnosti godišnjeg ocjenjivanja službenika i namještenika učinjeno niz štetnih radnji na ime tužioca, a koje su rezultirale podnošenjem krivične prijave od strane tužioca nadležnom tužilaštvu. Nakon brojnih zdravstvenih smetnji, tužiocu je određeno bolovanje u maju 2016. godine. Zahtjevom za zaštitu od mobinga M.Đ. se 20.07.2016. godine obratio imenovanom posredniku, nakon čega je u odnosu na tužioca uslijedilo još intenzivnije protivzakonito djelovanje, tako što je samo sedam dana nakon podnošenja ovog zahtjeva tužiocu otkazan radni odnos. Navedeno rješenje donijeto je za vrijeme dok je tužilac bio na bolovanju. Pred nadležnim Upravnim sudom pokrenut je spor i tužilac vraćen na posao, a mobing nastavljen novim fizičkim nasrtajima na tužioca od grupe za podršku moberu. Tužena je donijela dva nezakonita rješenja o zasnivanju radnog odnosa na određeno vrijeme. Tužiocu M.Đ. je od strane tuženog bilo zabranjeno da obavlja poslove koji su mu propisani aktom o sistematizaciji. Uprkos rasporednom rješenju na radno mjesto vođe grupe, bio je primoran da obavlja niže poslove, izopšten je iz svakog oblika usavršavanja u zemlji i inostranstvu, bilo mu je zabranjeno da učestvuje u obukama u službi, te je kao izolovan slučaj bio upućivan na poslove sređivanja prostorija, cijepanje i pripremanje ogrijevnog drveta, dok su ostali spasioci radili razne obuke i usavršavali se. Predloženo je da sud usvoji tužbeni zahtjev na način da se utvrdi da je M.Đ. trpio zlostavljanje na radu - mobing, u periodu od 16.03.2016. do 26.11.2018. godine, da se zabrani tuženom ponavljanje ponašanja prema tužiocu koje predstavlja zlostavljanje a naročito: stavljanje u nejednak položaj u odnosu na ostale zaposlene sa istim radnim referencama raspoređenih na istim radnim mjestima - degradiranje i davanje radnih zadataka koji nijesu u skladu sa njegovom školskom spremom i radnim mjestom vođe grupe, kontinuirano pogoršavanje uslova rada, neopravdana fizička izolacija iz radne okoline i omogućavanje zlostavljanja na radnom mjestu od strane zaposlenog S.Đ. bez zakonite i blagovremene zaštite na radnom mjestu, omogućavanje omalovažavanja tužioca na način da isti bude ocjenjivan od strane, po sistemazaciji, sebi podređenih, neopravdano onemogućavanje pohađanja redovnih obuka, seminara i ostalih aktivnosti koje su u potpunosti dostupne svim zaposlenim, te ostalim postupanjem usmjerenim na omalovažavanje i izolaciju tužioca kako pismenim tako i usmenim putem, kojim se tužilac stavlja u potpuno nejednak položaj u odnosu na ostale zaposlene, potom da se obaveže tuženi da tužiocu isplati na osnovu naknade nematerijalne štete na ime pretrpljenih duševnih bolova i patnji zbog povrede dostojanstva, ugleda, ličnog i profesionalnog integriteta iznos od 6.000 eura, pretrpljenog straha iznos od 3.000 eura; uz zahtjev da se obaveže tuženi da o sopstvenom trošku objavi presudu u dnevnim listovima „Vijesti” i „Dan”. 61

Mobing u Crnoj Gori Postupanje crnogorskog pravosuđa u slučaju M.Đ. protiv protiv Glavnog grada Podgorica - Službe zaštite Glavnog grada (2017-2020) Tužilac je tužbu nadležnom sudu podnio u januaru 2017. godine. Osnovni sud u Podgorici, kao prvostepeni je u decembru 2018. godine 89 izrekao presudu na štetu tužioca. Rješenjem Višeg suda u Podgorici iz aprila 2019. godine ukinuta je prvostepena presuda, kojom je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev tužioca 90 i predmet vraćen na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku u pravnoj stvari tužioca M.Đ. protiv Glavnog 91 grada Podgorica - Službe zaštite Glavnog grada, Osnovni sud u Podgorici u junu 2020. godine donio je presudu u korist tužioca. Istom je odlučeno da se: „1) djelimično usvaja tužbeni zahtjev, utvrđuje da je tužilac trpio mobing - zlostavljanje na radu kod tuženog u periodu od 16.03.2016. do 26.11.2018. godine, te obavezuje tuženi da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede dostojanstva, ugleda, ličnog i profesionalnog integriteta isplati iznos od 3.000 eura, te iznos od 1.000 eura za pretrpljeni strah, kao i da integralno objavi presudu u dnevnim listovima „Vijesti” i „Dan”. 2) Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim je traženo da se obaveže tuženi da tužiocu mimo dosuđenog na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede dostojanstva, ugleda, ličnog i profesionalnog integriteta isplati iznos od još 3.000 eura, te na ime pretrpljenog straha iznos od još 2.000 eura, kao neosnovan. 3) Obavezuje se tuženi da tužiocu M.Đ. na ime naknade troškova postupka isplati iznos od 1.894 eura.” Vještak neuropsihijatar S.M. je utvrdio da je tužilac zbog posttraumatskog stresnog poremećaja i poremećaja prilagođavanja trpio duševne bolove jakog intenziteta u ukupnom vremenskom periodu od 21 dan, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od mjesec dana, a bolove blagog intenziteta tužilac će trpjeti do konačnog rješenja spora. Naveo je da ovaj vid duševnog poremećaja nije ostavio trajne posledice na psihički život tužioca, ali je narušio njegovu duševnu ravnotežu, te da je subjektivno doživljavanje tužioca moralno zlostavljanje i ponižavanje, ugrožavanje njegovog ugleda i narušavanje prava ličnosti. Sud je navedeni nalaz vještaka neuropsihijatra prihvatio cijeneći da je „jasan, stručan i 92 objektivan.” Sud je našao da je tužilac dokazao da je u periodu od 16.03.2016. do 26.11.2018. godine od strane komandira A.Č. učinjen mobing, a što je u 89 Presuda Osnovnog suda u Podgorici, P. br. 486/17 od 26.12.2018. godine. 90 Rješenje Višeg suda u Podgorici Gž. br. 1325/19 od 12.04.2019. u vijeću sastavljenom od Verice Sekulić kao predsjednice vijeća, Tatjane Ljujić i Zorana Šćepanovića kao članova vijeća. 91 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br. 1882/19 od 26.06.2020. Postupajuća sudija Ivana Becić. 92 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br. 1882/19 od 26.06.2020, str. 24. 62

Mobing u Crnoj Gori 93 konačnom proizvelo negativne posljedice po psihu tužioca. Takođe, sud je našao i da je tužilac provedenim dokazima potvrdio da mjere, odnosno radnje koje su preduzete u odnosu na njega su podstaknute zlim namjerama upravo komandira A.Č. da se sabotira tužilac, odnosno da se diskredituje, pri čemu je sud istakao da je za mobing dovoljno da žrtva pruži dokaze da je mobing vjerovatno počinjen, a na tuženom je teret dokazivanja da nije bilo ponašanja koje predstavlja mobing, što je u konkretnom slučaju izostalo. Kod navedenog utvrđenja, sud nalazi da je tužilac usljed mobinga pretrpio duševne bolove zbog povrede prava ličnosti, a koje utvrđenje se zasniva i na nalazu i mišljenju vještaka neuropsihijatrijske struke, pa tako tužiocu pripada pravo na novčanu naknadu nematerijalne štete u skladu sa čl. 207 ZOO. U odnosu na tužbeni zahtjev kojim se traži obavezivanje tuženog da o sopstvenom trošku integralno objavi presudu u dnevnim listovima „Vijesti” i „Dan”, postupajuća sudija Ivana Becić nalazi da je zahtjev tužioca osnovan „uzimajući u obzir potrebu i pažnju javnosti da bude upoznata kada su u pitanju ovakvi slučajevi, pri čemu bi objavljivanje za tužioca imalo funkciju otklanjanja stanja nastalog zlostavljanjem na radu i kao takvo predstavljalo moralnu satisfakciju za istog.” 94 Viši sud u Podgorici, kao drugostepeni, odlučujući po žalbama parničnih stranaka odbacio je iste i septembra 2020. potvrdio prvostepenu presudu. 93 Ibid. 94 Presuda Višeg suda u Podgorici Gž. br. 4415/20-17 od 11.09.2020. u vijeću sastavljenom od predsjednika vijeća u vijeću sastavljenom od sudija Verice Sekulić, kao predsjednika vijeća, te Tatjane Ljujić i Zorana Šćepanovića, kao članova vijeća. 63

Mobing u Crnoj Gori IV Tužiteljica S.S. protiv Glavnog grada Podgorica - Službe zaštite Glavnog grada U slučaju tužiteljice S.S. protiv Glavnog grada Podgorica - Službe zaštite Glavnog grada presudom Osnovnog suda u Podgorici je presuđen mobing u 95 oktobru 2020. godine. Od podnošenja tužbe u martu 2017. godine ovaj radni spor pred prvostepenim sudom trajao je preko 3.5 godine i pravosnažno je okončan u oktobru 2021. godine. Protiv istog tuženog i istog odgovornog lica označenog kao izvršioca mobinga pred Osnovnim sudom u Podgorici, pokrenut je 2017. godine još jedan sudski postupak za mobing od strane tužioca M.Đ, koji je u međuvremenu, takođe, pravosnažno okončan utvrđivanjem zlostavljanja na radu nad tužiocem od strane komandira A.Č, kao izvršioca mobinga. A.Č, označen kao izvršilac mobinga u oba postupka, u predmetnom periodu član je je Glavnog odbora vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS), te potpredsjednik Odbora DPS Glavnog grada Podgorica. Dvostruki pravosnažno potvrđen izvršilac mobinga nastavlja s radom kod tuženog. Nakon pet godina na prethodnoj rukovodećoj poziciji konadira Službe zaštite Glavnog grada, od sredine juna 2019. godine unaprijeđen je na poziciju izvršnog direktora jednog od javnih preduzeća Glavnog grada Podgorica. Pregled osnovnih činjenica Tužiteljica živi i radi u Podgorici. U stalnom je radnom odnosu u Službi zaštite Glavnog grada Podgorica od 1985. godine, raspoređena na radno mjesto samostalnog savjetnika za pravne poslove i to je, prema sistematizaciji jedino mjesto pravnika. U maju 2015. godine, u vrijeme dok je bila na godišnjem odmoru, na mjesto komandira Službe zaštite imenovan je A.Č. Kako to potvrđuje u svjedočkom iskazu i sam A.Č. zamjera S.S. što nije bila na poslu u vrijeme njegovog stupanja na dužnost. Taj događaj se smatra „okidačem” mobinga, nako čega počinje otvoreni progon tužiteljice: u okviru službenih prostorija zaposlenima saopštava da će tužiteljicu da istjera i dovede drugu pravnicu, izjavljuje „da je nudio po opštini, ali je niko nije htio.” Među tužbenim navodima je i odobravanje svim tužiteljičinim koleginicama odlaska na godišnji odmor 2015. godine, ali ne i tužiteljici. Nezavidan i ponižavajuci položaj tužiteljice ogledao se u tome što A.Č. uopšte nije kontaktirao sa tužiteljicom, nije joj dao nijedan zadatak u namjeri da je dovede u položaj izolovanosti. 95 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br.2361/17 od 20.10.2020. Potvrđena presudom Višeg suda u Podgorici Gž.br.5952/20 od 26.10.2021. 64

Mobing u Crnoj Gori Zaštitu od zlostavljanja na radu tražila je od posrednika u julu 2015. godine, dva mjeseca nakon naimenovanja A.Č, po kojem zahtjevu nije postupljeno godinu i šest mjeseci, iako je zakonski rok za postupanje tri dana. U brojnim obraćanjima, internim i eksternim, tužiteljica je tražila prestanak mobinga i dodjelu svakodnevnih radnih zadataka, što je nadređeni A.Č. konstantno odbijao i što je na kraju dovelo do sudskog spora. Nakon podnošenja zahtjeva za zaštitu od mobinga 29.07.2015. godine od strane S.S, u septembru 2015, A.Č. tužiteljicu isključuje iz svih komisija, radnih grupa, kolegijuma. Prilikom ocjenjivanja njenog rada navodi da nije saglasan sa odličnom ocjenom, jer nije obavljala svoje zadatake i nije pokazala stručnost i profesionalnost. Istog dana, kada je potpisao akt o 432 završena predmeta, zabranjuje kolegi da joj dodjeljuje bilo kakav akt iz Arhive tuženog. Zbog te zabrane u pisanoj formi tužiteljica se obraćala komandiru A.Č, ali odgovor nije dobila. Od početka 2016. godine mobing poprima ekstreman oblik. Nakon povratka sa desetodnevnog bolovanja u februaru 2016. godine, tužiteljica je zatekla na njenom radnom mjestu novu pravnicu. U periodu od 4 naredna mjeseca uslijedio je knjiški primjer mobinga kroz „sindrom praznog stola”. U periodu od 08.06.2016 do 07.07.2016 godine nije dobila nijedan predmet u rad, dok su njeni radni zadaci povjeravani drugoj osobi koja nije formalno bila zaposlena u insituciji, čime je dostignut vrhunac izolacije i stigmatizacije u odnosu na tužiteljicu. Početkom jula 2016. godine u više navrata je tražila od komandira A.Č. dodjelu radnih zadataka, nakon čega se obratila za pomoć ljekaru i boravila na bolovanju narednih 6 mjeseci. Tokom tih 6 mjeseci konstantno je tražila pomoć stručnih lica i državnih organa. Nakon što se 13. avgusta 2016. godine, obratila za posredovanje rukovodećem licu tužene i zamjeniku A.Č. tražeći dodjelu poslova, dobivši odgovor da će joj tuženi napisati dobre preporuke ako napusti radno mjesto. U januaru 2017. godine, poslije šestomjesečnog bolovanja otpočela je sa poslom, u nadi da će se njen status regulisati. Nakon pisanih obraćanja komandiru od 2017. godine, pa do početka juna 2018. godine, dobila je 14 minornih radnih zadataka od kojih nijedan nije naveden u opisu njenog radnog mjesta, a od septembra 2017. 96 godine, dodijeljena joj je obrada godišnjih odmora , do početka juna 2018. godine, kada ponovo nastupa „sindrom praznog stola”. U međuvreenu joj je ugašen katalog propisa kao sredstvo rada, obustavljena dostava službenih listova od dolaska pravnice iz „Vodovoda” 15.02.2016. godine, a na njen jedini zahtjev da joj se nabavi komentar ZUP-a, tuženi je vodio sa njom šestomjesečnu prepisku oko nabavke knjige, koju na kraju nije ni dobila. Od januara 2017. godine pa do početka juna 2018. godine, za 17 mjeseci nijedan zaposleni nije ušao u njenu kancelariju, niko je nije službeno nazvao, niko 96 Obrada godišnjih odmora predstavlja minorno zaduženje. Tužitel pojašnjava da obrada jednog godišnjeg odmora traje 2 minuta, te da obrada zahtjeva za 100 zaposlenih koliko ih ima u Službi zaštite ne zahtijeva duže od dan ili dva. 65

Mobing u Crnoj Gori sa njom nije službeno kontaktirao, jer je komandir A.Č. sva lica upućivao na pravnicu iz „Vodovoda”. Od januara 2017. godine koristila je 3 mjeseca godišnjeg odmora, što znači da je u apsolutnoj izolaciji i mobingu „praznog stola” provela 11 mjeseci. Ako se tome dodaju 4 mjeseca iz 2016. godine, tužiteljica je ukupno bila izolovana i trpjela mobing „praznog stola” 15 mjeseci. Radni zadaci koje je dobijala od komandira A.Č. nijesu bili u opisu posla tužiteljice, osim obrade godišnjih odmora. Tako je od A.Č. tužiteljica dobila radni zadatak da popiše sve personalne dosijee, aktivne i pasivne, od osnivanja Službe tj. od 1953. godine, a odnose se na davno umrla lica, nalažući joj da izvrši popis svakog papira pojedinačno koji se nalazi u pasivnim dosijeima i da preda do 30 dosijea dnevno Sekretarijatu za upravu. Iako je njeno učešće bilo najveće, svi članovi popisne komisije dobili su naknadu na ime prekovremenih sati, osim tužiteljice. Iako je bila jedina pravnica u organizacionoj strukturi formalno na radu kod tuženog, zbog odluke A.Č. da pravne poslove obavlja pravnica drugog organa, tužiteljica je ciljano postala višak bez zadataka na sopstvenom radnom mjestu. Pokušaj A.Č. da tužiteljicu nezakonito ustupi drugom opštinskom organu, Centru za informacioni sistem, u kojem uopšte nema radnog mjesta pravnika, a pritom nezakonito zadrži pravnicu Vodovoda, navodeći da ona obavlja poslove kao ispomoć je kontinuitet u nezakonitom postupanju A.Č. Iz istih razloga Upravna inspekcija u januaru 2018. godine, nezakonitim je ocijenila i naložila prestanak angažovanja pravnice Vodovoda. Na prethodno se A.Č. oglušio. U pogledu korišćenja godišnjih odmora, komandir A.Č. četiri puta nije odobrio tužiteljici godišnji odmor, u periodi 2015-2018. godine, uprkos odsustvu radnih zadataka. Za ostale godišnje odmore, koje joj je odobrio, iste je obesmišljavao na način što bi aprila 2017. godine, odobrio godišnji odmor i istovremeno je obavezao da ide na seminare na temu poslova koje uopšte ne obavlja. Iako je interni zahtjev za zaštitu od mobinga posredniku podnijela dana 29.07.2015. godine, tek je 10.02.2017. godine dobila poziv za sprovođenje usmene rasprave. Usmenoj raspravi dana 27.02.2017. godine prisustvovali su posrednik i tužiteljica, bez A.Č, iako je tužiteljica tražila njegovo prisustvo. Komandir je u svom izjašnjenju od 07.03.2017. godine negirao postojanje mobinga. Nije odgovorio na dopis posrednika za mobing o zaključenju pisanog sporazuma sa tužiteljicom, pa je 16.03.2017. godine donijeto rješenje o neuspjelom posredovanju. Tužiteljica je podnijela tužbu nadležnom Osnovnom sudu u Podgorici 16.03.2017. godine. 66

Mobing u Crnoj Gori Postupanje crnogorskog pravosuđa u slučaju S.S. protiv Glavnog grada Podgorica - Službe zaštite Glavnog grada (2017-2021) Tužiteljica je tužbu nadležnom sudu podnijela u martu 2017. godine. Osnovni sud u Podgorici, kao prvostepeni je u oktobru 2020. godine izrekao presudu 97 u korist tužiteljice. Istom je odlučeno da se: „Utvrđuje da je tužiteljica trpjela mobing - zlostavljanje na radu kod tuženog u periodu od 02.06.2015. do 18.02.2019. godine; 2) Obavezuje se tuženi da tužiteljici na ime naknade nematerijalne štete za pretpljene duševne bolove zbog povrede dostojanstva, ugleda, ličnog i profesionalnog integriteta i straha isplati iznos 1.800 eura; 3) Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim je traženo da se tužiteljici zbog povrede dostojanstva, ugleda, ličnog i profesionalnog integriteta i straha, mimo dosuđenog, isplati iznos za još 4.860 eura. Tuženi je obavezan da na ime troškova parničnog postupka isplati tužiteljici iznos 1.855 eura.” Polazeći od navedenog zakonskog određenja pojma mobinga i sadržine izvedenih dokaza, po ocjeni suda tužiteljica je ne samo učinila vjerovatnim, već je i dokazala da je nad njom vršen mobing u periodu od 02.06.2015. do 18.02.2019. godine, na način što je radnjama komandira A.Č. došlo do povrede njenog dostojanstva, ugleda, ličnog i profesionalnog integriteta, budući da je komandir na samom početku svog mandata zamerio tužiteljici to što se nalazila na odmoru u trenutku kada je on imenovan. Najavu pred kolegama da će tužiteljicu „da istjera iz službe”, ograničenje komunikacije na način što je u cijelom periodu svog mandata jedino tužiteljici davao radne naloge isključivo pisanim putem, te bez osnova marginalizovao njen rad kao jedine pravnice u Službi, shodno aktu o sistematizaciji Službe, i to nezakonitim angažovanjem nove pravnice koju je zadržao od februara 2016. godine, pa do kraja svog mandata, pri čemu je na novu pravnicu prenio najveći dio tužiteljicinih radnih ovlašćenja i dužnosti, a takođe je zaključio Ugovor shodno kome je tužiteljica trebala biti ustupljena drugom organu kao ispomoć sud je cijenio ponižavajuće okruženje koje je tužiteljici pogoršalo 98 uslove rada, čime su po nalaženju suda ostvareni bitni elementi mobinga. Po ocjeni suda, tuženi je tokom postupka osporio tužbeni zahtjev, ali nije dokazao da je izostalo zlostavljanje na radu. Sud konstatuje da komandir A.Č. tužiteljicu kao pravnicu u službi nije pozivao na sastanke i kolegijume, te da je ista imala teškoća da pristupi dokumentaciji koja se nalazila u arhivi, što je otežavalo rad tužiteljice, posebno uz činjenicu da se poslovna komunikacija sa tužiteljicom razlikovala od komunikacije sa ostalim zaposlenima.99 Sud zaključuje da je konflikt koji je nastao između tužiteljice i komandira 97 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br. 2361/17 od 20.10.2020. Sudija Nina Odanić. 98 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br. 2361/17 od 20.10.2020, str. 16. 99 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br. 2361/17 od 20.10.2020, str. 17 i 18. 67

Mobing u Crnoj Gori A.Č. na samom početku obavljanja njegove dužnosti nastavio da se produbljuje u kontinuitetu, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje u pogledu komunikacije komandira A.Č. sa tužiteljicom, koja je bila ograničena na pisane naloge i nepozivanje na radne sastanke, izjave komandira da će da je istjera sa posla, te da su položaj i uslovi rada tužiteljice na radnom mjestu znatno pogoršani od februara 2016. godine, kada je komandir doveo drugu pravnicu u službu, pravdajući svoj postupak time da mu je potrebna ispomoć, zbog tužiteljičinih čestih odlazaka na odmor i bolovanje. Činjenica da je komandir angažovao pravnicu iz drugog organa kao ispomoć, zbog potreba procesa rada, sama po sebi nije problematična i ne ukazuje na povredu ličnog i profesionalnog integriteta tužiteljice. Međutim, činjenica koja je nesporna i ogleda se u tome da je pravnica koja je angažovana kao ispomoć radila u Službi zaštite u kontinuitetu od februara 2016. godine, pa do kraja mandata komandira A.Č. u februaru 2019. godine, dakle i u periodima kada tužiteljica nije bila na odmoru, niti bolovanju i dominantno obavljala pravne poslove, koji su bili u opisu posla tužiteljice, po sistematizaciji jedine zaposlene pravnice u službi i za razliku od tužiteljice prisustvovala radnim sastancima, dok je tužiteljici sa druge strane dodjeljivan znatno manji obim radnih zadataka, u načelu prostije prirode (popis personalnih dosijea zaposlenih, izdvajanje i sravnjivanje popisnih listi) svakako ukazuju na marginalizovan položaj tužiteljice u službi, što je po mišljenju suda zaista dovelo do povrede dostojanstva, ugleda i ličnog i profesionalnog integriteta tužiteljice. Ovo posebno pri činjenici da tuženi nije pružio ni jedan dokaz koji bi ukazivao da je tužiteljica neuredno i nestručno 100 obavljala svoj posao. Po nalazu suda komandir A.Č. u toku trajanja spornog perioda nije pružio ni jedan dokaz da je sa pozicije pretpostavljenog pokušao da na konstruktivan način riješi spornu situaciju sa tužiteljicom, budući da je nikada nije pozvao na razgovor, iako je ista to više puta tražila. Odluku da bez ikavog razgovora sa tužiteljicom zaključi Ugovor o njenom preuzimanju od strane Centra za informacioni sistem, je po nalazu suda, takođe, stvaranje ponižavajućeg položaja za tužiteljicu i napad na njen profesionalni integritet, budući da nije logično da pretpostavljeni ustupa po sistematizaciji jedinog pravnika iz svoje službe drugom organu, a zadržava lice koje je angažovao kao ispomoć, sve pri činjenici da taj angažman nije bio zakonit, što upućuje na istrajnost A.Č. u namjeri da dovede tužiteljicu u nezavidan 101 ponižavajuci položaj. Po nalaženju ovog suda, zategnut odnos između komandira A.Č i tužiteljice, koji je stvoren na radnom mjestu, na samom početku mandata komandira A.Č. dobio je trajni karakter upravo zbog ponašanja komandira, koje se ponavljalo tokom cijelog njegovog mandata i koji, kao rukovodilac nije pokušao da se aktivno 100 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br. 2361/17 od 20.10.2020, str. 20. 101 Ibid. 68

Mobing u Crnoj Gori uključi u rješavanje konfliktnog odnosa, niti je preduzeo bilo kakvu radnju u cilju prevencije i zaštite od mobinga, već je suprotno čl. 5 Pravilnika o pravilima ponašanja poslodavca i zaposlenog o prevenciji i zaštiti od zlostavljanja na radu (Sl.list CG, br. 56/2012) u kontinuitetu preduzimao ponašanja koja predstavljaju mobizirajuće aktivnosti i koja: 1) se odnose na nemogućnost odgovarajućeg komuniciranja sa zaposlenom, budući da je sa tužiteljicom komunicirao isključivo pisanim putem, što ni sam nije sporio; 2) mogu da dovedu do narušavanja dobrih međuljudskih odnosa, budući da je ignorisao prisustvo tužiteljice kao zaposlene i onda kada je ista bila na poslu; tužiteljici neopravdano oduzimao sredstva potrebna za obavljanje posla (budući da je zabranio da joj se daju dokumenta iz arhive, što je, svakako, istoj kao pravnici onemogućavalo rad), kao jedinu pravnicu u službi nije je pozivao na zajedničke sastanke i za to nije dao prihvatljivo obrazloženje, pri čemu činjenica da je tužiteljica odlazila na odmor i bolovanje ne može biti prihvatljiv razlog, posebno što je u postupku utvrđeno da su odlasci na bolovanja prouzrokovani mobizirajućim aktivnostima komandira i nijednim dokazom nije dovedena u pitanje opravdanost korišćenja bolovanja; 3) mogu da dovedu do narušavanja profesionalnog integriteta zaposlenog, kao što su: omalovažavanja rezultata rada zaposlenog i nedavanje radnih zadataka zaposlenom, koje nije opravdano potrebama procesa rada i neravnomjeran raspored radnih zadataka u odnosu na druge zaposlene koji obavljaju istu vrstu poslova, što je komandir učinio nezakonitim dovođenjem druge pravnice u Službu i prenošenjem na nju najvećeg dijela radnih zadataka, koji su u opisu posla tužiteljice, za šta po 102 nalaženju suda nije bilo opravdanog razloga. Sud zaključuje da je komandir A.Č. želio da saradnju sa tužiteljicom svede na minimum, čime je po nalaženju suda povrijedio njen lični i profesionalni integritet. „Iz svega naprijed navedenog, nesumnjivo proizilazi da je tuženi u navedenom periodu kroz radnje odgovornog lica-komandira, imao takvo ponašanje na radu i u vezi sa radom prema tužiteljici kao zaposlenom, koje se ponavljalo, tj. trajalo je u navedenom vremenskom periodu i predstavljalo je povredu njenog dostojanstva, ugleda, ličnog i profesionalnog integriteta i koje je izazvalo ponižavajuće okruženje, strah, te tužiteljici pogoršalo uslove rada, čime su ostvareni bitni elementi mobinga.” Da je zbog prethodno opisanog postupanja odgovornog lica tuženog, komandira A.Č. koje po nalaženju suda predstavlja zlostavljanje na radnom mjestu, tužiteljica trpjela duševne bolove utvrđeno je iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke neuropsihijatra S.M. od 27.02.2020. godine. Vještak je zaključio da tužiteljica S.S. ispoljava simptome posttraumatskog stresnog poremećaja i poremećaja prilagođavanja, sa dominantnim simptomima anksiozno depresivnog poremećaja, a psihički simptomi se uzročno povezuju sa konfliktima na radnom 102 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br. 2361/17 od 20.10.2020, str. 21. 69

Mobing u Crnoj Gori mjestu, koje tužiteljica doživljava kao zlostavljanje na radnom mjestu (mobing). Mišljenja je da je tužiteljica trpjela duševne bolove jakog intenziteta kratkog trajanja u okolnostima neposrednih konflikata u ukupnom vremenskom periodu, periodično od 5 dana (period akutnih stresogenih reakcija, praćenih i tjelesnim simptomima, gušenja, poremećaja ritma srca, sinkopa), povremeno duševne bolove srednjeg intenziteta, u periodu od mjesec dana, a bolove blagog intenziteta, tužiteljica će trpjeti povremeno u vremenskom periodu do rješavanja konfliktnih odnosa. S obzirom da se kod tužiteljice radi o posttraumatskom stresnom poremećaju, sa simtomima anksiozno depresivnog simtoma, bez psihotičih epizoda, ovaj vid duševnog poremećaja nije ostavio trajne posledice na psihički život tužiteljice, ali je narušio njenu duševnu ravnotežu i dalje je narušava, zbog još uvijek neriješenih konfliktih odnosa i trajanja sudskog procesa, subjektivno doživljavanje tužiteljice je moralno zlostavljanje i 103 ponižavanje, ugrožavanje njenog dostojanstva i prava ličnosti . Sud je nalaz vještaka neuropsihijatra prihvatio kao jasan i objektivan, urađen u skladu sa pravilima struke. Cijeneći sadržinu ponašanja odgovornog lica tuženog u kome je, shodno utvrđenju suda, sadržan mobing, njegovo trajanje i nesumnjive štetne posledice, koje su shodno nalazu i mišljenju vještaka neuropsihijatra, kod tužiteljice uzrokovale posttraumatski stresni poremećaj i poremećaj prilagođavanja, sa dominantnim simptomima anksiozno depresivnog poremećaja, po ocjeni suda opravdavaju dosuđenje naknade nematerijalne štete za pretpljene duševne bolove zbog povrede dostojanstva, ugleda, ličnog i profesionalnog integriteta i straha u 104 iznosu od 1.800 eura. Viši sud u Podgorici, kao drugostepeni, odlučujući po žalbama parničnih 105 stranaka odbacio je iste i u oktobru 2021. potvrdio prvostepenu presudu. 103 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br. 2361/17 od 20.10.2020, str. 22. 104 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br. 2361/17 od 20.10.2020, str. 23. 105 Presuda Višeg suda u Podgorici Gž. br. 5952/20 od 26.10.2021. u vijeću sastavljenom od predsjednika vijeća, sudije Milorada Marotića i sudija Srđana Vujovića i Milice Čukić, članova vijeća. 70

Mobing u Crnoj Gori V Tužiteljica M.Ž.M. protiv Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama U slučaju tužiteljice M.Ž.M. protiv Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama (AZLP) utvrđeno je diskriminatorsko ponašanje i mobing presudom Osnovnog suda u Podgorici iz marta 2018. godine. Od podnošenja tužbe 2014. godine ovaj radni spor pred prvostepenim sudom trajao je oko 4 godine i pravosnažno je okončan presudom Višeg suda u Podgorici u januaru 2019. godine. U decembru 2015. godine, izvršni direktor B.O. smijenjen je sa pozicije odlukom Savjeta AZLP zbog propusta u radu. Uprkos pravosnažnoj sudskoj presudi za mobing iz januara 2019. godine, glasovima poslanika tada vladajuće koalicije DPS, SD i manjinskih stranaka, B.O. je kao pravosnažno potvrđen prestupnik - izvršilac mobinga, izabran u Skupštini Crne Gore 29.12.2019. godine na mjesto člana Savjeta AZLP, zajedno sa Sretenom Radonjićem, tom prilikom imenovanim na poziciju predsjednika Savjeta AZLP. Glasovima nove parlamentarne većine u decembru 2021. godine, Skupština Crne Gore razriješila je B.O. dužnosti člana Savjeta AZLP, dok je tužiteljica M.Ž.M. i danas na mjestu sekretarke AZLP. Pregled osnovnih činjenica Tužiteljica M.Ž.M. živi i radi u Podgorici. Zasnovala je radni odnos na neodređeno vrijeme na radnom mjestu sekretarke tužene u novembru 2011. godine. Poslove radnog mjesta obavljala je stručno, odgovorno, savjesno i profesionalno. Poslovi sekretarke tužene podrazumijevaju bavljenje radnim odnosima, javnim nabavkama, organizovanjem seminara kod tužene, koja upošljava dvadesetak zaposlenih. Nakon nepunih godinu dana rada došla je u sukob sa izvršnim direktorom B.O. koji je iz dana u dan prerastao u svakodnevno psihičko zlostavljanje, obraćanje uz viku, prijetnju i vrijeđanje, ignorisanje prisustva tužiteljice kao zaposlene, neopravdano nepozivanje na sastanke, verbalno napadanje i širenje neistina, ponižavanje vulgarnim i pogrdnim riječima, omalovažavanje njenih rezultata rada, neopravdanu upotrebu aparata za snimanje sastanaka i razgovora, neopravdane prijetnje prestankom radnog odnosa i sl. U predmetnom periodu direktor B.O. usmeno obavještava tužiteljicu da se 71

Mobing u Crnoj Gori mora upisivati kada dolazi i odlazi sa posla, što nije bila obaveza za sve zaposlene, već samo za njih pet: nju, arhivara, vozača, tehničku sekretaricu i sekretaricu. Tužiteljica se samo jednom upisala, misleći da se radi o obavezi za sve zaposlene, te prestala vidjevši da to nije slučaj. Uslijedili su pismeni podnesci od strane direktora B.O. s kritikama na račun njenog rada uz istovremeno upućivanje i Savjetu tužene, među kojima i dopis zaposlenima, njoj i Savjetu, vezano za njen navodni nerad, neangažovanje na poslu, propuste u radu, nedokazive krivične radnje. Nakon toga su izostali kontakti osim pismena komunikacija, a tužiteljica je ustala sa tužbom za klevetu. Iako je tokom prve godine zaposlenja tužiteljica prisustvovala svim sastancima sa direktorom i sa Savjetom, naprasno je isključena iz svih sastanaka sa direktorom, koji su se održavali jednom nedeljno ili petnaestodnevno. Poslovi koje je tužiteljica obavljala kao sekretarka tužene podijeljeni su drugim zaposlenim. Dodatno, dotadašnje pravo na mobilni telefon i plaćeni limit joj je osporeno, a u januara 2013. godine i njeno radno mjesto ukinuto. Kada su sva lica ženskog pola na radu kod tužene 8. marta 2013. godine dobila po stotinu eura, tužiteljica je jedina izopštena. U martu 2013. godine tužiteljica je Savjetu tužene podnijela zahtjev za pokretanje postupka zaštite od mobinga, ali je reakcija tužene na navedeni zahtjev izostala. Savjet nije odlučivao, cijeneći da se radi o nadležnosti suda, uprkos jasnim zakonskim normama. Sa još nekoliko zaposlenih podnijela je zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka protiv odgovornog lica kod tužene B.O. Savjetu tužene, gdje Savjet tužene ponovo nije postupio ni po ovom zahtjevu, niti preduzeo radnje predviđene zakonom. Zbog narušenog psiho-fizičkog zdravlja tužiteljica je morala poći na bolovanje od 15.05.2013. sve do 20.07.2013. godine, dok je nadređeni B. O. nastavio sa zlostavljanjem i u njenom odsustvu, vrijeđajući je na sjednicama Savjeta tužene i omalovažavajući je posredstvom medija. U prvoj polovini novembra 2013. godine B.O. je tužiteljici dostavio Ponudu za zaključenje Aneksa ugovora o radu za mjesto šefa odsjeka za pravne, opšte i računovodstvene poslove. U decembru 2013. godine donio je rješenje o otkazu ugovora o radu, nakon čega je Savjet tužene poništio navedena rješenja. U januaru 2014. izvršni direktor B.O. je zabranio službi računovodstva tužene da tužiteljici obračunava i isplaćuje zaradu. Direktor B.O. je bez ovlašćenja donio odluku o prestanku radnog odnosa i dostavio računovodstvu rješenje, zbog čega narednih pola godine M.Ž.M. nije primala platu, a dolazila je redovno na posao, iz razloga što je postojala odluka Savjeta tužene da je raspoređena na drugo radno mjesto. Po povratku tužiteljice s bolovanja, M.Ž.M. više nije mogla da uđe u Agenciju. Njena kartica blokirana, interfon onesposobljen, telefon isključen, a od kolega traženo da se iznesu njeni akti iz kancelarije, te više nije imala pristup kancelariji. Svjedočkim iskazima zaposlenih kod tužene datim u momentu kada je 72

Mobing u Crnoj Gori izvšilac mobinga B.O. od decembra 2015. godine bio smijenjen s mjesta izvršnog direktora i udaljen s rada kod tužene, potvrđeno je da je svim zaposlenima dostavljen dopis u kome je stajalo da je tužiteljica pronevjerila nekoliko hiljada eura, te da je nekoliko dana nakon dostavljenog dopisa osoba iz računovodstva provjerila navode iz podneska i utvrđeno je da u blagajni nema nedostataka. Potvrđeno je i da je direktor B.O. naložio da se tužiteljici isključi telefon, obustavi internet, oduzme kartica za ulazak i izlazak sa posla, da se obustavi uplata poreza i doprinosa. Postupanje crnogorskog pravosuđa u slučaju M.Ž.M. protiv Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama (2014-2019) Tužiteljica M.Ž.M. je tužbeni zahtjev nadležnom sudu podnijela u martu 2014. godine. Osnovni sud u Podgorici, kao prvostepeni, parnični, u martu 2018. godine donio je presudu106 kojom: „1) utvrđuje da je tužena sistematski i u dužem vremenskom periodu diskriminatorski postupala prema tužiteljici zlostavljajući je na radnom mjestu (mobing), omalovažavanjem vrijeđala njeno dostojanstvo, ugled, lični i profesionalni integritet, što je izazvalo veoma štetne posljedice po zdravstveno stanje tužiteljice i ugrozilo njenu profesionalnu budućnost; 2) zabranjuje radnje od kojih prijeti diskriminacija, kao i ponavljanje radnji diskriminacije (mobinga) tužene prema tužiteljici; 3) dužna je tužena da tužiteljici po osnovu naknade nematerijalne štete na ime povrede ugleda, časti, dostojanstva i prava ličnosti zbog pretrpljenog mobinga na radnom mjestu isplati iznos od 1.000 eura; 4) odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu nematerijalne štete u preostalom traženom iznosu od još 2.500 eura mimo dosuđenog; 5) obavezuje se tužena da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 528,57 eura.” Polazeći od zakonskog određenja pojma mobinga i sadržine izvedenih dokaza, po ocjeni suda, tužiteljica je ne samo učinila vjerovatnim, već dokazala da je nad njom vršem mobing u dužem vremenskom periodu, na način što joj se direktor tužene obraćao uz viku, upućivao joj stalne kritike i omalovažavao rezultate 107 njenog rada, te joj onemogućavao da obavlja poslove njenog radnog mjesta. Sud je istakao i da je cijenio navode tužene koji se odnose na navodni neblagovremen i nestručan rad tužiteljice, a kao konkretne primjere tuženi navodi, neblagovremeno dostavljanje računa dobavljača nakon ovjere na realizaciju računovodstvu, povredu zakonske procedure u postupku nabavke robe, neupisivanje u evidenciju dolazaka na posao, ugrožavanje tenderske 106 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br. 1474/14 od 02.03.2018. Sudija Ana Bečanović. 107 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br. 1474/14 od 02.03.2018, str. 18. 73

Mobing u Crnoj Gori procedure neotvaranjem službenog e-maila i slično, neuredno izvršavanje radnih obaveza i oglušavanja tužiteljice na zahtjev Savjeta da položi i dostavi sertifikat o položenom ispitu za javne nabavke, ali svi navedeni razlozi ne mogu opravdati postupke direktora tužene, jer je isti, ukoliko je smatrao da je to potrebno, mogao da pokrene odgovarajući postupak protiv tužiteljice zbog svih povreda radnih dužnosti za koje je smatrao da postoje, u kojem postupku je jedino mogla biti utvrđena odgovornost tužiteljice za povrede radnih dužnosti i izreći joj se neka od zakonom propisanih mjera. Odlučujući o visini naknade, sud je cijenio i nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke neuropsihijatara dr S.M. iz decembra 2017. godine i našao da je isti jasan, cjelovit dat u skladu sa pravilima nauke, pa ga je u cjelosti prihvatio. U nalazu i mišljenju vještak je pojasnio da su dominantni klinički simptomi akutne stresogene reakcije sa poremećajem prilagođavanja, odnosno posttraumatskog stresogenog poremećaja prilagođavanja, odnosno stresogenog poremećaja sa simptomima stanja anksioznosti, depresivno polarisanog raspoloženja, gubitka samopouzdanja, poremećaja sna, smetnje koncentracije, kao i doživljavanja egzistencialnog straha zbog gubitka radnog mjesta, osjećaj emocionalne iscrpljenosti, smanjene mogućnosti vladanja emocijama, što je imalo negativni uticaj na komunikacije u porodici i okolini. Imajući u vidu navedeno vještak je mišljenja da je zbog postraumatskog stresnog poremećaja i poremećaja prilagođavanja, tužiteljica trpjela duševne bolove jakog intenziteta u ukupnom vremenskom periodu od 10 dana (period opisanih akutnih stresogenih reakcija) duševne bolove srednjeg intenziteta u periodu od mjesec dana, a povremeno duševne bolove blagog intenziteta u periodu od godine dana, što se odnosi na period od 2013. do 2015. godine. Takođe je naveo da, s obzirom da se radi o simptomima neurotske reaktivne depresije bez psihotičnih epizoda, ovaj vid duševnog poremećaja nije ostavio trajne posljedice na psihički život tužiteljice, ali je narušio njenu duševnu ravnotežu. Subjektivno doživljavanje tužiteljice, kako dalje vještak pojašnjava, je moralno zlostavljanje i ponižavanje, narušavanje njenog ugleda, časti i prava njene ličnosti. Viši sud u Podgorici, kao drugostepeni, odlučujući po žalbama parničnih stranaka, odbacio je iste i u oktobru 2021. godine i potvrdio prvostepenu presudu, uz preinačavanje rješenja o troškovima parničnog postupka na način što je obavezana tužena da tužiteljici na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 642,83 eura.108 108 Presuda Višeg suda u Podgorici Gž.br. 2718/18-14 od 15.01.2019. u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća, sudije Mirjane Popović i sudija Sonje Drašković i Ranka Vukića, članova vijeća. 74

Mobing u Crnoj Gori VI Tužilac V.Ć. protiv Saveza Sindikata Crne Gore U slučaju tužioca V.Ć. protiv Saveza Sindikata Crne Gore presudom Višeg suda u Podgorici preinačena je dvostruka prvostepena presuda na štetu tužioca i presuđen mobing 06.06.2017. godine.109 Nakon podnošenja tužbe u junu 2012. godine pred Osnovnim sudom u Podgorici, ovaj radni spor pred crnogorskim redovnim sudovima trajao je 5 godina. U pitanju je, prema dostupnim podacima, prva pravosnažna sudska presuda za mobing u Crnoj Gori. Generalni sekretar Saveza Sindikata Z.M. i predsjednik opštinskog sindikalnog povjereništva G.Đ, označeni kao izvršioci mobinga u slučaju V.Ć. protiv Saveza Sindikata Crne Gore, danas više nisu na radu kod tuženog. Nakon Kongresa Saveza Sindikata iz novembra 2013. godine Z.M. je napustio čelnu poziciju. G.Đ. je napustio poziciju predsjednika Sindikata Glavnog grada u avgustu 2019. Danas je zaposlen u jednom od javnih preduzeća Glavnog grada Podgorica. Pregled osnovnih činjenica Tužilac V.Ć. živi i radi u Podgorici. Zaposlen je u Savezu Sindikata Crne Gore od maja 2008. godine, na radnom mjestu vozača u Sektoru za finansijske i opšte poslove, da bi u januaru 2010. godine bio preraspoređen na mjesto vozača-kurira u Opštinskom sindikalnom povjereništvu (OSP), a da pritom prethodno radno mjesto nije ukinuto. Kao uzrok spornih dešavanja navodi sopstvene sindikalne aktivnosti kod tuženog, aktivno učešće u štrajkačkim aktivnostima, uključujući više puta ponovljene štrajkove glađu, zbog ugrožavanja egzistencijalnih prava zaposlenih. Tužilac svoj zahtjev zasniva na tvrdnji da je nad njim u periodu od 07.09.2012. do 30.10.2012. godine, od strane generalnog sekretara Saveza Sindikata Z.M. i predsjednika Opštinskog sindikalnog povjereništva G.D. vršen mobing. Diskriminatorski odnos i mobing sadržani su u činjenicama da mu je oduzeto službeno vozilo koje predstavlja njegovo osnovno sredstvo rada čime mu je onemogućeno da radi, upućivanje na rad u OSP u Podgorici, i pored činjenice da je u konfliktu sa predsjednikom OSP G.D, te činjenice da mu nijesu obezbijeđeni uslovi za rad-radni prostor, da je oslobođen od radnih dužnosti, jer nema radnih 109 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P.br.1882/19 od 26.06.2020, potvrđena presudom Višeg suda u Podgorici Gž.br.4415/20 od 11.09.2020. 75

Mobing u Crnoj Gori zadataka, kao i da su o njemu na sastancima u kabinetu generalnog sekretara tužene iznošene negativne tvrdnje i kao takve iznošene i u sredstvima javnog informisanja - dnevnim novinama „Dan” i „Vijesti”. Prema navodima tužbe pretpostavljeni G.D. je javno saopštavao da mu tužilac nije potreban kao radnik, da ne mora dolaziti na posao, da za njega nema ni stolice, ni kancelarije, da mu je mjesto u hodniku itd. Zaštitu zbog mobinga u navedenom periodu zatražio je jer je bio faktički lišen rada - iako je bio raspoređen na radno mjesto, nije bio zadužen konkretnim poslovima tog radnog mjesta. Postupanje crnogorskog pravosuđa u slučaju V.Ć. protiv Saveza Sindikata Crne Gore (2012-2017) Tužilac V.Ć. je tužbu protiv Saveza Sindikata Crne Gore podnio pred Osnovnim sudom u Podgorici 2012. godine. Osnovni sud u Podgorici je prvostepenom presudom iz decembra 2014. 110 godine presudio na štetu tužioca , pozivajući se na odredbe Zakona o diskriminaciji, umjesto na odredbe Zakona o zabrani zlostavljanja na radu. Viši sud u Podgorici je Rješenjem iz novembra 2015. godine ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio Osnovnom sudu u Podgorici na ponovno suđenje.111 Osnovni sud u Podgorici je u julu 2016. godine ponovo odlučio na štetu tužioca.112 Viši sud u Podgorici je, kao drugostepeni, odlučujući o žalbi tužioca iz juna 2017. godine, donio je presudu113 kojom se ukida presuda Osnovnog suda u Podgorici iz jula 2016. godine i: a) utvrđuje da je tuženi u periodu od 07.09.2012. godine do 31.10.2012. godine vršio mobing prema tužiocu, pa mu se zabranjuje ponašanje koje predstavlja mobing na radu, što je tuženi dužan priznati i ubuduće se uzdržati od takvog ponašanja; b) obavezuje tuženi da tužiocu zbog povrede dostojanstva, ugleda, ličnog i profesionalnog integriteta isplati iznos od 700 eura; c) odbija kao neosnovan zahtjev tužioca za naknadu nematerijalne štete u preostalom traženom iznosu od 4.300 eura; d) odbija kao neosnovan zahtjev kojim je traženo da se tuženi obaveže na objavljivanje presude u javnim glasilima i dnevnim listovima „Vijesti” i „Dan” o trošku tuženog; e) sud je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. 110 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br. 4550/12 od 19.12.2014. Postupajući sudija Dragiša Baletić. 111 Ukidno rješenje Višeg suda u Podgorici Gž. br .1141/15 od 03.11.2015. uz vraćanje predmeta prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Vijeće sastavljeno od Verice Sekulić kao predsjednice vijeća, Ognjane Boljević i Nenada Otaševića kao članova vijeća 112 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br. 6416/15 od 08.07.2016. Postupajući sudija Dragiša Baletić. 113 Presuda Višeg suda u Podgorici Gž. br. 5030/16 od 06.06.2017. Vijeće sastavljeno od sudija Milorada Marotića kao predsjednika vijeća, Mirjane Vlahović i Nenada Otaševića kao članova vijeća. 76

Mobing u Crnoj Gori Sud je cijenio, da se „po osnovu svih izvedenih dokaza, jasno može izvesti zaključak da je tužiocu onemogućeno vršenje redovnih radnih obaveza oduzimanjem vozila i onemogućavanjem da obavlja poslove svog radnog mjesta, prenošenjem netačnih informacija i kvalifikacija u sredstvima javnog informisanja, u kontaktima na javnom mjestu, u okviru profesionalne djelatnosti, iznošenjem negativnih sudova o tužiocu, zbog čega je trpio duševne bolove i strah uz povredu ugleda i dostojanstva, čime su kumulativno ispunjeni svi uslovi za postojanje 114 mobinga.” Nakon što je prvostepeni sud tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan, uz zaključak da tužilac nije učinio vjerovatnim da je nad njim vršen mobing, Viši sud ovakav zaključak prvostepenog suda nije prihvatio. Polazeći od navedenog zakonskog utvrđenja pojma mobinga i sadržine izvedenih dokaza, nasuprot zaključku prvostepenog suda, „po ocjeni ovog suda tužilac je ne samo učinio vjerovatnim, već dokazao da je nad njim vršen mobing u periodu od 07.09.2012. do 31.10.2012. godine, na način što mu je na nezakonit način oduzeto sredstvo za rad-službeno vozilo koje predstavlja njegovo osnovno sredstvo rada, čime mu je onemogućeno da radi.” Kako je tuženi oduzeo tužiocu službeno vozilo kao osnovno sredstvo rada, jer je tužilac kao vozač shodno navedenoj odredbi Pravilnika imao obaveze i ovlašćenja koje se odnose na službeno vozilo, time nije mogao da faktički obavlja posao radnog mjesta na kojem je raspoređen. Znači, tužilac faktički nije obavljao poslove svog radnog mjesta, već je nesporno samo formalno dolazio na posao, a kako mu je službeno vozilo oduzeto, to nije imao ovlašćenja koja su mu propisana Pravilnikom u vezi obavljanja posla vozača. Što se tiče poslova kurira, s obzirom da se pošta elektronski razmjenjuje, nije imao ni tih poslova, pa tužilac u navedenom periodu nije ništa radio, već je samo dolazio na posao. S tim u vezi, neprihvatljiv je zaključak prvostepenog suda da oduzimanje službenog vozila od tužioca nije bilo nezakonito i suprotno Zakonu o zabrani i zlostavljanju na radu. U pitanju je, prema dostupnim podacima, prva pravosnažna presuda za mobing crnogorskog pravosuđa. Interesantno je da je u ovom slučaju mobing utvrđen za period od 07.09.2012. do 30.10.2012. godine, dakle za period značajno kraći od šest mjeseci, suprotno tumačenju da „mobing konstituišu radnje psihičkog zlostavljanja na radu koje se vrše najmanje jednom sedmično, u periodu od najmanje šest mjeseci”, iako je na bazi upravo ovakvog tumačenja dominanatan broj tužbenih zahtjeva odbijen na štetu žrtava mobinga, tokom 115 prve decenije implementacije Zakona o zabrani zlostavljanja na radu. U prilog prethodnom, ide činjenica da je i Evropski sud za ljudska prava 114 Presuda Višeg suda u Podgorici Gž. br.5030/16 od 06.06.2017, str. 3. 115 Primjera radi, presude Osnovnog suda u Podgorici, sudije Miodraga Pešića P. br. 768/11 od 26.11.2012. i P.br. 2226/11 od 10.05.2013, kojima su odbijeni tužbeni zahtjevi tužiteljica upravo po ovom osnovu, koji je pogrešnim ocijenio ESLJP. 77

Mobing u Crnoj Gori (ESLJP) u slučaju Špadijer protiv Crne Gore116 potvrdio da države ne treba da nameću prestroge definicije zlostavljanja na radu i da ne treba da zahtijevaju 117 dostavljanje dokaza o minimalnom broju ili učestalosti incidenata. Po mišljenju Suda, „pritužbe o zlostavljanju na radu treba detaljno ispitati od slučaja do slučaja, u svijetlu posebnih okolnosti svakog slučaja i uzimajući u obzir cjelokupni kontekst. Drugim riječima, mogu postojati okolnosti u kojima su takvi incidenti rjeđi od jednom sedmično u periodu od šest mjeseci i još uvijek predstavljaju maltretiranje, ili okolnosti u kojima su takvi incidenti češći, a ipak ne predstavljaju zlostavljanje na radu.”118 116 Jelić I., Smith H. Vodič kroz relevantnu jurisprudenciju Evropskog suda za ljudska prava, 2022 AIRE Centre 117 Špadijer protiv Crne Gore, presuda od 9. novembra 2021, predstavka br. 31549/18, str. 95. 118 Ibid. 78

Mobing u Crnoj Gori VII Tužiteljice V.K. i A.Č. protiv tuženih Opštine Nikšić i Z.V. U slučaju tužiteljica V.K. i A.Č. protiv tuženih Opštine Nikšić i Z.V. utvrđeno je zlostavljanje na radu presudom Osnovnog suda u Nikšiću iz decembra 2017. godine. Od podnošenja tužbe 2017. godine, ovaj radni spor je pravosnažno je okončan nakon dvije godine presudom Višeg suda u Podgorici, u martu 2019. godine. Vrhovni sud Crne Gore je u oktobru 2020. godine potvrdio drugostepenu presudu. Z.V, pravosnažno potvrđen kao izvršilac mobinga, je dugogodišnji funkcioner DPS, kao i lice pravosnažno osuđeno za krivično djelo zloupotreba 119 službenog položaja u produženom trajanju. Nakon prvostepene presude u korist tužiteljica iz decembra 2017. godine kojom je Z.V. označen kao izvršilac mobinga, isti je nastavio da vrši dužnost načelnika Komunalne policije Opštine Nikšić na kojoj je bio od 2005. godine, a u kontinuitetu duže od 13 godina. U novembru 2018. godine unaprijeđen je i postavljen za savjetnika predsjednika Opštine Nikšić. Pravosnažna sudska presuda za nasilje nad dvjema koleginicama na radnom mjestu nije bila od bilo kakvog značaja za tadašnje rukovodstvo Opštine Nikšić. Nakon političkih promjena, u avgustu 2021. godine Z.V. je razriješen sa mjesta savjetnika predsjednika Opštine Nikšić i preraspoređen na mjesto savjetnika u Sekretarijatu za uređenje prostora i zaštitu životne sredine. Tužiteljica I reda V.K. nije više zaposlena u lokalnoj upravi Opštine Nikšić, dok tužiteljica II reda A.Č. nastavlja s radnim angažmanom u Opštini, u službi glavnog gradskog arhitekte. Pregled osnovnih činjenica Tužiteljice V.K. i A.Č. žive i rade u Nikšiću. Tužiteljica prvog reda V.K, rođena je 1962. godine, na radu je kod Opštine Nikšić od 1993. godine, a tužiteljica drugog reda A.Č, rođena 1969. godine, u Opštini Nikšić je zaposlena od 1995. godine. Tužiteljica prvog reda je magistar menadžmenta. Visoko stručno obrazovanje ima i tužiteljica drugog reda. Nije im omogućeno, kroz interno oglašavanje, i pored više postupaka, da kod prvotužene dobiju odgovarajuću zaradu i povoljniji radnopravni status u stepenu stručne spreme koju posjeduju. Poslove radnog mjesta obavljale su stručno, odgovorno, savjesno i profesionalno, bez prethodnih nesporazuma s kolegama. Od 2007. godine, kada je formirana Komunalna policija Opštine Nikšić obje 119 Presuda Apelacionog suda KžS. br.12/2016 od 7.9.2019. godine. 79

Mobing u Crnoj Gori tužiteljice su na radnom mjestu komunalnog nadzornika. Tada su rangirane u niži platni razred od onog koji su imale u drugim organima Opštine Nikšić u kojima su prethodno radile. Nadređeni Z.V. je na mjestu načelnika Komunalne policije Opštine Nikšić od 2005. godine, do kraja novembra 2018. godine. Odbija direktnu komunikaciju s tužiteljicama od 2009. godine, te se ista obavlja posredno ili pisanim putem. Tužiteljice su od 2006. godine prema tužilačkim navodima od drugotuženog Z.V, kao pretpostavljenog, izlagane zlostavljanju na radu u kontinuitetu. Mobing i diskriminacija nad tužiteljicama otpočeli su 2006. godine, kada su došle na posao i saznale da nisu više radnice službe u kojoj su radile, bez prethodne najave ili obavještenja. Tada su tužiteljice dobile rješenje o prestanku radnog odnosa, od drugih opštinskih organa u kojima nisu bile zaposlene. Rješenja su kasnije poništena kao nezakonita. Drugotuženi Z.V. uputio je u oktobru 2006. godine Glavnom administratoru Opštine Nikšić-prvotuženom, dopis sadržine: „Kako smo u saznanju da su navedeni službenici, koji nisu više službenici Komunalne policije, spremni da svoj trenutni status zloupotrebe, potrebno je spriječiti ovjeru svakog pismenog akta kao i ovjeru formulara za kredite, koji bi za posljedicu imao pokretanje sudskog spora protiv Opštine Nikšić”, uz eksplicitno navođenje imena tužiteljica. Tužba za klevetu, koju su tužiteljice podnijele ovim povodom protiv Z.V, nije dobila epilog zbog zastare. U Komunalnoj policiji vršeno je ocjenjivanje službenika, ali ne i tužiteljica, čime su dovedene u nepovoljniji položaj u odnosu na druge zaposlene, jer je ocjenjivanje uslov za napredovanje u službi. Prema tužilačkim navodima, Z.V. je oko sebe stvorio krug ljudi od rođaka i nezakonito zaposlenih, preko kojih je ostvarivao zlostavljanje. Isto je dokazano i tokom krivičnog postupka, kada je osuđen i proglašen krivim zbog krivičnog djela- produženo krivično djelo zloupotrebe službenog položaja sa kaznom zatvora od 8 mjeseci uslovno na dvije godine, što je potvrđeno i kontrolom upravne inspekcije u martu 2017. Z.V. je davanjem grupi zaposlenih ovlašćenja koja im ne pripadaju omogućio pokretanje neopravdanih disciplinskih postupaka protiv tužiteljica, te vršio posredni mobing preko drugih zaposlenih koji su nadzirali rad tužiteljica, pratili po terenu i provjeravali da li su tužiteljice u kancelariji osam sati, vršili prijetnje disciplinskim postupcima. Protiv tužiteljica su vođeni i disciplinski postupci zbog povrede radne discipline - nenošenja kravate, na primjer. Zadaci koje je dobijala tužiteljica V.K. su bili van okvira zakonom regulisane nadležnosti zaposlenih u Komunalnoj policiji, poput čuvanja topola, koje su privatno vlasništvo na privatnom zemljištu, iako komunalna policija vrši nadzor isključivo nad javnim površinama. Od V.K. je zahtijevano da vrši kurirske poslove raznošenja poreskih rješenja za drugi opštinski organ. S tim u vezi su i primjeri 80

Mobing u Crnoj Gori zaduženja tužiteljice prvog reda koji su uključivali: stajanje na divljoj deponiji da neko ne baci smeće - kada je bila izložena dobacivanjima, uvredama kamiondžija, napadima pasa lutalica, koje mjesto ni u slučaju nužde nije smjela napustiti; zabrane nošenja toplije odjeće uz službene uniforme na niskim temperaturama, neslaganja oko rasporeda godišnjih odmora; kao i dežuranje 2014. godine na vjerski praznik i pored molbe drugotuženom da se odobri oslobođenje od dežurstva. Posebno su eklatantni primjeri uklanjanja vrata sa kancelarije tužiteljice prvog reda od strane Z.V, uz prethodno postavljanje uvele ruže na radni sto V.K. na 8. mart, praznik žena. Uz nepostojanje komunikacije između tužiteljica i drugotuženog i dovođenje u stanje izolacije i izopštavanja na radnom mjestu, u toku parničnog postupka načelnik Z.V. je tužiteljici drugog reda A.Č. dva puta donosio rješenje o prestanku radnog odnosa 2015, kasnije poništavano od Upravnog suda. Tužiteljice su se više puta obraćale raznim nadležnim institucijama, uključujući obraćanja predsjedniku Opštine Nikišić, predsjedniku Vlade Crne Gore, Ombudsmanu, nadležnim inspekcijama, ali bez uspjeha. Postupanje crnogorskog pravosuđa u slučaju V.K. i A.Č. protiv tuženih Opštine Nikšić i Z.V. (2017-2019) Tužiteljice su tužbu nadležnom sudu podnijele 06.11.2017. godine. Presudom Osnovnog suda u Nikšiću, kao prvostepenog, u decembru 2017. 120 godine odlučeno je: „1) tužiteljice V.K. i A.Č. u dužem vremenskom periodu trpjele su zlostavljanje na radu od strane Opštine Nikšić - tužene prvog reda; 2) zabranjuje se dalje diskriminatorsko ponašanje i zlostavljanje na radu prema tužiteljicama; 3) djelimično se usvaja tužbeni zahtjev i obavezuje Opština Nikšić da na ime naknade nematerijalne štete zbog izvršenog mobinga isplati: tužiteljicama V.K. i A.Č. na ime pretrpjelih i budućih duševnih bolova i umanjenja opšte životne aktivnosti iznos od 1.000 eura; 4) Opština Nikšić je dužna da nadoknadi troškove postupka u iznosu od 620 eura; 5) sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljica da na ime naknade nematerijalne štete, pored dosuđenog, isplate dodatno: tužiteljici V.K. iznos od 8.500 eura, tužiteljici A.Č. 7.000 eura, kao i zahtjev u odnosu na izvršioca mobinga Z.V. kao tuženog drugog reda, kao neosnovan; 6) sud je obavezao K.V. i Č.A. da izvršiocu mobinga Z.V. isplate troškove sudskog postupka u iznosu od 3.346,87 eura.” Viši sud u Podgorici, odlučujući po žalbama parničnih stranaka, u martu 2019. godine preinačio prvostepenu presudu121 Osnovnog suda na način: 1) utvrđuje se da su tužiteljice u dužem vremenskom periodu trpjele zlostavljanje na radu kod 120 Presuda Osnovnog suda u Nikšiću P. br. 1122/17 od 08.12.2017. Sudija Nađa Todorović. 121 Presuda Višeg suda u Podgorici Gž. br. 1263/18 od 06.03.2019. godine u vijeću sastavljenom od sudija Radonje Radonjića, kao predsjednika, Sonje Cvetićanin Ognjenović i Dragović Dejana, kao članova vijeća. 81

Mobing u Crnoj Gori prvotuženog (kao poslodavca) i od drugotuženog (kao odgovornog lica kod poslodavca-prvotuženog, koji je pravno lice); 2) zabranjuje se tuženim navedeno ponašanje na radu prema tužiteljicama; 3) djelimično se usvaja tužbeni zahtjev i obavezuje prvotuženi da na ime naknade nematerijalne štete zbog zlostavljanja na radu i iz toga proizišle povrede prava ličnosti, isplati tužiteljicama V.K i A.Č. iznose od po 2.000 eura, kao i da im nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.125,75 eura; 4) odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev da prvotuženi tužiteljicama isplati još 7.500 eura za V.K i A.Č. još 6.000 eura, na račun duševnih bolova zbog umanjenja opšte životne aktivnosti; 5) odbija se kao neosnovan zahtjev drugotuženog Z.V. da mu tužiteljice isplate troškove parničnog postupka u ovoj pravnoj stvari. Povodom prvostepene presude, prvotužena Opština Nikšić, u žalbi na usvajajući dio i na odluke o troškovima postupka, navodi da prvostepeni sud nije imao u vidu koje lice predstavlja izvršioce mobinga u smislu čl. 2 st. 3 Zakona o zabrani zlostavljanja na radu (SL CG 30/12), kao utvrđivanja njegovog postojanja i zabrane da se dalje ponavlja. U tom smislu prvotužena je insistirala da se nije mogao usvojiti tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženog. Ukazuje se na čl. 6, kao i čl. 2 st. 3 Zakona o zabrani zlostavljanja na radu, u vezi pogrešne odluke prvostepenog suda da se odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženog, jer se izvršiocem mobinga smatra poslodavac sa svojstvom fizičkog lica i odgovorno lice kod poslodavca sa svojstvom pravnog lica, zaposleni ili grupa zaposlenih kod poslodavca ili trećih lica sa kojim zaposleni ili poslodavac dolazi u kontakt kod obavljanja poslova na radnom mjestu. Ukazuje se i na sudsku praksu u sličnim slučajevima, kako sa prostora nekadašnje zajedničke države, tako i zemalja Zapadne Evrope, pa predlaže da se presuda preinači, kako u pogledu 122 većeg iznosa naknade, tako i odgovornosti drugotuženog. Prema nalazu i mišljenju vještaka neuropsihijatra S.M. za koji prvostepeni sud nalazi da je urađen prema pravilima struke, postupci tuženih kod obavljanja posla i datih radnih zadataka-kod tužiteljica su narušili psihičku stabilnost, što predstavlja ne samo subjektivni doživljaj. Sud uvažava i umanjenje životne aktivnosti kod obje tužiteljice od 24% kod V.K. i 20% kod A.Č. koje se povezuje sa stresogenim faktorima na radnom mjestu koje tužiteljica doživljava kao zlostavljanje, pri čemu se klinički simptomi tužiteljica ispoljavaju hroničnim posttraumatskim stresnim poremećajem sa dominantnim simptomima anksiozno depresivnog sindroma s napadima panike i epizodama povratne depresije. Iako je prvostepeni sud u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, koji iako stručan i dat na osnovu medicinske dokumentacije, po ocjeni drugostepenog suda ne može biti osnov da se tužiteljicama zbog pretrpljenog dosudi naknada za duševne bolove zbog umanjenja opšte životne aktivnosti, kako 122 Presuda Višeg suda u Podgorici Gž. br. 1263/18 od 06.03.2019, str. 3. 82

Mobing u Crnoj Gori je traženo. Viši sud cijeni da tužiteljice, imaju pravo na naknadu štete za koju odgovara poslodavac (čl.10 Zakona o zabrani zlostavljanja na radu). Međutim, i dalje rade kod prvotuženog, pa se ne može prihvatiti da je zbog postupanja tuženih, kod njih nastupio stepen umanjenja životne aktivnosti, koji bi opravdavao dosuđenje naknade za duševne bolove po tom osnovu. Uostalom, prvostepeni sud je u razlozima kod dosuđenja naknade imao u vidu da se radi o povredi prava ličnosti - što jeste osnov za dosuđenje tražene naknade, kao posledica radnji tuženih koje su prethodno navedene, a sadržane su u čl. 2 navedenog zakona. Za razliku od prvostepenog suda, drugostepeni sud nalazi da pretrpljeno i dužina trajanja radnji koje su preduzimane od tuženih, opravdavaju dosuđenje naknade u većem iznosu od one koja je dosuđena predmetnom presudom. Zato je tužiteljicama, umjesto po 1.000 eura, dosuđeno po 2.000 eura, pa je u tom dijelu došlo do preinačenja.123 Sud je je odbio kao neosnovan zahtjev drugotuženog Z.V. da mu tužiteljice isplate troškove parničnog postupka: „imajući u vidu da je prema čl. 8 st. 3 Zakona o zabrani zlostavljanja na radu drugotuženi odgovorno lice kod poslodavca sa svojstvom pravnog lica (prvotuženog) i izvršilac mobinga-lice od koga prvotuženi koji odgovara na štetu-poslodavac (čl.10) ima pravo da nadoknadi isplaćenu štetu ne postoji obaveza tužiteljica da drugotuženom nadoknadi troškove postupka, zbog čega je njegov zahtjev u tom dijelu odbijen kao neosnovan, pa je i u tom 124 dijelu predmetna presuda preinačena.” Vrhovni sud Crne Gore je 06.10.2020. godine odbio revizije obje parnične 125 strane kao neosnovane i potvrdio drugostepenu presudu. 16.3 Mobing u sudskoj praksi Crne Gore: zaključci Od stupanja na snagu Zakona o zabrani zlostavljanja na radu, u periodu od juna 2012. do januara 2022. godine, učinak crnogorskog pravosuđa svodi se na 7 sudskih presuda kojima je pravosnažno utvrđen mobing i 95 odbijenih tužbenih zahtjeva. Analizom sedam pravosnažnih sudskih presuda kojima je crnogorsko sudstvo utvrdilo postojanje mobinga, evidentno je da su se predmetni tužbeni zahtjevi, bez izuzetka, odnosili na vertikalni mobing. U dva od sedam slučajeva pravosnažno utvrđenog mobinga pred Osnovnim sudom u Podgorici, kao izvršilac mobinga označeno je isto nadređeno lice muškog pola, koji je u ova dva slučaja mobing izvršio na istoj rukovodećoj poziciji. 123 Presuda Višeg suda u Podgorici Gž. br. 1263/18 od 06.03.2019, str. 8. 124 Ibid. 125 Presuda Vrhovnog suda Rev. br. 583/19 od 06.10.2020. Vijeće Vrhovnog suda Crne Gore u sastavu sudije Vesne Begović, kao predsjednice vijeća, Ranke Vuković, Snežane Aleksić, Radojke Nikolić i Dragice Milačić, kao članica vijeća. 83

Mobing u Crnoj Gori U slučaju ovog izvršioca mobinga, jedna od žrtava bila je ženskog pola, dok je 126 u drugom slučaju zlostavljan podređeni muškog pola. Tabela 3: Sudske presude za mobing u periodu 2010-2022. godina Nadležni sud Stranke u sporu Datum Pravosnažna Trajanje presude spora 1 Osnovni sud Tužiteljica S.P. protiv Opštine Kotor 05.07.2017. 18.05.2018. 7,5 god Cetinje (mober: nadređeni Z.V, odgovorno lice) 2 Osnovni sud Tužilac M.D. protiv Željezničkog prevoza 24.05.2019. 06.09.2019. 3,0 god Podgorica (mober: nadređeni Z.M, odgovorno lice) 3 Osnovni sud Tužilac M.Đ. protiv Glavnog grada PG 26.06.2020. 11.09.2020. 4,0 god Podgorica (mober: nadređeni A.Č, odgovorno lice) 4 Osnovni sud Tužiteljica S.S. protiv Glavnog grada PG 20.10.2020. 26.10.2021. 4,5 god Podgorica (mober: nadređeni A.Č, odgovorno lice) 5 Osnovni sud Tužiteljica M.Ž.M. protiv AZLP 02.03.2018. 15.01.2019. 5,0 god Podgorica (mober: nadređeni B.O, odgovorno lice) 6 Osnovni sud Tužilac V.Ć. protiv SSCG 08.07.2016. 06.06.2017. 5,0 god Podgorica (mober: nadređeni Z.M, odgovorno lice) 7 Osnovni sud Tužiteljice V.K. i A.Č. protiv Opštine NK i Z.V. 08.12.2017. 06.03.2019. 2,0 god Nikšić (mober: nadređeni Z.V, odgovorno lice) Prosječna dužina trajanja sudskog spora 4,4 god Izvori: Sudski savjet Crne Gore, februar 2022. godine; Presude dostupne na www.sudovi.me. U ulozi izvršilaca mobinga su bez izuzetka bili nadređeni muškog pola, dok su tuženi velika preduzeća, organi državne uprave, javna preduzeća i ustanove i odgovorna lica kod ovih pravnih lica. S izuzetkom Saveza Sindikata Crne Gore, u svim ostalim slučajevima zlostavljanje na radu je pravosnažno utvrđeno u javnom sektoru. U četiri od sedam pravosnažno okončanih sudskih postupaka u kojima je potvrđen mobing, presuđeno je na štetu lokalnih samouprava Podgorice, Nikšića i Kotora. Mobing je utvrđen i u postupanju odgovornih lica Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama, javnog preduzeća Željeznički prevoz Crne Gore AD, te Saveza Sindikata Crne Gore. U ulozi mobera su u sporovima u kojima je dosuđen mobing, po pravilu, čelnici institucija koji su istovremeno funkcioneri srednjeg i nižeg ranga u hijerarhiji političke partije. Slučajevi mobinga sudski su utvrđeni u centralnom i južnom regionu Crne Gore od čega pet u Podgorici, jedan u Nikšiću i jedan na Cetinju. U četiri od sedam slučajeva gdje je pravosnažno utvrđen mobing, odnosno u 57% slučajeva žrtve su lica ženskog pola. U konkretnim slučajevima radi se o obrazovanim, samosvjesnim licima ženskog pola u dobi između 35 i 45 godina. 126 Vidjeti prethodni odjeljak, slučajeve tužioca M.Đ. protiv Glavnog grada Podgorica i tužiteljice S.S. protiv Glavnog grada Podgorica. 84

Mobing u Crnoj Gori U značajnoj mjeri prisutni su elementi „uzbunjivanja”, odnosno ukazivanja na nezakonitosti u postupanju poslodavca. U četiri od sedam slučajeva pravosnažno potvrđenog mobinga u Crnoj Gori žrtve mobinga su ukazivale na nezakonitosti u postupanju poslodavca, pri čemu je samo u jednom slučaju tužilac D.M. ostvario status zviždača. Prethodno ukazuje na nedovoljan stepen informisanosti i svijesti o zakonodavstvu i mehanizmima zaštite u ovoj oblasti. Tabela 4: Sudske presude za mobing u periodu 2010-2022. godine: uslovi za dobijanje statusa zviždača Uslovi za Dodijeljen Nadležni sud Stranke u sporu status status zviždača zviždača 1 Osnovni sud Tužiteljica S.P. protiv Opštine Kotor DA NE Cetinje (mober: nadređeni Z.V, odgovorno lice) 2 Osnovni sud Tužilac M.D. protiv Željezničkog prevoza DA DA Podgorica (mober: nadređeni Z.M, odgovorno lice) 3 Osnovni sud Tužilac M.Đ. protiv Glavnog grada PG NE NE Podgorica (mober: nadređeni A.Č, odgovorno lice) 4 Osnovni sud Tužiteljica S.S. protiv Glavnog grada PG NE NE Podgorica (mober: nadređeni A.Č, odgovorno lice) 5 Osnovni sud Tužiteljica M.Ž.M. protiv AZLP DA NE Podgorica (mober: nadređeni B.O, odgovorno lice) 6 Osnovni sud Tužilac V.Ć. protiv SSCG NE NE Podgorica (mober: nadređeni Z.M, odgovorno lice) 7 Osnovni sud Tužiteljice V.K. i A.Č. protiv Opštine NK i Z.V. DA NE Nikšić (mober: nadređeni Z.V, odgovorno lice) Izvor: Sudski savjet Crne Gore, februar 2022. godine; Presude dostupne na www.sudovi.me Nadležni organi za nadzor primjene Zakona o mobingu, poput nadležne inspekcije rada, zanemaruju odredbe Zakona o zabrani zlostavljanja na radu, te umjesto novčanih kazni i sankcionisanja prestupnika, prilikom kršenja Zakona ili izdaju upozorenja poslodavcu ili se izuzimaju iz postupanja, o čemu dovoljno govori podatak da je za 10 godina implementacije Zakona o mobingu izrečena svega jedna novčana kazna u prijavljenim slučajevima mobinga, i na način kako to zakon propisuje. Prva pravosnažno presuđena presuda za mobing donesena je u Crnoj Gori 2017. godine, u šestoj godini implementacije Zakona o zabrani zlostavljanja na radu. Dužina trajanja sudskih procesa u kojima je utvrđen mobing, do pravosnažnosti sudske presude, je u prosjeku 4,4 godine. Pred prvostepenim sudovima ovi sporovi traju u prosjeku oko 3,5 godine. Prilikom svakog ukidnog rješenja drugostepenog suda predmeti dobijaju nove brojeve kod prvostepenog suda, pa je zahtjevno ispratiti sudski postupak u cjelosti i utvrditi parametre 85

Mobing u Crnoj Gori efikasnosti crnogorskog pravosuđa u svim slučajevima pravosnažnih odluka. Obeshrabrujuće djeluje i podatak da među pravosnažnim sudskim odlukama 127 u čak 89% slučajeva tužbeni zahtjevi za zaštitu od mobinga bivaju odbijeni. Žrtvama zlostavljanja na radu, koje se odvija nerijetko u višegodišnjem produženom trajanju, praćeno trajnim posljedicama po psihu i smanjenu životnu aktivnost žrtava, na račun nematerijalne štete sudovi presuđuju simbolično niske odštetne iznose. Isti su nerijetko niži od samih troškova sudskog postupka. Ovo je dodatno obeshrabrujući faktor u prevenciji mobinga. Posebno destimulativan efekat ima odnos države gdje su u lokalnim samoupravama i javnim preduzećima moberi, i nakon pravosnažnih presuda za nasilje na radnom mjestu, nesmetano nastavili sa rukovođenjem na istaknutim funkcijama, te bivali i unaprijeđeni. Takođe, u svih sedam slučajeva u kojima je pravosnažno utvrđeno zlostavljanje na radu, poslodavac (država, lokalna samouprava, odnosno pravno lice) nije od izvršioca mobinga (po pravilu odgovorno lice na radu kod poslodavca) nadoknadio iznos štete koji je isplatilo žrtvama mobinga, kakvu mogućnost daje Zakon o zabrani zlostavljanja na radu. U presudi Osnovnog suda u Podgorici P.br.1882/19 od 26.06.2020. godine u odnosu na tužbeni zahtjev kojim se traži obavezivanje tuženog da o sopstvenom trošku integralno objavi presudu u dnevnim listovima „Vijesti” i „Dan”, sudija I.B. je osnovanost istog potkrijepila „uzimajući u obzir potrebu i pažnju javnosti da bude upoznata kada su u pitanju ovakvi slučajevi, pri čemu bi objavljivanje za tužioca imalo funkciju otklanjanja stanja nastalog zlostavljanjem na radu i kao takvo predstavljalo moralnu satisfakciju za istog.” Crnogorska sudska praksa u ovom domenu je neujednačena, jer su pojedine sudije i među sedam pravosnažnih presuda kojima je utvrđen mobing, presuđivale drugačije - odbijajući tužbeni zahtjev da se o trošku tuženog presuda objavi u sredstvima javnog informisanja. Iz prethodnog, uz činjenicu da su dostupne pravosnažne presude na sajtu www.sudovi.me anonimizirane, proističe da nema ni javne osude, ni materijalne štete za mobera. Samim tim, ni podsticaja da se nasilje ne ponovi u budućnosti. Tako se šalju poruke da se zlostavljanje na radnom mjestu isplati, te da izvršioci mobinga mogu zlostavljanje nesmetano ponoviti bez bojazni od procesuiranja i kazne. Zato među sedam crnogorskih pravosnažnih sudskih presuda, imamo slučaj dvostrukog povratnika u vršenju nasilja na radnom mjestu. Kada su istaknutiji partijski moćnici bliski vrhu partijske piramide u pitanju, analizirani učinci pravosuđa i UIP, te praksa pokazuju da predmeti bivaju dodijeljeni „podobnim” sudijama i inspektorima, koji po partijskoj direktivi 127 Vidjeti Tabelu 2: Postupanje crnogorskih sudova u predmetima za utvrđivanje mobinga u periodu 2012- 2022. 86

Mobing u Crnoj Gori obesmišljavaju zakon, a zauzvrat munjevito i nezasluženo napreduju, dobijaju 128 stambene i druge brojne privilegije. Dubinski intervjui sprovedeni sa 27 žrtava mobinga u Crnoj Gori, ukazuju da je u preko četiri petine slučajeva prisutno nepovjerenje u institucije sistema. Kao dodatni faktori za neprijavljivanje zlostavljanja na radu ističu se nedostatak informacija ko i kako može pružiti pomoć, nedostatak finansijskih sredstava za pokretanje spora, strah od osude okoline, strah od nasilnika, stid, stigmatizacija, nametnuti osjećaj krivice, prijetnje i ucjene naslinika, strah da će se ime povlačiti po medijima, strah od gubitka posla. Sve ovo, kao i opisani učinci crnogorskog pravosuđa tokom protekle decenije implementacije Zakona o zabrani zlostavljanja na radu, doprinosi malom broju tužbi za mobing i diskriminaciju pred crnogorskim sudovima, te snaženju nepovjerenja u pravni okvir i institucije sistema. 128 Vidjeti https://www.monitor.co.me/slucaj-mladena-grdinica-sudije-osnovnog-suda-u-podgorici-stiteci- interes-zugica-i-medenice-do-unaprjedjenja-i-privilegija/ 87

Mobing u Crnoj Gori 17. PRESUDA EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA U PREDMETU „ŠPADIJER PROTIV CRNE GORE” Sastavni dio analize predstavlja pregled činjeničnog stanja i postupanja crnogorskog pravosuđa u slučaju „Špadijer protiv Crne Gore” pred Evropskim sudom za ljudska prava (ESLJP) kojim je žrtva mobinga dobila zadovoljenje, nakon što je prethodno crnogorsko pravosuđe presudilo na štetu tužiteljice, na svim instancama. Odlučujući po predstavci br. 31549/18 Špadijer protiv Crne Gore, Evropski sud za ljudska prava (ESLJP) je 9. novembra 2021. godine utvrdio da je Država Crna Gora prekršila član 8 Konvencije o ljudskim pravima, jer nije valjano primijenila propise kako bi zaštitila službenicu zatvorskog obezbjeđenja koju su kolege zlostavljale, nakon što ih je ona prijavila za nepristojne kontakte s zatvorenicama. U pitanju je slučaj kada je zaposlena u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija Crne Gore (ZIKS) svoje kolege prijavila za nedolično ponašanje na radnom mjestu, nakon čega je bila podvrgnuta mobingu, uključujući prijetnje i verbalno i fizičko zlostavljanje od strane kolega i nadređenih. Sud u Strazburu je utvrdio povredu člana 8 jer Država nije primijenila mehanizme građanskog i krivičnog prava u odgovoru na njene pritužbe. Konkretno, država Crna Gora nije ocijenila sve incidente na koje se podnositeljica žalila i nije u obzir uzela cjelokupan kontekst, uključujući potencijalni kontekst zviždanja, kada je usljed prijave spornog ponašanja na radu zaposlena u ZIKS-u, postala žrtva takvih incidenata od strane svojih 129 kolega i nadređenih, koji su pokušavali da je kazne i ućutkaju. 130 Presudom ESLJP utvrđeno je da je više državnih organa Crne Gore propustilo da adekvatno primjeni zakone i zaštiti lični integritet D.Š. od odmazde kolega, koje je, kao državna službenica, prijavila za težak disciplinski prekršaj u ZIKS-u. 129 Jelić I., &. Smith H. (2022). Gender Equality and Discrimination on the Grounds of Sex: A guide on the relevant jurisprudence of the European Court of Human Rights. Detaljno u nastavku, u odjeljku pod nazivom: Odluka Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u slučaju Špadijer protiv Crne Gore. 130 HRA u analizi presude ESLJP navodi: “u ovom slučaju su zakazali svi, počevši od uprave zatvora, na čijem su čelu bili M. Perović, njegov pomoćnik S. Raičković, ministarstva pravde ministra D. Markovića, nadležnih sudija u tom predmetu u Osnovnom sudu u Podgorici (M. Pešić, P. br. 4822/13), Višem sudu u Podgorici (M. Zečević, predsjednica vijeća, Gž. br. 1698/15) i Vrhovnom sudu, B. Femić (Rev. br. 104/16), preko nadležnih tužilaca u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici (Lj. Klikovac, rukovoditeljka ODT u Podgorici), Ustavnog suda (M. Muratović, predsjednica vijeća, U-III, br. 592/16) i Ombudsmana (P. Ivezić, zamjenik Ombudsmana, br. 371/13 od 2.9.2014. godine). Žrtva mobinga se bezuspješno obraćala i tadašnjem predsjedniku Vlade, M. Đukanoviću, i predsjedniku države, F. Vujanoviću.” https://www. pobjeda.me/clanak/hra-prepispitati-sistemske-propuste-svih-drzavnih-organa-u-slucaju-spadijer 88

Mobing u Crnoj Gori D.Š. je, samo zato što je odgovorno prijavila nezakonito ponašanje svojih kolega, državnih službenika u zatvoru, u kontinuitetu doživljavala mobing. Nijedan državni organ nije je zaštitio. Njeno iskustvo obeshrabruje svakog poštenog građanina i državnog službenika od prijavljivanja nezakonitog djelovanja drugih. Umjesto da je njen postupak, učinjen u interesu bezbjednosti, zakonitosti i vladavine prava, istaknut kao primjer i adekvatno nagrađen, D.Š. je prijevremeno penzionisana sa 40 godina, sa hroničnim zdravstvenim problemima. Pregled osnovnih činjenica Podnositeljica predstavke rođena je 1978. godine i živi u Podgorici, u Crnoj Gori. U decembru 2000. godine primljena je u radni odnos na neodređeno vrijeme na mjestu stražarke unutrašnjeg obezbjeđenja u ženskom odjeljenju Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija (ZIKS) u Spužu, Danilovgrad. U predmetno vrijeme spornih dešavanja bila je šefica smjene u ženskom zatvoru. Podnositeljica predstavke D.Š. je januara 2013. godine prijavila petoricu kolega za nepropisno ponašanje na radnom mjestu tokom novogodišnje noći u ženskom zatvoru, zbog čega su službenici ZIKS-a kažnjeni u disciplinskom postupku smanjenjem zarade u iznosu od 20-30%, dok je službenik A.V. koji je imao “fizički kontakt” sa dvije zatvorenice, sankcionisan umanjenjem zarade od 40% i privremenom suspenzijom. Međutim, tu su problemi D.Š. tek počeli. Ona je odmah po prijavljivanju incidenta doživjela otvorene prijetnje i vrijeđanje od strane kolega, posebno N.R. i A.V, a onda i od pretpostavljenih, koji su ignorisali njene zahtjeve za zaštitu prava u ženskom zatvoru. Nakon podnošenja prijave bila je izložena maltretiranju i zlostavljanju na radu. Predsjednik Sindikata tuženog joj je saopštio „da nije smjela da prijavi incident, da će zbog nje petoro ljudi ostati bez posla i da se takve stvari ne bi trebale prijavljivati, osim ako neko nekoga, ne daj Bože, ubije, kao i da je veliki broj kolega i koleginica protiv nje i da ubuduće pazi što radi.” Jedan kolega je pljunuo pored nje i izjavio: „Evo je smrdulja smrdljiva, da barem smrša 50 kilograma ličila bi na nešto.” Drugi incidenti su se zbili van radnog mjesta. Primjera radi, razbijeno je vjetrobransko staklo na njenom vozilu. Podnositeljica predstavke je avgusta 2013. godine podnijela zahtjev poslodavcu da pokrene postupak i zaštiti je od zlostavljanja. Žalila se na stalne uvrede i ponižavanje na poslu, zbog čega je imala zdravstvenih problema. Septembra 2013. godine, od Uprave za inspekcijske poslove, Uprave ZIKS-a i posrednika ZIKS-a zaduženog za posredovanje među stranama u slučajevima zlostavljanja na radu zatražila je da odluče o njenom zahtjevu. Posrednik je novembra 2013. godine njen zahtjev odbio kao neosnovan. 89

Mobing u Crnoj Gori D.Š. je 20.11.2013. godine podnijela tužbu protiv poslodavca Osnovnom sudu u Podgorici, tvrdeći da su joj incidentima zlostavljanja na radu ugroženi lični i profesionalni integritet. Kao moberi su označeni nadređeni, predsjednik sindikata tužene, te kolege vinovnici incidenta koji je prijavila. U ulozi pet označenih mobera našla su se isključivo lica muškog pola. Tužbenim zahtjevom je traženo da se utvrdi postojanje mobinga nad D.Š. od strane tužene Države Crne Gore, te da se zabrani zaposlenima tužene C.G. ZIKS-a N.R, M.R, A.V, S.R. i M.Ž. svako aktivno i pasivno ponašanje koje ima elemente zlostavljanja na radu, i da se obaveže tužena da tužiteljici na ime nematerijalne štete isplati i to: za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti iznos od 8.000 eura, za pretrpljene i buduće bolove iznos od 4.000 eura i na ime pretrpljenog i budućeg straha iznos od 2.600 eura. Deset dana nakon podnošenja tužbe Osnovnom sudu za mobing protiv tužene, obračun zarade tužiteljice od decembra vršen je po koeficijentu 3,77, umjesto po koeficijentu 5,01 za prethodni period zaključno s novembrom 2013. godine kada je podnesena tužba protiv poslodavca. Prethodno, uprkos imperativnim odredbama člana 24. Zakona o zabrani zlostavljanja na radu prema kojem žrtva mobinga, nakon podnošenja zahtjeva za zaštitu od mobinga, odnosno, tužbe nadležnom sudu, ne smije biti dovedena u nepovoljniji položaj od strane poslodavca. Na dan 10. februara 2015. godine, nedelju dana prije no što je domaći sud trebalo da odluči o njenoj tužbi, podnositeljica predstavke je fizički napadnuta, kojom prilikom joj je nanešeno nekoliko udaraca u vrat, leđa, lakat i butine i upozorena je da pazi šta radi. Postupanje crnogorskog pravosuđa u predmetnom slučaju (2013 - 2017) 131 Osnovni sud u Podgorici, kao prvostepeni sud je 19. februara 2015. godine izrekao presudu na štetu podnositeljice predstavke. Sudija Miodrag Pešić presudio je da događaji na koje se tužiteljica žalila ne predstavljaju zlostavljanje na radu, budući da su se ponašanja na koja je tužiteljica ukazala desila „tri puta u roku od oko 6 mjeseci, što se ne može smatrati postupanjem koje traje duži vremenski period i koje bi kao takvo imalo karakter mobinga” uz navode da “po stavu pretežnog broja teoretičara koji se bave ovim oblikom kršenja ljudskih prava, da bi se radilo o mobingu neophodno je da se psihičko zlostavljanje mobiranog lica vrši najmanje jednom sedmično, u periodu od najmanje šest mjeseci.” U presudi sudija Pešić konstatuje da „kako tužiteljica nije dokazala da je pretrpjela mobing, niti uznemiravanje kao vid diskriminacije, to nije bilo ni osnova 131 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br. 4822/13 od 19.02.2015, str. 6. 90

Mobing u Crnoj Gori za obavezivanje tuženog da joj naknadi traženu nematerijalnu štetu u smislu čl. 10. Zakona o zabrani zlostavljanja na radu, niti je na tuženog mogao preći teret dokazivanja da zlostavljanja nije bilo. To što iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke proizilazi da je tužiteljica osjećala stres zbog svega što joj se dešavalo, predstavlja subjektivni doživljaj spornih postupanja tuženog i njegovih zaposlenih, a za što tuženi ne može snositi odgovornost, jer je izostao osnovni uslov za ostvarenje tog vida odgovornosti, a to je uzročna posledična veza između štete koju je tužiteljica pretrpjela i postupanja tuženog.” U prilog navedenom zaključku sudija selektivno koristi pojašnjenje vještaka medicinske struke na pitanje punomoćnika države „da se „mobing“ ne pojavljuje u međunarodnoj klasifikaciji duševnih bolesti i da se u 132 izvještajima ljekara konstatuje kao podatak koji daje pacijent” prenebregavajući činjenicu da je vještak utvrdio trpljenje duševnih bolova, kao i da zbog hroničnog stresnog posttraumatskog poremećaja i poremećaja prilagođavanja sa epizodama povratne depresije, odnosno reaktivne psihoze, postoji trajno umanjenje životne aktivnosti koje se sa psihijatrijskog aspekta procjenjuje na 20%. Na štetu tužiteljice ovu presudu je 13.11.2015. godine u cjelosti potvrdio 133 Viši sud u Podgorici, kao drugostepeni. Potom je 15.06.2016. godine Vrhovni sud Crne Gore reviziju odbio kao 134 neosnovanu. Vrhovni sud je cijenio da „su nižestepeni sudovi pravilno zaključili da se radnje na kojima tužiteljica temelji tužbeni zahtjev ne mogu smatrati radnjama aktivnog ili pasivnog ponašanja na radu prema tužiteljici koje se ponavljaju i imaju za cilj povredu dostojanstva, ugleda ličnog i profesionalnog integriteta i koje izaziva strah ili stvara neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje pa nema ni osnova za odgovornost tužene (Država Crna Gora, ZIKS)”. Vrhovni sud je nadalje insistirao da “zlostavljanje na radu (mobing) kao oblik diskriminacije može predstavljati diskriminaciju samo ako je ponašanje zasnovano na ličnim svojstvima zaposlenog ili grupe zaposlenih. Zlostavljanjem na radu ne mogu se smatrati radnje kojima tužiteljica nije stavljena u neravnopravan položaj u odnosu na druge zaposlene i koje nijesu imale za cilj opisane povrede. Ponašanje navedenih lica, kao reakcija na prijavu tužiteljice o nedoličnom ponašanju radnika tužene protiv kojih je pokrenut disciplinski postupak, svakako to nijesu, kao ni raspored sa radnog mjesta za koje nije ispunjavala uslove na radno mjesto koje odgovara njenoj stručnoj spremi, gdje joj je 135 umanjen koeficijent.” U zaključku presude Vrhovnog suda se navodi „to što se vještak medicinske struke izjašnjavao o osećaju stresa tužiteljice zbog iznijetog ponašanja zaposlenih tužene nije 132 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br. 4822/13 od 19.02.2015, str. 10. 133 Presuda Višeg suda u Podgorici Gž. br. 1698/15 od 13.11.2015, u vijeću sastavljenom od sudija Magdalene Zečević kao predsjednice vijeća, Vjere Šljivančanin i Katarine Đurđić kao članova vijeća. 134 Presuda Vrhovnog suda Rev. br. 104/16 od 15.06.2016. Vijeće Vrhovnog suda Crne Gore u sastavu Branimir Femić, kao predsjednik vijeća, Julka Badnjar, Rade Kovačević, Radojka Nikolić i Natalija Filipović, kao članovi. 135 Presuda Vrhovnog suda Rev. br. 104/16 od 15.06.2016, str. 3. 91

Mobing u Crnoj Gori 136 ni od kakvog značaja, kod nepostojanja osnova i uslova odgovornosti tužene.” Ustavni sud Crne Gore je 15.11.2017. godine takođe odbacio ustavnu žalbu podnositeljke predstavke. Odluka Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u slučaju Špadijer protiv Crne Gore U slučaju Špadijer protiv Crne Gore podnositeljica predstavke Evropskom sudu se žalila na povrede članova 3 i 6 Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u nastavku: Konvencije) zbog narušavanja njenog psihičkog integriteta usled kontinuiranog aktivnog i pasivnog zlostavljanja na radu i propusta domaćih organa da je od njega zaštite. Kako ESLJP ima krajnju riječ u pogledu pravne karakterizacije činjenica u predmetu, odlučio je da ovaj predmet razmatra sa 137 stanovišta člana 8 Konvencije. ESLJP je ukazao da je osnovna svrha člana 8. zaštita pojedinca od proizvoljnog uplitanja javnih vlasti. Bilo da se slučaj analizira u smislu pozitivne obaveze države da preduzme razumne i odgovarajuće mjere kako bi osigurala prava podnosioca predstavke prema stavu 1. člana 8. ili kao „uplitanje javnog organa” koje treba da bude opravdano, efektivno poštovanje privatnog života podrazumijeva i dodatne pozitivne obaveze država, uključujući i obavezu usvajanja mjera u oblasti odnosa između samih pojedinaca. ESLJP je naglasio da je i ranije utvrđivao, u različitim kontekstima, da koncept privatnog života uključuje fizički i psihički integritet osobe. Prema članu 8 države imaju dužnost da štite fizički i moralni integritet pojedinca od drugih osoba. U tu svrhu oni moraju održavati i primjenjivati u praksi adekvatan pravni okvir koji pruža zaštitu od zlostavljanja na radu, pružajući tako zaštitu od nasilnih akata nedržavnih aktera, uključujući i one u 138 kontekstu zlostavljanja na radu. U procesu odlučivanja ESLJP je naglasio da je u određenim okolnostima potrebno pružiti posebnu zaštitu zviždačima koji upozoravaju na navodno 139 nezakonito postupanje svog poslodavca. Konstatovao je nadalje da je podnositeljica predstavke, po mjerodavnom domaćem pravu, imala mogućnosti da traži zaštitu od zlostavljanja na radu. Nije bilo naznaka da su te mogućnosti 136 Ibid. 137 Član 8. Konvencije glasi: „1) Svako ima pravo na poštovanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske. 2) Neće biti miješanja od strane javnih vlasti u ostvarivanje ovog prava osim onog što je u skladu sa zakonom i neophodno u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, javne bezbjednosti ili ekonomskog blagostanja zemlje, radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih.” 138 Špadijer protiv Crne Gore, presuda od 9. novembra 2021, predstavka br. 31549/18, st. 87. https://hudoc. echr.coe.int/eng#{%22itemid%22:[%22001-212970%22]} 139 Špadijer protiv Crne Gore, presuda od 9. novembra 2021, predstavka br. 31549/18, st. 90. 92

Mobing u Crnoj Gori suštinski neadekvatne ili nedovoljne da pruže potrebnu zaštitu od incidenata zlostavljanja na radu. Međutim, ESLJP je istakao važnost da dostupni pravni 140 ljekovi funkcionišu u praksi . ESLJP je, razmatrajući postupke koje je pokrenula podnositeljica predstavke, utvrdio da postupak posredovanja nije bio u skladu sa mjerodavnim pravom, budući da nije ni pokrenut, niti okončan u zakonom propisanom roku. Pored toga, posrednik je prekoračio svoja zakonska ovlašćenja, jer je razmatrao osnovanost zahtjeva podnositeljke predstavke, budući da nije postojala nijedna zakonska 141 odredba koja ga je na to ovlašćivala. Kada je riječ o tužbi, ESLJP je utvrdio da podnositeljki predstavke nije pružena zaštita od strane crnogorskog pravosuđa, jer su crnogorski sudovi tražili dokaze da su se incidenti zbivali svake nedelje u periodu od šest mjeseci. ESLJP je ovaj pristup okvalifikovao kao neadekvatan. Sud smatra da pritužbe o zlostavljanju na radu treba detaljno ispitati od slučaja do slučaja, u svjetlu posebnih okolnosti svakog slučaja i uzimajući u obzir cjelokupni kontekst. Drugim riječima, mogu postojati okolnosti u kojima su takvi incidenti rjeđi od jednom sedmično u periodu od šest mjeseci i još uvijek predstavljaju maltretiranje, ili okolnosti u 142 kojima su takvi incidenti češći, a ipak ne predstavljaju zlostavljanje na radu. ESLJP je konstatovao da je relevantna sudska praksa na temu zlostavljanja na radu u Crnoj Gori, oskudna i neuređena. U vezi sa elementom učestalosti zlostavljanja na radu, potrebnim da bi se pokrenula primjena odredbi Zakona o zabrani zlostavljanja na radu, ESLJP ukazuje na svega četiri pravosnažne domaće presude, raspoložive u momentu razmatranja predstavke. Evropski sud nadalje konstatuje da se, kada je tumačio zlostavljanje na radu u predmetu podnositeljke predmetne predstavke, postupajući sudija (Miodrag Pešić) koji je donio presudu 143 u slučaju podnositeljke predstavke pozvao na dvije ranije domaće presude , u kojima je isti sudija Pešić bio postupajući sudija. ESLJP dodatno ističe i da su u periodu od 15.07.2017. do 24.05.2019. godine, Osnovni sudovi na Cetinju, odnosno u Podgorici donijeli presude u dva predmeta u korist podnosilaca tužbi za zaštitu od mobinga. U prvom slučaju je dosuđeno da je tužiteljica S.P. bila žrtva zlostavljanja na radu - mobinga144 od strane tužene Opštine Kotor u periodu od juna 2012. do juna 2015. godine, a u drugom je presuđeno da je tužilac D. M. 145 pretrpio zlostavljanje na radu od svog poslodavca AD „Željezničkog prevoza 140 Špadijer protiv Crne Gore, presuda od 9. novembra 2021, predstavka br. 31549/18, st. 93. 141 Špadijer protiv Crne Gore, presuda od 9. novembra 2021, predstavka br. 31549/18, st. 94. 142 Špadijer protiv Crne Gore, presuda od 9. novembra 2021, predstavka br. 31549/18, st. 95. 143 Presude Osnovnog suda u Podgorici, sudije Miodraga Pešića P. br. 768/11 od 26.11.2012. i P.br. 2226/11 od 10.05.2013, kojima su odbijeni tužbeni zahtjevi tužiteljica. 144 Presuda Osnovnog suda na Cetinju P. br. 38/2017 od 05.07.2017. Potvrđena presudom Višeg suda u Podgorici Gž. br.6202/17 od 18.05.2018. 145 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br. 7436/2016 od 24.05.2019. Potvrđena presudom Višeg suda u Podgorici Gž. br. 3871/19-16 od 06.09.2019. 93

Mobing u Crnoj Gori Crne Gore” od januara 2013. do aprila 2017. godine. ESLJP ističe da je obje predmetne presude potvrdio Viši sud u Podgorici, 18. maja 2018. i 6. septembra 2019. godine respektivno, te naglašava da nijedna od tih presuda nije uključivala zahtjev da se zlostavljanje mora ponoviti najmanje jednom sedmično, u trajanju 146 od najmanje šest mjeseci, kako bi bio utvrđen mobing. Sud je ukazao da iako incidenti koji su razmotreni u predmetu podnositeljke predstavke, možda, zaista nijesu predstavljali zlostavljanje na radu, ESLJP ističe da su domaći sudovi razmotrili samo neke od njih, dok brojne incidente uopšte nijesu uzeli u obzir. Po ocjeni Evropskog suda, crnogorski sudovi nisu pokušali utvrditi koliko su se često ti drugi incidenti ponavljali i u kojem razdoblju, niti ih ispitali pojedinačno i uzeli u obzir zajedno s ostalim incidentima. Takođe su propustili uzeti u obzir kontekst i navodnu pozadinu incidenata, posebno podnositeljičinu prijavu svojih kolega zbog njihovog spornog ponašanja u novogodišnjoj noći, ponašanja koje je dovelo do disciplinskog postupka i sankcija. ESLJP ne može previdjeti tvrdnju podnositeljice zahtjeva da su djela mobinga kojima je bila izložena bila reakcija na njeno prijavljivanje navodnih nezakonitih aktivnosti nekih svojih kolega i da su imali za cilj da je ućutkaju i „kažnjavaju”. Prema mišljenju Suda, pozitivna obaveza država prema članu 8. je da u praksi dosljedno i učinkovito primjenjuju zakone protiv ozbiljnog uznemiravanja, dobija posebnu važnost u okolnostima u kojima je zlostavljanje na radu moglo biti podstaknuto aktivnostima „zviždača”. Ovaj segment posebno ukazuje na neobjektivnost i selektivnost u pristupu crnogorskih sudova u slučajevima kada se u ulozi tuženog nađe Država, odnosno u ulozi mobera partijski moćnici koji se nalaze na čelu institucija i nesmetano sprovode nezakonite aktivnosti. Pored incidenata na poslu, vozilo podnositeljke predstavke je oštećeno, a nju je napao čovjek koji ju je udarao po vratu i leđima. Mjerodavnim domaćim krivičnim pravom propisana je dovoljna zaštita u pogledu takvih napada. ESLJP je, međutim, utvrdio da državni tužilac nije usvojio odluku o krivičnim prijavama podnositeljke predstavke više od osam, odnosno šest godina, čime ju je zapravo spriječio da preduzme gonjenje u svojstvu privatnog tužioca. Pored toga, Ustavni sud se uopšte nije osvrnuo na propust tužioca da odluči o krivičnim prijavama podnositeljke predstavke. Usljed navedenih faktora, ESLJP je manjkavim ocijenio način na koji su građanski i krivičnopravni mehanizmi primijenjeni, naročito propust domaćih sudova da ocijene sve incidente o kojima je riječ i u obzir uzmu potencijalni zviždački kontekst, odnosno kontekst „uzbunjivanja”. Stoga je zaključio da država Crna Gora nije ispunila svoje pozitivne obaveze iz člana 8. Podnositeljici predstavke ESLJP je dosudio 4.500 eura na ime nematerijalne 147 štete i 1.000 eura na ime sudskih troškova i izdataka. 146 Špadijer protiv Crne Gore, presuda od 9. novembra 2021, predstavka br. 31549/18, st. 61, 62 i 92. 147 Špadijer protiv Crne Gore, presuda od 9. novembra 2021, predstavka br. 31549/18, st. 105. 94

Mobing u Crnoj Gori ZAVRŠNA RIJEČ DR IRENE RADOVIĆ U PROCESU ZA MOBING I DISKRIMINACIJU PRED OSNOVNIM SUDOM U PODGORICI Poštovani Sude, Moj spor sa tuženim guvernerom Centralne banke Crne Gore (CBCG), Radojem Žugićem, svodi se na trenutak kada se bira između nezakonitog, nestatutarnog, lukrativnog i, iznad svega, nemoralnog… i mog postupanja u skladu sa poslovnom etikom, zakonom i statutom CBCG. To je osvijetljeno tokom ovog procesa, kao i činjenicom da je tužilaštvo, kao neosnovanu, pravosnažno odbacilo krivičnu prijavu koju je protiv mene podnio tuženi, zloupotrebljavajući upravo ovaj sudski spor i neistinito tvrdeći da sam sudu predala dokument označen oznakom tajnosti. Ni tada, ni sada, niti jednog trenutka nijesam imala, niti imam dilemu da sam postupala ispravno, kako nalažu zakoni, poslovna etika i ljudski integritet. Postupila sam ispravno i kada je riječ o mom odbijanju guvernerovog naloga da smijenim glavnog izvršnog direktora Addiko banke bez ikakvog pravnog i stručnog osnova. I kada je riječ o odbijanju da prihvatim neistinite optužbe na račun mojih najbližih saradnika u situaciji kada je iza ukrivanja informacija neophodnih za njihov i moj rad u kontroli banaka dokazano stajao - upravo guverner Žugić. Sud ima dovoljno dokaza i činjenica da cijeni kroz šta sam prolazila sve ovo vrijeme, ali ja teško mogu prenijeti riječima kako sam sve to doživjela, šta je to za mene značilo i šta i dalje znači. Nijesam mogla ni pretpostaviti kroz šta ću, kao ljudsko biće i kao žena, proći u CBCG i u mojoj Crnoj Gori. Ne mogu to da prihvatim i nemam pravo da se pomirim sa tim. Nakon odbijanja da izvršavam nezakonite naloge guvernera Žugića oduzeta su mi prava da obavljam poslove iz svoje nadležnosti, vrijeđana sam od strane guvernera kao „neprofesionalna i zlonamjerna“, izolovana, onemogućavana da prisustvujem sastancima. Tuženi mi je uskraćivao informacije kada ih zatražim od njega ili nadležnih službi Banke, odbijao je svaku moju inicijativu za direktnom ili pisanom komunikacijom za potrebe obavljanja posla, muškog kolegu viceguvernera zaduživao poslovima iz moje zakonske nadležnosti i odgovornosti, a što se sve nalazi u dokazima. Tuženi je učinio sve da me ponizi, učini nevidljivom, učini živom sjenkom. Emotivno, mentalno i fizički je iscrpljujuće biti vrijeđana, omalovažavana, diskriminisana u odnosu na kolege s kojima radite. Kako to izgleda biti na „crnoj listi“ pretpostavljenog? Tako što od kontakta sa mnom, u strahu, počinju da zaziru kolege/inice sa kojima sam do juče imala korektne odnose i profesionalnu saradnju. Saradnici sa kojom sam dijelila radni prostor, zbog komunikacije sa mnom, prijećeno je gubitkom posla. U moj kabinet mjesecima više niko nije dolazio, nakon što mi je tuženi oduzeo radne zadatke i zaposlene. 95

Mobing u Crnoj Gori Jedan od najvećih ljudskih strahova je, kažu, strah od izopštenja. Najteža kazna, čak i u robijašnicama, je izolacija. Ja sam iskusila izopštenost i izolovanost. I nepravdu. Nemoguće je razdvojiti profesionalno zlostavljanje od ličnog. Tokom 2017. i 2018. godine tuženi nije htio da dozvoli uklanjanje vlage i buđi iz moje kancelarije uprkos mojim brojnim i konstantnim zahtjevima, uprkos tome što su svi znali da sam astmatičarka i što su imali informacije o pogoršanju mog zdravlja. Kako to okarakterisati nego, u najblažu ruku, nehumano. Uvjerena sam da, uprkos konstantnom stresu kojem sam bila izložena u produženom trajanju, ne bih došla u situaciju da mi se bore za život u bolnici u Beču da je kod tuženog postojalo malo humanosti da se riješi dvogodišnji problem sa vlagom i buđi u kabinetu u kojem sam radila. Kao astmatičarka sam na to konstantno ukazivala, moleći sve instance za postupanje, od guvernera, nadležnih službi i Savjeta CBCG. Doživjela sam da me osoba, u guvernerovom mandatu dovedena i postavljena za direktoricu za ljudske resurse, medije i protokol CBCG, kao guverneru bliska - vrijeđa i prijeti u mom kabinetu, pred kolegama, na šta sam, u nevjerici da se to dešava - ćutala. Uprkos video zapisu, svjedočenju prisutne saradnice o vrijeđanju i nasilničkom ponašanju, direktoričinom priznanju svega što joj se stavlja na teret, ista je oslobođena disciplinske odgovornosti. Disciplinska komisija, koju je guverner formirao, proglasila je mene krivom, na predlog advokatice Ane Đukanović - sestre Šefa vladajuće partije i aktuelnog predsjednika Crne Gore - pozvane da pruži pravnu pomoć tokom višednevnog disciplinskog postupka. Ista advokatica nastavlja da štiti interese guvernera i u sporu pred ovim Sudom, posredstvom advokata poniklog iz njene advokatske kancelarije, nakon neuspjelih pokušaja da se sudski spor zatvori za javnost. To radi zajedno sa predsjednicom pomenute guvernerove disciplinske komisije Tatjanom Vujanović-Vuksanović, kćerkom trostrukog predsjednika Crne Gore, nekadašnjeg premijera i ministra pravde. Njen drugi roditelj je sutkinja Vrhovnog suda (Svetlana Vujanović), a sestra njenog supružnika, poslanica Draginja Vuksanović-Stanković, je na skupštinskom plenumu, tokom rasprave o mom razrješenju s funkcije viceguvernerke, pred crnogorskom javnošću tvrdila da me sleduje pet godina zatvora, zbog navodnog odavanja poslovne tajne ovom Sudu prilikom podnošenja tužbe za zaštitu od mobinga i diskriminacije. I dok nijedan poslanik vladajuće partije i koalicionih partnera nije izustio niti jednu riječ na temu mog razrješenja, pomenuta poslanica je bila jedina u Parlamentu, koja je tokom rasprave na plenumu dala vjetar u leđa guverneru. Kada se u redovima parlamentarne većine našao poslanik (Andrija Popović) koji je odbio da glasa za moje 96

Mobing u Crnoj Gori razrješenje, a predsjednik Parlamenta (Ivan Brajović) ciljano napustio plenum uoči stavljanja predloga za moje razrješenje na glasanje, ista poslanica je iz opozicionih klupa dala i svoj glas, koji je obezbijedio potrebnu većinu da nezakonita odluka o mom razrješenju bude izglasana. Na osnovu „paušalnih navoda“ guvernera, „bez jednog dokaza“, kako je kasnije utvrdio Sud. Suprug navedene poslanice je tadašnji Vrhovni državni tužilac Crne Gore (Ivica Stanković), kojem su Guverner i Snaha iste poslanice podnijeli neosnovanu, pravosnažno odbačenu, krivičnu prijavu, fingiranu u cilju mog razrješenja. Čak šest puta tokom manje od dva i po mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za zaštitu od mobinga, tuženi Radoje Žugić mi je oduzimao i redukovao nadležnosti viceguvernerke, a primanja su mi smanjivana. U jednoj godini imala sam preko 50% niža primanja u odnosu na kolegu viceguvernera. Slično i u narednoj. Tako mi je poručivano da manje vrijedim, osobito od svog muškog kolege. Stalnim psihičkim presingom guverner, s par podređenih, navodio je da tako počnem doživljavati sebe. Odbila sam. Zato sam danas ovdje. Kako nemam mrlju u ličnoj, profesionalnoj i naučnoj biografiji, na koje sam ponosna, nakon podnošenja internog zahtjeva za zaštitu od mobinga u martu 2018. godine, guverner je pokušao da me diskredituje na najniži i, u patrijarhalnoj Crnoj Gori, onaj najteži način – kao ženu. Preko pisma koje je distribuirano kroz CBCG, a kasnije i u javnosti, o mom navodnom „nemoralu“ kao žene. O kakvoj svijesti se radi govori i to što se tuženi nije libio da to isto pismo dostavi podneskom i ovom sudu kao „dokaz“. Insinuirajući pritom da sam nemoralu kao žena bila sklona i u CBCG. Sve ovo i još puno toga što mi se dešavalo u CBCG urušilo je moje zdravlje. Najlakše je bilo povući se, ćutati, ali nisam htjela, niti mogla da odustanem. Niti zbog sebe, niti zbog onih koji su imali slična iskustva s guvernerom. Ne želim ni da se moje iskustvo ponovi nikom drugom. Zakon o zabrani zlostavljanja na radu upravo je donesen kao poruka društva da je nasilje nedozvoljeno i sankcija obavezna. Za svakoga, bez obzira koju javnu funkciju obavlja. Zakon o zabrani zlostavljanja na radu imperativno zabranjuje raskid radnog odnosa podnosiocu zahtjeva za zaštitu od mobinga, nakon otpočinjanja procedure zaštite od mobinga. Zatražila sam zaštitu od mobinga u martu 2018. godine, a tužba za mobing i diskriminaciju ovom sudu podnesena je u aprilu - 65 dana prije razrješenja. Uprkos prethodnom i protivno zakonu, inicijativa za moju smjenu je s potpisom guvernera otišla ka Parlamentu, 02.07.2018. godine, šesti dan od moje prikovanosti za bolničku postelju, u kojoj sam se našla dok sam službeno boravila van Crne Gore. Upravo u bolnici u Beču sam iz medija saznala i za podnešenu fingiranu krivičnu prijavu i užasne navode koje je, bez ijednog dokaza, kako će kasnije utvrditi i tužilaštvo i sud, guverner plasirao poslanicima u Skupštini. To je učinio pojedinac uljuljkan u osjećaju moći i nekažnjivosti, spreman na besprizorne tvrdnje da se Zakon o zabrani zlostavljanja na radu ne odnosi na javne fukcionere izabrane u Skupštini (vidjeti interne spise CBCG za zaštitu od mobinga) i lišen osjećaja ljudske odgovornosti da ostavlja trajne posljedice na moj život, zdravlje i karijeru. 97

Mobing u Crnoj Gori Moj jedini „grijeh“ je što sam odbila da izvršavam zakonom nedopuštene naredbe tuženog. To što sam žena, tuženi je koristio kako bi me pokušao još teže poniziti, disciplinovati i dovesti u situaciju da sama podnesem ostavku. Ničije nezakonito i neetičko ponašanje ne smije ostati nekažnjeno. Očekujem od ovog Suda jednakost pred zakonom. I pravdu. Očekujem da zvučna imena koja kroz pravne zastupnike direktno ili manje direktno stoje iza guvernera Žugića u ovom procesu (Vesna Medenica, Ana Đukanović, Milo Đukanović), neće imati uticaj na odluku ovog Suda. To je onaj trenutak sa početka priče - kada se bira između zakonitosti, pravde i pravičnosti i svega onog drugog. Osnovni sud, Podgorica, 03.07.2020. godine Završna riječ Irene Radović u sporu za mobing i diskriminaciju protiv Radoja Žugića i CBCG 98

Mobing u Crnoj Gori 18. POSTUPANJE CRNOGORSKOG PRAVOSUĐA U SLUČAJU IRENE RADOVIĆ PROTIV CBCG I RADOJA ŽUGIĆA Studija slučaja Irene Radović protiv CBCG i Radoja Žugića osvjetljava mobing u sferi menadžmenta na visokom nivou, gdje bi ga trebalo najmanje očekivati. Ilustruje kako se u „hibridnom režimu”148 Ustav, zakoni i institucije obesmišljavaju kada se u ulozi zakonskog prestupnika i mobera nađe dugogodišnji visokopozicionirani partijski funkcioner, prijatelj iz školske klupe i jedan od decenijama najbližih saradnika lidera vladajuće DPS, aktuelnog predsjednika Crne Gore, Mila Đukanovića. Prikazuje i kako u „zarobljenoj državi” izgleda borba za pravdu kada se uz Radoja Žugića, kao mobera i izvršioca nezakonitih radnji sa pozicije guvernera CBCG, kao grupa za podršku i direktni akteri slučaja angažuju: sestra predsjednika Crne Gore - advokatica Ana Đukanović sa saradnicima, njena bliska prijateljica - predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore, Vesna Medenica, potpredsjednik Vlade Crne Gore i ministar pravde, Zoran Pažin, te poslanici vladajuće koalicije predvođene od strane DPS Mila Đukanovića, uz tadašnju poslanicu opozicije i suprugu Vrhovnog državnog tužioca, Draginju Vuksanović-Stanković. Isti su aktivno doprinijeli kulminaciji mobinga pri punoj svijesti o postupanju protivno odredbama Zakona o zabrani zlostavljanja na radu, Zakona o radu i Ustava Crne Gore, blagovremeno formalno upozoreni, ne hajući ni za kritike sa uglednih međunarodnih adresa.149 Ova studija slučaja prikazuje i kako izgleda ,,borba za pravdu“ koja se odvija pred pravosudnim instancama koje su pod neskrivenim političkim uticajem. Kroz činjenice prezentovane kroz ovu studiju stvara se slika ogoljenog pravosuđa, u kojem žrtva mobinga vodi borbu za svoja prava pred pravosuđem 150 čiju djecu i supružnike zapošljava upravo lice koje je označeno kao mober. Slučaj otkriva i opseg zloupotreba crnogorskog sudstva i tužilaštva zarad interesa partijskih moćnika, uključujući donošenje „načelnog pravnog stava” iniciranog od strane tadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, 148 Crna Gora u godišnjem izveštaju „Države u tranziciji” Fridom hausa iz 2020. godine po prvi put poslije nezavisnosti prestaje da bude svrstana u „djelimično konsolidovane demokratije”, već pripada kategoriji „hibridnih režima”.Vidjeti dio koji se odnosi na slučaj Irene Radović ref 79-83, https://freedomhouse.org/ country/montenegro/nations-transit/2020 149 Godišnji izveštaj „Države u tranziciji“ Fridom hausa iz 2020. godine https://freedohouse.org/country/ montenegro/nations-transit/2020 Postmonitoring izvještaj izvjestilaca Savjeta Evrope za Crnu Goru za 2020. godinu https://pace.coe.int/en/files/28670 , Sukcesivni Izvještaji Evropske komisije za 2018, 2019 i 2020. godinu; Studija slučaja Organizacije KOD https://www.youtube.com/watch?v=dAjeIr_hjPw https:// www.youtube.com/watch?v=Dl2uh7yKNuU 150 https://www.monitor.co.me/slucaj-mladena-grdinica-sudije-osnovnog-suda-u-podgorici-stiteci-interes- zugica-i-medenice-do-unaprjedjenja-i-privilegija/ 99

Mobing u Crnoj Gori kojim je tužiteljici onemogućeno pravo na „pristup sudu” i pravo na „pravni lijek“, uz direktno kršenje odredbi Ustava Crne Gore i obavezujućih međunarodnih konvencija. Na ovaj način vršene su retroaktivne izmjene već donešenih sudskih odluka na drugostepenoj instanci i ukidane višestruke sudske odluke u korist tužiteljice. Mladi sudija iz Kolašina, Mladen Grdinić, porodično blizak Vesni Medenici, kojeg je upravo Komisija na čijem se čelu Medenica nalazi 151 proizvela u sudiju i vršila ocjenjivanje njegovog rada, među više desetina sudija podgoričkog Osnovnog suda „principom slučajne dodjele predmeta“ u kratkom roku dobija sve slučajeve moćnog partijskog i državnog funkcionera R. Žugića pred Osnovnim sudom u Podgorici. U svakom od tri slučaja presuđuje na način da zaštiti interes prestupnika u vrhu vlasti. Uporedo sudija Grdinić dobija brojne privilegije, za godinu dana Agenciji za sprječavanje korupcije (ASK) prijavljuje višestruko uvećanje imovine, pod povoljnim uslovima rješava stambeno pitanje i munjevito napreduje da bi se u ulozi potpredsjednika podgoričkog Osnovnog suda našao samo par godina nakon 152 obavljenog pripravničkog staža. Radoje Žugić je i danas na poziciji guvernera CBCG. Od 17.04. 2022. godine Vesna Medenica je u pritvoru zbog sumnje da je kao pripadnica kriminalne organizacije vršila nezakonit uticaj na sudije prilikom donošenja sudskih odluka. Na internet stranici Vrhovnog suda 15.07.2022. godine objavljeno je da je vijeće tog suda Medenici produžilo pritvor za još tri mjeseca, zbog osnovane sumnje da je izvršila krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije iz čl.401a st.2 u vezi st.1 i 6 Krivičnog zakonika Crne Gore, dva krivična djela protivzakoniti uticaj iz čl.422 st.1 Krivičnog zakonika Crne Gore, dva krivična djela protivzakoniti uticaj iz čl.422 st.2 Krivičnog zakonika Crne Gore i krivično djelo zloupotreba službenog položaja putem podstrekavanja iz čl.416 st.3 u vezi st.1 u vezi čl.24 Krivičnog zakonika Crne Gore. 153 151 Neke od funkcija Vesne Medenice kao čelnice crnogorskog sudstva: 1) članica Sudskog savjeta i predsjednica: 2) Komisije za polaganje pravosudnog ispita, 3) Komisije za testiranje kandidata za sudije 4) Komisije za ocjenu rada sudija 5) Savjeta za praćenje reforme sudstva i 6) Savjeta za vladavinu prava 152 https://www.monitor.co.me/slucaj-mladena-grdinica-sudije-osnovnog-suda-u-podgorici-stiteci-interes- zugica-i-medenice-do-unaprjedjenja-i-privilegija/ 153 https://sudovi.me/vrhs/sadrzaj/0zXA 100

Mobing u Crnoj Gori 18.1 Pregled osnovnih činjenica Tužiteljica Irena Radović živi i radi u Podgorici. Na radu je kod CBCG od 16. oktobra 2016. godine, najprije kao savjetnica guvernera za kontrolu bankarskog sistema, a od 9. marta 2017. godine kao viceguvernerka za kontrolu bankarskog sistema. Drugotuženi, Radoje Žugić, označen kao izvršilac mobinga, je na radu kod CBCG od 3. oktobra 2016. godine kao guverner. Tužiteljica i tuženi II reda su javni funkcioneri izabrani od strane Skupštine Crne Gore. 154 Tužiteljica Irena Radović rođena je 1978. godine u Podgorici. Od potpisivanja Beogradskog sporazuma 2001. godine nije aktivna u tijelima i organima nijedne političke partije. Ima uspješnu profesionalnu i akademsku karijeru, uz magistrature sa Univerziteta Kembridž u Velikoj Britaniji, Konzorcijuma za primijenjena ekonomska istraživanja u Italiji, te specijalizaciju na Unverzitetu Oksford u Velikoj Britaniji kao dio doktorskih studija na temu centralnog bankarstva i evropske monetarne unije. 155 Drugotuženi Radoje Žugić rođen je 1961. godine na Žabljaku. Dugogodišnji je poslanik DPS i visokorangirani partijski funkcioner koji je sa pozicije člana Glavnog odbora DPS imenovan na mjesto guvernera CBCG, 30. septembra 2016. 156 godine. Opterećen je brojnim aferama koje čekaju epilog u tužilaštvu. Jedan je 157 od imućnijih ljudi u Crnoj Gori, čija je imovina u nesrazmjeri sa prihodima. Posjeduje sporan doktorat iz 2011. godine s tada nepostojećeg studija privatnog univerziteta Atlas banke, čije su sticanje i nostrifikacija predmet postupanja crnogorskog tužilaštva. Tužiteljica je 16. oktobra 2016. godine potpisala ugovor o radu na mjestu savjetnice guvernera za kontrolu bankarskog sistema, do usvajanja predloga u Skupštini Crne Gore za njeno imenovanje na poziciju viceguvernerke CBCG za kontrolu bankarskog sistema, planirano za posljednji kvartal 2016. godine. U međuvremenu obavlja koordinaciju aktivnosti za predmetnu oblast. Na funkciju viceguvernerke za kontrolu bankarskog sistema izabrana je u Skupštini Crne Gore 06.03.2017. godine. 154 Biografija dostupna u dijelu: Bilješka o autorki. 155 Profil Radoja Žugića, ViennEast Consulting GmbH, sa sjedištem u Beču, Annex 1. 156 https://www.vijesti.me/vijesti/politika/112581/vujanovic-prekrsio-zakon-predlozivsi-zugica-za-guvernera 157 https://youtu.be/qzcQ0pcSFSY Detaljne navode o impozantnoj imovini koju skriva u firmi brata Stadion doo, R.Žugić nikada nije demantovao: https://www.vijesti.me/vijesti/politika/376852/saranovic-zugic- posredstvom-firme-svog-brata-skriva-visemilionsku-imovinu 101

Mobing u Crnoj Gori 18.2 Pregled slučaja po fazama mobinga Primjer zlostavljanja na radu Irene Radović u CBCG predstavlja knjiški primjer vertikalnog mobinga koji se ispoljava kroz „sindrom praznog stola.“ U mnoštvu zlostavljačkih i diskriminatornih radnji od kojih će u nastavku biti izdvojene neke od ilustrativnih, mober je u kratkom rasponu od svega nekolike nedjelje (27.12.2017 – 12.03.2018) izvršio šest čestih mijenjanja i sužavanja nadležnosti tužiteljice, do potpunog oduzimanja svih nadležnosti i ostavljanja tužiteljice bez radnih zadataka, sektora i zaposlenih u višemjesečnom trajanju i izolaciji od kolektiva. Sve do njene potpune „eliminacije“ iz radnog okruženja, kada je u julu 2018. godine, dok je tužiteljica bila na bolničkom liječenju, mober uputio Skupštini Crne Gore inicijativu za razrješenje tužiteljice s funkcije viceguvernerke CBCG, na osnovu paušalnih navoda, bez dokaza, kako će kasnije utvrditi sud i tužilaštvo. Uvažavajući kompleksnost slučaja, kao i potrebu detaljnije prezentacije, pregled zlostavljačkih i diskriminatornih aktivnosti dat je po fazama zlostavljanja na radu tokom zaposlenja tužiteljice u CBCG (16.10.2016 – 05.07.2018). Aktivnosti su sistematizovane hronološki, uvažavajući klasifikaciju Haralda Egea prema kojoj se mobing odvija kroz sljedeće etape: 0. Nulta faza: uvod u mobing, 1. Faza ciljanog konflikta; 2. Faza početka mobinga i stigmatizacije žrtve; 3. Faza prvih psihosomatskih simptoma; 4. Faza pogrešne procjene od odgovornih za ljudske resurse; 5. Faza pogoršanja psihosomatskih simptoma i borbe za opstanak žrtve; 6. Faza eliminacije žrtve mobinga iz radne sredine.158 Uz obradu ilustrativnih primjera mobinga i diskriminacije u konkretnom slučaju, biće predstavljeni i nalazi suda, te napravljena paralela sa drugim slučajevima u Crnoj Gori u kojima je pravosnažno utvrđen mobing. 0. Nulta faza: uvod u mobing Harald Ege je uveo tzv. „nulto stanje“ kao nužan uslov za nastanak mobinga, cijeneći da je u njegovoj osnovi uzajamno nadmetanje, kao nerijetko subjektivni osjećaj budućeg zlostavljača. Već u prvim nedjeljama zaposlenja, u oktobru 2016. godine, tužiteljica je suočena sa spornim nalozima i višestrukim pritiscima R. Žugića, u prisustvu viceguvernera za finansijsku stabilnost, platni promet i v.d. viceguvernera za kontrolu banaka (2015-2017) N. Fabrisa, da obavi razgovor sa direktorom 158 Ege, H. (2002). Mobbing: conoscerlo per vincerlo (Vol. 55). FrancoAngeli. 102

Mobing u Crnoj Gori sektora kontrole banaka CBCG D.B, kojim će ga obavijestiti o njegovoj smjeni na bazi, kako će se ispostaviti, neutemeljenih negativnih kvalifikacija R. Žugića na račun profesionalnog i ličnog integriteta D.B. i navodnog reputacionog rizika po CBCG. Tužiteljica u tadašnjem kapacitetu savjetnice ukazuje da nema takva neposredna saznanja i predlaže da v.d. viceguvernera za kontrolu banaka N. Fabris, koji potvrđuje navode guvernera, ili sam guverner R. Žugić, obave predmetni razgovor. Od stupanja na dužnost guvernera CBCG, svega nekoliko dana prije tužiteljice, u maniru serijskog mobera, R. Žugić za kratko vrijeme „uklanja“ sa ključnih rukovodećih pozicija u CBCG i iz procesa rada značajan broj pojedinaca uključujući direktora javnih nabavki S.P, direktoricu ljudskih resursa S.V, direktora transporta D.N, direktora Muzeja novca na Cetinju M.K, i brojne druge, dominantno kroz pritiske za odlazak u prijevremene penzije, uz otpremnine. Na njihova mjesta imenuje lica sa kojima je u rodbinskim, kumovskim i drugim bliskim vezama. Gdje nailazi na otpor, pribjegava radnjama zlostavljanja na radu reflektovanim kroz potpuni prekid komunikacije, izopštavanje s kolegijuma, širenje neistina o profesionalnom i ličnom integritetu targetiranih, nedavanje radnih zadataka, te kroz fizičku izolaciju i udaljavanje iz centralne zgrade. Na takav način, između ostalih, R. Žugić tretira direktora Sektora za IT D.A, te višedecenijskog direktora Sektora bankarskih operacija I.Ć, koji, suočeni s zlostavljačkim radnjama R. Žugića, nešto kasnije takođe napuštaju CBCG. Jedan od rijetkih koji su dospjeli na „crnu listu“ mobera, a koji je i danas na radu kod CBCG I.J.159, je sa pozicije prvog saradnika direktora I.Ć. u Sektoru za bankarske operacije, u kojem je proveo preko 13 godina, bez obrazloženja „preko noći“ prebačen odlukom R.Žugića u prevodilačko odjeljenje CBCG, uz drastično umanjenu zaradu, kao sastavni dio zlostavljačkih radnji usmjerenih na direktora, kojeg je guverner označio kao nepoželjnog. Jedini grijeh I.J. bio je blizak dugogodišnji poslovni odnos sa direktorom, koji se našao „listi za odstrijel“ R. Žugića. O sopstvenom slučaju i šikaniranju kojem su izloženi brojni zaposleni u CBCG I.J. je blagovremeno formalnim dopisima u više navrata upoznavao crnogorske zvaničnike: predsjednike Filipa Vujanovića i Mila Đukanovića, te tadašnjeg premijera Duška Markovića, pritom tražeći razumijevanje i pomoć160, kao i sama tužiteljica. Ne računajući da će se tadašnji državni čelnici i ključni funkcioneri vladajuće DPS, bez ostatka, oglušiti o molbe, uz njihovo prosljeđivanje partijskom kolegi R. Žugiću - nadređenom u CBCG objema kćerkama predsjednika Vujanovića i kćerki premijera Markovića. 159 O sudskim procesima I.J. protiv guvernera CBCG, takođe kod sudije Mladena Grdinića u Osnovnom sudu u Podgorici, detaljnije https://www.monitor.co.me/slucaj-mladena-grdinica-sudije-osnovnog-suda- u-podgorici-stiteci-interes-zugica-i-medenice-do-unaprjedjenja-i-privilegija/ 160 Vidjeti Annex 2: Obraćanja zaposlenog CBCG predsjedniku Crne Gore Filipu Vujanoviću od 22.03.2018. i 19.04.2018. godine, s identičnom sadržinom upućena i predsjedniku Milu Đukanoviću i premijeru Dušku Markoviću. 103

Mobing u Crnoj Gori Manipulativan i zlonamjeran odnos prema tužiteljici evidentan je i u nalogu R. Žugića iz novembra 2016. godine, da od saradnika u kontroli banaka CBCG, zatraži pisana izjašnjenja „pod moralnom, materijalnom i krivičnom odgovornošču“, 161 za navodno „curenje informacija medijima“ , u konkretnom slučaju elemenata Analize o efektima spajanja Crnogorske komercijalne banke (CKB) i Societe Generale banke, a u vezi sa protivljenjem guvernera CBCG spajanju ove dvije banke. Tužiteljica, kao i saradnici iz kontrole banaka, dali su tražena izjašnjenja, iako je medijski „izvor“, ujedno i naručilac predmetne Analize uz zadavanje 162 željenog ishoda stručnim službama CBCG - bio sam R. Žugić. Loš policajac i “cijena“ saglasnosti za akviziciju Societe Generale banke od mađarske OTP grupe Analiza CBCG o efektima spajanja Crnogorske komercijalne banke (CKB) i Societe Generale banke s kraja oktobra 2016, sa naručenim negativnim ishodom i pismeno dostavljenom konstrukcijom iz Kabineta guvernera CBCG imala je, kako će se ispostaviti, svoj cilj i projektovane benefite ustaljene korupcionaške šeme: Efekti guvernerovog “otpora” su u pozadini, na kratak rok, imali najmanje tri konkretna benefita za guvernera i porodicu Đukanović: a) za potrebe spajanja angažovana je, na predlog guvernera, advokatska kancelarija sestre predsjednika Crne Gore, Ane Đukanović, iako je poslove pravnog savjetnika već obavljala renomirana revizorska kuća 163 PricewaterhouseCoopers (PwC) ; b) privilegovana, 57,4% viša cijena po akciji isplaćena je 164 manjinskom akcionaru Societe Generale banke, Acu Đukanoviću , bratu predsjednika Crne Gore i drugim privilegovanim manjinskim akcionarima (u odnosu na cijenu koju je OTP grupa isplatila francuskim vlasnicima banke); c) treći uslov postavljen tadašnjem glavnom izvršnom direktoru CKB banke, u prisustvu svjedoka, odnosio se na obavezu zaposlenja kćerke prvog čovjeka CBCG J.Ž, prije formalnog odobrenja spajanja od strane CBCG. Na predmetnom sastanku R. Žugića sa zvaničnicima CKB banke, kćerka guvernera aktivno je prisustvovala u ulozi prevoditeljice. Njeno formalno preuzimanje kao zaposlene iz Komisije 165 za hartije od vrijednosti (KHoV), CKB banka je realizovala u julu 2018. godine. U maju 2019. godine CBCG je izdala odobrenje CKB za sticanje kvalifikovanog učešća od 90,56 % u akcijskom kapitalu Societe Generale banke. Stavovi guvernera R. Žugića o nepoželjnoj koncentraciji na finansijskom tržištu Crne Gore nestali su preko noći. Parametri 161 Vidjeti „Neće da Mađari dominiraju: CBCG nije za spajanje Sosiete Ženeral banke i CKB“ od 03.11.2016. godine.https://www.vijesti.me/vijesti/ekonomija/107648/cbcg-nije-za-spajanje-sosiete-zeneral-banke-i-ckb 162 Spisi predmeta P. br. 2422/18, mail iz Kabineta guvernera s unaprijed pripremljenom konstrukcijom i nalogom da se na bazi raspoloživih podataka pojačaju svi zaključci koji ne idu u prilog spajanju dvije banke. 163 https://www.vijesti.me/vijesti/ekonomija/394865/ana-dukanovic-pravni-savjetnik-otp-banke. 164 Vidjeti „Acove akcije plaćali po 234 eura skuplje“ od 17.05.2020. godine https://old.dan. co.me/?nivo=3&datum=2020-05-25&rubrika=Vijest%20dana&clanak=744548&najdatum=2020-05-17 165 Vidjeti „Žugić odlučuje o spajanju, a kćerku mu zaposlili u CKB“ od 05.03.2019. godine https://old.dan. co.me/?nivo=3&rubrika=Vijest%20dana&datum=2019-03-05&clanak=686384 104

Mobing u Crnoj Gori poslovanja dvije banke i indikatori, koji se cijene prilikom razmatranja zahtjeva za odobrenje ostvarivanja koncentracije na tržištu, su pritom ostali neizmijenjeni u odnosu na period “protivljenja” guvernera spajanju dvije banke. Jednako manipulativno, dok je predlog za imenovanje tužiteljice na funkciju viceguvernerke za kontrolu bankarskog sistema „na čekanju“, u decembru 2016. godine R. Žugić prilikom održavanja sjednice Savjeta CBCG stanje u domaćoj A. banci ocjenjuje „katastrofalnim“, uz konstataciju da ne raspolaže informacijama o postupanju CBCG. Tužiteljica, u kapacitetu savjetnice za kontrolu banaka izlaže prisutnima infomacije njoj predočene od strane rukovodilaca u kontroli banaka: da je u novembru 2015. godine prethodni viceguverner za kontrolu banaka V.M. formalno zatražio uvođenje privremene uprave u banci i oduzimanje licence za rad u svijetlu preliminarnih nalaza kontrole. Kao i da je nakon više od pet mjeseci nepostupanja CBCG shodno odredbama Zakona o bankama, rukovodilac kontrole banaka D.B. dostavio Izvještaj o kontroli predmetne banke guverneru i v. d. viceguvernera za kontrolu banaka (2015-17) N.F. u aprilu 2016. godine, uz predlog da „isti bude tretiran kao osnov za dalje postupanje.“ Nakon predmetne sjednice Savjeta CBCG tužiteljica i u elektronskoj formi proslijeđuje R. Žugiću zahtjev za uvođenje privremene uprave i oduzimanje 166 licence banci iz 2015. godine, uz propratnu dokumentaciju. Iako se, po pravilu, poslovne banke kontrolišu najmanje jednom godišnje, a one s izraženim rizičnim 167 profilom po potrebi i češće, guverner Žugić i v.d. viceguvernera za kontrolu banaka (2015-17) N.F ostaju pri stavu da se u dvjema bankama u vlasništvu domaćeg biznismena ne vrši supervizija, pa kontrolori CBCG od novembra 2015. sve do druge polovine 2018. godine ne vrše on-sajt kontrole ovih banaka. Pola godine nakon „eliminisanja“ tužiteljice iz CBCG, u dvjema bankama, pod okriljem R. Žugića uslijediće brojna nezakonita postupanja tokom privremene uprave CBCG, u susret uvođenju stečaja u januaru i aprilu 2019. godine u obje banke. Podgorički Viši sud je u novembru 2020. godine potvrdio optužnicu kojom se glavna kontrolorka CBCG za A. banku i privremena upravnica T. T. tereti da je, zatvaranjem kredita jednim klijentima depozitima drugih, umanjila depozite banke i stečajnu masu za više od 3 miliona eura, na štetu stečajnih povjerilaca.168 Uloga R. Žugića, guvernera i predsjednika Savjeta 166 E-korespondencija tužiteljice upućena R. Žugiću 09.12.2016. godine sa 11 propratnih priloga. 167 Vidjeti „Stekli najviša zvanja na Beogradskoj bankarskoj akademiji: doktorirali kod Kneževića, pa ga zaobilazili za kontrolu” http://www.cin-cg.me/stekli-najvisa-zvanja-na-beogradskoj-bankarskoj- akademiji-doktorirali-kod-knezevica-pa-ga-zaobilazili-za-kontrolu/, http://www.cin-cg.me/afera-atlas- privremena-uprava-sprijecena-kada-je-bilo-najgore/, Centar za istraživačko novinarstvo 26.01.2019. godine, „Tri godine bez supervizije, a Radoje Žugić i kćerka doktoriraju kod Kneževića“ od 7.12.2017. godine; https://old.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Vijest%20dana&datum=2018-12-07&clanak=674372 168 https://www.vijesti.me/vijesti/crna-hronika/487595/podignuta-optuznica-protiv-tanje-teric-privremene- 105

Mobing u Crnoj Gori CBCG, kao i dodatan nedostajući iznos od 18 miliona eura depozita koji su „isparili“ tokom moratorijuma na isplatu depozita (tokom privremene uprave CBCG u bankama, suprotno Zakonu o bankama), nijesu bili predmet postupanja tužilaštva. Kao ni postupanje odgovornih, u svijetlu činjenice da je za svaku od radnji za koje se tereti T.T. bio nužan nalog R. Žugića - koji je izmjenom Zakona o CBCG novembra 2017. godine, preuzeo isključivu zakonsku nadležnost i odgovornost za postupanja i stanje u bankarskom sistemu. Crnogorsko tužilaštvo se nije bavilo ni utvrđenjem koja su sve fizička i pravna lica imala korist od ovih protivzakonitih transakcija tokom privremene uprave CBCG u A. i I. banci. 1. Faza ciljanog konflikta Fazu ciljanih sukoba, po Egeu, karakteriše odabir žrtve prema kojoj se djeluje s ciljem njene eliminacije iz radnog okruženja mobera i za ovu fazu je karakterističan konflikt – okidač mobinga. Izvorni sukob se ubrzo zaboravlja, a zaostale agresivne težnje mobera se usmjeravaju prema odabranoj žrtvi. U maju 2017. godine nakon redovne kontrole nesistemske domaće L. banke, dok je postupak izrade izvještaja o kontroli u toku, R. Žugić zahtjeva ponovnu kontrolu iste banke, bez obrazloženja. Tužiteljica i direktor kontrole banaka D.B, insistiraju na poštovanju procedura i finalizaciji zapisnika nakon sprovedene kontrole. Uz pominjanje inputa od odlazećeg člana menadžementa banke, bez preciziranja o kojim nepravilnostima je riječ, R. Žugić direktno i posredstvom N. 169 Fabrisa nastavlja da insistira na sprovođenju nove kontrole. U istom periodu R. Žugić je izričit u zahtjevima da se izvrši kontrola nesistemske U. banke u vlasništvu stranog biznismena sa investicijama u turizmu, medijima i finansijskom sektoru uz navode: „ima on, tražite da ozbiljno dokapitalizuje banku, imam interne informacije da u banci ima ozbiljnih problema“. Nakon završene kontrole izrečene su mjere CBCG i kroz Sporazum naloženo otklanjanje nepravilnosti u poslovanju banke, uključujući obavezu povećanja 170 sopstvenih sredstava u iznosu od 4 miliona eura. Akt CBCG o otklanjanju nepravilnosti u poslovanju banke, s potpisom predsjednika Odbora direktora V.M. od 15.06.2017. godine, nakon stupanja na snagu, tužiteljica biva pozvana da obrazloži pred vlasnikom predmetne Banke P.S, nakon čega biva zamoljena da napusti sastanak, kako bi guverner dodatno porazgovarao na “druge teme koje nijesu od interesa za viceguvernerku.” Nedugo potom tužiteljica saznaje da je upravnice-atlas-banke; 169 Raspoloživa korespondencija viceguvernera N.F. prema tužiteljici od 26. i 27.05.2017. godine. 170 Sporazum o otklanjanju nepravilnosti u radu banke br 4478/17-1 od 15.06.2017. godine. 106

Mobing u Crnoj Gori predmetni sastanak nastavljen na način što je akt CBCG o otklanjanju nepravilnosti u radu banke pocijepan od strane guvernera, a viceguvernerka označena kao neko ko je nedobronamjeran kod vlasnika banke (i šefa vladajuće partije), uz stavljanje R. Žugića u ulogu “spasioca” u situaciji koju je kreirao ciljano, u njemu svojstvenom maniru. Po već viđenoj matrici, vlasnik banke zauzvrat zapošljava mlađu kćerku guvernera, M.Ž. (24 godine) na mjesto direktorice kartičarstva u predmetnoj banci. S prethodnim tužiteljicu upoznaje kolega viceguverner, dok tužiteljica, suočena s više zakonski i etički spornih postupanja R. Žugića, počinje da sa pojačanim oprezom tretira sve što dolazi od guvernera. Tokom cjelokupnog njenog mandata na funkciji viceguvernerke CBCG za kontrolu bankarskog sistema R. Žugić učestalo zaobilazi tužiteljicu u dijelu Zakonom i Statutom CBCG opredijeljenih nadležnosti, koje proističu iz njenog imenovanja u Skupštini Crne Gore. S protokom vremena postaje očigledno i nesporno da za guvernera R. Žugića obesmišljavanje Zakona o bankama i procedura CBCG predstavlja pravilo, a institucija CBCG platformu za zloupotrebe i pribavljanje koristi bliskim pojedincima i njemu lično. Zatečena činjenicom da u pojedine poslovne banke kontrolori CBCG ne ulaze, dok se druge banke sa manje rizičnim profilom po nalogu guvernera kontrolišu više puta godišnje, da guverner smjenjuje rukovodioce u kontroli banaka mimo njenog znanja i saglasnosti171, da mimo nje izdaje naloge zaposlenima u kontroli banaka, direktno ili posredstvom viceguvernera N. Fabrisa i pravnih savjetnica D.T. i N.M, za koje nadležna viceguvernerka „ne smije da zna“, tužiteljica i u ovoj fazi ulaže napor da konstruktivnim odnosom i razgovorima s viceguvernerom N. Fabrisom, preduprijedi nova slična postupanja. Ujedno ulaže značajne napore da konsoliduje i osnaži kontrolu banaka, u kontekstu implementacije dvogodišnjeg Twinning projekta „Podrške regulaciji finansijskih usluga“ u partnerstvu s njemačkom Bundesbankom, Hrvatskom narodnom bankom i Centralnom bankom Holandije. Uvažavajući da CBCG nema emisionu funkciju i da je njen osnovni cilj očuvanje finansijske stabilnosti kroz funkciju prudencione kontrole finansijskog sektora, tužiteljica u više navrata od juna 2017. godine formalno traži povećanje broja izvršilaca u kontroli za 10, od čega 5 za potrebe snaženja kvaliteta bankarske supervizije i sprečavanja pranja novca, te drugih 5 izvršilaca za potrebe implementacije novog zakona o finansijskim institucijama kojim se kontrola CBCG proširuje za dodatno odjeljenje za kontrolu nebankarskih finansijskih institucija. U datom momentu u Sektoru kontrole kao ključnom u CBCG, 21 kontrolor efektivno učestvuje u kontroli banaka (manje od 5% ukupno zaposlenih u CBCG), dok se oskudan broj kontrolora smanjuje iz godine u godinu, uz istovremeni značajan 172 porast broja novih banaka i zaposlenih u CBCG. 171 Vidjeti Annex 2. 172 Brojni dopisi tužiteljice dostupni u spisima predmeta br. 2422/18 uz isticanje opravdanosti zaht prevarnih 107

Mobing u Crnoj Gori Tabela 5: Zaposleni u kontroli banaka CBCG Zaposleni u CBCG 2015 2016 2017 1. Direktor kontrole banaka + dva savjetnika 3 3 3 2. Analiza bankarskog sistema 8 8 8 3. On-sajt kontrola 25 27 26 Broj kontrolora koji efektivno učestvuju u kontrolama banaka 22 24 21 4. Pravni tim 9 10 11 Ukupan broj formalno zaposlenih u kontroli banaka 45 49 48 Ukupno zaposlenih u CBCG 350 397 431 Broj licenciranih poslovnih banaka 12 14 15 Izvor: CBCG, decembar 2017. godine Prethodne brojne molbe tužiteljice vezano za zaposlenje neophodnih izvršilaca formalno upućene guverneru, Službi za ljudske resurse i Savjetu CBCG u više 173 navrata od jula do decembra 2017. godine, ostaju bez bilo kakvog odgovora. Uporedo se u CBCG zapošljava značajan broj novih izvršilaca, koje guverner mahom dodjeljuje drugom viceguverneru, iako on nema i ne izražava potrebu za novim izvršiocima. Po Egeu karakterističan konflikt, tzv. „okidač mobinga“, u predmetnom slučaju je nalog R. Žugića tužiteljici da sačini predlog za smjenu Kristofa Šona, glavnog izvršnog direktora Addiko banke u oktobru 2017. godine. Okidač mobinga: nedozvoljeni pritisak na radnom mjestu i tjeranje tužiteljice na nezakonito postupanje Iako je kontrola Addiko banke obavljena u periodu od 20.02 - 10.03.2017. godine, smjenu glavnog izvršnog direktora banke, Kristofa Šona, kao i dodatnu kontrolu Addiko banke, R. Žugić je zatražio u oktobru 2017, ne dajući pritom ni tužiteljici, ni direktoru kontrole banaka D.B, nijedan razlog ni za dodatnu kontrolu, niti za traženu smjenu glavnog izvršnog direktora banke. Na stav sektora kontrole banaka CBCG da ne postoje uslovi za smjenu, koji je R. Žugiću predočila tužiteljica kao nadležna viceguvernerka, guverner CBCG je reagovao na način: „Imam uznemirujuća saznanja vezano za prevaru u banci. Ne interesuje me, nađite mu nešto.“ radnji u Addiko banci je prema navodima oženjen V.S.P, sestrom snahe R. Žugića. Drugo lice je rođeni sestrić jeva na bazi finansijskih izvještaja i plana za 2018. godinu, prema kojem prihodi CBCG od banaka za kontrolu poslovanja (shodno obavezi plaćanja 0,65% aktive banaka Centralnoj banci) sa naknadama za dozvole i odobrenja i usluge kreditnog registra predstavljaju oko 3 miliona EUR prihoda CBCG, dok se za zaposlene u kontroli banaka CBCG, koristi simboličan iznos. 173 Spisi predmeta P. br. 2422/18 kod Osnovnog suda u Posgorici. 108

Mobing u Crnoj Gori „Uznemirujuća saznanja“ koja je R. Žugić želio da ukrije, predočena tužiteljici od kolega u kontroli, odnose se na činjenicu da su među zaposlenima čija je odgovornost u Addiko banci ispitivana zbog milionske prevare, dva aktera bila u rodbinskim vezama sa guvernerom CBCG R. Žugićem. I. P. koji je kroz disciplinski postupak otpušten zbog prevarnih radnji u Addiko banci je prema navodima oženjen V.S.P, sestrom snahe R. Žugića. Drugo lice je rođeni sestrić R. Žugića – N. B, šef za kontrolu rizika i naplatu kredita u Addiko banci, čije je ispitivanje povodom pronevjere bilo u osnovi zahtjeva R. Žugića za hitnu smjenu 174 glavnog izvršnog direktora Addiko banke. Pritom je, prema dokumentaciji i nalazu stručnih službi CBCG, Addiko 175 banka postupila po zakonu i propisanim procedurama. Po otkrivanju prevare u aprilu, 2017. godine Addiko banka je informisala CBCG o pronevjeri 89 kredita u iznosu od 1.78 miliona eura, za koje je banka blagovremeno izvršila ispravku ukupnog iznosa izloženosti i sprovela neophodne dodatne mjere uključujući disciplinske postupke, prijave tužilaštvu i Agenciji za sprječavanje pranja novca 176 i finansiranje terorizma, kao i interna poboljšanja. Banka je takođe inicirala i ponudila podršku CBCG da uspostavi sistem preventivnih anti-prevarnih mehanizama po ugledu na zemlje EU i naprednije zemlje regiona. U svijetlu motiva R. Žugića za pritiske na tužiteljicu da razriješi direktora banke, tužiteljica i direktor kontrole banaka D.B. su se protivili, jer se takvo postupanje kosilo sa zakonom i praksom postupanja u ovakvim situacijama, budući da je Addiko banka postupila u skladu sa zakonom i preduzela mjere da sanira posljedice prevare. Tadašnji direktor kontrole banaka D.B. je u svjedočenju pred Osnovnim sudom vezano za guvernerov zahtjev da se sastavi predlog smjene direktora komercijalne banke u Crnoj Gori naglasio: “Ja sam tada izrazio svoj lični 177 i profesionalni stav kao protivljenje jednoj takvoj odluci”. Kako proizilazi iz izvoda fonografskog izlaganja sa zasijedanja Skupštine Crne Gore od 5. jula 2018. godine, prilikom elaboriranja razloga za razrješenje tužiteljice, R. Žugić decidno tvrdi kako je tužiteljica trebala razrješiti izvršnog direktora poslovne banke na njegov zahtjev, a nije, što je bio jedan od navodnih propusta iste. Na pitanje poslanika Raška Konjevića (SDP) da li je tačan navod tužiteljice vezano za smjenu direktora banke i o kojoj se banci radi, R.Žugić daje sljedeći odgovoru na plenumu pred poslanicima i crnogorskom javnošću: 174 Ove navode u podnescima punomoćnika tužiteljice i medijskim natpisima R.Žugić nikada nije demantovao. 175 Vidjeti spise predmeta 2422/18 kod Osnovnog suda u Podgorici. 176 Dopis Addiko banke CBCG, broj 1722/17 of 09.10.2018. godine, dostupan u spisima predmeta br. 2422/18. 177 Spisi predmeta P. br. 2422/18: svjedočki iskaz D.B. U opisanim okolnostima, otkaz na mjesto portfolio menadžera CBCG i glavnog kontrolora Addiko banke daće kompetentna M.G, s dvije decenije iskustva u kontroli banaka. 109

Mobing u Crnoj Gori Navodi R. Žugića vezano za njegov nezakonit nalog za smjenu Kristofa Šona, prilikom obrazlaganja inicijative za razrješenje viceguvernerke CBCG u Skupštini Crne Gore „Takođe, ono što je važno a želim istaći, vezano za namjeru da tadašnja nadležna viceguvernerka smijeni jednog člana strane banke, nije riječ o NLB banci, već o drugoj banci i to je bio element visokog operativnog rizika. Addiko banka, potpuno ste u pravu, i to je bila pljačka milionska zbog ugrožavanja reputacije i zbog naše nadležnosti da čuvamo finansijsku stabilnost, ja sam zaista bio ogorčen da je neko (bliski srodnici R. Žugića!) mogao da potpiše sijaset falsifikovanih ugovora, sve uplati na svoj račun i to tako mirno da gledamo. Ne, to je morala da radi ona (tužiteljica), a ne ja, ali ja sam to radio. I to je jedan od motiva razrješenja, da ne idem dalje.“ 178 Ono što dodatno reflektuje odnos mobera prema žrtvi mobinga jeste i činjenica da je R. Žugić doveo u zabludu poslanike Skupštine Crne Gore i crnogorsku javnost, prilikom javne sjednice na kojoj je tužiteljica razrješena, jer je, između ostalog, tvrdio da je tužiteljica trebala da pokrene proceduru razrješenja direktora poslovne banke, što nesporno nije učinila, jer bi isto bilo protivno zakonu. Da nije bilo tako R. Žugić bi samostalno preduzeo radnje u pravcu smjene Kristofa Šona, što nikada nije učinio. Prethodno samo ukazuje da je pritisak guvernera R. Žugića da se bez osnova razriješi glavni izvršni direktor Addiko banke samo i isključivo imao u osnovi njegove porodične i lične interese zarad kojih je vršio nedozvoljeni pritisak na radnom mjestu, tjeranje tužiteljice na nezakonite radnje, povredu njenog ličnog i profesionalnog integriteta u CBCG, kao i u konačnici stvaranja neistinite slike o radu tužiteljice u parlamentu i javnosti prilikom obrazlaganja sporne inicijative za njeno razrješenje, u skladu sa kontinuitetom zlostavljačkog ponašanja mobera R. Žugića prema žrtvi mobinga. Sporni zaključak sudije Mladena Grdinića u prvostepenoj odluci: „Tužilja nijednim dokazom nije dokazala da je drugotuženi (R.Žugić) vršio pritisak na nju da pokrene postupak za razrješenje direktora navedene (Addiko) banke.“179 Nakon odbijanja tužiteljice da sačini predlog za razrješenje glavnog izvršnog direktora Addiko banke bez osnova, evidentna je „lična netrpeljivost“ R. Žugića prema tužiteljici, kako će odnos guvernera prema tužiteljici okarakterisati prilikom svjedočkog iskaza pred sudom nekadašnji direktor kontrole banaka 178 Izvod iz fonografskog izlaganja sa Devete sjednice prvog redovnog proljećnjeg zasijedanja Skupštine Crne Gore u 2018. godini, od 5. jula 2018. vezano za razrješenje viceguvernerke CBCG. 179 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br. 2422/18 od 04.08.2020, str.79. Postupajući sudija Mladen Grdinić. 110

Mobing u Crnoj Gori D.B.180 Takav odnos mobera prate kontinuirani napori da tužiteljicu izoluje i unizi profesionalno i lično kroz brojne zlostavljačke i diskriminatorne aktivnosti, od kojih je u nastavku prikazan dio ilustrativnih. 2. Faza mobinga i stigmatizacije žrtve U fazi mobinga i stigmatizacije, po Egeu, potisnuta agresija mobera eskalira u psihoteror. U vrtlogu spletki, poniženja, psihičkog zlostavljanja i mučenja, žrtva mobinga gubi svoje profesionalno i ljudsko dostojanstvo. Počinje se osjećati, a kasnijoj fazi mobinga i postaje, manje vrijednim subjektom koji u svojoj radnoj okolini gubi ugled, pravo glasa i podršku. Fingiranje „udara“ na finansijski sistem U periodu već izražene lične netrpeljivosti R. Žugića prema tužiteljici, nakon odbijanja da fabrikuje razloge za razrješenje direktora Addiko banke i inicira njegovu smjenu, tokom oktobra 2017. godine mober pribjegava konstruisanju novih namještaljki. Ovog puta koristi najveću domaću banku u vlasništvu A.Đ, brata šefa vladajuće partije i predsjednika Crne Gore, kao navodnu metu tužiteljice i njenih saradnika. Paralelno, brojnim neistinitim navodima na račun tužiteljice, R. Žugić stvara politički plodno tle za ubrzavanje izglasavanja izmjena Zakona o CBCG, koje bi mu omogućilo da na sebe preuzme nadležnost za kontrolu banaka. Mober ciljano kreira incident, da bi bez utemeljenja na sjednici Savjeta CBCG direktora kontrole banaka D.B. i šefa regulative M.Ć, prve saradnike viceguvernerke, optužio da su navodno htjeli da izvrše „udar na finansijski sistem i najveću domaću banku.“ Prethodno radi sračunato da saradnike tužiteljice označi kao „zlonamjerne“, a time i samu tužiteljicu, s krajnjim ciljem oduzimanja tužiteljici nadležnosti za kontrolu banaka i njene eliminacije iz radnog okruženja. Incidentnu situaciju kreira na način što u višenedjeljnom trajanju mober ukriva tužiteljici kao nadležnoj viceguvernerki i direktoru sektora kontrole banaka D.B, problematične inpute iz predmetne domaće banke, nužne za izradu procjene uticaja međunarodnog standarda finansijskog izvještavanja (IFRS 9) na banke. Podatke o efektima nove regulative na predmetnu banku, kao i molbe da se bankama dostavljeni nacrt regulative izmijeni, guverneru R. Žugiću u više navrata predočava glavni izvršni direktor banke T.T181, dok na njihovim 180 Spisi predmeta P. br. 2422/18: svjedočki iskaz D.B. 181 Otac glavnog izvršnog direktora najveće domaće banke je A.T, član Savjeta CBCG u predmetnom periodu. 111

Mobing u Crnoj Gori sastancima na ovu temu, učestvuje isključivo M.K - zaposlena od povjerenja guvernera u kontroli banaka.182 Tužiteljica je pritom nedjeljama u cjelosti izopštena i neinformisana, kao i direktor kontrole banaka D.B, iako se radi o bitnim podacima za obavljanje posla i temama u njihovoj nadležnosti i odgovornosti shodno Zakonu i Statutu CBCG. Tako naizgled redovna situacija finalizacije podzakonske regulative od strane šefa kontrole banaka D.B. i direktora za regulativu u kontroli banaka M.Ć, na koju primjedbe Sektoru kontrole banaka u završnoj fazi nije dala nijedna banka, nakon više konsultacija s bankama, biva zakomplikovana informacijom koju naprasno predočava M.K. dva dana nakon što je regulativa, koju je Sektor kontrole banaka pripremio, a pravne savjetnice u kabinetu R. Žugića odobrile, već otišla kao predlog za usvajanje na Savjet CBCG (25.10.2017. godine). Tužiteljica najprije kontaktira guvernera CBCG kako bi mu predočila novonastale okolnosti, pri čemu on reaguje na način da nema kad ni za telefonski razgovor koji odbija izmišljajući put za Beograd i brojne druge razloge, samo da ne bi vidio ili saslušao tužiteljicu do sjednice Savjeta CBCG. Od najbližih saradnika tužiteljica ne dobija pojašnjenja, premda su i sami zatečeni. Dok pokušava da dokuči što se zapravo dešava, M.K. naprasno odlazi na bolovanje, a tužiteljica gore navedene pojedinosti komunikacije na relaciji „banka – guverner“ saznaje od predstavnice Odbora direktora predmetne banke, N.I. U uslovima kad problematične podatke i zahtjeve najveće domaće banke u 183 produženom trajanju prikriva upravo guverner R. Žugić , mober odbija predlog za povlačenje predmetnog predloga regulative sa dnevnog reda na doradu, da bi na sjednici Savjeta CBCG iscenirao predstavu dostojnu „španskih serija“. Uz upućivanje neutemeljenih optužbi, neprijatnim tonom, direktoru kontrole banaka D.B. i šefu regulative M.Ć. spočitava navodni „udar na finansijski sistem i domaću banku.“ Tužiteljica staje u zaštitu lažno optuženih saradnika i upućuje i formalno, nakon sjednice Savjeta, molbu guverneru da ubuduće ne 184 ukriva informacije bitne za njen i rad Sektora kontrole banaka. Iako su neutemeljene optužbe na sjednici Savjeta CBCG bile upućene isključivo direktoru kontrole banaka D.B. i šefu regulative M.Ć, o čemu je D.B. posvjedočio 182 Spisi predmeta P. br. 2422/18 kod Osnovnog suda u Podgorici. Raspoloživa je i komunikacija sa Upravom banke odakle se vidi koliko dugo prije finalizacije regulative je guverner CBCG R. Žugić sakrivao predočene informacije od tužiteljice i direktora kontrole banaka D.B, kao i da je predmetnim sastancima direktora banke T.T. i guvernera prisustvovala zaposlena u kontroli banaka M.K, koja je u višenedjeljnom trajanju saučestvovala u prikrivanju informacija o efektima regulative CBCG na najveću domaću banku, u smislu nužne dokapitalizacije Banke u dvocifrenom milionskom iznosu. Sa ovim informacijama i proračunima M.K. se pojavila naprasno, kasno i ciljano - tek nakon što je predmetna regulativa upućena Savjetu CBCG na usvajanje. Nakon toga M.K. uzima bolovanje i drži se po strani do oduzimanja nadležnosti za kontrolu banaka tužiteljici i prisvajanja istih od strane R. Žugića. 183 Spisi predmeta P. br. 2422/18 kod Osnovnog suda u Podgorici. Vidjeti Sudu priložene dokaze uz tužbu. Raspoloživa je i dodatna komunikacija sa Upravom banke. 184 Vidjeti Annex 3. 112

Mobing u Crnoj Gori pred sudom, mober će, u odsustvu argumenata, ovaj incident koji je sam scenirao, (zlo)upotrijebiti kao dokaz za navodnu „nekompetentnost“ tužiteljice prilikom fingiranja razloga za njeno razrješenje u Parlamentu 05.07.2018 godine, tokom njenog odsustva iz zemlje. Sudija Osnovnog suda u Podgorici Milena Brajović će, u sporu tužiteljice za poništaj nezakonite odluke o njenom razrješenju, u sudskoj odluci zaključiti da je ovaj navod CBCG i Radoja Žugića, kao i svi ostali u inicijativi za razrješenje tužiteljice „paušalan, bez dokaza, i ne može biti pravno 185 valjan osnov za razrješenje.“ Nakon fabrikovanog incidenta s najvećom domaćom bankom u oktobru 2017. godine, mober odbija bilo kakvu direktnu komunikaciju sa žrtvom i u pisanoj 186 komunikaciji vrijeđa tužiteljicu, optužujući je za „amaterizam i spletkarenje“ , kvalifikujući tužiteljicu kao „neprofesionalnu i zlonamjernu“ u formalnoj korespondenciji mobera upućenoj na adrese sedam članova Savjeta CBCG, 187 izvršnog direktora R.L, sekretarke Savjeta Lj.S... Sporni zaključak sudije Mladena Grdinića u prvostepenoj odluci: „Bez namjere da ulazi u ocjenu da li je drugotuženi (R.Žugić) opravdano izrekao ove kvalifikacije na račun tužilje, sud je mišljenja da se ne radi o uvredama koje se mogu okarakterisati kao zlostavljanje i ponižavanje tužilje, odnosno, ne može se reći da su iste izrečene sa 188 namjerom da se povrijede ugled, dostojanstvo, lični i profesionalni integritet tužilje.“ Sporni su ovakvi zaključci suda, jer ugled, dostojanstvo, lični i profesionalni integritet svakog pojedinca koji u radnom okruženju biva okvalifikovan od nadređenog kao amater, spletkaroš, te označen kao neprofesionalan ili zlonamjeran u pisanim obraćanjima na veliki broj adresa, ne mogu ostati nepovrijeđeni. Osim toga, iz prethodno citiranog ,,zaključka” suda u spornoj odluci, da isti nema namjeru ,,da ulazi u ocjenu da li je drugotuženi opravdano izrekao ove kvalifikacije na račun tužilje”, vrši se evidentna relativizacija ponašanja mobera i ostavlja prostor za njegovo moguće ,,opravdano” izricanje kvalifikacija na račun tužilje. Ovakvim ,,zaključivanjem” sud se jasno svrstao na stranu mobera, pokazujući zaprepašćujuće nepoznavanje pojma mobinga i obesmišljavajući pravo na pravnu zaštitu u slučaju zlostavljanja na radu. U najmanju ruku je sporno i odbijanje sudije Grdinića da cijeni moberovo ukrivanje informacija od žrtve mobinga potrebnih za obavljanje posla, kao i njegovo višemjesečno odbijanje direktne komunikacije sa žrtvom. Ovakvo postupanje sudije je u suprotnosti sa sudskim presudama kojima je pravosnažno 185 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P.br. 6031/18 od 22.02.2019. godine. Presuda u ponovljenom postupku Osnovnog suda u Podgorici P.br. 3314/19 od 27.09.2019. godine. Sudija: Milena Brajović. 186 Ibid. 187 Spisi predmeta P. br. 2422/18. Korespondencija mobera upućena članovima Savjeta CBCG od 26.12.2017. godine, prilog uz tužbu 5b. 188 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br. 2422/18 od 04.08.2020, str.63. Postupajući sudija Mladen Grdinić. 113

Mobing u Crnoj Gori utvrđen mobing u Crnoj Gori. U slučaju tužioca M.Đ. protiv Glavnog grada Podgorica - Službe zaštite Glavnog grada sudskim odlukama, tajenje informacija nužnih za rad žrtvi mobinga od strane nadređenog kvalifikovano je kao mobing tužioca189, dok je u svih sedam slučajeva gdje je pravosnažno utvrđen mobing vrijeđanje, iznošenje negativnih i uvredljivih kvalifikacija na račun žrtava mobinga i odbijanje komunikacije mobera sa žrtvama u produženom trajanju, bez izuzetka kvalifikovano kao mobing. U ovom periodu uslijediće izmjene Zakona o CBCG u Skupštini Crne Gore i dvomjesečni period guvernerovog odbijanja inicijativa tužiteljice za direktnom ili pisanom komunikacijom za potrebe obavljanja posla u sektoru kontrole banaka, ključnom u CBCG za stabilnost finansijskog sistema u periodu od 27.10 do 27.12.2017. godine kao i: nepozivanja tužiteljice na kolegijume, zaduživanja drugog viceguvernera N. Fabrisa poslovima iz nadležnosti viceguvernerke, slanja inicijativa i potpisivanja dopisa iz domena kontrole banaka s kojima tužiteljica nije upoznavana, iako je po Zakonu i Statutu tužiteljica jedina bila nadležna da organizuje posao iz nadležnosti kontrole banaka i predlaže akte iz njene nadležnosti guverneru na potpis; smjenama rukovodilaca u Sektoru kontrole banaka bez konsultacije sa tužiteljicom i bilo kakvog obrazloženja tužiteljici ili zaposlenom koji je smijenjen; generalno neinfomisanje i tajenje informacija od strane guvernera; negiranja prava tužiteljici da raspolaže informacijama o aktivnostima u CBCG kada ih zatraži, uz vrijeđanje tužiteljice, nazivanjem je “neprofesionalnom i zlonamjernom” u pismenom obraćanju članovima Savjeta i spočitavanja joj “amaterizma i spletkarenja”. U naporima mobera da izoluje tužiteljicu, posredstvom moberu bliske direktorice Službe za ljudske resurse A.Š, saradnicima tužiteljice uskraćivana su prava dostupna ostalim zaposlenima u CBCG.190 U ovoj fazi mobinga i stigmatizacije tužiteljice takođe je naglašeno isključivanje viceguvernerke iz sastanaka u zemlji i inostranstvu sa rukovodstvom poslovnih i drugih centralnih banaka, i neinformisanje o njihovom održavanju i sadržaju, sa reperkusijama na obavljanje redovnog posla, u sklopu kontinuiranih napora mobera da tužiteljicu izoluje, ponizi i natjera da otkaže ugovor o radu. 189 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P.br.1882/19 od 26.06.2020 po sudiji Ivani Becić, potvrđena presudom Višeg suda u Podgorici Gž.br.4415/20 od 11.09.2020. 190 Spisi predmeta P. br. 2422/18. Vidjeti dokaze o zlostavljanju saradnika tužiteljice koje je sudija Mladen Grdinić odbio da provede, među kojima e-mailovi upućeni od strane Svetlane Đurović 26.01.2018. i 18.12.2017. godine, e-mail tužilje od 18.12.2017. godine pod naslovom “Željka Asanović” od 02.11.2017. i 06.11.2017. godine, dopis Majde Gluščević, e-mail tužilje od 06.11.2017. i 01.11.2017. godine, e-mail Darka Bulatovića i Milene Knežević od 01.11.2017. godine i e-mail Boža Cvetkovića od 30.10.2017. godine. Vidjeti Annex 4. 114

Mobing u Crnoj Gori Izopštavanje sa sastanaka s poslovnim bankama i isključivanje tužiteljice iz posjete rukovodstva CBCG centralnoj banci Njemačke (Bundesbanci) u periodu od 27.10. do 27.12.2017. godine – zlostavljačko i diskriminatorno ponašanje mobera 191 Uz nesporno naprasno izopštavanje sa sastanaka sa poslovnim bankama i neinformisanje tužiteljice kao viceguvernerke za kontrolu banaka o sadržaju razmjene za potrebe obavljanja posla zaključno sa oduzimanjem joj nadležnosti za kontrolu banaka 27.12.2017. godine, jedan od primjera diskriminatornih i mobizirajućih aktivnosti je i isključivanje tužiteljice iz posjete rukovodstva CBCG centralnoj banci Njemačke (Bundesbanci) u decembru 2017. godine, dok su u delegaciji bili R. Žugić, drugi viceguverner N. Fabris i budući viceguverner M. Radonjić. Iako je uz njemačkog domaćina u delegaciji ekvivalent viceguvernerke nadležan za kontrolu banaka, a ključna tema posjete saradnja dvije institucije, čija je jedina konkretna dodirna tačka saradnje kontrola banaka i implementacija dvadesetčetvoromjesečnog Twinning projekta vrijednog 1.4 miliona eura, čija je prioritetna aktivnost u projektu za CBCG priprema novog Zakona o bankama i seta podzakonskih akata za sprovođenje tog zakona. Sve sa ciljem da se u nacionalno zakonodavstvo implementiraju bazelski standardi kapitala i likvidnosti (Bazel III), za koje poslove je viceguvernerka Radović sa svojim timom jedino i direktno nadležna i odgovorna. Iako je ovo jedina konkretna tema CBCG u saradnji s Bundesbankom, a zvaničnoj agendi posjete Bundesbanci koju je dostavila njemačka strana se kao tema se eksplicitno navodi Bankarski sektor u Crnoj Gori, tužiteljica kao nadležna viceguvernerka za kontrolu banaka, jedina biva izopštena od članova rukovodećeg tima. Sporni zaključak sudije Mladena Grdinića u prvostepenoj odluci: Uz pozivanje na Zakon o CBCG i Statut, sudija Grdinić u prvostepenoj odluci navodi da: „Centralnu banku Crne Gore na sastancima sa predstavnicima poslovnih banaka i stranih centralnih banaka predstavlja drugotuženi kao guverner, te da ne postoji obaveza viceguvernera da prisustvuju na takvim sastancima“... Zbog toga, izolacija tužiteljice sa sastanaka „ne može predstavljati čin mobinga jer zakonska obaveza 192 prisustva viceguvernera na takvim sastancima nije postojala.“ Sudija ne uzima u obzir činjenicu, relevantnu s aspekta primjene Zakona o zabrani mobinga i Zakona o zabrani diskriminacije, da je do perioda otvorenog mobinga tužiteljica prisustvovala sastancima s poslovnim bankama, te bila sastavni 191 Spisi predmeta P. br. 2422/18. Vidjeti priložene medijske navode uz izvode sa sajta CBCG s fotografijama gdje je evidentno da tužiteljica nije prisustvovala na sastancima sa predstvnicima rukovodstva Adiko banke AG Beč dana 03.11.2017. godine, delegacijom Societe Generale Group dana 10.11.2017. godine, rukovodstvom Nove banke i kompanije Azmont investments dana 14.12.2017. godine, rukovodstvom OTP Group i CKB banke dana 19.12.2017. godine, itd. 192 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br. 2422/18 od 04.08.2020, str.81. Postupajući sudija Mladen Grdinić. 115

Mobing u Crnoj Gori dio delegacija prilikom eksternih posjeta, te da je i ovaj segment djelovanja mobera usmjeren na izolaciju i unižavanje tužiteljice, te diskriminaciju u odnosu na druge muške kolege u rukovodstvu CBCG. Izopštavanje viceguvernerke za kontrolu banaka iz koordinacije vezano za Atlas banku u periodu od 27.10. do 27.12.2017. godine 193 Kako se vidi u sudskim spisima , tužiteljica je 06.12.2017. godine sazvala sastanak direktora i šefa pravnog tima Sektora kontrole banaka (D.B. i M.Ć.), uz uključivanje pravnih savjetnica mobera (N.M. i D.T.) vezano za definisanje stava za potencijalno uvođenje stečaja u jednoj od ranjivih banaka u cilju definisanja pravnog tumačenja i stava u smislu zakonitog postupanja. Mober uoči sastanka neprijatnim povišenim tonom telefonskim putem zahtijeva da tužiteljica otkaže sastanak i ne dozvoljava tužiteljici ni prisustvo, iako je ona kao viceguvernerka za kontrolu banaka nadležna i zakonski i statutarno odogovorna za kontrolu banaka. Mober daje nalog da koordinacioni sastanak održe njegove pravne savjetnice s rukovodstvom sektora kontrole banaka, a da tužiteljicu izopšte sa sastanka, gdje se odlučuje o mjerama prema navedenoj banci. Pravne savjetnice guvernera tog istog dana koordinaciju održavaju sa prvim saradnicima tužiteljice na čelu Sektora kontrole banaka, za koji je tužiteljica nadležna, nakon čega se na sastanku prema riječima prvih saradnika tužiteljice pojavljuje guverner R.Žugić. Neposredno nakon održavanja sastanka, sa kojeg je izopštena po nalogu guvernera tužiteljica upućuje sljedeću e-mail komunikaciju moberu: „Povišen ton da mi daješ nalog da ne održavam sastanak kod sebe i da ne učestvujem u definisanju stava (oko Atlas banke) je neprihvatljiv i doživljavam ga kao atak na mene i superviziju... S tim u vezi protivno tvojoj praksi komunikacije van banke i u banci, insistiram da ispoštuješ Zakon i činjenicu da sam većinom u Parlamentu izabrana na mjesto viceguvernera za kontrolu banaka i da se više ne ponavlja da razgovore obavljaš skrivajući ih i naloge oko bankarskog sektora daješ bez mog učešća“. U pisanom odgovoru upućenom tužiteljici od 7.12.2017. godine R.Žugić ne spori nijedan od ovih navoda već tužiteljici traži da ispoštuje zaključke sa sastanka sa kojeg je izopštena, i sa kojima nije upoznata. Prethodno svjedoči o stepenu zlostavljačkih aktivnosti prema tužiteljici usmjerenih na njeno ponižavanje 193 Spisi predmeta P. br. 2422/18. E-mail korespondencija tužiteljice od 06.12.2017. godine upućena Darku Bulatoviću kao direktoru Sektora kontrole banaka, Miomiru Ćiroviću, direktoru direkcije za pravna pitanja u Sektoru kontrole banaka, i pravnim savjetnicama guvernera, Nađi Marović i Darki Tomčić; E-mail korespondencija tužiteljice upućena 06.12.2017. godine R.Žugiću kojom tužiteljica protestvuje zbog izopštavanja sa sastanaka iz domena njene odgovornosti i povišenog tona kojim se takvi nalozi provode od strane mobera. 116

Mobing u Crnoj Gori i izolaciju. Opisujući predmetni događaj iz decembra 2017. godine i osjećaj izopštenosti tužilje, profesionalnih poniženja i prestanka komunikacije svjedokinja M. G. u svjedočkom iskazu pred sudom navodi da se radilo o “sastanku koji se ticao supervizije iz njene nadležnosti na koji ona (tužiteljica) nije bila pozvana“. Sporni zaključak sudije Mladena Grdinića u prvostepenoj odluci: „Sud ove dokaze nije mogao provesti, posebno iz razloga što su isti predloženi u završnoj fazi 194 postupka.“ 195 Predmetni materijalni dokazi su sudu i strankama dostavljeni uz podnesak punomoćnika tužiteljice od 18.02.2020. godine, pet mjeseci prije zakljućenja glavne rasprave, u uslovima kada je dominantna većina dokaza obje strane predlagana u kasnijoj fazi i mimo pripremnog ročišta. Ovakvo rezonovanje prikazuje ,,dvostruke aršine” suda u odnosu na pravo stranaka da učestvuju u dokaznom postupku u ovom predmetu. Sporni su ovakvi zaključci suda, kao i odbijanje suda da prihvati dokaze i cijeni zabranu žrtvi mobinga da obavlja poslove iz nesporne nadležnosti tužiteljice definisane Zakonom CBCG, Statutom, te njenim ugovorom o radu. Postupanje sudije Grdinića je u suprotnosti sa postojećim sudskim presudama kojima je pravosnažno utvrđen mobing u Crnoj Gori, gdje su, u svih sedam slučajeva, obraćanje mobera povišenim tonom i zabrana žrtvi mobinga da obavlja poslove koji su propisani radnim mjestom, bez izuzetka kvalifikovani kao mobing. Česta oduzimanja, mijenjanja i sužavanja ovlašćenja tužiteljice: Od nadležnosti za sektor kontrole banaka kao funcionalno i operativno najvažniji u CBCG do potpune profesionalne izlovanosti žrtve mobinga U periodu koji će uslijediti od 25.12.2017. do 12.03.2018. godine mober će šest puta oduzimati, mijenjati i sužavati ovlašćenja žrtvi mobinga do potpunog oduzimanja nadležnosti, sektora, zaposlenih, izbacivanja tužiteljice iz Investicionog komiteta CBCG, redukovanja joj primanja po tom osnovu, te potpunog isključivanja iz procesa rada, pa će u rasponu od svega nekoliko nedjelja tužiteljica zlostavljačkim i diskriminatornim postupanjima mobera preći put od nadležnosti za Sektor kontrole banaka kao funkcionalno i operativno najvažniji u CBCG sve do potpune profesionalne izolovanosti tužiteljice, bez nadležnosti, radnih zadataka i zaposlenih. 194 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br. 2422/18 od 04.08.2020, str.82. Postupajući sudija Mladen Grdinić. 195 Ibid. 117

Mobing u Crnoj Gori ▪ Prva odluka mobera: Oduzimanje nadležnosti za kontrolu banaka viceguvernerki CBCG Bez prethodnog upozorenja ili bilo kakvog direktnog kontakta sa tužiteljicom tokom dva mjeseca uslijediće 27.12.2017. godine moberovo oduzimanje nadležnosti i ovlašćenja za kontrolu banaka za koje je tužiteljica izabrana u Skupštini Crne Gore u martu 2017. godine.196 Tužiteljica će saznati od zaposlenih da nije više nadležna za kontrolu banaka, informisanih posredstvom objave službe za ljudske resurse CBCG na elektronskom portalu - Intranetu CBCG. Do tog momenta tužiteljica je rukovodila sa 50 zaposlenih. ▪ Druga odluka mobera: Prenošenje nadležnosti viceguvernerki CBCG za nepostojeći sektor Odlukom mobera od 27.12.2017. godine tužiteljici su prenešene nadležnosti za de facto nepostojeći sektor (izmišljen) za kontrolu pružanja finansijskih usluga, koji je mjesecima planiran kao malo odjeljenje u sektoru kontrole banaka sa svega 5 izvršilaca i za koji je tužiteljica mjesecima od jula 2017. godine formalno tražila zapošljavanje saradnika u više navrata, bezuspješno. Kako bi izbjegla nastavak mobinga, tužiteljica 29.12.2017. godine pristaje da potpiše aneks ugovora o radu uz uslov da se postigne dogovor da se zauzvrat, u 2018. godini tužiteljici i zaposlenima u novom sektoru koji treba formirati omoguće uslovi za rad bez opstrukcija, kao i da: a) ne bude daljih značajnih odstupanja između plata viceguvernera na njenu štetu što je bio slučaj u cjelokupnom prethodnom periodu 2017. godine kroz značajne razlike u varijabilnom dijelu primanja u odnosu na viceguvernera N. Fabrisa; b) budu prioritetno angažovani novi saradnici za koje će saglasnost dati rukovodioci novog sektora, te da saradnici koji su izrazili interes da pređu sa viceguvernerkom u budući sektor, uključujući višegodišnjeg direktora Sektora kontrole banaka D. B, nastave da imaju adekvatne uslove i ostanu u zgradi CBCG. Zatraženo je i c) da se u kontekstu saradnje sa direktoricom ljudskih resursa, A. Š, u svijetlu brojnih opstrukcija i izazova koje su imali zaposleni u Sektoru kontrole banaka kojim je viceguvernerka rukovodila, da odluke iz nadležnosti ljudskih resursa, za novi Sektor, donosi direktno guverner, 197 kao direktni pretpostavljen direktorici ljudskih resursa. 196 Spisi predmeta P. br. 2422/18. Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta Centralne banke Crne Gore od 25.12.2017 godine i Odluka guvernera o prenosu nadležnosti na viceguvernerku od 27.12.2017 godine. 197 Spisi predmeta P. br. 2422/18. E-Mail korespondencija tužiteljice upućena R.Žugiću od 27.12.2017. godine 118

Mobing u Crnoj Gori Diskriminatorni i zlostavljački karakter odluke mobera o prenošenju nadležnosti za nepostojeći sektor Odluka mobera o prenošenju nadležnosti viceguvernerki CBCG za nepostojeći sektor je zlostavljačkog karaktera, osim što predstavlja najčistiji vid diskriminacije u odnosu na tužiteljicu. Mober 25.12.2017. godine donosi odluku o kreiranju nepostojećeg Sektora za kontrolu pružanja finansijskih usluga čime određuje tužiteljicu kao nadležnu za implementaciju Zakona o finansijskom lizingu, faktoringu, otkupu potraživanja, mikrofinansijskim institucijama, i kreditno- garantnim fondovima, čija implementacija u momentu usvajanja predloga nacrta Zakona na Savjetu CBCG u julu 2017. godine, predviđena kao sastavni dio - malo odjeljenje Sektora za kontrolu banaka, u isključivoj nadležnosti tužiteljice, zbog čega tužiteljica u julu, septembru, novembru i decembru 2017. godine formalno traži guverneru imenovanje 5 izvršilaca radi obavljanja ovih poslova u Sektoru kontrole banaka.198 Sa efektom od 0 novouposlenih, punih 9 mjeseci, sve do oduzimanja svih nadležnosti tužiteljici. Umjesto zapošljavanja novih izvršilaca, za potrebe obavljanja poslova implementacije navedenog Zakona, mober kreira poseban sektor koji kao takav ne postoji ni u jednoj centralnoj banci u okruženju ili EU, i daje 27.12.2017. godine, tužiteljici u nadležnost minorni segment njenih stvarnih dotadašnjih ovlašćenja, datih pomenutom odlukom Skupštine Crne Gore, kojom je imenovana na funkciju viceguvernerke za kontrolu banaka. Ovakvo postupanje predstavlja otvorenu segregaciju koju mober sistematski sprovodi, putem izdvajanja tužiteljice, odnosno njene potpune izolacije, kako od ostatka kolektiva, odnosno dijela nad kojim je nadležna i nadređena, te mogućnosti kontakta sa bankama u crnogorskom sistemu, te Evropskom centralnom bankom, i nacionalnim centralnim bankama u EU, jer nijedna od ovih banaka nema nadležnosti “novog sektora” za lizing, faktoring, otkup potraživanja, mikrofinansijske institucije, i kreditno-garantne fondove u korpusu svojih nadležnosti. Da je ova odluka mobera o prenosu nadležnosti viceguvernerki CBCG za nepostojeći sektor imala zlostavljački karakter, dodatno i najilustrativnije govori podatak da ovakav sektor danas ne postoji u CBCG - integrisan je u Sektor kontrole banaka. O diskriminatornom karakteru odluke mobera o prenosu nadležnosti viceguvernerki CBCG za nepostojeći sektor, uz vrstu zaduženja, dodatno govori drastično smanjenje broja zaposlenih u ingerenciji tužiteljice i smanjenje obima posla tužiteljice, što je nedvosmislena diskriminacija u odnosu na oba preostala viceguvernera u 2018. godini. Nepostojeći Sektor za kontrolu 198 Spisi predmeta Spisi predmeta P. br. 2422/18. Vidjeti dokaz 15a dostavljen uz Tužbu. 119

Mobing u Crnoj Gori pružalaca finansijskih usluga, koji mober povjerava 27.12.2017. godine tužiteljici u nadležnost broji na papiru, u momentu podnošenja zahjeva za zaštitu od mobinga, manje od 4% sistematizovanih radnih mjesta u CBCG (431). Od dana potpisivanja aneksa ugovora o radu kada s tužiteljicom anekse potpisuju i dotadašnji direktor kontrole banaka i dva izvršioca, pa sve do podnošenja zahtjeva za zaštitu od mobinga od strane tužiteljice, tužiteljica ima sektor sa 3 zaposlena, dakle nešto manje od 1% zaposlenih u CBCG u odnosu na ranije značajan broj zaposlenih pod ingerencijama tužiteljice (50). U prilog naporu usmjerenom na ličnu i profesionalnu degradaciju tužiteljice bez prethodnog profesionalnog propusta i obrazloženja govori i činjenica da je mober pri prerasporedu stručnih nadležnosti muškim kolegama viceguvernerima dodijelio: oko 70 zaposlenih - viceguverneru N. Fabrisu, a novom kolegi M. Radonjiću, imenovanom za trećeg viceguvernera krajem decembra 2017. godine - preko 80 zaposlenih. Dakle, u slučaju tužiteljice sektor s takvim nadležnostima ne postoji u drugim centralnim bankama i prije oduzimanja svih nadležnosti i zaposlenih od strane mobera tužiteljica ima sektor sa svega 3 zaposlena, dok viceguverneri N. Fabris i M. Radonjić imaju opsežne i uobičajene nadležnosti sa 24 puta više zaposlenih u slučaju viceguvernera Fabrisa, odnosno 27 puta više zaposlenih u odnosu na tužiteljicu u slučaju viceguvernera Radonjića. Tu je diskriminatorsko postupanje nesporno, posebno pri činjenici da je tužiteljica jedina žena u rukovodećoj i upravljačkoj strukturi CBCG. Sporni zaključci sudije Mladena Grdinića u prvostepenoj odluci: „Povjeravanje tužilji na organizaciju novoformiranog Sektora za pružanje finansijskih usluga ne može se prihvatiti kao degradacija tužilje u odnosu na raniju poziciju koju je pokrivala“, dok na temu diskriminacije, odnosno nejednakog tremana tužiteljice i njenih muških kolega u ovom i svim narednim primjerima knjiških primjera diskriminatornog postupanja sudija Grdinić zaključuje: „kao pretpostavljena žrtva diskriminacije, u toku postupka ni jednim dokazom nije učinila vjerovatnim da je drugotuženi ove odluke donio vodeći se nekim ličnim svojstvom tužilje. Da bi se pitanje da li je, i u kojoj mjeri tužilja rukovodila značajno manjim brojem zaduženja i zaposlenih u odnosu na druga dva viceguvernera, uopšte moglo cijeniti u kontekstu da je ista bila diskriminisana u odnosu na njih, neophodno je bilo da tužilja učini vjerovatnim da je do nejednakosti došlo isključivo zbog nekog njenog stvarnog ili pretpostavljenog ličnog svojstva, što 199 tužilja nije dokazala, o čemu je govora bilo ranije.“ 199 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br. 2422/18 od 04.08.2020, godine, str. 66 i.67. Postupajući sudija Mladen Grdinić. 120

Mobing u Crnoj Gori Diskriminacija tužiteljice po osnovu primanja u odnosu na kolegu viceguvernera N. Fabrisa “Ujednačavanje primanja viceguvernera” bio je permanentni zahtjev tužiteljice guverneru, uvažavajući da je tokom 2017. godine tužiteljica, kao jedina žena u rukovodećoj strukturi CBCG, imala drastično niža primanja u odnosu na guvernera i drugog viceguvernera. U tužbenom zahtjevu tužiteljica navodi da od imenovanja na funkciju viceguvernera za kontrolu bankarskog sistema u martu 2017. godine ostvaruje kontinuirano niža primanja od drugog viceguvernera N. Fabrisa uprkos istim koeficijentima. Pri činjenici da je za iste akademske kvalifikacije na poziciji viceguvernera tužiteljica tokom cijele 2017. godine imala značajno niža primanja, u odnosu na muškog kolegu viceguvernera N.Fabrisa, na brojne zahtjeve tužiteljice guverneru Žugiću da plate viceguvernera budu ujednačene, izostala je adekvatna reakcija. Kako će se ispostaviti u sudskom postupku, tužiteljica je po pitanju primanja, u periodu 06.03. – 31.12. 2017 godine, po osnovu pojedinačnih odluka R. Žugića, uskraćena za iznos od 19.310,59 eura u odnosu na viceguvernera Nikolu Fabrisa, što čini 52,65% tužiteljičinih ostvarenih primanja za isti period, dok je u periodu 01.01. – 05.07. 2018 godine, po osnovu pojedinačnih odluka R. Žugića, uskraćena za iznos od 9.905,70 eura u odnosu na drugog viceguvernera Nikolu Fabrisa, što čini 43,08% tužiteljičinih ostvarenih primanja za isti period. Nejednako postupanje CBCG i Radoja Žugića u slučaju tužiteljice kao viceguvernerke i viceguvernera N. Fabrisa zaposlenih na istim pozicijama, sa istim stepenom obrazovanja i minimalnom razlikom u godinama radnog staža nesporni je i knjiški primjer diskriminacije, dok je razlika u primanjima u iznosu preko 52% u 2017. godini posljedica varijabilnih djelova zarade po brojnim osnovima, isključivo na bazi pojedinačnih odluka mobera. Sporni zaključak sudije Mladena Grdinića u prvostepenoj odluci: „Sud je nesumnjivo utvrdio da su osnovne neto i bruto zarade viceguvernera Irene Radović, Nikole Fabrisa i Miodraga Radonjića u spornom periodu obračunate i isplaćene na osnovu obračunske vrijednosti koeficijenta i koeficijenta složenosti radnog mjesta, te da se razlike u isplaćenoj osnovnoj zaradi između viceguvernera u spornom periodu odnose na minuli rad u zavisnosti od dužine radnog staža ponaosob za viceguvernere. Kod činjenice da tužilja u toku postupka nije učinila vjerovatnim da su se tuženi prilikom donošenja odluka kojima je tužilja navodno stavljena u neravnopravan položaj, vodili okolnošću da je tužilja osoba ženskog pola, ili drugim njenim ličnim svojstvom, samo dokazivanje činjenice da li su tužilji u spornom periodu isplaćena manja primanja po osnovu rada u odnosu na druge viceguvernere s istim 200 profesionalnim statusom i akademskim referencama, izgubilo je na značaju.“ 200 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br. 2422/18 od 04.08.2020.godine, str.71. Postupajući sudija Mladen Grdinić. 121

Mobing u Crnoj Gori Bitno je istaći i da tokom 2017. i 2018. godine, sve i da nije bilo naglašene razlike u primanjima, tužiteljica i viceguverner N. Fabris provode nejednak obim radnih sati na radnom mjestu, jer N. Fabris živi i zaposlen je na neodređeno kao profesor razvoja ekonomske misli na Univerzitetu u Beogradu, s punim radnim vremenom i dolascima na posao u CBCG u prosjeku dva dana nedjeljno. Istovremeno ostvaruje primanja u punom i znatno većem obimu od tužiteljice. Postupajući sudija Grdinić je cijenio da ni ovo nije relevantna okolnost u cilju razjašnjenja postojanja diskriminacije u smislu nejednakog tretmana odnosno stavljanja u povlašćeni položaj pojedinih zaposlenih u odnosu na druge istog ranga i istih akademskih referenci u CBCG. Sve prethodno protivno načelu jednake zarade muškaraca i žena za jednaki rad ili za rad jednake vrijednosti, koje je za Crnu Goru obavezujuće u smislu obavezujućih međunarodnih konvencija. Tužiteljica je 29.12.2017. godine potpisala aneks ugovora o radu kojim su tužiteljici prestale nadležnosti za kontrolu bankarskog sistema i dato zaduženje za novi nepostojeći sektor, shodno dogovoru i očekivanju da će se prestati sa zlostavljačkim i diskriminatornim radnjama prema tužiteljici kada guverner u cjelosti preuzme ingerencije za kontrolu banaka. Imajući u vidu postignuti dogovor da će guverner i njemu podređena direktorica službe ljudskih resursa prestati s opstrukcijama prema tužiteljici i kolegama, tužiteljica je uložila napor da sa R. Žugićem sanira odnos. Međutim već u prvim radnim danima januara 2018. godine suočena je sa opstrukcijama, a iz dana u dan situacija se usložnjava. Tim povodom je u nekoliko navrata inicirala razgovor sa guvernerom R. Žugićem uz molbu da ispoštuje dogovor i omogući joj rad u CBCG u korektnim uslovima. Guverner je nastavio da odbija svaki pokušaj za direktnom komunikacijom, a opstrukcije i zlostavljačke radnje su postale intenzivnije. ▪ Treća odluka mobera: Oduzimanje funkcije zamjenice predsjednika u Investicionom komitetu Bez upozorenja, upoznavanja ili prethodno napravljenog propusta Odlukom od 17.01.2018 godine R. Žugić tužiteljici oduzima funkciju zamjenika predsjednika 201 Investicionog komiteta. ▪ Četvrta odluka mobera: Ponovno redukovanje nadležnosti i broja zaposlenih Nakon potpisanog Aneksa, u kratkom roku je novom Odlukom o izmjeni 202 nadležnosti od 01.02.2018. godine, mober tužiteljici ponovo promijenio i još 201 Spisi predmeta Spisi predmeta P. br. 2422/18. Odluka guvernera R. Žugića br.0102-789-1/2018 od 17.01.2018 godine. 202 Spisi predmeta P. br. 2422/18. Odluka o izmjeni Odluke o prenosu pojedinih poslova na viceguvernerku Br: 0102-10743-2/2017, od 01.02.2018. godine. 122

Mobing u Crnoj Gori jednom redukovao nadležnosti čime je nepostojeći Sektor na papiru smanjen sa sistematizovana 22 na 18 radnih mjesta (na papiru, budući da navodni novi sekor ima sve vrijeme samo direktora i dva izvršioca bez spremnosti mobera da se to promijeni). Ovom odlukom mobera se dalje sužavaju nadležnosti tužiteljice kroz oduzimanje kreditnog registra u uslovima kad tužiteljici poslodavac odbija da obezbijedi dovoljan broj zaposlenih za funkcionisanje kreditnog registra. Diskriminacija i zlostavljačke radnje vezano za korišćenje stručnih usavršavanja R. Žugić nastavlja sa diskriminatorskim i zlostavljačkim ponašanjem prema tužiteljici 23.01.2018. godine kada tužiteljici odbija da potpiše saglasnost i preporuku za besplatno stručno usavršavanje bez ikakvog troška CBCG osim avio karte, koje je predviđeno da otpočne u junu 2018. godine. Radi se o postupanju mobera, koje isključivo ima za cilj zlostavljanje tužiteljice i povredu njenog dostojanstva - evidentno ne samo u odbijanju da stavi potpis na preporuku i saglasnost kao nadređeni, kako zahtijeva organizator, već i u sugestiji mobera tužiteljici u rukopisu da joj stručno usavršavanje odobri i preporuku potpiše kolega viceguverner, koji je na istom hijerarhijskom nivou. Sporni zaključak sudije Mladena Grdinića u prvostepenoj odluci: „odbijanje drugotuženog da potpiše preporuku za tužiljino stručno usavršavanje u Beču, ne može se prihvatiti kao čin zlostavljanja tužilje“... „nesporno je da tužilja zbog navedene činjenice nije trpjela štetu, budući da je drugotuženi za takav čin ovlastio viceguvernera 203 Nikolu Fabrisa.“ Četiri mjeseca kasnije, a nakon podnošenja tužbe za mobing sudu, mober će dozvoliti odlazak tužiteljice na ovo usavršavanje (i sa njom posredstvom Službe za ljudske resurse potpisati ugovor o odlasku na ovo usavršavanje), samo bi mogao da jednostavnije pripremi i realizuje smjenu tužiteljice u njenom odsustvu. Ciljana izolacija tužiteljice Od oktobra 2017. godine kada je tužiteljica odbijanjem da postupa nezakonito - da po nalogu guvernera smjeni glavnog izvršnog direktora Addiko banke - dospjela na „crnu listu“ guvernera Žugića primijetan je bio manji broj dolazaka u kabinet tužiteljice. Nije više pozivana na kolegijume, a oduzimanjem sektora za 203 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br. 2422/18 od 04.08.2020, str.63. i 64. Postupajući sudija Mladen Grdinić. 123

Mobing u Crnoj Gori kontrolu banaka krajem decembra 2017. godine i dodjelom nepostojećeg sektora mober je dodatno na minimum sveo mogućnost profesionalne komunikacije sa tužiteljicom kako kolega u CBCG, tako i kolega u partnerskim centralnim bankama gdje po pravilu ne postoje nadležnosti prenešene odlukom mobera tužiteljici. Takođe, u cijeloj priči indikativna je i odluka guvernera da zaposleni novog Sektora koji je tužiteljici dat u nadležnost 29.12.2017. godine budu fizički izmješteni u drugu zgradu i udaljeni od tužiteljice. Zaposleni u CBCG, poučeni iskustvom drugih kolega prethodno elaboriranim, koji su sami bili predmet odmazde guvernera zbog korektnih odnosa sa rukovodiocima sa „liste za odstrijel“ su prirodno bili obazrivi. Tome su dodatno pogodovale 4 kamere u holu ispred kabineta tužiteljice, skretanje pažnje kolegama da ne komuniciraju s tužiteljicom i činjenica da je rukovodilac A.T. pod čijim je ingerencijama bila Služba za bezbjednost, bio u kumovskim vezama s guvernerom. U naprednoj fazi mobinga po Egeu, tzv. „fazi pogoršanja psihosomatskih simptoma i borbe za opstanak žrtve“ od 12.03.2018. godine, kada su tužiteljici oduzete sve nadležnosti, radni zadaci i zaposleni sve do njenog nasilnog razrješenja 05.07.2018. godine, komunikacije s tužiteljicom više nije bilo, o čemu je svjedokinja M.G. svjedočila pred sudom. Da patološke tendencije mobera nisu bile ograničene samo na CBCG u ovoj fazi, ilustrativno govori da je mober na prijemu povodom Dana državnosti 21.05.2018. godine upozoravao i tadašnjeg ministra finansija D.R. da više ne komunicira sa tužiteljicom. 3. Faza prvih psihosomatskih simptoma U fazi prvih psihosomatskih simptoma, po Egeu, žrtva prepoznaje da se negativne aktivnosti usmjeravaju ka njoj. Javljaju se prvi psihosomatski simptomi, uglavnom u vidu nesanice i ponovnog preživljavanja nemilih događaja, te opterećenosti zbivanjima na poslu. U ovoj fazi, žrtva često od terora bježi na bolovanje, gubi profesionalno i ljudsko dostojanstvo i počinje da se oseća manje vrijednom. Od oktobra 2017. tužiteljica ima naglašene psihosomatske simptome i zdravstvene tegobe. Uz napetost, osjeća bolove u leđima zbog kojih ima česte posjete neurologu, koristi medikamente za bol i opuštanje mišića i podvrgnuta je intenzivnoj fizikalnoj terapiji. Zbog dešavanja na poslu, stresa i pritisaka od nadređenog tokom posljednjeg kvartala 2017. godine osjeća nesanicu, uznemirenost, nesigurnost, bolove u želucu, te u predmetnom periodu počinju intenzivna gušenja i kašalj zbog čega često odlazi kod pulmologa. Sa istorijatom astme, nakon dugogodišnje pauze vraća se korišćenju pumpice 124

Mobing u Crnoj Gori u novembru 2017. godine. S novim talasima zlostavljačkih i diskriminatorskih aktivnosti zdravstveno stanje tužiteljice nastaviće da se pogoršava. U naprednoj fazi mobinga po Egeu, tzv. „fazi pogoršanja psihosomatskih simptoma i borbe za opstanak žrtve“ zbog konstantnog stresa i pogoršanja psiho-fizičkog zdravlja tužiteljica će u maju 2018. godine prvi i jedini put tokom dvadeset godina profesionalne karijere korisititi bolovanje, a njeno zdravlje će se pogoršavati do smještanja u bolnicu 27.06.2018. godine, u koju je prebačena nakon gubitka svijesti na MMF institutu JVI prilikom službenog boravka u Beču, zbog čega će nakon dijagnostifikovanog astmatičnog napada, u uslovima drastično redukovanog kapaciteta pluća, emotivnog stresa i iscrpljenosti biti zadržana na bolničkom liječenju u Beču 14 dana. Šestog dana bolničkog liječenja, o čemu je CBCG uredno informisana, mober će Skupštini Crne Gore uputiti inicijativu za razrješenje tužiteljice koja počiva na neistinitim i „paušalnim navodima bez dokaza“, kako će kasnije utvrditi i sud i tužilaštvo. Biće razriješena u Skupštini Crne Gore nakon monstruoznih optužbi mobera i snažne medijske kampanje tokom devetog dana bolničkog liječenja, bez mogućnosti da učestvuje, u uslovima snažnog emotivnog stresa. S napadom astme i pod nadzorom psihologa u gradskoj bolnici u Beču trpjela je dodatno pogoršanje zdravlja i duševne bolove kroz povrede ugleda i časti, integriteta i dostojanstva njene ličnosti – suočena sa saznanjem da je poslodavac u svrhu razrješenja, dok je u toku postupak zaštite od mobinga kroz parnični spor pred Osnovnim sudom u Podgorici, protivno Zakonu o zabrani zlostavljanja na radu, podnio neosnovanu krivičnu prijavu za navodno odavanje poslovne tajne davanjem dokumenta sudu u sporu za mobing i diskriminaciju, te pristupio razrješenju neistinitim navodima bez dokaza i medijskom linču dok se tužiteljica nalazi na bolničkom liječenju. Duševne bolove snažnog intenziteta u tom periodu, odnosno duševne bolove u periodu devetomjesečnog mobinga, potvrdio je u svom nalazu, tokom sudskog spora, angažovani vještak dr Stanko Milić. U svom nalazu i mišljenju od 10.04.2019. godine dr Milić je naveo da je „zbog konfliktnih odnosa na radnom mjestu koje je tužiteljica opisala, ista liječena i ispoljavala je simptome posttraumatskog stresnog poremećaja i poremećaja prilagođavanja, sa dominantnim simptomima anksiozno depresivnog poremećaja, a psihički simptomi se uzročno povezuju sa konfliktima na radnom mjestu, koje tužiteljica shvata kao zlostavljanje na radu. Mišljenja je da je tužiteljica trpjela duševne bolove jakog intenziteta u okolnostima neposrednog konflikta u ukupnom vremenskom periodu od 14 dana (period akutnih stresogenih reakcija), povremene duševne bolove srednjeg intenziteta u periodu od mjesec dana, a bolove blagog intenziteta tužiteljica će trpjeti povremeno u vremenskom periodu do rješavanja konfliktnih odnosa. 125

Mobing u Crnoj Gori Obzirom da se kod tužiteljice radi o posttraumatskom stresnom poremećaju sa simptomima anksiozno depresivnog sindroma, bez psihotičnih epizoda, ovaj vid duševnog poremećaja nije ostavio trajne posljedice na psihički život tužiteljice, ali je narušio njenu duševnu ravnotežu i dalje je narušava zbog još uvijek neriješenih konfliktnih odnosa iz sudskog procesa.“ Sporni zaključak sudije Mladena Grdinića u prvostepenoj odluci: “Prilikom odlučivanja sud je imao u vidu i nalaz i mišljenje vještaka neuropsihijatra profesora dr Stanka Milića, ali je našao da isti nije od uticaja na drugačije odlučivanje, jer je postojanje mobinga i diskriminacije su pravno pitanje, a kako je već istaknuto tužilja nije učinila vjerovatnim da su u konkretnom slučaju vršeni mobing i diskriminacija, pa nema osnova i uslova za odgovornost tuženih.“204 Pregledom sudske prakse evidentno je da nalazi vještaka neuropsihijatra u predmetnom slučaju tužiteljice indikuju snažniji intenzitet duševnih bolova žrtve u odnosu na žrtve u dijelu slučajeva u kojima je crnogorsko sudstvo pravosnažno utvrdilo postojanje mobinga. Uslovi rada tužiteljice: zlostavljanje i diskriminacija u odnosu na druga dva viceguvernera, po osnovu njenog ličnog svojstva – zdravstvenog stanja, uz svjesno narušavanje zdravstvenog stanja tužiteljice U momentu izbora na mjesto viceguvernerke tužiteljica je bila zdrava osoba sa istorijom respiratornih problema, da bi joj u uslovima stresa i prisustva vlage i buđi u njenom kabinetu ponovo bila dijagnostifikovana astma u oktobru i novembru 2017. godine, kada medicinski izvještaji koincidiraju s pritiscima da tužiteljica nezakonito smijeni direktora Addiko banke, moberovim tajenjem informacija nužnih za rad tužiteljice i saradnika, namještaljkom oko najveće domaće banke, odbijanjem komunikacije sa tužiteljicom, njenim isključivanjem sa kolegijuma, sastanaka, posjeta partnerskim centralnim bankama i sl. Do intenziviranja respiratornih problema je došlo u uslovima snažnog emotivnog stresa, dodatno uslovljenog radom tužiteljice u prostoriji koja je preko zidova zahvaćena velikom vlagom, naročito u kišnom periodu godine, a koja je prouzrokovana poroznom fasadom na zidu kancelarije tužiteljice, pa je prisustvo vlage i buđi bilo naglašeno. Uprkos brojnim zahtjevima tužiteljice, dostavljanja molbi i fotografija u mnogo navrata nadležnim službama, R. Žugiću i u konačnici i Savjetu CBCG, od oktobra 2017. godine pa sve do razrješenja tužiteljice u julu 2018. godine, po ovom pitanju 204 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br. 2422/18 od 04.08.2020, str.91. Postupajući sudija Mladen Grdinić. 126

Mobing u Crnoj Gori R. Žugić i CBCG nisu učinili apsolutno ništa. Na brojne molbe tužiteljice iz oktobra i novembra 2017. godine da sanira vlagu iz kabineta tužiteljice koja je asmatičar R.Žugić sa rukovodiocem A.T. zaduženim za investicije (sa kojim je u kumovskim vezama) u produženom trajanju nije dopuštao radove, dok su u kabinetima druga dva viceguvernera koji nemaju sličnih zdravstvenih problema, niti vlagu i buđ u kabinetima, izvođeni radovi. Da je postojanje vlage u kabinetu tužiteljice, tokom cjelokupnog perioda mobinga, značajno ugrozilo i pogoršalo njeno zdravstveno stanje, nesumnjivo proizilazi i iz sadržine kako inicijalnog, tako i dopunskog, nalaza i mišljenja od suda angažovanog vještaka medicinske struke dr Jelene Borovinić Bojović, koja zaključuje da je „tužiteljica u periodu od 27.10.2017 godine do 05.07.2018 godine imala pogoršanje zdravstvenog stanja izazvano učestalim napadima kašlja i gušenja kao simptomima astme, a koji su posljedice stresa i/ili postojanja inhalacionih alergena u radnim prostorijama odnosno vlage“, a što je još jedan u nizu dokaza kojima je postojanje zlostavljanja na radu dokazano. Na osnovu izvještaja ljekara pulmologa i pneumofiziologa, vještak je navela da je “mišljenja da je nesumnjivo da tužiteljica ima astmu, koja je provocirana 205 faktorom vlage i emocionalnim stresom.” Sporni zaključak sudije Mladena Grdinića u prvostepenoj odluci: „Po mišljenju suda tužilja nije dokazala ili makar učinila vjerovatnim da su postojanje astme kod tužilje, odnosno njen povratak, uzrokovani faktorima vlage i emocionalnim stresom, budući da iz nalaza i mišljenja vještaka interne medicine - pulmologa proizilazi da je samo moguće da su vlaga i stres provocirali astmu, te da medicina zapravo za predmetni slučaj ni ne može do većeg stepena vjerovatnosti povezati uticaj ovih faktora, budući da ne postoje do sada verifikovani testovi koji mogu da izmjere uticaj vlage i stresa na nastanak simptoma astme, odnosno individualnu graničnu vrijednost tolerancije na vlagu. Pored toga, uvjerenju suda da tužilja nije učinila vjerovatnim da je vlaga kod nje provocirala postojanje astme u spornom periodu doprinijela je i činjenica da iz nalaza i mišljenja vještaka interne medicine - pulmologa proizilazi da je kod tužilje pogoršanje zdravstvenog stanja izazvanog učestalim napadima kašlja i gušenja kao simptomima astme bilo prisutno u periodu od 27.10.2017. godine, dok iz dokaza proizilazi da se vlaga u kabinetu tužilje pojavila u vrijeme velikih padavina za vrijeme crvenog meteo alarma, odnosno da je prisustvo vlage u kabinetu tužilje prvi put konstatovalo na 18. sjednici Savjeta Centralne banke Crne Gore koja je održana dana 30.11.2017. godine, dakle nakon perioda kada su kod tužilje već bili prisutni simptomi astme.“206 205 Spisi predmeta P. br. 2422/18: nalaz i mišljenje dr Jelene Borovinić-Bojović. 206 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br. 2422/18 od 04.08.2020, str.87. Postupajući sudija Mladen Grdinić. 127

Mobing u Crnoj Gori Dakle, tuženi jedino kod tužiteljice punih devet mjeseci, od oktobra 2017. do razrješenja tužiteljice u julu 2018. godine, nijesu učinili apsolutno ništa po pitanju uklanjanja vlage i buđi iz radnih prostorija tužiteljice, svjesni njenih ozbiljnih zdravstvenih problema, dok je u prvom kvartalu 2018 godine za potrebe drugog viceguvernera N. Fabrisa, saniran i prekrečen kabinet, a za trećeg viceguvernera M. Radonjića napravljen potpuno novi kabinet, uz opsežna ulaganja u oba slučaja. U prijeko potrebno saniranje kabineta tužiteljice tuženi su uložili 0 eura u 2017. i 2018. godini, dok su u kabinetima oba muška viceguvernera vršeni opsežni investiciono građevinski radovi koji se ne spore, ali se pokušavaju minimizirati na iznos 6.795, 03 eura kod M. Radonjića i 987,36 eura kod N. Fabrisa. Pritom je isključivo tužiteljica imala naglašene i hronične respiratorne probleme i od poslodavca tražila formalno u više navrata od oktobra 2017. godine elementarne uslove rada u svom kabinetu, te urgentno postupanje u smislu eliminacije vlage i buđi u prostoru u kom boravi sa respiratornim problemima i istorijom astme, što je bilo poznato poslodavcu još od 2016. godine. Nepreduzimanje bilo kakve radnje u cilju otklanjanja ovakvih uslova, odnosno nečinjenje tuženih nedvosmisleno ukazuje na diskriminatorski i zlostavljački odnos tuženih, jer se jedino tužiteljica u kontinuitetu obraćala poslodavcu sa zahtjevima za otklanjanje buđi i vlage i, za razliku od druga dva viceguvernera, što je sve za posljedicu imalo vidno i ozbiljno dodatno narušeno zdravstveno stanje tužiteljice. Istovremeno je poslodavac ostvarivao višemilionsku dobit i vršio brojne i opsežne rekonstrukcije i sanacije u CBCG, među kojima sanacije kabineta oba muška viceguvernera u 2018. godini. Dakle, očigledna je namjera zlostavljanja i diskriminacije tužiteljice u odnosu na kolege viceguvernere, neprijateljskog ponašanja, otežavanja rada, te orkestriranog mobinga uz pomoć direktora Direkcije za investicije A. T. s kojim je R. Žugić u kumovskim vezama, što proizilazi i iz njegovog svjedočkog iskaza. Prethodno dodatno potvrđuje da je, a imajući u vidu nečinjenje kao oblik diskriminacije i zlostavljanja, te potpuno drugačiji tretman dva muška viceguvernera (činjenje i adaptacije u radnom prostoru druga dva viceguvernera), tužiteljica zlostavljana i diskriminisana po osnovu ličnog svojstva – zdravstvenog stanja. Sudija Mladen Grdinić u prvostepenoj presudi ni u prethodnom nije prepoznao diskriminatorne i zlostavljačke radnje već navodi: „Iz provedenih dokaza ne može zaključiti da su tuženi propust da se blagovremeno sanira problem vlage u tužiljinom kabinetu učinili sa ciljem da se tužiljino zdravstveno naruši, budući da je sud već ranije ukazao da je jedan od neophodnih uslova koji mora da postoji da bismo mogli govoriti o postojanju zlostavljanja na radu, taj da su nedozvoljeni postupci vršeni u odnosu na cilj, koji bi u konkretnom slučaju trebao da bude provokacija povratka ili 207 pogoršanja tužiljine dijagnostifikovane bolesti astma” 207 Ibid. 128

Mobing u Crnoj Gori 4. Faza pogrešne procjene od odgovornih za ljudske resurse Sa pojavom zdravstvenih tegoba, posljedično dolazi do učestale odsutnosti žrtve sa radnog mjesta, zbog čega ljudski resursi postaju sumnjičavi i nerijetko griješe u procjeni žrtve, što Ege kvalifikuje kao četvrtu fazu mobinga. U toj fazi kad je žrtva „označena“ i stigmatizovana, nerijetka su brojna kršenja prava zaposlenog. Predmetni slučaj je specifičan premda je A.Š, rukovoditeljka Službe za ljudske resurse, bila od njenog dovođenja u CBCG od strane R.Žugića potkraj 2017. godine „produžena ruka mobera“ i sama vrijeđala tužiteljicu i nasilnički se ponašala prema tužiteljici u prisustvu drugih, zbog čega je protiv nje u CBCG vođen disciplinski postupak. U mjesecima pred podnošenje tužbe naglašena su ponižavajuća činjenja mobera i direktorice ljudskih resursa (i protokola), A. Š, kojim se tužiteljici uskraćuju blagovremene informacije o važnim sastancima u banci, nužne za obavljanje njenog posla viceguvernera i člana Savjeta CBCG. Time, kao i drugim neprimjerenim činjenjima tužiteljica biva dodatno izolovana i izopštena prilikom održavanja sastanaka u CBCG sa relevantnim domaćim i međunarodnim akterima. Takođe, tužiteljica se ne obavještava o imenovanjima direktora i lica sa posebnim ovlašćenjima u CBCG, iako je član rukovodećeg tima iste. Molbe tužiteljice upućene moberu i direktorici ljudskih resursa da se s takvom praksom prestane, mober i grupa za podršku ignorišu. 5. Faza žrtvine borbe za opstanak i pogoršanja psihosomatskih simptoma U narednoj fazi, po Egeu dolazi do značajnog pogoršanja psihofizičkog zdravlja žrtve mobinga, te žrtvine borbe za opstanak i povratak izgubljenog ugleda. Napori mobera usmjereni na eksternu izolaciju tužiteljice Ispred Crne Gore, R.Žugić i tužiteljica, kao i drugi guverneri i viceguverneri centralnih banaka iz okruženja, primili su poziv da prisustvuju godišnjem Forumu Bečke Inicijative EBRD u Londonu 12. i 13. marta 2018. Radi se o formatu u kojem tradicionalno učestvuje viceguvernerka i temi nekvalitetnih kredita, koja je dijelom pod ingerencijama „novog sektora u formiranju“ dodijeljenog tužiteljici. Ignorisanjem i nepotpisivanjem tužiteljicinog zahtjeva za odobrenje službenog puta i njenih brojnih molbi tokom perioda od 1. do 10. marta da se plati rezervisana avio karta mober onemogućava učešće tužiteljice. Kako mober ne govori engleski 129

Mobing u Crnoj Gori jezik i izbjegava međunarodne skupove, ispred CBCG upućuje zaposlenu na 208 bitno nižem stepenu hijerarhije i onemogućava tužiteljicu da prisustvuje iako je na listi učesnika, nedjeljama sve do dana održavanja Foruma tužiteljica označena od organizatora kao šefica crnogorske delegacije, budući da na EBRD Forumu Bečke Inicijative učestvuju brojni guverneri i viceguverneri centralnih banaka zemalja centralne i jugoistočne Evrope sa saradnicima. Nezapošljavanje potrebnih izvršilaca u Sektoru za kontrolu pružalaca finansijskih usluga i izmještanje zaposlenih na drugu fizičku lokaciju Odluci mobera o prenosu pojedinih poslova (nepostojećeg sektora) na viceguvernerku od 27.12.2017. godine, prethodili su pisani zahtjevi tužiteljice u više navrata - u julu, septembru i decembru 2017. godine kojim je tražila od R.Žugića, raspisivanje konkursa za 5 izvršilaca za potrebe implementacije Zakona o finansijskom lizingu, faktoringu, otkupu potraživanja, mikrokreditiranju i kreditno - garantnim poslovima (nadležnost krajem 2017. godine „izmišljenog“ sektora za kontrolu pružanja finansijskih usluga), uz dostavljanje opisa poslova za 209 svakog izvršioca pojedinačno, u cilju raspisivanja javnih konkursa. Međutim, konkursi za 6 radnih mjesta (interni) za potrebe implementacije Zakona - za novi Sektor za kontrolu pružanja finansijskih usluga pod nadležnošću tužiteljice, od Nove godine, raspisani su umjesto u julu ili septembru 2017. godine kako je tužiteljica slala višestruke zahtjeve moberu, tek 22. januara 2018. godine, i uprkos urgentnosti, jedini prijavljeni interni kandidat iz Sektora za kontrolu banaka je tek 27.02.2018. godine potpisao Aneks ugovora o radu, sa stupanjem na snagu od 01.03.2018. godine, iako je angažman bio urgentan, a tužiteljica i direktor sektora uputili saglasnost ljudskim resursima 06.02.2018. godine. Dakle, u Sektoru koji je tužiteljici dodijeljen u uslovima u kojima je donošenje obimne podzakonske regulative zakonski oročeno na 11. maj, predviđene za usvajanje na Savjetu CBCG krajem aprila 2018, a interno je utvrđena obaveza da prvi nacrti budu isporučeni kabinetu mobera do 31.03.2018: tužiteljica je od mobera samo dobila odugovlačenja, iscrpne prepiske sa njegovim savjetnicama, nepotrebne komplikacije, negiranje prava prijavljenima da budu preraspoređeni u sektor tužiteljice, te samo jednog preraspoređenog 208 Spisi predmeta P. br. 2422/18. E-mailovi upućeni moberu od 02.03.2018, 06.03.2018 i 09.03.2018. godine; E-mail Organizatora upućen drugotuženom i tužiteljici od 26.02.2018. godine; Formalni direktan poziv tužiteljici European Bank Coordination (Vienna) Initiative – Full Forum uz zahtjev tužiteljice za odobrenje službenog putovanja u inostranstvo od 01.03.2018, te e-mailom upućen poziv tužiteljici od 07.02. i 12.02.2018. godine. 209 Spisi predmeta P. br. 2422/18. E-mailovi tužiteljice upućeni moberu od 18.07.2017, 21.07.2017, 28.11.2017, 08.12.2017, 19.12.2017. godine sa zahtjevima za raspisivanje konkursa. 130

Mobing u Crnoj Gori zaposlenog u 2018. godini zaključno sa 07.03.2018. godine, kao danom podnošenja formalnog zahtjeva za zaštitu od mobinga od strane tužiteljice. Prethodnim je mober namjerno i sračunato dovodio u pitanje mogućnosti tužiteljice da odgovori zadacima. Sve prethodno u namjeri mobera da tužiteljica kao nadležni viceguverner i direktor sektora D.B. budu označeni kao neodgovorni i nekompetentni. Takođe, odluka guvernera da malobrojni izvršioci Sektora koji je tužiteljici dat u nadležnost budu fizički izmješteni iz centralne u drugu zgradu, vodila je daljoj izolaciji tužiteljice. Suočena sa neprekidnim zlostavljačkim i diskriminatorskim aktivnostima R. Žugića, biće prinuđena na traženje predsudske zaštite od mobinga kroz formalni zahtjev za zaštitu od mobinga poslodavcu i institut „internog posredovanja.“ 18.3 Predsudski postupak za zaštitu od zlostavljanja na radu Usljed brojnih izazova i opstrukcija mobera oko ekipiranja novog sektora, te brojnih zlostavljačkih i diskriminatornih radnji u višemjesečnom trajanju, tužiteljica 07.03.2018. godine formalan zahtjev za zaštitu od mobinga podnosi 210 poslodavcu posredstvom arhive CBCG. Zahtjev za zaštitu od mobinga 211 prosljeđuje i elektronskim putem na e-mail poslodavca. Neposredno nakon toga dobija elektronsku komunikaciju šefice kabineta mobera M.P. da se više ne 212 obraća na e-mail adresu poslodavca. Nakon podnešenog zahtjeva za zaštitu od mobinga, uslijediće još intenzivnije protivzakonito i zlostavljačko djelovanje mobera u odnosu na tužiteljicu. Samo pet dana nakon podnošenja zahtjeva za zaštitu od mobinga tužiteljici će mober oduzeti sve nadležnosti i izbaciti je iz radnih tijela, dok guverner i viceguverneri nastavljaju da budu članovi i ostvaruju zaradu po ovom osnovu. ▪ Peta odluka mobera: Oduzimanje svih nadležnosti i zaposlenih Protivno zakonskoj zabrani dovođenja tužiteljice u nepovoljniji položaj nakon podnešenog zatjeva za zaštitu od mobinga (čl.24 Zakona), R. Žugić dana 12.03.2018 godine donosi Odluku o prestanku važenja Odluke o prenosu 210 Annex 4: Zahtjev za zaštitu od mobinga tužiteljice (sa 19 priloga) proslijeđen posredstvom Arhive CBCG Poslodavcu 7. marta 2018. Godine. 211 Annex 5: Zahtjev za zaštitu od mobinga tužiteljice (sa 19 priloga) proslijeđen elektronskim putem Poslodavcu 8. marta 2018. godine. 212 Spisi predmeta P. br. 2422/18. 131

Mobing u Crnoj Gori pojedinih poslova na viceguvernerku od 12.03.2018. kojom joj oduzima sve nadležnosti, pet dana nakon (njemu kao poslodavcu) podnešenog zahtjeva 213 tužiteljice za zaštitu od zlostavljanja na radu od 07.03.2018. godine). ▪ Šesta odluka mobera: Izbacivanje tužiteljice iz Investicionog komiteta Istog dana, uslijediće Odluka R.Žugića o izmjeni odluke o formiranju Investicionog komiteta214 čime je tužiteljica isključena iz rada Investicionog komiteta s jedinim obrazloženjem da je to „cjelishodno“?!!! čime je i finalno izolovana iz procesa rada i umanjena su joj primanja, dok su u ovom tijelu CBCG nastavili da budu i primaju naknadu guverner i dva druga viceguvernera. Isključivanje tužiteljice iz Investicionog komiteta je pritom nedvosmislena diskriminacija u odnosu na oba preostala viceguvernera koja nastavljaju da budu članovi i ostvaruju primanja po tom osnovu. Sudija Mladen Grdinić je u prvostepenoj presudi odbio da cijeni brojna kršenja Zakona o zabrani zlostavljanja na radu, te ni u prethodnima radnjama zlostavljača nije prepoznao ni „sindrom praznog stola“, niti diskriminaciju već navodi: „Donošenjem odluka kojima je od tužilje oduzeo nadležnosti rukovođenja Sektorom kontrole bankarskog sistema i Sektorom za kontrolu pružanja finansijskih usluga, te članstvo u Investicionom komitetu, tužilji nije oduzeo ni jedno pravo koje joj po zakonu pripada, obzirom da je nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Centralnoj banci Crne Gore dana 04.11.2017. godine, prestala zakonska nadležnost viceguvernera da pokriva neki od konkretnih poslova u upravljanju Centralnom bankom, već je rukovođenje Centralnom bankom u potpunosti prešlo isključivo u nadležnost guvernera, uz njegovo pravo da neke od poslova iz svoje nadležnosti može (a ne mora) prenijeti na viceguvernere. Sporne odluke drugotuženi (R.Žugić) donio je u skladu sa svojim zakonskim ovlašćenjima, cijeneći dotadašnji profesionalni angažman tužilje, dok sa druge strane tužilja navedene odluke koji predstavljaju pojedinačne akte kojima je odlučeno o njenom pravu nije pobijala, i nije učinila vjerovatnim da je drugotuženi iste donio zbog činjenice da je tužilja žena ili zbog revanšizma prema njoj.” 213 Odluka guvernera o prenosu pojedinih poslova na viceguvernerku br. 0102-2649-1/2018, od 12.03.2018. godine. 214 Odluka o izmjeni odluke o formiranju Investicionog komiteta br.0102-789-3/2018 od 12.03.2018. godine. 132

Mobing u Crnoj Gori Odbijanje Inspekcije rada da konstatuje kršenja Zakona o zabrani zlostavljanja na radu (čl. 7 i čl. 24) U svijetlu moberovog protivzakonitog postupanja i kršenja odredbi Zakona o zabrani zlostavljanja na radu (čl 24) odlukama da pet dana nakon podnešenog mu zahtjeva za zaštitu od mobinga, tužiteljicu dovede u nepovoljniji položaj kroz oduzimanje joj svih nadležnosti, radnih zadataka i zaposlenih, te 215 dodatno je isključi iz radnih tijela CBCG, tužiteljica je zatražila nadzor 216 nadležne Inspekcije rada. Postupajuća inspektorka Milica Krstičević i glavna inspektorka rada Angelina Međedović odbiće da postupe u skladu sa odredbama Zakona o zabrani zlostavljanja na radu nad čijom primjenom vrše nadzor. CBCG kao poslodavcu, odnosno moberu kao odgovornom licu kod poslodavca, inspekcija rada neće naložiti da otkloni nedostatke, niti će isti biti konstatovani uz izricanje novčane kazne, u skladu s odredbama Zakona. Inspekcija rada će postupiti na identičan način i kada je u pitanju incijativa tužiteljice vezano za kršenja Zakonom o zabrani zlostavljanja na radu (čl 7) propisane obaveze CBCG da zaposlenog upozna sa pravima, obavezama i odgovornostima u vezi sa mobingom, uključujući sa postojanjem imenovanog posrednika “prije stupanja na rad u pisanoj formi”, što je nespornim učinjeno uvidom u lični dosije tužiteljice. Zakon nije ispoštovan ni 16.10.2016, kada je tužiteljica zasnovala radni odnos kod tuženih, ni kada je imenovana za viceguvernerku za kontrolu bankarskog sistema, ni 09.03.2017 potpisala ugovor o radu. Za nepostupanje inspekcije rada u oba slučaja, u dijelu davanja naloga CBCG i moberu, kao odgovornom licu, da izvrše otklanjanje nepravilnosti, kao i za odsustvo novčane kazne za kršenje odredbi Zakona o zabrani zlostavljanja na radu, inpsektorka Krstičević i glavna inspektorka rada Međedović će u kontinuitetu davati obrazloženje da nijesu nadležni za postupanje, te da se radi o “isključivoj nadležnosti suda”. Ovakva sporna rješenja nadležne Inspekcije rada poništilo je Ministarstvo rada i socijalnog staranja, kao drugostepeni organ, tek nakon razrješenja tužiteljice. Kroz navedena postupanja mobera 5 dana nakon podnešenog zahtjeva za zaštitu od mobinga poslodavcu, dakle od 12.03.2017. godine tužiteljica ima 0 zaduženja217 i ovlašćenja i 0 zaposlenih što je dijametralno suprotno u odnosu na preostala dva viceguvernera i početnu poziciju tužiteljice što je takođe zlostavljačko i diskriminatorsko postupanje u odnosu na druga dva viceguvernera. Na ovaj način CBCG i R. Žugić su izvršili mobing i faktičku diskriminaciju kroz tzv. “sindrom praznog stola”, prepoznat i u sudskoj praksi Crne Gore. 215 https://sudovi.me/vrhs/sadrzaj/0zXA 216 Annex 6: Zahtjev tužiteljice za vršenje inspekcijskog nadozora u CBCG od 12.03.2018. godine. 217 Annex 7: Organizaciona šema CBCG od 12.03.2018. godine kada ima 0 nadležnosti i zaposlenih sve do razrješenja tužiteljice 05.07.2018. godine. 133

Mobing u Crnoj Gori Tužiteljica nakon 12.03.2018. godine nastavlja da samo formalno dolazi na posao u CBCG, jer joj faktički rad nije omogućen zbog donošenja svih gore navedenih nezakonitih odluka i postupanja mobera suprotno Zakonu o zabrani zlostavljanja na radu. Pored upornog obraćanja tužiteljice moberu da je uputi na poslove koje treba da obavlja, ona ne dobija ni jedan odgovor, niti instrukciju mjesecima. Kao i u periodu od 27.10.2017 do 27.12.2017 tužiteljica je suočena sa moberovim odbijanjem bilo kakve komunikacije, o čemu svjedoče spisi internog posredovanja za mobing iz kojih je evidentno da mober od 07.03.2018. pa sve do nasilnog i nezakonitog razrješenja tužiteljice 05.07.2018. nije nijednom odgovorio ni na jedan mail, niti prihvatio molbu za zajednički sastanak ili bilo koju inicijativu, iako je, kako se vidi u brojnim inicijativama tužiteljice, ista tražila sastanke i da u posredovanju kao druga strana učestvuje R. Žugić. Tužiteljica je konstruktivno ponavljala inicijative s molbom za minimum uslova za rad (dodjelu radnih zadataka, bar jednu nadležnost iz domena drugih centralnih banaka, stavljanje na raspolaganje dovoljnog broja zaposlenih za izvršavanje radnih zadataka, ista primanja i privilegije kao drugim viceguvernerima, omogućavanje učešća na sastancima, odlazak na službena putovanja i stručna usavršavanja, pristup informacijama za nesmetan rad na funkciji viceguvernera i člana Savjeta CBCG itd.) kako se može vidjeti iz spisa interne procedure posredovanja za zaštitu od mobinga, iz dopisa upućenih R. Žugiću posredstvom arhive i elektronskim putem. U postupku posredovanja tužiteljica, 21.03.2018. godine je 218 guverneru i posredniku uputila incijative, kojim je predlagala da joj se: 1 daju radni zadaci; 2 po usvajanju Zakona o sanaciji banaka, da joj se da u nadležnost Sanacija kako bi imala bar jednu stručnu nadležnost koja je u djelokrugu nadležnosti centralnih banaka i ECB; 3 obustave dalje promjene nadležnosti; stavi na raspolaganje dovoljan broj ljudi za izvršavanje radnih zadataka za koje 4 saglasnost daju ona kao nadležni viceguverner i direktor sektora D. B., te stvore uslovi za neometano obavljanje radnih zadataka; 5 omogući ista plata i privilegije kao ostalim viceguvernerima, uključujući članstvo u komitetima i tijelima u Banci u koja su uključeni guverner i drugi viceguverneri; omogući odlazak na stručna usavršavanja i službena putovanja za koja ima poziv kao 6 viceguverner i raspolaže sa dovoljno sredstava u budžetu već opredijeljenom za 2018. godinu za svakog viceguvernera ponaosob; omogući blagovremeno pozivanje i učešće na sastancima s relevantnim domaćim 7 i međunarodnim akterima, u CBCG i eksterno, kojima tradicionalno prisustvuje rukovodstvo CBCG; 218 Spisi predmeta P. br. 2422/18. Dopis tužiteljiće R.Žugiću br. 0102-2746-2/2018 od 21.03.2018. godine 134

Mobing u Crnoj Gori 8 da odgovarajući protokolarni tretman tokom protokolarnih aktivnosti; 9 omogući pristup informacijama relevantnim za vršenje dužnosti viceguvernera i člana Savjeta CBCG; 10 ne vrše bilo kakve dodatne promjene vezano za viceguvernerku i zaposlene pod njenim ingerencijama, bez njenog prethodnog informisanja i formalne saglasnosti. Umjesto konstruktivne i odgovorne reakcije R. Žugića, tužiteljica je 23.03.2018. godine dobila e-mail posrednika CBCG za mobing M.Š. sa zahtjevom da se, u skladu sa nalogom R. Žugića, njemu tužiteljica više ne obraća, već da komunikaciju ostvaruje isključivo s posrednikom. Na sve tužiteljičine profesionalne i savjesne pokušaje dobijanja minimum zakonom garantovanih prava, obaveza i odgovornosti koje proizilaze iz radnog mjesta i pozicije viceguvernera, posrednik je 16.04.2018. godine dopisom obavijestio tužiteljicu da nijedan od 10 zahtjeva tužiteljice za stvaranje minimuma uslova rada nije prihvatljiv R. Žugiću, te da je posredovanje 219 neuspješno. Interno posredovanje koje je Zakonom o zabrani zlostavljanja na radu, označeno kao “hitno“ i limitirano na 8 dana od podnošenja zahtjeva za zaštitu od mobinga, se u konkretnom slučaju odvija od 07.03.2018. godine do 16.04.2018. godine, odnosno 40 dana, čime CBCG i mober dodatno eksplicitno krše Zakon o mobingu. Pogoršanje psihosomatskih simptoma Nastaviće da se pogoršava psihofizičko stanje tužiteljice i nakon brojnih zdravstvenih smetnji, tužiteljica je na bolovanju u periodu od 27.04.2018. godine do 24.05.2018. godine, koje koristi prvi i jedini put tokom dvodecenijske profesionalne karijere. Isključivanja mobilnog telefona tužiteljici po nalogu moberovog sestrića U ovom periodu tužiteljici se isključuje mobilni telefon (25.04.2018; 03.05.2018; 07.05.2018), te je Telenor obavještava da je izmještena iz paketa CBCG 3 (guverner i viceguverneri). Tužiteljica se obraća 11.05.2018. godine R. Žugiću sa molbom da bude kao viceguvernerka vraćena u paket u kojem su 219 Spisi predmeta P. br. 2422/18. Dopis Posrednika CBCG,,P” 0103-45-1/2018 od 16.04.2018.godine; Dopis Posrednika CBCG ,,P” 0103-45-17/2018 od 17.04.2018. godine sa propratnim rješenjem br.0103-45- 16/2018 od 16.04.2017 godine 135

Mobing u Crnoj Gori guverner i viceguverneri. Ne dobija odgovor, kako već mjesecima mober odbija svaku vrstu usmene ili pisane komunikacije. Tužiteljici se ponovo u trajanju od dva dana isključuje mobilni telefon, 16.05.2018, te ponovo 23.05.2018. godine, koje neprijatnosti se pritom dešavaju isključivo njoj, dok guverner i druga dva viceguvernera nisu imali probleme sa isključenjima, a što proizilazi iz korespondencije u spisima predmeta. U pisanom odgovoru mobilnog operatera – Telenor od 17.05.2018 godine tvrdi se da je broj mobilnog telefona tužiteljice prebačen u tarifni paket CBCG 35 na dan 29.03.2018. godine od po nalogu sestrića mobera, u tom momentu direktora u sektoru za IT CBCG: „Zahtjev za promjenu paketa dobili smo od ovlašćenog lica za Centralnu banku, Ivana Boškovića, nakon čega smo realizovali isti. Ukoliko želite promjenu uslova vezano za Vaš paket, zamolićemo Vas da zahtjev bude proslijeđen od strane ovlašćenog lica“, nakon čega je telefon tužiteljice 220 ponovo gašen 23.05.2018. godine. Direktor u sektoru za IT CBCG, Ivan Bošković je rođeni sestrić guvernera Radoja Žugića i rođeni brat N.B. zbog kojeg je guverner tražio smjenu direktora Addiko banke u oktobru 2017. godine. Neprijatnosti saradnika tužiteljice i faza njene potpune izolovanosti O stepenu izolacije tužiteljice u periodu intenzivnog mobinga nad njom upečatljivo govori jedna od svjedokinja, u svom iskazu pred sudom, u kom navodi: „Od momenta preuzimanja novog sektora za kontrolu finansijskih usluga (kraj decembra 2017. godine) bio je primjetan smanjeni broj posjeta od strane drugih kolega tužiteljici, a od 12.03.2018. godine (kad je tužiteljica ostavljena bez zaduženja i zaposlenih) mogu da kažem da takvih posjeta gotovo da nije bilo“ , te da su svi zaposleni u CBCG preko internet stranice saznali da je tužiteljica ostala bez svih radnih ovlašćenja, sektora i zaposlenih prije tužiteljice, s objave na intranetu. Ukazuje da sa tužiteljicom niko nije razgovarao na tu temu, niti je postojao jedan razlog za takvo postupanje, osim podnešenog zahtjeva za zaštitu od mobinga 5 dana ranije, kao i da se u njenom prisustvu direktorica ljudskih resursa Ana Šćepanović prema tužiteljici ponašala grubo i prijeteći uz riječi: „ološu jedan, nemaš pojma gdje si došla, vidjećeš još jednom ako me pomeneš budalo.” O diskriminatornom odnosu i neprijatnostima zaposlenih pod ingerencijama tužiteljice, dovoljno govori sadržina mejla svjedoka M.G. upućena tužiteljici u kom ukazuje na strah od gubitka radnog mjesta i neprijatnosti kojima je saradnica tužiteljice lično izložena od strane direktorice ljudskih resursa u periodu nakon potpisivanja aneksa o prelasku u „novi“ sektor krajem 2017. godine, kao i drugi 220 Spisi predmeta P. br. 2422/18. E-mail koresponednecija s Telenorom. 136

Mobing u Crnoj Gori zaposleni koji su sa tužiteljicom blisko sarađivali u prethodnom periodu, oko čega su sudu dostavljeni brojni materijalni dokazi, koje je sudija Mladen Grdnić odbio da provede221, uključujući i sljedeće navode zaposlene M.G. u pisanom obraćanju tužiteljici: „Nakon svega navedenog osjećam se i neprijatno i uplašeno vezano za ishod mog ugovora o radu u banci nakon 17. oktobra tekuće godine, u svijetlu od direktorice Šćepanović „najavljene“ mogućnosti za njegovo neproduženje. Ovo doživljavam kao nastavak neprijatnosti kojima sam izložena otkada sam sa Vama 29. decembra 2017. godine potpisala aneks o prelasku u sektor koji je Vama povjeren u nadležnost, i neprijatnosti kojima su od strane direktorice Šćepanović izloženi zaposleni koji su sa Vama blisko sarađivali u proteklom periodu“. „S obzirom da osjećam da je naprijed opisana situacija u kojoj sam se našla vezana za Vaše nesuglasice s guvernerom i direktoricom Šćepanović, te pokrenuti sudski proces sa Vaše strane u kojem sam predložena kao svjedok, strahujem za ishod mog ugovora o radu u CBCG i molim Vas za savjet u vezi s ovom situacijom“. Dodatno, u korespondenciji upućenoj od strane M.G. tužiteljici od 31.05.2018. godine, zaposlena navodi „Ovo doživljavam kao nastavak neprijatnosti kojima sam izložena otkada sam sa Vama 29. decembra 2017. godine potpisala aneks o prelasku u sektor koji je Vama povjeren u nadležnost, i neprijatnosti kojima su od strane direktorice Šćepanović izloženi zaposleni koji su sa Vama blisko sarađivali u proteklom periodu“. M.G. prilikom davanja svjedočkog iskaza u odgovoru na pitanje s jasno navedenim imenima zaposlenih navodi: „Poznato mi je da su oni (Jelica Dakić, Željka Asanović, Božo Cvetković, Majda Glušćević, Svetlana Đurović, Tanja Radunović, Danica Vuković – zaposleni u sektoru kojim je rukovodila tužiteljica) imali određenih problema. Npr. poznato mi je da je Tanja Radunović smijenjena sa određene funkcije Centralne banke, da se jedan izvjestan period čekalo da Danica Vuković pređe u (novi) sektor koji je pokrivala tužiteljica, da Željki Asanović nije omogućeno da objavi neki rad...“ Sve dokaze o neprijatnostima saradnika tužiteljice od strane tuženih dostavljene podneskom od 18.02.2020. godine, postupajući sudija Grdinić je odbio da provede, iako se svi odnose na period tužbenog zahtjeva, od kojih je dominantan dio neprijatnosti zaposlenih tužiteljice sadržan u prilozima uz zahtjev za zaštitu od mobinga upućen poslodavcu 07.03.2018, kao sastavni dio spisa internog posredovanja za mobing u okviru CBCG. 221 Spisi predmeta P. br. 2422/18. E-mail koresponednecija zaposlene M.G. upućena tužiteljici.31.05.2018 godine. 137

Mobing u Crnoj Gori Postupajući sudija u prvostepenom postupku, Mladen Grdinić odbija da provede sve dokaze o neprijatnostima saradnika tužiteljice od strane tuženih: „Sud je odbio predlog tužilje da se kao dokazi provedu e-mailovi upućeni od strane Svetlane Đurović 26.01.2018. godine i 18.12.2017. godine, e-mail tužilje od 18.12.2017. godine pod naslovom “Željka Asanović”, molba za finansijsku nadoknadu za objavljivanje rada u stučnom časopisu Željke Asanović od 02.11.2017. i 06.11.2017. godine, dopis Majde Gluščević bez datuma, e-mail tužilje od 06.11.2017. i 01.11.2017. godine, e-mail Darka Bulatovića i Milene Knežević od 01.11.2017. godine i e-mail Boža Cvetkovića od 30.10.2017. godine pod naslovom “Obuke - Sektor kontrole” Sud je odbio predlog tužilje da se u dokaznom postupku pročitaju e-mail M.G. od 25.05.2018. godine, dopis M.G. upućen I tuženom pod br.13-4605-1/2018 od 29.05.2018. godine, dopis I tuženog br. 13-4605-2/2018 od 05.06.2018. godine, e-mail D.B. od 12.06.2018. godine, rješenje o korišćenju godišnjeg odmora br. 13-3486-362/2018 od 12.06.2018. godine, budući da su isti po ocjeni suda bez uticaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari“ - svjesno stavljajući „povez na oči“ pred očiglednim dokazima, a što potvrđuje i paušalno odbijanje da se ovi dokazi provedu jer su navodno ,,bez uticaja na donošenje odluke”. Zlostavljačke radnje u kontekstu “uzbunjivanja” U svijetlu brojnih spornih radnji, od kojih je na neke na prethodnim stranicama već ukazano, kao viceguvernerka i članica Savjeta CBCG tužiteljica je imala ne samo zakonsko pravo, već i obavezu da raspolaže detaljnim informacijama o poslovanju, uključujući finansijsko poslovanje i javne nabavke CBCG. Evidentno je iz spisa i priloženih dokaza, da su tuženi u produženom višemjesečnom trajanju odbijali da tužiteljici stave na raspolaganje tražene informacije u segmentu finansijskog poslovanja i javnih nabavki, kao i brojne druge tražene informacije, na koje je po zakonu tužiteljica imala pravo. Nesporno je da se radilo o ukrivanju spornih radnji i onemogućavanju tužiteljice da ispunjava zadatke kao viceguvernerka i članica Savjeta, te naporu mobera da ukrije nepravilnosti koje se kriju iza, primjera radi, izgradnje višemilionskog objekta CBCG u Tivtu ili nabavki neposrednom pogodbom u iznosu 554.649,13 EUR u dominantno jednom kvartalu 2017. godine, dok je komparativni iznos za javne nabavke bez tendera za cjelokupnu prethodnu 2016. godinu bio 65 000 EUR. Traženje dodatnih informacija neophodnih za odlučivanje, ukazivanje viceguvernerke na nepravilnosti predloga koji su upućivani Savjetu CBCG na izjašnjenje, te zahtjeve guverneru da u procesu odlučivanja o javnim nabavkama i u ulozi ovlašćenih lica ne budu sestrić guvernera I.B. i A.T. (koji je s guvernerom u kumovskim vezama) predstavljalo je profesionalan odnos prema poslu i postupanje u skladu sa Zakonom o konfliktu interesa, što potvrđuju akti u spisima predmeta. Traženje 138

Mobing u Crnoj Gori dodatnih informacija pratilo je odsustvo bilo kakvog odgovora CBCG i R. Žugića, od posljednjeg kvartala 2017. godine pa sve do razrješenja tužiteljice, punih devet mjeseci. Zlostavljačke radnje u kontekstu „uzbunjivanja“ kao odgovor na ukazivanje na nepravilnosti i nespremnost da o spornim inicijativama tužiteljica pozitivno glasa na sjednicama Savjeta CBCG, te uskraćivanje informacija u produženom trajanju doprinijelo je onemogućavanju tužiteljice od strane mobera da izvršava radne zadatke kao viceguverner i član Savjeta, uz namjerno izazivanje stresa i stvaranje neprijateljskog okruženja. 6. Faza eliminacije žrtve mobinga iz radne sredine U posljednjoj fazi mobinga, koju Ege naziva fazom isključenja žrtve mobinga iz radne sredine, eliminacija žrtve iz radnog okruženja se realizuje u vidu ostavke, rjeđe odlaska uz otpremninu, prijevremene penzije, nasilnog otkaza, samoubistva, ubistva zlostavljača itd. Nakon tužiteljičinog pokretanja procedure zaštite od mobinga pred nadležnim sudom, otpočinje faza „eliminacije žrtve mobinga iz radne sredine“. 18.4 Sudski postupak za zaštitu od zlostavljanja na radu Nakon što je 16.04.2018. godine interno posredovanje u CBCG proglašeno neuspjelim i okončano, tužiteljica je shodno Zakonu o zabrani zlostavljanja na radu tužbu za zaštitu od mobinga i diskriminacije nadležnom Osnovnom sudu u Podgorici podnijela 30.04.2018. godine. Nespremnost advokata da pruže pravnu pomoć kada je strana u sporu istaknuti partijski i državni funcioner Nakon 7. marta 2018. godine, kada je tužiteljica pokrenula predsudski postupak za zaštitu od mobinga unutar CBCG, obratila se za pravnu pomoć na adrese više podgoričkih advokata. Uprkos načelno iskazivanoj spremnosti da pruže pravnu pomoć u sastavljanju tužbe, formalno pojavljivanje u ulozi punomoćnika tužiteljice predstavljalo je izazov. Pojedini su takav stav obrazlagali značajem CBCG u slučajevima postojećih klijenata, čije interese ne žele da ugroze, dok su drugi otvoreno ukazali na iskustvo advokata N. A, koji je nakon 139

Mobing u Crnoj Gori sudskog spora u kojem je dokazao nezakonitosti vezane za doktorat guvernera Žugića, i podnošenja krvične prijave tim povodom, prošao profesionalnu i ličnu golgotu. Nakon ukazivanja na nezakonitosti u postupanju državnih funkcionera (R. Žugića) i institucija sistema (Ministarstva prosvjete koje je spornu diplomu nostrifikovalo), protiv advokata N.A. je podnijeta fabrikovana krivična prijava, te medijski propraćeno privođenje N.A. u državno tužilaštvo, za navodno davanje lažnih podataka o prihodima i prikrivanje podataka koji se odnose na utvrđivanje poreskih obaveza. Ispostaviće se neosnovano. Krivičnu prijavu je potpisao tadašnji glavni poreski inspektor, Siniša Kovačević – rođeni šura R. Žugića. Među advokatima koje je tužiteljica kontaktirala bio je i advokat NVO posvećene zaštiti ljudskih prava, koji se takođe nije mogao uključiti u slučaj, sugerišući da je R. Žugić u bliskim rodbinskim relacijama sa suprugom direktorice NVO. Ispostaviće se preko rođene sestre, Radmile Žugić, udate Prelević. Tužbu za mobing i diskriminaciju protiv CBCG i Radoja Žugića, pred Osnovnim sudom u Podgorici, tužiteljica je podnijela 30.04.2018. godine, 222 samostalno, bez podrške pravnog zastupnika. Odbijanje da se tužiteljici pruži pravo na kvalifikovanu pravnu pomoć zapravo odražava stvarnu atmosferu zatvorenosti pravosudnog sistema i neposrednog uticaja struktura moći na isti, sa ciljem da se ,,nepodobni” liše čak i ustavnog prava na pravnu pomoć. Slučaj advokata N. A: Osumnjičen za utaju poreza nakon što je dokazao da Radoje Žugić ima doktorat s nepostojećeg studija visokoškolske institucije u vlasništvu Atlas banke, Duška Kneževića Službenici Uprave policije MUP-a - Odsjeka za suzbijanje privrednog kriminaliteta Sektora kriminalističke policije - su 13.09.2017. godine lišili slobode advokata N.A. i uz krivičnu prijavu ga priveli nadležnom državnom tužiocu u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo utaja poreza i doprinosa u produženom trajanju. Podgorički advokat, N. A, uhapšen je za navodno davanje lažnih podataka o zakonito stečenim prihodima i prikrivanje podataka koji se odnose na utvrđivanje 223 poreskih obaveza i priveden državnom tužiocu, nakon što je N.A. prethodno zastupao dnevni list „Dan“ povodom tužbe guvernera R. Žugica za objavu 224 „Žugić doktorirao na nepostojećem studiju“ i u sudskom postupku pribavio 222 U slučaju nezakonitog razrješenja koje će uslijediti, tužbu je 25.07.2018. godine tužiteljica Upravnom sudu ponovo podnijela samostalno. Inicijalni pravni punomoćnici N.M. i R.L.K, nisu iskazali spremnost da stave potpis na tužbu koju su sačinili. U septembru 2018. godine advokatska kancelarija Rodić prihvatila je i preuzela zastupanje u slučaju nezakonitog razrješenja tužiteljice, dok je po tužbenom zahtjevu za mobing i diskriminaciju protiv CBCG i Radoja Žugića od 30.04.2018. godine advokatska kancelarija Vuković-Mijović preuzela zastupanje u oktobru 2018. godine. 223 https://www.vijesti.me/zabava/65020/uhapsen-advokat-nebojsa-asanovic-osumnjicen-za-utaju-poreza 224 https://www.portalanalitika.me/clanak/134272--dan-zugic-doktorirao-na-nepostojecem-studiju 140

Mobing u Crnoj Gori dokaze da privatna obrazovna ustanova na kojoj je guverner Žugić doktorirao 2011. godine, tada, kao ni godinama kasnije, nije imala akreditaciju za doktorske studije. Podnio je i krivičnu prijavu, koju postupajući sudija Mladen Grdinić nije podnio po službenoj dužnosti, cijeneći da je doktorat R. Žugića nevažeći i da kao takav nije mogao biti nostrifikovan u Crnoj Gori, kao i da se lica koja pokušaju da nostrifikuju diplomu sa ustanove koja nema licencu za rad prijavljuju policiji i protiv njih se podnosi krivična prijava. Uslijedilo je hapšenje advokata N.A. od strane rođenog šure R. Žugića, glavnog poreskog inspektora S. K, za navodno neplaćanje poreza. U momentu hapšenja advokata rad poreske uprave nadzirao je R. Žugić, kao tadašnji ministar finansija. Prema navodima advokata N. A, on je jedini advokat ikada procesuiran u 225 Crnoj Gori zbog utaje poreza , uprkos činjenici da je bio u preplati poreza, dok je prema podacima Poreske uprave preko 700 njegovih kolega dugovalo skoro sedam miliona eura za porez. Advokat „Dan-a” u više navrata posredstvom medija isticao je da je prijavu protiv njega podnio tadašnji glavni poreski inspektor S.K, šura nekadašnjeg ministra finansija, a sadašnjeg guvernera CBCG R. Žugića u znak revanšizma. Evropski sud za ljudska prava je u predmetu Asanović protiv Crne Gore (Predstavka br. 52415/18) utvrdio da je usljed nezakonitog postupanja domaćih organa došlo do povrede člana 5 stav 1 Konvencije advokatu Asanoviću. Uprkos utvrđenom kršenju ljudskih prava, do danas u Crnoj Gori niko nije procesuiran, niti pozvan na odgovornost zbog ovakvog nezakonitog postupanja. Nakon podnošenja tužbe nadležnom sudu iz CBCG tužiteljici je javljeno da će biti realizovan njen zahtjev za upućivanje na besplatno stručno usavršavanje na Institut MMF-a (JVI) u Beču, što je mober mjesecima unazad odbijao, uz svojeručno napisanu poruku da joj dozvolu i preporuku, koju prema proceduri mora dati nadređeni, da kolega viceguverner N. Fabris. Tužiteljica se vraća u CBCG s bolovanja 24.05.2018. godine, dok joj je u međuvremenu ponuđeno da potpiše ugovor kojim se preciziraju njene obaveze, uključujući finansijske, prema CBCG ukoliko tužiteljica ne realizuje višenedjeljno usavršavanje u Beču u cjelosti. Uloga Zorana Pažina, ministra pravde i visokog funkcionera DPS Tužiteljica je bila u dilemi da li da sa moberom potpiše Ugovor o odlasku na višenedjeljno stručno usavršavanje u Beč, budući da je 30.04.2018. godine 225 https://old.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Hronika&clanak=648521&datum=2018-05-31“Nebojša Asanović podnio krivičnu prijavu protiv službenika Poreske uprave: Osveta Žugića zbog spora protiv „Dana” objavljen 31.05.2018. godine. 141

Mobing u Crnoj Gori podnijela tužbu Osnovnom sudu u Podgorici za zaštitu od mobinga i diskiriminacije protiv R. Žugića i CBCG i očekivala je da bi postupajući sudija Mladen Grdinić morao u kratkom roku zakazati pripremno ročište. Ovo iz razloga što je predmetni spor za zaštitu od mobinga i diskriminacije - radni spor, a po zakonu, postupak po tužbi za zaštitu od zlostavljanja je hitan. To, između ostalog, znači da ovakav spor ima prednost prilikom određivanja rokova i zakazivanja ročišta. Sud tužbu sa prilozima, u roku do 15 dana od dana kada ju je primio, dostavlja poslodavcu na odgovor, poslije čega slijede ročišta na kojima se utvrđuju činjenice. Shodno prethodnom, po predavanju tužbe tužiteljice za zaštitu od mobinga i diskriminaciju u aprilu 2018. godine, ročište je postupajući sudija Mladen Grdinić trebao da zakaže u junu 2018. godine. A nije! Pritom iz Osnovnog suda tužiteljica dobija informaciju da je zvao Zoran Pažin, nekadašnji predsjednik Osnovnog suda u Podgorici, u tom momentu ministar pravde u Vladi Crne Gore (partijski kolega mobera, član Predsjedništva vladajuće DPS), sa molbom da se ne žuri sa zakazivanjem ročišta, uz tvrdnje da R.Žugić ima zdravstvene probleme, zbog kojih mora neko vrijeme boraviti u Turskoj (!!!). Tužiteljica će staviti potpis na Ugovor o stručnom usavršavanju i otići u Beč u junu 2018. godine, a ispostaviće se da su i podnošenje neosnovane krivične prijave protiv tužiteljice (o kojoj tužiteljica ništa ne zna i neće saznati do podnošenja inicijative za njeno razrješenje!!!) i nezakazivanje pripremnog ročišta u sudskom postupku kod sudije Mladena Grdinića, značajno doprinijeli stvaranju uslova za “eliminaciju” tužiteljice iz CBCG. Naknadno, u julu 2018. godine, tokom hospitalizacije tužiteljice u Beču kolege iz CBCG i advokat R.L.K. će tužiteljicu informisati da je advokatica Ana Đukanović u CBCG, pozvana od strane mobera da “pomogne” oko disciplinskog postupka protiv njemu bliske saradnice A.Š. na inicijativu tužiteljice i stvaranja uslova za smjenu tužiteljice, te će se tužiteljica obraćati i ministru pravde za pomoć, uz molbe da se ne krši Zakon o zabrani mobinga i sačeka se sa njenim razrješenjem do izlaska iz bolnice. Odgovor ministra pravde koji će uslijediti u pisanoj korespondenciji 27.06.2018. godine bio je sljedeći: “Vjerovatno isuviše malo znam o suštini konflikta da bih razumio ovakvu unisonost i žurbu, ali sam, kao pravnik, prilično siguran da Vam se ovim zbrzavanjem i izostankom obrazloženja za inicijativu (za razješenje), krše Vaša prava koja Vam u postupku pripadaju...” Povodom dodatnih molbi tužiteljice da se ne postupa nezakonito i višestrukih tvrdnji mobera članovima Savjeta CBCG da su zeleno svjetlo za smjenu tužiteljice dali predsjednik države, Milo Đukanović, i tadašnji predsjednik Vlade, Duško Marković, ministar pravde 29.06.2018. godine upućuje komunikaciju sljedećeg sadržaja: “Irena, uvjeren sam da inicjativa za Vašu smjenu, posebno sa takvim sadržajem nema nikakve veze sa Premijerom, a kamoli da ima njegovu podršku. Jednako tako sam uvjeren da iza takve ideje ne stoji ni Predsjednik Đukanović. Ostaje nam da se zainteresujemo s kim se pokušava u Parlamentu doći do nekakve većine za takvu oduku…” 142

Mobing u Crnoj Gori I dok su mediji brujali o najavama za smjenu viceguvernerke CBCG danima pred održavanje sjednice Skupštine Crne Gore na kojoj je tužiteljica razriješena ni tadašnji ministar pravde Zoran Pažin, kao ni postupajući sudija Mladen Grdinić, nisu pokušali da zaustave evidentno nezakonit proces razrješenja. Postupajući sudija u sporu za zaštitu od mobinga i diskriminacije pred Osnovnim sudom u Podgorici, Mladen Grdinić, je po Zakonu o zabrani zlostavljanja na radu, shodno čl. 28, po službenoj dužnosti imao ovlašćenje da odredi privremene mjere radi sprječavanja nasilnog postupanja ili radi otklanjanja nenadoknadive štete. A razrješenje tužiteljice koje je bilo na svim naslovnim stranama, udarnim TV emisijama i svim portalima, danima prije nego što je tužiteljica razriješena u Parlamentu, zahtijevalo je takvu reakciju sudije. U kojoj mjeri su struka i profesionalna etika u “zarobljenoj državi” podređeni partijskim interesima govori činjenica da se tadašnji član Glavnog odbora DPS, Predsjedništva DPS i Komisije za razvoj i promociju demokratskog društva i vladavinu prava DPS, te ujedno potpredsjednik Vlade i ministar pravde Crne Gore, Zoran Pažin, nije usprotivio ni pravnom stavu s potpisom predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, kojim je Ireni Radović oduzeto pravo na pristup sudu i pravo na pravni lijek i u nominalno demokratskoj državi time oduzeto pravo sudovima da kontrolišu zakonitost odluka političke većine u Skupštini Crne Gore. Zoran Pažin je prethodno bio zastupnik Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu. Podnošenje krivične prijave protiv tužiteljice i iniciranje predloga za njeno razrješenje Uvažavajući odredbe Zakona o CBCG koje zahtijevaju ozbiljan propust u vršenju funkcije, mober sračunato 24.05.2018. godine podnosi krivičnu prijavu protiv tužiteljice nadležnom tužilaštvu za navodno odavanje tajne sudu prilikom podnošenja tužbe za zaštitu od mobinga pred nadležnim sudom, fabrikovanu isključivo za potrebe razrješenja tužiteljice. Pritom je očigledno da u dokumentaciji dostavljenoj sudu ne postoji nijedan dokument označen oznakom tajnosti, kao i da se radi o protivzakonitom djelovanju u smislu kršenja Zakona o zabrani zlostavljanja na radu (čl.24) i dovođenja tužiteljice u nepovoljniji položaj 24 dana nakon što je tužba protiv R.Žugića za mobing i diskriminaciju podnešena Osnovnom sudu u Podgorici. Krivičnu prijavu će podnijeti u neznanju tužiteljice i istu uputiti na službeno usavršavanje shodno ugovoru sa CBCG u junu 2018, da bi mober prema Skupštini Crne Gore uputio inicijativu za smjenu tužiteljice 02.07.2018. godine suprotno 143

Mobing u Crnoj Gori Zakonu o zabrani zlostavljanja na radu (čl.24) koja eksplicitno zabranjuje otkaz žrtvi mobinga tokom trajanja postupka zaštite pred nadležnim sudom. U predmetnom periodu koji koincidira sa podnošenjem krivične prijave, tužiteljica će biti potpuno izolovana, izložena dodatnim diskriminatorskim i zlostavljačkim radnjama, među kojima javno vrijeđana i nasilnički matretirana u Kabinetu od najbliže saradnice guvernera nadležne za ljudske resurse, u prisustvu zaposlene, o ćemu će biti riječi u nastavku. Sve ove radnje su preduzimane ciljano i dovele su do kulminacije u pogoršanju zdravstvenog stanja tužiteljice, koje je zahtijevalo hospitalizaciju tokom službenog boravka u Beču u dvonedjeljnom trajanju. Takođe, ovakvo uigrano postupanje je za cilj imalo ne samo eliminaciju tužiteljice iz radnog procesa, već i direktno trajno nanošenje štete ugledu i dostojanstvu tužiteljice fingiranjem postupaka, što potvrđuje i činjenica da je krivična prijava odbačena kao neosnovana od strane nadležnog tužilaštva. Svjesno kršenje Zakona o zabrani zlostavljanja na radu od strane članova Savjeta CBCG Upućivanju inicijative za razrješenje tužiteljice prethodile su molbe tužiteljice članovima Savjeta CBCG da se tužiteljici dozvoli uvid u sadržaj inicijative za razrješenje i dozvoli joj se da po okončanju bolničkog liječenja i povratku u zemlju učestvuje u procesu razrješenja te dobije priliku da ospori neistinite navode mobera. From: Irena Radovic Sent: Monday, July 2, 2018 11:40 AM To: [email protected]; [email protected]; [email protected]; Miodrag. [email protected]; [email protected]; [email protected]; Milivoje.Radovic@ cbcg.me; [email protected]; [email protected] Subject: Re: Sjednica Savjeta predvidjena za 02.07.2018 godine: Osvrt na inicijativu guvernera Radoja Žugića za moje razrješenje dužnosti viceguvernera Centralne banke Crne Gore prije isteka mandata Uvaženi članovi Savjeta/drage kolege, Dostavljam vam u prilogu Osvrt na inicijativu guvernera Radoja Žugića za moje razrješenje dužnosti viceguvernera Centralne banke Crne Gore prije isteka mandata i molbu za učestvovanjem na Sjednici Savjeta CBCG na kojoj će biti odlučivano o predmetnoj inicijativi. Priloge uz osvrt, kojima trenutno raspolažem, prosljeđujem u odvojenom mailu. Dozvolite mi da Vas informišem da su ljekari procijenili da do daljnjeg treba da budem zadržana na bolničkom liječenju, dok se moje narušeno zdravstveno stanje ne sanira, zbog čega vas molim da omogućite da odluka o mom potencijalnom razrješenju sačeka moj otpust sa pulmološkog odjeljenja bolnice Otto Wagner u Beču, ozdravljenje i planirani povratak u 144

Mobing u Crnoj Gori Crnu Goru za nešto više od dvije nedjelje, na Sjednicu Savjeta CBCG, kako bi se u skladu sa zakonom, u mom prisustvu i s pravom da učestvujem i izložim moju argumentaciju, razmotrila i donijela odluka o predlogu guvernera Žugića za moje razriješenje dužnosti viceguvernera Centralne banke Crne Gore prije isteka mandata. S poštovanjem, Irena Radovic, Viceguvernerka Od: Irena Radovic Poslato: 27. jun 2018. 14:50 Za: Radoje Zugic; Milorad Jovovic; Marina Perovic; Nadja Marovic; Asim Telacevic; Mar- ija Radenovic; Darka Tomcic; Pero Cuk; Miodrag Radonjic; Srdja Bozovic; Nikola Fabris; Milivoje Radovic; Ljiljana Sekulic; Radoica Luburic Tema: Re: Sjednica Savjeta predvidjena za 28.06.2018 godine Uvaženi članovi Savjeta/drage kolege, Imala sam zdravstvene probleme tokom protekle dvije nedjelje i kako je u međuvre- menu došlo do pogoršanja trenutno sam na bolničkom liječenju. Cijenim i dalje da je i etički i zakonski neprihvatljivo podnijeti inicijativu za nečiju smjenu bez davanja obrazloženja incijative i mogućnosti meni, kao viceguverneru kojeg guverner Zugić želi da smijeni već mjesecima, da iznesem svoju argumentaciju nakon sto budem upoznata s argumentacijom guvernera Zugica, kojom namjerava da obrazloži inicijativu. Još jednom Vas molim da odložite raspravu o inicijativi za moju smjenu po dostavl- janju obrazloženja i mogućnosti da se upoznam sa inicijativom i obrazloženjem u cjelosti i shodno tome izložim moju argumentaciju na Sjednici Savjeta CBCG, po mom povratku u Crnu Goru. S postovanjem, Irena 226 U Osvrtu tužiteljice na fabrikovane, neistinite i nedokazive navode guvernera, tužiteljica je ukazala na poznatu činjenicu da je inicijativa za razrješenje protivna Zakonu o zabrani zlostavljanja na radu (čl.24) dok je u toku proces zaštite od mobinga pred Osnovnim sudom, započet 30.04.2018. godine. U ovom Osvrtu na protivzakonitu inicijativu za njeno razrješenje tužiteljica 02.07.2018. godine argumentovano opovrgava navode mobera, ukazuje da je u toku spor po tužbenom zahtjevu pred Osnovnim sudom protiv R.Žugića, te da bi usvajanje inicijative bilo kršenje Zakona o zabrani zlostavljanja na radu. Milivoje-Mićo Radović, profesor na Ekonomskom fakultetu i vođa istraživačkog tima projekta “Mobing u Crnoj Gori” kao član sekcije za rad, 226 Annex 8: Osvrt tužiteljice na sadržaj inicijative R. Žugića za njeno razrješenje od 02.07.2018. godine 145

Mobing u Crnoj Gori socijalnu politiku i rodnu ravnopravnost Socijalnog savjeta u susret usvajanju Zakona o zabrani mobinga 2012. godine, prvi je potpisao inicijativu na sjednici Savjeta CBCG, pri svijesti da je neistinita i protivzakonita. Prema pričama prisutnih ostali članovi Savjeta CBCG, u dvije godine dužem mandatu nego što to dozvoljava Zakon o CBCG, su prolongirali i manje lagodno stavili svoje potpise na moberovu incijativu za razrješenje tužiteljice, Svega tri nedjelje kasnije, eksternim članovima Savjeta CBCG, s izuzetkom Miodraga Jovovića zaslužnog za ekspertsko misljenje Ekonomskog fakulteta u aferi “Telekom”, prestalo je članstvo izborom novog Savjeta CBCG u Skupštini Crne Gore 25.07.2018. godine. Za ostale je R.Žugić ubrzo uspostavio Savjetodavni odbor guvernera CBCG, 227 sa odgovarajućom apanažom. Postupak razrješenja u Skupštini Crne Gore Inicijativa za razrješenje viceguvernerke dr Irene Radović je s potpisom R. Žugića upućena Skupštini Crne Gore 02.07.2018. godine, tri i po mjeseca nakon 228 što je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu od mobinga Poslodavcu , odnosno dva mjeseca nakon što je tužiteljica podnijela tužbu za zaštitu od mobinga i diskriminacije protiv CBCG i Radoja Žugića pred Osnovnim sudom u Podgorici. Tužiteljica se istog dana obratila i rukovodstvu i poslanicima Skupštine Crne Gore tražeći zakonito postupanje: Fw: Osvrt na inicijativu guvernera Radoja Žugića za moje razrješenje dužnosti viceguvernera Centralne banke Crne Gore prije isteka mandata From: Irena Radovic Mon, Jul 2, 2018 at 3:55 PM To: [email protected], [email protected], miodrag.radunovic@ skupstina.me, [email protected], [email protected], marta. [email protected], [email protected], [email protected], [email protected], [email protected], [email protected], [email protected], [email protected], [email protected], halil.dukovic@ skupstina.me, [email protected], [email protected], suad.nu- [email protected], [email protected], [email protected], aleksan- [email protected], [email protected], [email protected], [email protected], [email protected], nada.drobnjak@skupstina. me, [email protected], [email protected], jovanka.lalicic@sk- 227 https://www.vijesti.me/vijesti/ekonomija/82698/smijenjeni-guverner-albanije-i-zugicev-ujak-savjetuju- cbcg 228 Postupak za zaštitu od mobinga pokrenut je kod Poslodavca 07.03.2018. godine, a tužba za zaštitu od mobinga i diskriminacije protiv CBCG i Radoja Žugića pred Osnovnim sudom u Podgorici podnijeta je 30.04.2018. godine. 146

Mobing u Crnoj Gori upstina.me, [email protected], [email protected], dragutin.pa- [email protected], [email protected], [email protected], danijel. [email protected], [email protected], andrija.popovic@skupstina. me, [email protected], [email protected], nebojsa.medojevic@ skupstina.me, [email protected], [email protected], janko. [email protected], [email protected], predrag.bulatovic@skupstina. me, [email protected], [email protected], slaven.radunovic@ skupstina.me, [email protected], [email protected], koca. [email protected], [email protected], [email protected], [email protected], [email protected], veljko.vasiljevic@skupstina. me, [email protected], [email protected], anka.vukicevic@skupsti- na.me, [email protected], [email protected], danijela. [email protected], [email protected], [email protected], [email protected], [email protected], zdenka.popovic@skupstina. me, [email protected], [email protected], mijomir.pejovic@ skupstina.me, [email protected], [email protected], valentina. [email protected], [email protected], [email protected], dz- [email protected], [email protected], [email protected], Ervin. [email protected], [email protected], [email protected], [email protected], [email protected] Poštovane poslanice i poslanici Skupštine Crne Gore, Obraćam Vam se iz bolnice Otto Wagner u Beču, gdje sam hospitalizovana na Odjel- jenju za pulmologiju od 27.06.2018, te sam danas posredstvom informacije sa web sajta Centralne banke Crne Gore u saznanju da je Savjet Centralne banke Crne Gore usvojio danas inicijativu za moju smjenu sa mjesta viceguvernerke prije isteka mandata i dostavio Skupštini Crne Gore, kako stoji u objavi. Sjednicom Savjeta predsjedavao je guverner Radoje Žugić, koji je postupak pokrenuo i iza njega stoji u cjelosti. Ta inicijativa i postupak koji je uslijedio su protivzakoniti, nepro- fesionalni i neljudski. Inicijativa za moju smjenu, da za nju postoje valjani razlozi, mogla je i morala biti pokrenuta prije mog odlaska iz zemlje na specijalizaciju na MMF Insititutu u Beču koja traje do 21.07. 2018, na koju sam otišla potpisavši o tome Ugovor sa guvernerom. Iako sam obaviještena da je inicijativu za moju smjenu guverner Žugić po hitnoj pro- ceduri uvrstio na dnevni red 28. Sjednice Savjeta CBCG od 28. juna 2018. godine, razlozi za inicijativu nijesu mi saopšteni iako je postojala zakonska obaveza da se to uradi, a i sama sam u više navrata insistirala da mi se predoče razlozi za “prijeki sud”. Nakon mojih upozorenja da procedure i zakon nalažu da se izjasnim na Sjednici savjeta o inicijativi i njenim razlozima, sadržaj iste mi je upućen tek nakon održane Sjednice Savjeta CBCG 28. juna i zatraženo da dođem u Podgoricu, uprkos punoj svijesti o narušenom zdravstvenom stanju i hospitalizaciji, koja je u toku. 147

Mobing u Crnoj Gori Zbog svega toga kažem – odluka Savjeta CBCG je nezakonita, neprofesionalna i nečasna, njome su grubo prekršena moja osnovna prava kao zaposlenog i mene lično kao građanke Crne Gore. Dodatno, četvorici od sedam prisutnih članova Savjeta CBCG koji su odluku donijeli mandat je istekao u novembru 2016. godine. Iznad svega – učinjena je povreda zakona i time što je moja smjena inicirana na sjednici Savjeta kojom je guverner predsjedavao 28. juna 2018. godine u uslovima kad je 30. aprila 2018. godine pokrenut sudski spor protiv Radoja Žugića kao predstavnika Poslodavca i Radoja Žugića lično, za diskriminaciju i mobing mene kao viceguvernerke, pred Osnovnim sudom u Podgorici, a Zakon o zabrani zlostavljanja na radu storogo propisuje u čl. 24 da nakon pokretanja postupka za zaštitu od mobinga, kao i svjedočenje u tom postupku, ne može da bude osnov za: stavljanje zaposlenog u nepovoljniji položaj u pogledu ostvarivanja prava i obaveza po osnovu rada, pokretanja postupka za utvrđivanje disciplinske, materijalne i druge odgovornosti zapos- lenog, OTKAZ UGOVORA O RADU, odnosno PRESTANAK RADNOG ili DRUGOG UGOVORNOG ODNOSA PO OSNOVU RADA i proglašavanje zaposlenog viškom zaposlenih, u skladu sa propisima o radu. U periodu koji je prethodio mom odlasku na speciljalizaciju, naime, moji odnosi sa guvernerom Žugićem bili su poremećeni tako i toliko da sam, nakon neuspjele medija- cije, bila prinuđena da 30.04.2018. godine podnesem tužbu radi utvrđivanja mobinga, diskriminacije na radu i naknade nematerijalne štete. Postupak je u toku pred Osnovnim sudom u Podgorici pod poslovnom oznakom P.br. 2422/18. Neki od razloga za tužbe nala- ze se u činjenicama da je guverner više mjeseci odbijao komunikaciju nužnu za potrebe obavljanja posla - ključnog u CBCG za stabilnost finansijskog sistema; smjene rukovodi- laca u mom sektoru bez konsultacije sa mnom i bilo kakvog obrazloženja; zaduživanja drugog viceguvernera zadacima iz domena moje zakonske nadležnosti uz neinformisanje ključnih ljudi sektora kontrole banaka i mene kao nadležnog viceguvernera; opasnog i nezakonitog zadržavanja bitnih informacija za kontrolu banaka i uskraćivanja mi prava da raspolažem informacijama o takvim i drugim aktivnostima u CBCG kada ih zatražim kao viceguverner i član Savjeta CBCG. Takođe, zbog grube povrede disciplinske odgovorno- sti podnijela sam inicijativu za pokretanje disciplinskog postupka protiv bliske saradnice guvernera Žugića. I taj postupak je u toku. U prilogu dostavljam moj odgovor na inicijativu koju vam je uputio guverner Žugić za izjašnjenje na plenumu. Upućujem Vam ga s molbom da postupite časno i po zakonu, te da se o ovoj inicijativi Radoja Žugića ne izjašnjavate dok traje sudski proces pokrenut 30.04.2018. godine pred Osnovnim sudom u Podgorici. Vezano za aktivnosti guvernera Radoja Žugića, zatražiću hitno preduzimanje mjera od strane nadležnih organa, uključujući i tužilaštvo, za propuste i nezakonite radnje u toku trajanja mandata. S poštovanjem, Beč, 2. jul 2018. godine dr Irena Radović 148

Mobing u Crnoj Gori Dopis sličnog sadržaja tužiteljica je 02.07.2018. godine uputila i tadašnjem predsjedniku Skupštine Crne Gore, Ivanu Brajoviću, kojom prilikom je predočila da bi flagrantno prekršio Zakon o zabrani zlostavljanja radu stavljanjem predloga guvernera Žugića za njeno razrješenje prije isteka mandata na glasanje. Tadašnji predsjednik Skupštine Brajović je odlučio da ne bude prisutan prilikom stavljanja inicijative na glasanje i nije učestvovao u glasanju. Svjesno kršenje Zakona o zabrani zlostavljanja na radu od strane poslanika Skupštine Grne Gore Glasovima četrdeset poslanika tadašnje vladajuće koalicije predvođene DPS i poslanice opozicije Draginje Vuksanović-Stanković (SDP) žrtva mobinga razriješena je 05.07.2018. godine sa mjesta viceguvernerke CBCG, po hitnom postupku i bez dokaza za teške, i kako će kasnije utvrditi sud, neistinite, paušalne i nedokazive navode mobera. Pritom je tri radna dana prije stavljanja predloga na glasanje 81 poslanik Skupštine Crne Gore posredstvom arhive i elektronskim putem formalno upoznat i upozoren da je od dana pokretanja postupka zaštite od mobinga (07.03.2018. godine), svaka izmjena radno-pravnog statusa tužiteljice kod njenog formalnog poslodavca – CBCG eksplicitno zabranjena zakonom shodno čl. 24 st.1 Zakona o zabrani zlostavljanja na radu. Isti zabranjuje preduzimanje bilo kakvih mjera i aktivnosti poslodavca prema zaposlenom dok traje postupak zaštite od mobinga pred sudom, eksplicitno zabranjuje otkaz, pa su poslanici nesporno bili upoznati da bi uvrštavanje predmetne inicijative mobera u dnevni red i glasanje za predlog za razrješenje viceguvernerke CBCG predstavljalo kršenje Zakona o mobingu. Predlog je na glasanje stavio tadašnji potpredsjednik Skupštine, Genci Nimanbegu. Od ukupno 42 poslanika koja su učestvovala u glasanju, protiv je glasao Andrija Popović iz Liberalne partije (LP) pa je 41. glas dala Draginja Vuksanović-Stanković iz opozicione SDP. Njen partijski kolega, Raško Konjević argumentovano je branio tužiteljicu. Uloga Draginje Vuksanović-Stanković, poslanice SDP, supruge Vrhovnog državnog tužioca i zaove pravne zastupnice R.Žugića u sporu tužiteljice za mobing i diskriminaciju pred Osnovnim sudom Nezakonitost incijative za smjenu tužiteljice, potpuno odsustvo dokaza i izostanak prethodno provedene zakonske procedure bili su nesporni poslanicima 149

Mobing u Crnoj Gori opozicije, javnosti, svakom laiku, ali ne i profesorici prava na Univerzitetu Crne Gore i poslanici SDP, Draginji Vuksanović-Stanković. I dok nijedan od prisutnih 40 poslanika tadašnje vladajuće koalicije predvođene DPS nije na plenumu rekao niti jednu riječ, poslanica SDP i profesorica prava je svojim izlaganjem pred poslanicima i crnogorskom javnošću jedina dala „vjetar u leđa moberu“ i zajednički s njim sprovodila nezapamćeni linč tužiteljice, tvrdeći da viceguvernerka „nije imala pravo da dokumenta koja su značena oznakom tajnosti predaje sudu...„da je ovo krivično djelo za koje je propisana kazna zatvora do 5 godina“. Kako proizilazi iz izvoda fonografskog izlaganja sa zasijedanja Skupštine Crne 229 Gore od 5. jula 2018. godine , prilikom rasprave na plenumu vezano za razloge za razrješenje tužiteljice poslanica Vuksanović-Stanković je imala neprihvatljive stavove sa stanovišta struke i etike: „Zaista smatram da neko ko sjedi na poziciji viceguvernera Centralne banke, bez obzira što je ekonomista, mora da poznaje osnovne pravne institute ove države. U tom smislu, ako neko nije bio upoznat s Krivičnim zakonikom Crne Gore, onda je trebao da konsultuje pravnike unutar institucije Centralne banke. Kao pravnik tumačim sledeće, vidim da ste ovdje vješto izbjegli jednu činjenicu. Ali, ja ću da Vam kažem kako sam je ja doživjela. U okviru jednog od postupaka koji je pokrenula kod drugog nadležnog organa (poslanica ima insajderska znanja da ih je bilo više?!)...postupak se pokreće sa tužbom. Pred kim? Pred nadležnim sudom. Šta to znači? To znači, građani Crne Gore, da je viceguvernerka dr Irena Radović, tužbom kod suda pokrenula postupak protiv Centralne banke i na taj način iznijela podatke koji su označeni oznakom tajnosti. Ako je imala dilemu u vezi toga trebala je da konsultuje pravnike iz Centralne banke Crne Gore (!!!). Ona je bez konsultacije iznijela dokument označen oznakom tajnosti(!!!) Njeno pravo je da tuži svakoga pa i Centralnu banku, ona je imala pravo da u postupku pred sudom predloži sudu da po službenoj dužnosti pribavi tu dokumentaciju, ali nije imala pravo da dokumenta koja su značena oznakom tajnosti predaje sudu. I time je podnijeta krivična prijava, koliko sam ovdje..., pred nadležnim, pretpostavljam sad, tužilaštvom, koje će naravno ja... odluku utvrditi da li postoji osnova za tu sumnju ili ne. Ali je vrlo važno istaknuti, ako se utvrdi da postoji osnova, da je ovo krivično djelo za koje je propisana kazna zatvora do 5 godina. I to je ono što je mene zaista zgranulo kao pravnika, da viceguverner Centralne banke. Ako je ekonomista, morao je da poznaje ovoliko pravo. Morao je sa te pozicije da poznaje pravo, ovo govorim kao pravnik. Druga stvar, kad govorim iz ugla nekog ko voli ovu državnu instituciju ove 229 Izvod fonografskog izlaganja s zasijedanja Skupštine Crne Gore od 5. jula 2018. godine, str 15. 150

Mobing u Crnoj Gori države, naravno ne zalazeći u to da li mene lično odgovaraju nekakva kadrovska rješenja u Centralnoj banci ili ne, zaista mi je djelovalo krajnje neprimjereno da neko koje je viceguverner Centralne banke Crne Gore javno preko medija iznosi optužbe230 do ove mjere, koje je iznijela gospođa Radović. To je zaista neprimjereno sa te pozicije raditi to. Nije ovdje branim Centralnu banku, niti guvernera Žugića. Centralna banka Crne Gore je ustanova Ustava Crne Gore. Ona je znači u Ustavu označena članom 143 i neprimjereno je organe, sudovim da se pozicije... Evo, nemojte meni uzimati riječ...“ U uslovima orkestriranog mobinga protiv tužiteljice u CBCG pod palicom guvernera Žugića poslanica Vuksanović-Stanković dva puta ponavlja da je tužiteljica „trebala da konsultuje pravnike iz Centralne banke Crne Gore.“ Postupanje poslanice bilo je sporno, u najmanju ruku, sa stanovišta namjere, znanja, integriteta i konflikta interesa, jer „pravnik unutar institucije Centralne banke“ kojeg je prema izlaganju poslanice Vuksanović-Stanković na skupštinskom plenumu, trebala da konsultuje tužiteljica – je supruga njenog rođenog brata, Tatjana Vujanović-Vuksanović ili njena vjenčana kuma zaposlena u pravnoj službi. Vujanović-Vuksanović je pravna zastupnica mobera i CBCG u sporu po tužbenom zahtjevu viceguvernerke CBCG za zaštitu od mobinga i diskriminacije protiv mobera Žugića, pred Osnovnim sudom u Podgorici od 30.04.2018. godine. Brat poslanice Vuksanović-Stanković oženjen je kćerkom trostrukog predsjednika države, premijera i ministra pravde tokom trodecenijske vladavine predsjednika Đukanovića, čiji je drugi roditelj sudija Vrhovnog suda Svetlana Vujanović. Pravna zastupnica mobera pred Osnovnim sudom po tužbenom zahtjevu tužiteljice za zaštitu od mobinga i diskriminacije je kao dio pravne službe CBCG podnijela krivičnu prijavu nadležnom tužilaštvu, fabrikovanu isključivo za potrebu razrješenja viceguvernerke u Skupštini. Predmetna krivična prijava je, uprkos brojnim zahtjevima tužiteljice da se po njoj hitno postupi upućenim na čelne adrese Osnovnog i Vrhovnog državnog tužilaštva, tek devet mjeseci kasnije odbačena kao neosnovana od strane tužilaštva, čiji je prvi čovjek - Vrhovni državni tužilac Crne Gore - suprug poslanice Vuksanović-Stanković. Poslanica Vuksanović-Stanković bila je takođe jedini poslanik opozicije koji je dao glas za razrješenje tužiteljice i upravo njen glas je obezbijedio potrebnu većinu da se odluka o razrješenju tužiteljice donese. Snaha poslanice Vuksanović-Stanković ubrzo je unaprijeđena sa pozicije u Pravnoj službi CBCG na sistematizovanu poziciju „specijalne savjetnice 230 Annex 8: Osvrt tužiteljice na sadržaj inicijative R. Žugića za njeno razrješenje od 02.07.2018. godine 151

Mobing u Crnoj Gori guvernera za teške sporove pred sudovima“, te dobila kancelariju u kabinetu smijenjene viceguvernerke. Prijetnje i nasilničko ponašanje u odnosu na tužiteljicu u CBCG: Uloga advokatice Ane Đukanović, sestre predsjednika Crne Gore i šefa DPS Istovremeno s razrješenjem tužiteljice u Skupštini Crne Gore održavano je 05.07.2018. godine nakon 12h30 i ročište disciplinskog postupka u CBCG protiv direktorice ljudskih resursa CBCG, A.Š, gde je interese mobera i CBCG štitila advokatica Ana Đukanović. Na isto ročište je tužiteljica uredno pozvana, pri punoj svijesti mobera, zaposlenih u CBCG i crnogorske javnosti, u svijetlu brojnih medijskih članaka, da se u tom momentu tužiteljica nalazila već 9 dana na bolničkom liječenju u gradskoj bolnici u Beču. Pred odlazak tužiteljice na službeno usavršavanje u Beč, direktorica ljudskih resursa CBCG, A.Š, kao „produžena ruka mobera“ u cjelokupnom periodu mobinga nad tužiteljicom, 31.05.2018 godine nenajavljeno i bez kucanja ušla u pretkabinet tužiteljice, prijetila joj uz upućivanje niz uvreda riječima „budalo, ološu, gade“, „nemaš pojma gdje si došla, vidjećeš“ u prisustvu zaposlene u CBCG, a sve zbog razloga što je tužiteljica, kao viceguvernerka, tražila pisanim obraćanjem od R. Žugića da je ne isključuje iz prisustva i obavještavanja o održavanju sastanaka kojem tradicionalno prisutvuje rukovodstvo CBCG (31.05.2018. održan je još jedan u nizu sastanaka s kojeg je tužiteljica isključena, dok je A.Š. koordinirala protokolarne aktivnosti). Nakon prijetnji i uvreda na račun tužiteljice, na zahtjev viceguvernerke pokrenut je disciplinski postupak protiv A. Š. istog dana. Prisutna svjedokinja u svojoj izjavi kojom opisuje predmetni događaj navela je sljedeće: „Danas 31. maja, u kancelariji u kojoj sjedim – pretkabinetu viceguvernerke Radović, u okviru radnog vremena – približno oko 11h15, neočekivano sam prisustvovala izuzetno neprijatnoj i uznemirujućoj situaciji, za koju nisam mislila da je moguća u prestižnoj instituciji kao što je Centralna banka. Dok smo Viceguvernerka i ja, do tada neometano radile u Pretkabinetu, prekinula nas je i bez ikakve najave ili kucanja, u kancelariju vrlo agresivno ušla direktorica ljudskih resursa Ana Ščepanović, obraćajući se viceguvernerki na vrlo grub, prijeteći i način koji usključuje minimum poštovanja. Tom prilikom, direktorica Šćepanović je uputila niz uvreda Viceguvernerki Radović koristeći se riječima kao što su „gad“, „ološ“, „budala“, „ti ništa ne znaš“, „odsustvo svijesti gdje si došla“, ne zaslužuješ da budeš ovdje“ prijeteći da „će vidjeti ukoliko je još jednom pomene.“ 152

Mobing u Crnoj Gori Viceguvernerka je zamolila da prestane sa uvredama, ali direktoricu Šćepanović to nije zaustavilo. Ističem da izjavu pišem, vrlo potrešena, uznemirena, pitajući se da li je CBCG bezbjedno mjesto za rad uposlenih, ili mjesto gdje vlada strah od pojedinih ljudi, koji se nalaze na rukovodećim mjestima.“ Uprkos video zapisima sa četiri kamere ispred kabineta tužiteljice, izjavi zaposlene od 31.05.2018. godine i svjedočenju prisutne zaposlene o vrijeđanju i nasilničkom ponašanju nad tužiteljicom, direktoričinom priznanju svega što joj 231 se stavlja na teret, direktorica A.Š. je oslobođena disciplinske odgovornosti. Na predlog advokatice Ane Đukanović pozvane da pruži pravnu pomoć tokom višenedjeljnog disciplinskog postupka disciplinska komisija CBCG koju je formirao mober donijeće odluku da se okrivljena A.Š. oslobađa odgovornosti za tešku povredu radne obaveze i nasliničko ponašanje, a krivicu snosi oštećena tužiteljica, koja je u prisustvu saradnice u svom kabinetu dostojanstveno ćutala i trpjela uvrede i prijetnje. U zapisniku sa potpisima pravne zastupnice Ane Đukanović i predsjednice disciplinske komisije CBCG,Tatjane Vujanović-Vuksanović se navodi: „Braniteljica zaposlene Ane Šćepanović, advokatica Ana Đukanović, u završnoj riječi predlaže da se shodno članu 48 Opšteg kolektivnog ugovora disciplinski postupak prema zaposlenoj Ani Šćepanović završi oslobađanjem od odgovornosti. Disciplinska komisija je pri donošenju odluke uzela u obzir i činjenicu da protiv zaposlene Ani Šćepanović ranije nije vođen disciplinski postupak, da je ista neporočnog vladanja, kao i da krivicu za nastanak predmetnog događaja snosi oštećena Irena Radović.“ U disciplinskoj komisiji CBCG koju je mober imenovao ovim povodom su: njegova pravna zastupnica u sporu za mobing i diskriminaciju pred Osnovnim sudom T.V.V, njena vjenčana kuma M.I. zaposlena u pravnoj službi CBCG i A.T. direktor službe za investicije, bezbjednost, javne nabavke, transport itd, koji je u kumovskim vezama sa moberom. Sve prethodno govori o koordiniranom mobingu nad tužiteljicom, uz organizaciju i potporu mobera. Sporni zaključak sudije Mladena Grdinića u prvostepenoj odluci: „Ne može se utvrditi postojanje bilo koje okolnosti koja u dovoljnoj mjeri može poslužiti kao objektivan dokaz da je disciplinski postupak vođen tendenciozno, pri čemu je od 231 Spisi predmeta P. br. 2422/18. Disciplinski spisi protiv Ane Šćepanović; Snimci video kamera koje pokrivaju prostor ispred kabineta tužiteljice od 31.05.2018 godine; Pisana izjava Mirjane Gazivode, od 31.05.2018 godine. 153

Mobing u Crnoj Gori odlučujućeg značaja ukazati da tužilja u ovom postupku ne može ispitivati zakonitost navedene odluke disciplinske komisije prvotuženog, već je ista imala pravo da shodno odredbi čl. 10 st.1 i čl. 12 st. 1 Zakona o upravnom sporu (“Sl.list CG” br. 54/2016 od 15.8.2016. godine), podnošenjem tužbe stvarno nadležnom sudu ispita da li je disciplinska komisija zakonito sprovela postupak, pravilno utvrdila činjenično stanje i da li donijetom odlukom komisije povrijeđeno tužiljino pravo ili njen pravni interes, što 232 je ista očigledno propustila da ispita.“ Kao pravna zastupnica CBCG u disciplinskom postupku, koji će se voditi i nakon razrješenja tužiteljice 05.07.2018. godine, kao i na višesatnom ročištu u CBCG održanom 21.07.2018. svojim pitanjima i odnosom prema tužiteljici, Ana Đukanović će dati aktivan doprinos u zlostavljanju tužiteljice. Nastaviće da štiti interese R.Žugića i u sporu za mobing i diskriminaciju pred sudom, i u procesu pred tužilaštvom povodom neosnovane krivične prijave protiv tužiteljice, posredstvom advokata M.A, poniklog iz njene advokatske kancelarije, 233 nakon neuspjelih pokušaja da se sudski spor zatvori za javnost. Odbijanje Inspekcije rada da konstatuje kršenje Zakona o zabrani zlostavljanja na radu (čl.24) Tužiteljica se i povodom iniciranja njene smjene od strane mobera efektuirane u Skupštini Crne Gore u smislu flagrantnog kršenja Zakona o zabraani zlostavljanja na radu, obraćala Upravi za inspekcijske poslove (UIP) i nadležnoj inspekciji rada. Kao i u prethodnim slučajevima kršenja odredbi Zakona o mobingu, glavna inspektorka rada Angelina Međedović i pomoćnica dirktora UIP Rada Marković, konstatovale su da se radi o “isključivoj nadležnosti suda”. I poslije mobinga mobing U slučaju koji je knjiški primjer mobinga sa “sindromom praznog stola” mobing se odvija i nakon razrješenja tužiteljice, u Osnovnom sudu u Podgorici gdje sudija Mladen Grdnić postupa neprofesionalno i pristrasno. Zbog kulminacije takvog postupanja u odnosu prema ekonomsko-finansijskom vještačenju i neutemeljenom odbijanju brojnih zahtjeva tužilačke strane u produženom trajanju, punomoćnik tužiteljice je 15. 05. 2020. godine zatražio izuzeće sudije Grdinića.234 Sudija je na 232 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br. 2422/18 od 04.08.2020, str.90. Postupajući sudija Mladen Grdinić. 233 Spisi predmeta P. br. 2422/18. Podnesci CBCG novembra 2018. godine. 234 “Zbog pristrasnosti traže izuzeće sudije. https://old.dan. co.me/?nivo=3&rubrika=Ekonomija&clanak=744340&datum=2020-05-16 154

Mobing u Crnoj Gori tom ročištu, između ostalog, negirao prava tužiteljici i punomoćniku da postavljaju pitanja vještaku, prihvatio evidentno netačan i dokumentaciono neutemeljen nalaz vještaka ekonomsko-finansijske struke, Zdravke Poleksić, nakon što je 14 mjeseci tolerisao čekanje na nalaz vještaka, koja se u više navrata oglušila o naloge suda, nije odgovarala na pitanja tužilačke strane ili davala paušalne odgovore i nalaze bez pozivanja na konkretnu dokumentaciju. Uvažavajući atmosferu u sudnici i visok stepen tolerancije sudije Grdinića na uvredljivo ponašanje i komentare advokata M.A. poniklog iz advokatske kancelarije Ane Đukanović, između ostalog: da tužiljini duševni bolovi potiču od gubitka jedinog člana porodice, od trauma tokom roditeljske teške bolesti, te da su respiratorni probemi i pogoršanje psiho-fizičkog zdravlja u CBCG bili uzrokovani time, a ne, kako je utvrdila vještak Borovinić Bojović, boravkom u radnoj prostoriji punoj buđi i vlage i emotivnim stresom, u uslovima višemjesečnog zlostavljanja; podnesak da je tužiteljica “nemoralna žena”, te provokacija na koje je punomoćnik ukazivao, koje je sudija tolerisao. Na ovakvo ponašanje advokata s “istorijom nasilja nad ženama” i pristrasnost sudije reagovala je borkinja za ženska prava, čelnica NVO Sigurna ženska kuća, Ljiljana Raičević, tražeći “da se 235 nad tužiljom ne vrši mobing u sudnici”, koja je udaljena iz sudnice. Zlostavljanje i diskriminacija tužiteljice kao „nemoralne“ žene Da je postojalo organizovano uključivanje različitih aktera u sistematsko zlostavljanje tužiteljice, potvrđuje i iskaz svjedoka Radoice Luburića, koji je dat u postupku pred Osnovnim sudom u Podgorici. Tokom davanja svjedočkog iskaza Luburić je izjavio da je u aprilu 2018. godine, u poštu koja je njemu namijenjena stigao jedan dokument koji se odnosio na tužiteljicu i koji se bavio prošlošću tužiteljice prije Centralne banke, a koji dokument je navedeni svjedok iscijepao i bacio. Taj nepotpisani i nezavedeni dokument je pismo o navodnom nemoralu tužiteljice kao žene koje je ne samo kružilo Centralnom bankom orkestrirano od strane mobera, o kojem je tužiteljica najprije saznala od viceguvrnera N.Fabrisa i izvršnog direktora Luburića u aprilu 2018. godine, nego i široko distribuirano. Na kraju, to i takvo fabrikovano, nezavedeno i nepotpisano pismo tuženi nijesu imali problem ni da dostave sudu podneskom od 18.10.2018. godine i pritom još konstatuju u podnesku da se isto dostavlja „u prilog navodima prvotužene o neprofesionalnom odnosu tužiteljice prema radnom mjestu i organu u kojem je zaposlena (CBCG), a koje ponašanje nije bilo strano tužiteljici i u organu u kojem je bila prethodno zaposlena.” Dostavljanjem takvog pisma Sudu od strane punomoćnika CBCG i mobera, u formi podneska kojim se tvrdi nemoral tužiteljice kao žene, dio je bezobzirnih 235 https://www.standard.co.me/drustvo/nastavljeno-sudenje-po-tuzbi-irene-radovic-protiv-cbcg-ljiljana- raicevic-udaljena-iz-sudnice/ 155

Mobing u Crnoj Gori i kontinuiranih napora tuženih da trajno naruše lični i profesionalni integritet tužiteljice, a navodi iz pisma su iz redova tuženih sastavni dio komentara na tekstove svih portala u Crnoj Gori o nezakonitom razrješenju i sudskim procesima tužiteljice, u kontinuitetu, počev od dana razrješenja tužiteljice, u bijednim naporima da se u izostanku argumenata kojim bi se odbranile sramne i nezakonite radnje tuženih, stigmatizuje i na svaki način javno diskredituje i ponizi tužiteljica. Sporni zaključak sudije Mladena Grdinića u prvostepenoj odluci: „Za ukazati je da tužilja činjenicu da je u okviru Centralne banke kružio dokument kojim je ona neosnovano optužena za nemoralno ponašanje nije istakla u samoj tužbi, dok iz sadržine njenog iskaza proizilazi da tuženu stranu u vezu sa ovim dokumentom dovodi jer su ga isti dostavili kao dokaz u predmetnom postupku. Samim tim, nameće se zaključak da je tužilja o sadržini navedenog dokumenta ili makar o činjenici da se isti nalazi u posjedu tužene strane saznala po dostavljanju sudu podneska punomoćnika tuženih od 18.10.2018. godine, odnosno da joj navedene činjenice nisu bile poznate ranije, konkretno u periodu dok je bila u radnom odnosu kod prvotuženog. Pored toga, tužilja u dokaznom postupku nije učinila vjerovatnim da su drugotuženi ili bilo ko od članova kolektiva prvotuženog u periodu dok je tužilja obavljala funkciju viceguvernerke Centralne banke Crne Gore distribuirali sporni dokument između zaposlenih u Centralnoj banci ili šire, što se potvrđuje i sadržinom provedenih dokaza. Sve prethodno navodi sud na zaključak da u toku trajanja radnog odnosa tužilje tuženi nisu učestvovali u širenju informacija kojima se kompromituje njen privatni život, odnosno čast i ugled tužilje, te i da su odgovorna lica prvotuženog u jednom pokušaju da se to učini adekvatno reagovali i spriječili širenje dokumenta koji je imao takav karakter. Činjenica da je punomoćnik tuženih uz podnesak od 18.10.2018. godine dostavio dokument sporne sadržine, sam po sebi ne može predstavljati čin zlostavljanja na radu, budući da tužilja u tom periodu više nije ni bila u radnom odnosu kod prvotuženog.“236 Sve prethodno nesporno i tužno svjedoči o diskriminaciji tužiteljice kao jedine žene, zaposlene u rukovodećoj i upravljačkoj strukturi, te devetomjesečnom zlostavljanju na radu, krunisanom nasilnom smjenom na osnovu nestinitih navoda bez jednog dokaza i neosnovane krivične prijave, u periodu dok je tužiteljica službeno, na osnovu ugovora potpisanog s moberom, boravila van zemlje, te nastavku mobinga i nakon razrješenja, na sudu. U skladu sa prethodnim u prvostepenoj presudi koju će na isti način, potvrditi drugostepena instanca, postupajući sudija Grdinić zaključuje da nijedan od postupaka R.Žugića i CBCG nije mogao podvesti pod mobing ili diskriminaciju. 236 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br. 2422/18 od 04.08.2020, str.90. Postupajući sudija Mladen Grdinić. 156

Mobing u Crnoj Gori Sporni zaključak sudije Mladena Grdinića u prvostepenoj odluci: „Kao pretpostavljena žrtva diskriminacije, u toku postupka ni jednim dokazom nije učinila vjerovatnim da je drugotuženi ove odluke donio vodeći se nekim ličnim svojstvom tužilje...Kod svega prethodno navedenog, analizirajući tužbeni zahtjev, te sve provedene dokaze, “sud nalazi da se nijedan od postupaka tuženih koje je sud rasvijetlio u toku ovog postupka, nasuprot navodima tužilje, nije mogao podvesti pod mobing ili diskriminaciju tužilje kao žene u odnosu na druga lica sa istim profesionalnim statusom, pa s obzirom da tužilja nije učinila vjerovatnim da su diskriminacija i mobing postojali, to je sud našao da ona u ovom postupku nije uspjela dokazati postojanje takvog zabranjenog ponašanja u spornom periodu, pa je tužbeni zahtjev u dijelu kojim je ona tražila utvrđenje postojanja diskriminacije i mobinga, odbio kao neosnovan.“237 Mladi sudija iz Kolašina, porodično blizak tadašnjoj predsjednici Vrhovnog suda Crne Gore, Vesni Medenici, kojeg je upravo Komisija na čijem se čelu Medenica nalazila proizvela u sudiju i vršila ocjenjivanje njegovog rada, “principom slučajne dodjele predmeta” u kratkom roku dobio je i treći slučaj moćnog partijskog i državnog funcionera Radoja Žugića pred Osnovnim sudom u Podgorici – tužbeni zahtjev tužiteljice za mobing i diskriminaciju protiv CBCG i R. Žugića. U svakom od tri slučaja presudio je na način da zaštiti interes prestupnika u vrhu vlasti i uporedo prema navodima ASK i medija stekao brojne privilegije, za godinu dana tokom trajanja slučaja tužiteljice višestruko uvećao imovinu, u istom periodu pod povoljnim uslovima rješio stambeno pitanje u uslovima kada je na čelu predmetne komisije istovremeno tadašnja predsjednica Vrhovnog suda, Vesna Medenica, zainteresovana za predmetni slučaj do mjere da je zbog interesa R. Žugića posegla za donošenjem pravnog stava, s ciljem poništavanja presuda koje su omogućavale povratak nezakonito razriješene viceguvernerke CBCG na radno mjesto. Sudiji Mladenu Grdiniću je “principom slučajne dodjele predmeta” dodijeljen spor tužiteljice za mobing i diskriminaciju protiv R. Žugića u aprilu 2018. godine. U međuvremenu je presudio na štetu drugog zaposlenog I.J. koji je guvernera CBCG tužio za diskriminaciju. Munjevito je napredovao da bi se u ulozi potpredsjednika podgoričkog Osnovnog suda našao u junu 2019. godine, samo par godina nakon obavljenog pripravničkog staža.238 U nastavku integralna verzija članka „Štiteći interes Žugića i Medenice do 239 unaprjeđenja i privilegija” objavljenog u nedjeljniku “Monitor“. 237 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br. 2422/18 od 04.08.2020. godine, str.63. i 64. Postupajući sudija Mladen Grdinić. 238 Nalazi istraživačkog novinarstva ekipe nedjeljnika “Monitor”: https://www.monitor.co.me/slucaj- mladena-grdinica-sudije-osnovnog-suda-u-podgorici-stiteci-interes-zugica-i-medenice-do-unaprjedjenja-i- privilegija/ 239 Vidjeti saopštenje Osnovnog suda povodom članka https://www.pravosudje.me/ospg/sadrzaj/rAbw i odgovor autora članka https://www.monitor.co.me/31199-2/ čime je zatvorena polemika. 157

Mobing u Crnoj Gori 158

Mobing u Crnoj Gori 159

Mobing u Crnoj Gori 160

Mobing u Crnoj Gori 18.5 Postupanje tužilaštva povodom krivične prijave mobera U skladu sa opredjeljenjem mobera da „eliminiše” tužiteljicu iz radnog okruženja neosnovanu krivičnu prijavu protiv nje poslodavac je podnio 24. maja 2018. godine - 82 dana nakon što je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu od mobinga poslodavcu i 24 dana nakon što je predala tužbu za zaštitu od mobinga i diskriminacije pred Osnovnim sudom u Podgorici.240 Pritom Zakon o zabrani mobinga eksplicitno navodi u čl.24 da „pokretanje postupka za zaštitu od mobinga ne može da bude osnov za stavljanje zaposlenog u nepovoljniji položaj u pogledu: ostvarivanja prava i obaveza po osnovu rada, pokretanja postupka za utvrđivanje disciplinske, materijalne i druge odgovornosti zaposlenog, te otkaza ugovora o radu.” Ovakve zakonske odredbe nijesu bile prepreka R. Žugiću da sa ciljem „eliminacije” tužiteljice s mjesta viceguvernerke CBCG svjesno i višestruko krši Zakon tokom trajanja interne procedure za zaštitu od mobinga pred imenovanim Posrednikom u CBCG, dok je nakon pokretanja tužbe za zaštitu od mobinga pred nadležnim sudom mober dodatno pokrenuo postupak za utvrđivanje krivične odgovornosti protiv tužiteljice 24.05.2018. godine, a potom 02.07.2018. godine i uputio predlog za njeno razrješenje Skupštini Crne Gore. Kako je „ozbiljan propust u obavljanju funkcije” Zakonom o CBCG propisani 241 uslov za razrješenje člana Savjeta CBCG prije isteka mandata , Poslodavac je u cilju stvaranja uslova za razrješenje Irene Radović fabrikovao krivičnu prijavu tvrdeći da je odala poslovnu tajnu Osnovnom sudu u Podgorici, prilikom 242 podnošenja tužbe za mobing i diskriminaciju protiv R. Žugića i CBCG. Za podnošenje krivične prijave tužiteljica saznaje dva mjeseca kasnije iz medija, dok 243 je hospitalizovana u gradskoj bolnici u Beču , što je dodatno ohrabrilo R. Žugića da iskoristiti tužiteljičino odsustvo iz zemlje i teško narušeno zdravstveno stanje da šestog dana bolničkog liječenja uputi predlog za razrješenje viceguvernerke CBCG Skupštini Crne Gore. Kratak uvid u predmetnu tužbu za mobing i diskriminaciju, sa propratnom dokumentacijom, bio je dovoljan i pravnom laiku da utvrdi da među 240 Postupak za zaštitu od mobinga pokrenut je kod Poslodavca 07.03.2018. godine, a tužba za zaštitu od mobinga i diskriminacije protiv CBCG i Radoja Žugića pred Osnovnim sudom u Podgorici podnijeta je 30.04.2018. godine. 241 Zakon o Centralnoj banci Crne Gore („Sl. list CG”, br. 40/2010, 46/2010 - ispr., 6/2013 - odluka US i 70/2017) čl 53, st.2. 242 Krivična prijava Centralne banke br. 0102-4224-2/18 od 24.05.2018. godine protiv dr Irene Radović, viceguvernerke Centralne banke Crne Gore dostupna u cjelosti na https://twitter.com/irenaradovicmne/, status od 09.04.2019. godine. 243 Dostavljena elektronska korespondencija guverneru, članovima Savjeta CBCG i nadležnim službama od 27. i 28. juna 2018. godine sa propratnom medicinskom dokumentacijom. 161

Mobing u Crnoj Gori dokumentacijom nije postojao nijedan dokument označen oznakom tajnosti, kao i da je navodni dokument, na koji se podnosilac krivične prijave pozvao, bio „nacrt plana rada” budućeg sektora u CBCG (koji tokom mandata tužiteljice, nije ni zaživio, te kao takav ni danas ne postoji u CBCG) poslat tužiteljičinim e-mailom na adrese brojnih članova kolegijuma. Međutim, takva prijava CBCG, podnešena isključivo za potrebe eliminacije Irene Radović iz radnog okruženja, mjesecima je držana u ladici tužilaštva, da bi predmetnu krivičnu prijavu pravni zastupnici mobera raubovali kao osnov za zahtjev da se sudski postupak za 244 mobing i diskriminaciju protiv R.Žugića zatvori za javnost. Obrazloženje pravnih zastupnika R.Žugića glasilo je da bi „uključenje javnosti u sudski proces narušilo životni standard građana, ekonomski sistem države u cjelini i bankarski sistem”.245 Tokom osam mjeseci od saznanja za spornu krivičnu prijavu tužiteljica je upućivala brojne urgencije rukovoditeljici Osnovnog državnog tužilaštva, Ljiljani Klikovac, i Vrhovnom državnom tužiocu, Ivici Stankoviću, uz apele da tužilaštvo postupi po krivičnoj prijavi i istovremeno upoznavanje međunarodnih adresa zainteresovanih za njen slučaj i kvalitet vladavine prava u Crnoj Gori. Uprkos urgencijama za postupanje po fabrikovanoj krivičnoj prijavi, te pojačanom interesovanju medija i međunarodne javnosti, crnogorsko tužilaštvo je tek u februaru 2019. godine pravosnažno odbacilo krivičnu prijavu CBCG 246 protiv Irene Radović kao neosnovanu. Konačnu odluku donijelo je Više državno tužilaštvo, premda je nakon odbacivanja krivične prijave CBCG od strane Osnovnog državnog tužilaštva (ODT), advokat CBCG M.A. (ponikao iz advokatske kancelarije Ane Đukanović) insistirao na preispitivanju odluke. Više državno tužilaštvo je pravosnažno odbacilo krivičnu prijavu kao neosnovanu, a nadležni tužilac M.Š. učinio nespornim i da Krivični zakonik Crne Gore ne poznaje krivično djelo odavanja poslovne tajne sudu, čak i da je bilo tačno da tužiteljica sudu predala dokument s oznakom tajnosti, što nije bio slučaj. Tužilaštvo je prilikom odbacivanja krivične prijave uskratilo tužiteljici pravo na uvid u spise predmeta uz obrazloženje da Irena Radović nije nikada imala status „osumnjičenog“ ili „okrivljenog“ u predmetu, pa se stoga njenom „zahtjevu ne može udovoljiti“.247 244 https://old.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Ekonomija&datum=2019-01-21&clanak=680196; https://www. vijesti.me/vijesti/ekonomija/20441/mediji-ne-mogu-na-sudenje-po-tuzbi-radovic-cuje-li-se-prica-drzava- je-u-opasnosti 245 Podnesak Tatjane Vujanović Vuksanovič i Miroslava Adžića Osnovnom sudu iz novembra 2017, predmet P.br 2422 /18. 246 Odluke Osnovnog i Višeg državnog tužilaštva dostupne u predmetu Kt 913/18, kao i na https://twitter.com/ irenaradovicmne/, status od 31.03.2019. godine. 247 Ibid. 162

Mobing u Crnoj Gori 18.6 Postupanje crnogorskih sudova povodom tužbe Irene Radović za poništaj odluke Skupštine Crne Gore o nezakonitom razrješenju viceguvernerke CBCG Iako od dana pokretanja postupka za zaštitu od mobinga (07.03.2018. godine), nije postojala zakonska mogućnost za izmjenu radno-pravnog statusa tužiteljice kod njenog formalnog poslodavca – CBCG shodno Zakonu o zabrani mobinga (čl. 24 st.1) – inicijativu za razrješenje viceguvernerke CBCG, Irene Radović, 248 mober Radoje Žugić je uputio Skupštini Crne Gore 02.07.2018. godine, tri i po mjeseca nakon što je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu od mobinga Poslodavcu i dva mjeseca nakon što je tužiteljica podnijela tužbu za zaštitu od mobinga i diskriminacije protiv CBCG i Radoja Žugića pred Osnovnim sudom u Podgorici.249 Tužiteljica je 02.07.2018. godine obraćanjima elektronskom poštom i posredstvom arhive na adrese rukovodstva i 81 poslanika i poslanice Skupštine Crne Gore blagovremeno upoznala i upozorila donosioce odluke da je od dana pokretanja postupka zaštite od mobinga pred poslodavcem i nadležnim sudom, zakonom zabranjena svaka izmjena radno-pravnog statusa tužiteljice kod njenog poslodavca – CBCG. Zakon o zabrani mobinga shodno čl. 24 st.1 eksplicitno zabranjuje davanje otkaza i preduzimanje bilo kakvih mjera i aktivnosti poslodavca prema zaposlenom, koje ga dovode u nepovoljniji položaj, sve dok traje postupak zaštite od mobinga. Glasovima četrdeset poslanika tadašnje vladajuće koalicije i poslanice opozicije, Draginje Vuksanović-Stanković, žrtva mobinga razriješena je 05.07.2018. godine s mjesta viceguvernerke CBCG, po hitnom postupku i bez dokaza za teške, i kako će kasnije utvrditi sud, neistinite, paušalne i nedokazive navode mobera. Tužiteljica Irena Radović podnijela je tužbu Upravnom sudu Crne Gore 26.07.2018. godine, po otpuštanju sa bolničkog liječenja, neposredno po povratku u zemlju. Zatražila je poništaj Odluke br. 00-74/18-19/1 26. saziva Skupštine Crne Gore, o razrješenju viceguvernerke CBCG od 05.07.2018. godine. Premda u Odluci Skupštine ne postoji naveden osnov za njeno razrješenje, niti pravni lijek, u tužbi navodi: „sudeći po izjavama u medijima i u toku skupštinske 248 U momentu podnošenja inicijative za razrješenje Irene Radović, mober je, kao i svi članovi Savjeta CBCG, bio uredno upoznat da žrtva mobinga u tom momentu šest dana bila na bolničkom liječenju zbog teškog astmatičnog napada na pulmologiji gradske bolnice Otto Wagner u Beču, u koju je prebačena 27.07.2018. godine sa MMF instituta na kojem je službeno boravila ispred CBCG. 249 Postupak za zaštitu od mobinga pokrenut je kod Poslodavca 07.03.2018. godine, a tužba za zaštitu od mobinga i diskriminacije protiv CBCG i Radoja Žugića pred Osnovnim sudom u Podgorici podnijeta je 30.04.2018. godine. 163

Mobing u Crnoj Gori rasprave, koji su crnogorskom društvu opštepoznati, moguće je zaključiti da je Odluka br. 00-74/18-19/1 26. saziva Skupštine Crne Gore, o razrješenju viceguvernerke CBCG, od 05.07.2018 godine, donijeta zato što je tužiteljica navodno ,,učinila ozbiljan propust u obavljanju funkcije”. Ukazuje da se „u toku postupka razrješenja, niko nije bavio obrazloženjem ili utvrđenjem da li je i na koji način učinila bilo kakav, a kamoli ,,ozbiljan propust” u obavljanju funkcije, iako zakonska norma koja je predstavljala osnov za Prijedlog za razrješenje upućen Skupštini Crne Gore, predviđa obavezu Savjeta CBCG da sprovede aktivnosti na utvrđenju ispunjenosti uslova za razrješenje, i da o ispunjenosti tih uslova obavijesti Skupštinu i predloži razrješenje. Imajući u vidu zakonske odredbe, Odluka Savjeta CBCG o ispunjenosti uslova morala je biti podložna provjeri kroz žalbeni postupak, pa tek ukoliko takva odluka postane konačna i pravosnažna, Savjet CBCG je mogao nastaviti sa daljom procedurom predlaganja razrješenja viceguvernerke i članice Savjeta, i takav prijedlog uputiti Skupštini.” U konkretnom slučaju sve navedene zakonske radnje su propuštene. Dakle, „Savjet Centralne banke nije utvrdio ispunjenost uslova za razrješenje prije isteka mandata iz čl. 53 Zakona o CBCG, niti je o ispunjenosti tih uslova donio bilo kakvu odluku, već je bez jednog dokaza i odgovarajuće procedure guverner Žugić uputio Skupštini Crne Gore prijedlog za razrješenje tužiteljice. Na ovaj način tužiteljici - koja je u momentu upućivanja predloga Skupštini bila van Crne Gore poslovno, shodno potpisanom ugovoru s guvernerom, i u tom momentu već 6 dana hospitalizovana, s čim je Savjet CBCG bio sve vrijeme informisan - nije pružena prilika da se izjasni o suštini spora. Ujedno, Savjet CBCG nije donio odluku kojom su navodni propusti utvrđeni, niti je tužiteljica na takvu odluku mogla koristi ustavno pravo žalbe.” U konkretnom, tužiteljica je protivno zakonu u cjelosti onemogućena da učestvuje u postupku. U tužbi je istaknuto i „da je prije pokretanja postupka za njeno razrješenje tužiteljica pokrenula spor pred Osnovnim sudom u Podgorici, radi zaštite od mobinga. Shodno Zakonu o zabrani zlostavljanja na radu, od dana pokretanja postupka zaštite od mobinga (koji je tužiteljica podnijela prije podnošenja tužbe nadležnom sudu podnošenjem zahtjeva za pokretanje postupka za zaštitu od mobinga kod Poslodavca dana 07.03.2018. godine), nije postojala zakonska mogućnost za izmjenu radno- pravnog statusa tužiteljice kod njenog formalnog poslodavca – CBCG. Shodno čl. 24 st.1 Zakona o zabrani zlostavljanja na radu zabranjeno je preduzimanje bilo kakvih mjera i aktivnosti poslodavca prema zaposlenom koji je pokrenuo postupak zaštite od mobinga ili licu koje treba svjedočiti u tom postupku. Pokretanje postupka za zaštitu od mobinga ne može da bude osnov za: stavljanje zaposlenog u nepovoljniji položaj u pogledu ostvarivanja prava i obaveza po osnovu rada; otkaz ugovora o radu, odnosno prestanka radnog ili drugog ugovornog odnosa po osnovu rada i proglašavanja zaposlenog viškom zaposlenih, u skladu sa propisima o radu. Iz prethodnog je očigledno da je „postupak razrješenja pokrenut kao sredstvo odmazde prema tužiteljici, koja je ranije pokrenula postupak zaštite od mobinga. Za 164

Mobing u Crnoj Gori takvu tvrdnju dovoljna su dva argumenta. Jedan je vrijeme podnošenja prijedloga za razrješenje, koje je nesporno uslijedilo nakon pokretanja postupka za zaštitu od mobinga, a drugi je nedostatak bilo kakve konkretizacije, bilo kojeg tačnog podatka o „ozbiljnom propustu u obavljanju funkcije” viceguvernerke i članice Savjeta CBCG.” U dokumentaciji koja je bila na raspolaganju Savjetu CBCG prilikom odlučivanja o upućivanju predloga za razrješenje (Savjet CBCG nikad nije utvrđivao ispunjenost uslova za razrješenje), ne postoji nijedan tačan podatak kojim bi vršenje funkcije viceguvernerke i članice Savjeta CBCG bilo okarakterisano kao nesavjesno ili nestručno. Naprotiv, ta dokumentacija ukazuje da je tužiteljica svoju funkciju obavljala blagovremeno i stručno, te da u njenom postupanju nije postojalo bilo kakvih propusta, a kamoli ,,ozbiljnih” koje propisuje Zakon. Kao prilog tužbi dostavljen je dopis br. 010-5448-1/2018 od 02.07.2018. godine koji je tužiteljica uputila svim članovima Savjeta CBCG prije donošenja Odluke o predlogu za razrješenje tužiteljice sa mjesta viceguvernerke i članice Savjeta CBCG koji ujedno sadrži i molbu da se tužiteljici dozvoli da učestvuje u postupku, te upozorenje da bi formalno pokretanje razrješenja tužiteljice predstavljalo direktno kršenje odredbi Zakona o zabrani zlostavljanja na radu sadržanih u članu 24. koje, dok je u toku postupak zaštite od mobinga, zabranjuju izmjenu statusa tužiteljice kod njenog formalnog poslodavca – CBCG. Odluka 1: Upravni sud se 11.09.2018. godine oglašava nenadležnim za 250 postupanje u ovoj pravnoj stvari. U Rješenju Upravog suda se navodi da je spise predmeta potrebno dostaviti Osnovnom sudu u Podgorici, kao stvarno nadležnom. Odluka 2: Odlučujući o žalbi tužiteljice Vrhovni sud Crne Gore 25.10.2018. godine utvrđuje isključivu nadležnost Osnovnog suda u sporu za poništaj Odluke Skupštine o razrješenju viceguvernerke CBCG kao nezakonite251, nakon čega Upravni sud Osnovnom prosljeđuje predmetnu tužbu na odlučivanje. U odluci Vrhovnog suda Vijeće konstatuje razliku između statusa guvernera odnosno viceguvernera, kao lica u stalnom radnom odnosu u CBCG, u odnosu na četiri člana Savjeta, koja nisu zaposleni u CBCG, te konstatuje da se na razrješenja lica koja nisu u radnom odnosu kod CBCG odnose odredbe Zakona o CBCG, dok se na prava zaposlenih u CBCG (guvernera i viceguvernere) primjenjuju opšti propisi o radu, te je stoga Osnovni sud nadležan da sudi u sporu iz radnog odnosa. Ovo iz razloga „što je viceguverner po položaju član Savjeta (izborom za viceguvernera postaje član Savjeta) i on ne može biti razriješen članstva u Savjetu, već mu to svojstvo prestaje prestankom funkcije viceguvernera.” U međuvremenu Osnovno i Više državno tužilaštvo 13.02.2019. godine 250 Rješenje Upravnog suda U.br. 4999/18 od 11.09.2018. godine. Predsjedavajući Vijeća: Muzafer Hadžajlić, članice: Snežana Vukćević i Svetlana Budisavljević. 251 Rješenje Vrhovnog suda Ur.br. 8/18 od 25.10.2018. godine. Predsjedavajuća Vijeća: Hasnija Simonović, članice: Vesna Vučković i Stanka Vučinić. 165

Mobing u Crnoj Gori pravosnažno odbacuju kao neosnovanu krivičnu prijavu Poslodavca protiv tužiteljice – zbog navodnog odavanja poslovne tajne Osnovnom sudu prilikom podnošenja tužbe za zaštitu od mobinga i diskriminacije protiv CBCG i guvernera Žugića. Odluka 3: Osnovni sud u Podgorici, po sudiji Mileni Brajović, 22.02.2019. godine presuđuje da je Irena Radović nezakonito razriješena i poništava 252 Odluku Skupštine. Prijedlog guvernera Žugića za razrješenje Radovićeve upućen Skupštini Crne Gore, okarakterisan je od strane Suda kao „pravno neodrživ”, „zasnovan na paušalnim i nepotkrijepljenim navodima bez ijednog pravno relevantnog dokaza”, te „kao takav nije mogao biti osnov za razrješenje”. sud pojedinačno pobija svaki od predloženih osnova za razrješenje, zbog paušalnosti i nedostatka dokaza, te konstatuje nespornim da je i krivična prijava pokrenuta protiv tužiteljice odbačena kao neosnovana. Nezakonit predlog za razrješenje tužiteljice, fingiranje osnova za podnošenje krivične prijave protiv tužiteljice, kršenje Zakona o radu i Zakona o zabrani zlostavljanja na radu, te javno izgovorene neistine od strane guvernera Žugića na skupštinskom plenumu i pred cjelokupnom crnogorskom javnošću, nesporno su potvrdili da je guverner CBCG Radoje Žugić, uz višestruka kršenja zakona, grubo obmanuo crnogorsku javnost i poslanike Skupštine Crne Gore, te zloupotrijebio položaj guvernera CBCG. Uprkos prednje navedenom nije uslijedila nikakva odgovornost, ni ostavka R. Žugića, niti - u svakoj demokratskoj državi, cjelishodno i očekivano - iniciranje predloga za njegovo razrješenje (shodno Zakonu o CBCG u isključivoj nadležnosti šefa vladajuće DPS i predsjednika Crne Gore, Mila Đukanovića). S druge strane, Odluka sudije Osnovnog suda Milene Brajović, kojom je kao nezakonita poništena Odluke Skupštine Crne Gore o razriješenju viceguvernerke CBCG, stvorila je uslove da se Irena Radović, po pravosnažnosti iste, vrati na radno mjesto viceguvernerke CBCG. Opseg kontroverzi, nezakonitosti i zloupotreba CBCG vezanih za razrješenje viceguvernerke, te medijska i međunarodna pažnja, otežali su ponovne zloupotrebe Skupštine Crne Gore da bi se popunilo mjesto viceguvernerke CBCG. To je, u krajnjem, dovelo do situacije u kojoj je - za razliku od ostalih nezakonito smijenjenih javnih funckionera u 253 Savjetu Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) i Savjetu RTCG , čija su mjesta odmah popunjena - jedino u slučaju viceguvernerke CBCG bio moguć 254 povratak na radno mjesto. 252 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P.br. 6031/18 od 22.02.2019. godine. Sudija: Milena Brajović. 253 Vanja Ćalović i Irena Radović razriješene su na zasijedanju Skupštine 05.07.2018. godine s mjesta članica Savjeta ASK i viceguvernerke CBCG respektivno neistinitim i paušalnim navodima bez dokaza, dok su Nikola Vukčević i Goran Đurović prethodno smijenjeni s pozicija članova Savjeta RTCG neistinitim navodima o postojanju konflikta interesa, što je u sudskom postupku odbačeno. 254 https://www.vijesti.me/vijesti/ekonomija/375929/irena-radovic-pisala-poslanicima-ne-dajte-da-vas- zugic-opet-zloupotrijebi/komentari?slug=irena-radovic-pisala-poslanicima-ne-dajte-da-vas-zugic-opet- 166

Mobing u Crnoj Gori Odluka 4: Na presudu sudije Osnovnog suda Milene Brajović iz februara 2019. godine, kojom je poništena odluka Skupštine o razrješenju Irene Radović kao nezakonita, uložena je žalba Višem sudu. Uvažavajući zakonski rok od 60 dana255 za odluku Višeg suda, predsjednik suda Boris Savić medijima je u više 256 navrata i u pismenoj formi saopštio da je presuda donesena 07.05.2019. godine. Ovom presudom Višeg suda u Podgorici potvrđena je presuda Osnovnog suda 257 i odluka Skupštine o razrješenju pravosnažno utvrđena kao nezakonita. Uvažavajući ishod koji je omogućio tužiteljici povratak na radno mjesto viceguvernerke CBCG, pod političkim pritiskom uz aktivan angažman „vojnika partije” tadašnje predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore (V. Medenice) i pravnih zastupnika R. Žugića, Viši sud u Podgorici upućuje presudu na preispitivanje građanskom odjeljenju Višeg suda, uz dvomjesečno izbjegavanje da formalno 258 ekspeduje presudu u korist Radovićeve. Načelni pravni stav predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore, Vesne Medenice: U međuvremenu za potrebe R. Žugića i vladajuće DPS, predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore pribjegava kršenju Ustava i derogiranju postojeće odluke Vrhovnog suda Crne Gore u slučaju nezakonitog razrješenja Radovićeve, kojom je ekplicitno navedeno da se radi o radnom sporu i isključivoj nadležnosti Osnovnog suda.259 „Načelni pravni stav” s potpisom predsjednice Vrhovnog suda V. Medenice da „Odluke Skupštine o izboru, imenovanju ili razrješenju javnog funkcionera ne mogu biti preispitivane u upravnom sporu niti u parničnom postupku” donešen je 27.06.2019. godine. Njime su direktno prekršene odredbe Ustava Crne Gore kojima je definisana ravnoteža i uzajamna kontrola tri grane vlasti i zagarantovano pravo na pravni lijek. Suprotstavljen je prethodnoj Odluci Vrhovnog suda Crne Gore iz oktobra 2018. godine, kojom je odlučeno da je slučaj razrješenja 260 viceguvernerke CBCG radni spor u isključivoj nadležnosti Osnovnog suda. zloupotrijebi 255 Zakon o parničnom postupku Crne Gore, član 434 par 4. 256 https://old.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Ekonomija&clanak=701985&datum=2013-03- 29&najdatum=2019-06-25; https://mina.news/crnagora/presudu-u-predmetu-po-tuzbi-radovic-jos-nijesu- dostavili-strankama/; https://www.vijesti.me/vijesti/ekonomija/391446/zasto-kasni-presuda-u-vezi- radovic-reci-ce-za-60-dana 257 https://www.vijesti.me/vijesti/ekonomija/visi-sud-dva-puta-donosio-presudu-u-slucaju-irene-radovic 258 Odluka Višeg suda u Podgorici Gž.br.1691a/19 od 07.05.2019. godine u vijeću sastavljenom od predsjednika vijeća, sudije Milorada Marotića i sudija Milice Čukić i Vesne Jovetić, članica vijeća. 259 Rješenje Vrhovnog suda Ur.br. 8/18 od 25.10.2018. godine. Predsjedavajuća Vijeća: Hasnija Simonović, članice: Vesna Vučković i Stanka Vučinić. 260 https://www.vijesti.me/vijesti/drustvo/394166/dok-su-vijecali-o-smjeni-znali-da-se-sprema-stav Medenica je ovakvim “pravnim stavom” obesmislila prethodnu odluku i rad svojih kolega, sudija Vrhovnog suda, Hasnije Simonović, Stanke Vučinić i Vesne Vučković od 25.10.2018. godine kojom su u postupku Irene Radović protiv Skupštine Crne Gore potvrdili nadležnost redovnih sudova u sporovima protiv Skupštine Crne Gore. Prethodno su i sudije Vrhovnog suda, Radoje Orović, Dragica Milačić, Nataša 167

Mobing u Crnoj Gori Kako nije poznat primjer demokratske države na svijetu gdje sudovi nemaju pravo da preispituju zakonitost odluka Parlamenta, ovakav pravni stav osudile su brojne međunarodne instance među kojima Savjet Evrope i Evropska komisija, koja je u Izvještaju o Crnoj Gori za 2019. godinu konstatovala da „pravna situacija koju je izazvao načelni pravni stav Vrhovnog suda zabrinjava, jer uskraćuje pravnu zaštitu protiv odluka Skupštine i ugrožava pravo na djelotvoran pravni lijek.” U smislu pristrasnosti i vršenja političkog uticaja na sudstvo u sporovima mobinga i nezakonitog razrješenja viceguvernerke CBCG važno je ukazati da je tokom donošenja „načelnog pravnog stava“ i odlučivanja crnogorskog sudstva u slučajevima gdje su CBCG i guverner Radoje Žugić stranke u sporu predsjednica Vrhovnog suda, Vesna Medenica, sa predsjednicima sudova zasijedala na mjesečnoj osnovi bez naknade u prostorijama CBCG. Istovremeno su o spornom „pravnom stavu“ 27.06.2019. godine na Opštoj sjednici Vrhovnog suda odlučivale sudije čija su djeca ili supružnici u momentu odlučivanja u radnom odnosu u CBCG dok su djeca drugih sudija bila zaposlena kod brata guvernera CBCG. Ovakav konflikt interesa bio je prisutan kod 6 sudija Vrhovnog suda Crne Gore od tadašnjih ukupno 19261. Niko od sudija, koji su bili u navedenom konfliktu interesa, nije se izuzeo iz odlučivanja o „pravnom stavu“ kojim je Ireni 262 Radović onemogućen povratak na radno mjesto viceguvernerke CBCG. Iako je sudija Osnovnog suda Milena Brajović, i nakon spornog „pravnog stava“ Medenice, ponovo odlučila u korist tužiteljice i poništila odluku Skupštine o njenom razrješenju kao nezakonitu, na višim instancama su ovakvim stavom pravosnažno stavljene van snage višestruke sudske odluke u korist nezakonito smijenjene viceguvernerke CBCG. Odluka 5: U sklopu „djelovanja” Odjeljenja sudske prakse Višeg suda u 263 Podgorici, predsjednik Odjeljenja Miodrag Pešić vraća presudu Višeg suda u korist bivše viceguvernerke CBCG donijetu 7. maja 2019. godine vijeću na ponovno odlučivanje, po osnovu „načelnog pravnog stava” Medenice. Sudije Višeg suda Milorad Marotić, Vesna Jovetić i Milica Čukić 9. jula 2019. godine mijenjaju sopstvenu presudu od 5. maja iste godine, protivno Zakonu o parničnom postupku264 i donose dijametralno suprotnu odluku, suprotstavljenu Ustavu Crne Gore, sudskoj praksi i prethodnoj Odluci Vrhovnog suda u slučaju Božović, Ranka Vuković i Vesna Begović u aprilu 2017. godine u postupku koji je vodila Slavica Striković protiv Skupštine Crne Gore potvrdili nadležnost redovnih sudova u sporovima protiv Skupštine Crne Gore. 261 Svetlana Vujanović, Dušanka Radović, Radojka Nikolić, Nataša Božović, Hasnija Simonović i Branimir Femić. 262 https://www.vijesti.me/vijesti/drustvo/394166/dok-su-vijecali-o-smjeni-znali-da-se-sprema-stav https:// www.vijesti.me/vijesti/politika/medenica-osamarila-sudstvo-da-bi-odbranila-politicke-smjene 263 https://fpn.udg.edu.me/predavaci/biografija/133-miodrag-pe%C5%A1i%C4%87 264 https://www.vijesti.me/vijesti/ekonomija/visi-sud-dva-puta-donosio-presudu-u-slucaju-irene-radovic 168

Mobing u Crnoj Gori 265 Radović iz 2018. godine. Viši sud ovom prilikom ukida presudu Osnovnog 266 suda i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje. Advokati tužiteljice, Goran Rodić i Siniša Gazivoda, su u obraćanju javnosti ovim povodom ukazali da su primili rješenje Višeg suda i da ono što je na prvi pogled uočljivo iz rješenja je da je donijeto na sjednici vijeća Višeg suda održanoj 9. jula. „Suprotno tome, Viši sud je u više navrata obavještavao javnost da je odluka donijeta 7. maja, odnosno više od dva mjeseca ranije. Zakon o parničnom postupku ne poznaje mogućnost da drugostepeni sud, odlučujući po istoj žalbi na jednu presudu, donosi dvije odluke. Sa druge strane, Sudski poslovnik predviđa mogućnost da nakon donijete odluke odjeljenje sudske prakse može vratiti predmet vijeću na ponovno odlučivanje, ali samo ako se odstupilo od jedinstvene primjene propisa. Budući da je očigledno dva puta donošena odluka u ovom predmetu od strane Višeg suda, onda proizilazi da je prvom odlukom potvrđena presuda kojom se poništava odluka Skupštine o razrješenju Irene Radović. Međutim, u tom slučaju nije bilo pravnog osnova da je odjeljenje sudske prakse vrati na ponovno odlučivanje, jer je takva odluka bila u skladu sa ranije ustanovljenom sudskom praksom da se pred sudom može preispitivati zakonitost odluka Skupštine. Očigledno je vijeće ponovo odlučivalo po žalbi nakon donošenja spornog načelnog pravnog stava Vrhovnog suda od 27. juna i zbog toga nam 267 nije dostavilo odluku donijetu 7. maja.” Advokati Rodić i Gazivoda takođe su istakli da se „u predmetu Irene Radović Vrhovni sud već ranije jasno izjasnio da je za odlučivanje u ovom sporu nadležan Osnovni sud, pa u tom slučaju Viši sud nije mogao upućivati Osnovni sud da provjerava ono što je već Vrhovni sud presudio, niti je to bio ovlašćen da ispituje Viši sud. Uz to, Viši sud se u rješenju nekoliko puta poziva na Zakon o radu iz čega proizilazi da i on smatra da je u pitanju radni spor, pa ne vidimo razlog zašto o ovom radnom sporu, kao i o svim ostalim takvim sporovima, ne bi odlučivao i donio meritornu odluku Osnovni sud”. Kako su dodatno ukazali, Viši sud se u rješenju poziva na odredbe Ustava koje regulišu da odnos vlasti počiva na ravnoteži i međusobnoj kontroli, da je vlast ograničena zakonom, kao i da svaki konačni pojedinačni akt uživa sudsku zaštitu i da bi drugačije postupanje predstavljalo kršenje prava na pravni lijek i prava na pristup sudu, a koja prava su garantovana Ustavom i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Zbog toga, su istakli „da nema smetnji da Osnovni sud u Podgorici u ponovnom postupku opet poništi kao nezakonitu odluku o razrješenju Irene Radović sa dužnosti viceguvernerke”. Odluka 6: Nakon ukidanja prethodne prvostepene presude i vraćanja na ponovno razmatranje Osnovnom sudu uz obazloženje iz pravnog stava Vesne 265 Rješenje Vrhovnog suda Ur.br. 8/18 od 25.10.2018. godine. Predsjedavajuća Vijeća: Hasnija Simonović, članice: Vesna Vučković i Stanka Vučinić. 266 Odluka Višeg suda u Podgorici Gž.br.1691b/19 od 09.07.2019. godine u vijeću sastavljenom od predsjednika vijeća, sudije Milorada Marotića i sudija Milice Čukić i Vesne Jovetić, članica vijeća. 267 https://mina.news/mina-business/nema-smetnji-da-osnovni-sud-ponovo-ponisti-odluku/; https://www. vijesti.me/vijesti/ekonomija/visi-sud-dva-puta-donosio-presudu-u-slucaju-irene-radovic 169

Mobing u Crnoj Gori Medenice da sudovi nemaju nadležnost da preispituju odluke Parlamenta, sudija Osnovnog suda u Podgorici Milena Brajović, 27.09.2019. godine, u ponovljenom postupku donosi presudu kojom poništava kao nezakonitu odluku Skupštine o razrješenju Radovićeve sa mjesta viceguvernerke CBCG.268 Odluka 7: Pozivom na neobavezujući pravni stav predsjednice Vrhovnog suda, Viši sud preinačava dvostruku presudu Osnovnog suda u Podgorici, po sudiji Mileni Brajović, kojom je presuđeno u korist tužiteljice i poništena kao nezakonita Odluka Skupštine Crne Gore o razrješenju viceguvernerke CBCG. Viši sud se, ovog puta, oglašava nenadležnim uz odbacivanje tužbenog zahtjeva tužiteljice, dok je Irena Radović obavezana da plati troškove sudskog postupka jer je zatražila sudsku zaštitu u pokušaju da ostvari svoje Ustavom zagarantovano 269 pravo na pravni lijek. Odluka 8: Iako je Vrhovni sud već ranije odlučivao u predmetu povodom tužbe za poništaj Odluke Skupštine o razrješenju viceguvernerke CBCG i 25.10.2018. godine utvrdio da se radi o „sporu iz radnih odnosa i isključivoj nadležnosti Osnovnog suda”, Vrhovni sud Crne Gore u istom predmetu dvije godine kasnije postupa dijametralno suprotno, reviziju tužiteljice 01.12.2020. godine odbija kao neosnovanu, insistirajući da shodno „načelnom pravnom stavu” redovni 270 sudovi ne mogu da preispituju zakonitost odluka Skupštine Crne Gore. U Vrhovnom sudu Crne Gore, na čijem je čelu tada Vesna Medenica, revizija Irene Radović inicijalno biva dodijeljena na odlučivanje Vijeću u čijem se sastavu nalaze sudije Radojka Nikolić, Dušanka Radović i Nataša Božović. Sin sudije Vrhovnog suda Radojke Nikolić, M.N, je pritom zaposlen u CBCG, u kontroli banaka. Druga sudija Vrhovnog suda, Dušanka Radović, je sestra od tetke guvernera CBCG, R. Žugića, čiju je kći i zeta M.S. i R.S. guverner imenovao na direktorska mjesta u CBCG. Suprug treće članice vijeća Vrhovnog suda, sudije Nataše Božović, Srđa Božović, i danas sjedi u Savjetodavnom odboru guvernera CBCG. Prethodno je punih osam godina bio član Savjeta CBCG, i učestvovao je u nezakonitim aktivnostima razrješenja viceguvernerke Irene Radović. Tek nakon što je crnogorski nedjeljnik „Monitor” pisao na temu konflikta interesa sudija Radojke Nikolić, Dušanke Radović i Nataše Božović, predmetne sudije će se izuzeti iz daljeg postupanja u slučaju viceguvernerke CBCG, nakon višemjesečnog 271 postupanja po reviziji Irene Radović Revizija biva dodijeljena na postupanje Vijeću Vrhovnog suda na čijem se čelu 268 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P.br. 3314/19 od 27.09.2019. godine. Sudija: Milena Brajović. 269 Odluka Višeg suda u Podgorici Gž.br. 5829/19 od 29.11.2019. godine u vijeću sastavljenom od predsjednika vijeća, sudije Milorada Marotića i sudija Milice Čukić i Vesne Jovetić, članica vijeća. 270 Odluka Vrhovnog suda Rev.br. 310/20 od 01.12.2020. godine u vijeću sastavljenom od sudija Branimira Femića, kao predsjednika vijeća, Natalije FIlipović, Ranke Vuković, Snežane Aleksić i Dragice Milačić, članica vijeća. 271 https://www.monitor.co.me/slucaj-mladena-grdinica-sudije-osnovnog-suda-u-podgorici-stiteci-interes- zugica-i-medenice-do-unaprjedjenja-i-privilegija/ 170

Mobing u Crnoj Gori nalazi Branimir Femić, čija je kćerka J.F.V. zaposlena u kompaniji „Stadion”, u 272 vlasništvu brata R. Žugića , u kojoj prema nedemantovanim navodima političkih partija i medija guverner CBCG sakriva višemilionsku imovinu.273 Branimir Femić, koji slovi kao sudija blizak Vesni Medenici, je u postupanju crnogorskih nadležnih organa iz aprila 2022. označen kao sudija pod nezakonitim uticajem za predmete zbog kojih je uhapšena pređašnja predsjednica Vrhovnog suda V. 274 Medenica. Branimir Femić je takođe označen kao sudija čije je postupanje 275 neadekvatnim ocijenio ESLJP u slučaju „Špadijer protiv Crne Gore“. Odluka 9: Ustavna žalba pravnih zastupnika tužiteljice, U-III 313/21 zaprimljena je 12.03.2021. godine. Odluka Ustavnog suda Crne Gore je na čekanju već preko 16 mjeseci. Činjenica da se odluka o ustavnoj žalbi čeka već više od 16 mjeseci ukazuje na nedostatak djelotvorne zaštite ljudskih prava u Crnoj Gori. Na ovu problematiku više godina ukazuju kako međunarodne organizacije, tako i NVO sektor. Tako je npr. Akcija za ljudska prava (HRA), još 2019 godine, povodom Međunarodnog dana ljudskih prava saopštila da su zabrinjavajući nedostaci djelotvorne zaštite ljudskih prava u Crnoj Gori. “U ovoj godini posebno skrećemo pažnju da se u ključnim slučajevima pokazalo da Crna Gora nema djelotvorne pravne ljekove za zaštitu ljudskih prava i da još uvijek nije spremna da ih obezbijedi. Tome je doprinio i Ustavni sud odlukom da sam sebi ukine rok od 18 mjeseci za postupanje u predmetima, i tako građanima ugrozi pravo na efikasnu zaštitu ljudskih prava na nivou države. Skoro dvije godine se odugovlači sudska zaštita prava NVO aktivista i bivše vice-guvernerke od nezakonitog razriješenja sa javnih funkcija, da bi, pošto su osnovni sudovi prihvatili nadležnost, a Upravni sud i Ustavni sud je odbili, Vrhovni sud bez suvislog obrazloženja načelnim stavom zaprijetio osnovnim 276 sudovima da od te nadležnosti odustanu”, navode iz HRA. 272 https://old.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Ekonomija&clanak=771119&datum=2020-12-09 273 https://youtu.be/qzcQ0pcSFSY Detaljne navode o ogromnoj imovini koju skriva u firmi brata Stadion doo, R.Žugić nikada nije demantovao: https://www.vijesti.me/vijesti/politika/376852/saranovic-zugic- posredstvom-firme-svog-brata-skriva-visemilionsku-imovinu 274 https://www.rtnk.me/me/dru%C5%A1tvo/37331/raspisana-lokalna-potraga-za-milo%C5%A0em- medenicom/ Sudije Branimir Femić, Natalija Filipović i Ranka Vuković https://javniservis.me/2022/04/22/ medenice-primile-mito-u-slucajevima-cijevna-komerc-i-fab-live/, https://www.vijesti.me/vijesti/crna- hronika/600627/medenica-cascena-sa-tri-stana-zbog-uticaja-na-odluke https://www.aktuelno.me/crna- gora/presuda-u-korist-omorike-moze-dovesti-u-sumnju-nezakonit-uticaj-vesne-medenice-na-sudije/ 275 https://www.pobjeda.me/clanak/hra-prepispitati-sistemske-propuste-svih-drzavnih-organa-u-slucaju- spadijer 276 https://www.vijesti.me/vijesti/drustvo/413021/zabrinjavajuci-nedostaci-djelotvorne-zastite-ljudskih- prava-u-crnoj-gori 171

Mobing u Crnoj Gori Postupanje crnogorskog pravosuđa: tužba za poništaj odluke Skupštine Crne Gore o razrješenju dr Irene Radović, viceguvernerke CBCG 30.04.2018 Tužba za mobing i diskriminaciju protiv guvernera Žugića pred Osnovnim sudom u Podgorici Sudija Mladen Grdinić Tokom službenog boravka van zemlje shodno potpisanom ugovoru o stručnom usavršavanju s guvernerom CBCG, Irena Radović u odsustvu i bez mogućnosti da učestvuje u postupku biva razriješena u Skupštini Crne Gore na predlog guvernera i predsjedavajućeg Savjeta CBCG, R. Žugića („paušalnim navodima bez ijednog dokaza” i neosnovanom krivičnom prijavom za navodno „odavanje poslovne tajne sudu” u sudskom procesu za mobing i diskriminaciju protiv R. Žugića, kako će utvrditi sud i tužilaštvo). Shodno Zakonu o zabrani mobinga, od dana pokretanja postupka zaštite od mobinga (koji je tužiteljica 05.07.2018 podnijela prije podnošenja tužbe nadležnom sudu, podnošenjem zahtjeva za pokretanje postupka za zaštitu od mobinga kod Poslodavca dana 07.03.2018. godine), nije postojala zakonska mogućnost za izmjenu radno-pravnog statusa tužiteljice kod njenog formalnog poslodavca – CBCG. Članom 24 st.1 predmetnog Zakona zabranjeno je preduzimanje bilo kakvih mjera i aktivnosti poslodavca prema zaposlenom koji je pokrenuo postupak zaštite od mobinga: ,,Pokretanje postupka za zaštitu od mobinga ne može da bude osnov za: stavljanje zaposlenog u nepovoljniji položaj u pogledu ostvarivanja prava i obaveza po osnovu rada; otkaz ugovora o radu, odnosno prestanka radnog ili drugog ugovornog odnosa po osnovu rada i proglašavanja zaposlenog viškom zaposlenih, u skladu sa propisima o radu.” 26.07.2018 Tužba za poništaj nezakonitog razrješenja protiv Skupštine Upravnom sudu Crne Gore Upravni sud Oglašava se nenadležnim, upućuje na nadležnost Osnovnog suda. 11.09.2018 Odluka 1: Predsjedavajući Vijeća: Muzafer Hadžajlić Članovi: Snežana Vukćević, Svetlana Budisavljević 25.10.2018 Vrhovni sud Potvrđuje nadležnost Osnovnog suda Odluka 2: Predsjedavajuća Vijeća: Hasnija Simonović Članovi: Stanka Vučinić, Vesna Vučković Odluka Skupštine o razrješenju viceguvernerke CBCG poništena kao nezakonita. 22.02.2019 Osnovni sud Razriješena je suprotno Zakonu o radu, na bazi „paušalnih i pravno neodrživih Odluka 3: navoda bez dokaza” i „krivične prijave odbačene kao neosnovane od ODT i VDT”. Sudija Milena Brajović Potvrđuje odluku Osnovnog suda kojom je odluka Skupštine o razrješenju 07.05.2019 Viši sud poništena kao nezakonita, predsjednik suda Boris Savić saopštava javnosti da je Odluka 4: odluka donijeta 07.05.2019, odbija da ekspeduje presudu. Predsjedavajući Vijeća: Milorad Marotić Članovi: Vesna Jovetić i Milica Čukić 27.06.2019 Načelni pravni stav koji potpisuje predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica: „Sudovi ne mogu preispitivati odluke Skupštine o izboru, imenovanju ili razrješenju javnih funkcionera” Pozivom na pravni stav Medenice, vijeće Višeg suda dva puta presuđuje u istom 09.07.2019 Viši sud slučaju, mijenja sopstvenu odluku od 07.05.2019 i vraća predmet na ponovno Odluka 5: presuđenje prvostepenom sudu. Predsjedavajući Vijeća: Milorad Marotić Članovi: Vesna Jovetić i Milica Čukić Osnovni sud Uprkos pravnom stavu, u ponovljenom postupku potvrđuje nadležnost Osnovnog 27.09.2019 Odluka 6: suda i odluku Skupštine o razrješenju Radovićeve poništava kao nezakonitu. Sudija Milena Brajović Viši sud Pozivom na pravni stav Medenice, Viši sud se oglašava nenadležnim, tužba 23.12.2019 Odluka 7: tužiteljice se odbacuje. Predsjedavajući Vijeća: Milorad Marotić Članovi: Vesna Jovetić i Milica Čukić Revizija tužiteljice se odbija kao neosnovana, shodno pravnom stavu Medenice da 01.12.2020 Vrhovni sud sudovi ne mogu da preispituju zakonitost odluka Skupštine. Odluka 8: Predsjedavajući Vijeća: Branimir Femić Članice vijeća: Natalija Filipović, Ranka Vuković, Snežana Aleksić, Dragica Milačić Ustavni sud Ustavna žalba U-III 313/21 zaprimljena 12.03.2021. godine. Odluka 9: Sudija izvjestilac: Budimir Šćepanović 172

Mobing u Crnoj Gori 18.7 Postupanje sudova povodom tužbenog zahtjeva Irene Radović protiv CBCG i Radoja Žugića za mobing i diskriminaciju (2018 -2021) Tužiteljica je tužbu za zaštitu od mobinga i diskriminacije nadležnom sudu podnijela 30.04.2018. godine. Osnovni sud u Podgorici, kao prvostepeni, je 04.08.2020. godine izrekao 277 presudu na štetu tužiteljice. Postupajući sudija Mladen Grdinić odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je traženo da se utvrdi da su tuženi CBCG i Radoje Žugić “vršili mobing i diskrimnatorsko ponašanje nad tužiteljicom kao ženom i zaposlenom kod tuženog I reda (CBCG) u periodu od 27.10.2017. godine pa do 05.07.2018. godine, kao dana razrješenja, i to na način što je tužiteljici uskraćeno pravo na rad, drastično joj redukovana, a potom i ukinuta sva ovlašćenja; onemogućen rad u za zdravlje adekvatnom radnom prostoru, širene neistine o privatnom životu i moralu tužiteljice kao žene, vršen neravnomjeran preraspored radnih zadataka, ovlašćenja i zaposlenih u odnosu na lica s istim profesionalnim statusom, uz niža primanja u odnosu na drugo lice muškog pola s istim profesionalnim statusom i akademskim referencama; donošene odluke iz domena tužiteljicine nadležnosti i odgovornosti, a bez njenog informisanja, neopravdano onemogućavana tužiteljica da izvršava radne zadatke uz namjerno i neopravdano uskraćivanje i zadržavanje informacija koje su u vezi sa radom; izopštavanje i izolaciju tužiteljice kao člana rukovodstva tuženog I reda kroz neupoznavanje s odlukama i aktivnostima tuženih; neopravdano nepozivanje na zajedničke sastanke, isključivanje i neinformisanje o sastancima u zemlji i inostranstvu s rukovodstvima komercijalnih i drugih centralnih banaka; neopravdano isključivanje tužiteljice iz radnih tijela tuženog I reda; namjerno izazivanje konflikta i stresa; smanjenja broja zaposlenih u ingerenciji tužiteljice do ostavljanja bez sektora i zaposlenih; stavljanje u dodatno nepovoljniji položaj nakon podnošenja zahtjeva za zaštitu od zlostavljanja na radu u smislu oduzimanja sektora, radnih zadataka, zaposlenih i izbacivanje iz radnih tijela prvotužene, te umanjivanjem primanja po tom osnovu; tolerisanje nasilničkog ponašanja prema tužiteljici i nesankcionisanje istog; podnošenje neosnovane krivične prijave od strane poslodavca protiv tužiteljice u cilju njenog razrješenja, te iniciranja razrješenja, odnosno prekida radnog odnosa tokom postupka za zaštitu od diskriminacije i mobinga; neobezbjeđivanjem radne okoline u kojoj bi tužiteljica poslove obavljala u atmosferi poštovanja, saradnje, otvorenosti, bezbjednosti i jednakosti, te se kao neosnovan odbija tužbeni zahtjev kojim je traženo da se obaveže prvotuženi da po osnovu naknade nematerijalne štete, u vidu pretrpljenih i budućih duševnih bolova zbog povrede dostojanstva, ugleda, ličnog i profesionalnog integriteta, usljed mobinga i diskriminatorskog ponašanja, 277 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br. 2422/18 od 04.08.2020. Postupajući sudija Mladen Grdinić. 173

Mobing u Crnoj Gori isplati tužiteljici iznos od 10.000,00 €, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja pa do konačne isplate.“ Tužiteljica je obavezana da na ime troškova postupka isplati tuženima iznos od 4.283,75 €, u roku od 8 dana od dana pravosnažnosti presude. Presuda sudije Mladena Grdinića obiluje netačnim i nepreciznim navodima, te brojnim spornim nelogičnostima od kojih je dio elaboriran na prethodnim stranama prilikom prezentacije slučaja po fazama mobinga. Navodi i zaključci sudije Grdinića su u suprotnosti sa sadržajem zapisnika, činjenicama i materijalnim dokazima priloženim sudu. Kako u dijelu obrazloženja i navoda svjedoka, tako i zaključaka suda očigledno je da su iz zapisnika iz konteksta izvlačeni, ciljano selektovani, pa i modifikovani navodi svjedoka na neprimjeren i netačan način u cilju zamagljivanja stvarne slike, te stvaranja uslova da se opravda sporna presuda. Posebno je sporno što u pobijanoj presudi o tužbenom zahtjevu za mobing i diskriminaciju sudija prvostepenog suda Mladen Grdinić zaključke dominantno temelji na odredbama Zakona o Centralnoj banci i Statuta, oglušujući se o relevantne zakone koji tretiraju mobing i diskriminaciju. Sud u parničnom sporu koji tretira zlostavljanje na radu nije uopšte cijenio nezakonita postupanja tuženih u smislu nepobitnih kršenja Zakona o zabrani zlostavljanja na radu (kao ni Pravilnika o pravilima ponašanja poslodavca u zaštiti od zlostavljanja na radu kao podzakonskog akta): 1) kršenja Zakonom o zabrani zlostavljanja na radu (čl 7) propisane obaveze CBCG da zaposlenog upozna sa pravima, obavezama i odgovornostima u vezi sa mobingom, uključujući sa postojanjem imenovanog posrednika „prije stupanja na rad u pisanoj formi“, pri čemu je nespornim učinjeno uvidom u lični dosije tužiteljice u spisima predmeta, da Zakon nije ispoštovan ni 16.10.2016, kada je tužiteljica zasnovala radni odnos kod tuženih, ni kada je imenovana za viceguvernerku za kontrolu bankarskog sistema i 09.03.2017 potpisala ugovor o radu. 2) višestruko nezakonito postupanje poslodavca u dijelu kojim Zakon definiše zaštitu učesnika u postupku zaštite od mobinga (kod poslodavca u procesu internog posredovanja, pred Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova i pred nadležnim sudom): 2.1) Uprkos jasnoj zakonskoj formulaciji:“Pokretanje postupka za zaštitu od mobinga, kao i svjedočenje u tom postupku ne može da bude osnov za: stavljanje zaposlenog u nepovoljniji položaj u pogledu ostvarivanja prava i obaveza po osnovu rada…” mober R. Žugić (5 dana nakon što je njemu kao Poslodavcu podnešen zahtjev za zaštitu od zlostavljanja na radu i pokretanje posredovanja od 278 07.03.2018. godine), dana 12.03.2018 godine donosi Odluku kojom 278 Spisi predmeta P.br. 2242/18: Odluka o prestanku važenja Odluke o prenosu pojedinih poslova na viceguvernerku br. 0102-2649-1/2018, od 12.03.2018. godine. 174

Mobing u Crnoj Gori 279 tužiteljici oduzima sve nadležnosti, kao i Odluku kojom se tužiteljica “izbacuje” iz radnog tijela CBCG i po tom osnovu umanjuju joj se primanja. Nespornim je učinjeno, materijalnim dokazima i svjedočenjem direktora kontrole banaka D. B, da je u uslovima odbijanja tužiteljice kao viceguvernerke za kontrolu banaka 2017. godine da po nalogu R. Žugića postupa nezakonito i smijeni direktora Addiko banke bez pravnog osnova, te odnosa mobera prema tužiteljici koji je u svjedočenju tadašnjeg direktora kontrole banaka D.B. u svjedočkom iskazu okarakterisan “ličnom netrpeljivošću” R. Žugića prema tužiteljici - tužiteljica je krajem 2017. godine, voljom R. Žugića, lišena nadležnosti kontrole banaka za koje je imenovana u Skupštini Crne Gore. Nesporno je i da su u kratkom periodu, od 25.12.2017 do 12.03.2018, tužiteljici šest puta oduzimana, mijenjana i sužavana ovlašćenja do potpunog oduzimanja sektora, zaposlenih, izbacivanja iz Investicionog komiteta prvotužene, redukovanja primanja po tom osnovu, te potpunog isključivanja iz procesa rada i to: 1- Oduzimanjem nadležnosti kontrole banaka kroz izmjene Pravilnika o sistematizaciji od 25.12.2017; 2- Odlukom R.Žugića o prenosu pojedinih poslova na viceguvernerku od 27.12.2017 (odluka o zaduživanju de facto nepostojecim sektorom za kontrolu pružanja finansijskih usluga koji je mjesecima planiran kao malo odjeljenje u sektoru kontrole banaka sa svega 5 izvršilaca i za koji je tužiteljica tražila mjesecima od jula 2017. godine zapošljavanje saradnika u više navrata formalno, bezuspješno); 3- Odluka R.Žugića od 17.01.2018 (kojom tužiteljici oduzima funkciju zamjenice predsjednika Investicionog komiteta bez upozorenja, upoznavanja ili prethodnog propusta); 4- Odluka R.Žugića o izmjeni Odluke o prenosu pojedinih poslova na viceguvernerku od 01.02.2018, (kojom se dalje sužavaju nadležnosti kroz oduzimanje kreditnog registra; u uslovima kad tužiteljici poslodavac odbija da obezbijedi dovoljan broj zaposlenih za funkcionisanje kreditnog registra); 5- Odluka R.Žugića o prestanku važenja Odluke o prenosu pojedinih poslova na viceguvernerku od 12.03.2018 (odluka o oduzimanju svih nadležnosti i zaposlenih bez pravno valjanog osnova); 6- Odluka R.Žugića o izmjeni odluke o formiranju Investicionog komiteta od 12.03.2018 (čime je tužiteljica isključena iz rada Investicionog komiteta s jedinim obrazloženjem da je to “cjelishodno”?!!! i finalno izolovana iz procesa rada dok su u ovom tijelu nastavili da budu i primaju naknadu guverner i dva druga 279 Spisi predmeta P.br. 2242/18: Odluka o izmjeni odluke o formiranju Investicionog komiteta br.0102-789- 3/2018 od 12.03.2018. godine. 175

Mobing u Crnoj Gori viceguvernera). Izbacivanje tužiteljice iz radnog tijela Investicioni komitet, čime su joj dodatno redukovana primanja, s obrazloženjem “cjelishodnosti” (nelogičan i neodrživ osnov koji indikuje autoritarne i patološke tendencije mobera) u predmetnoj odluci R.Žugića svjedoči dodatno o njegovom manipulativnom i zlostavljačkom odnosu. Guverner i drugi viceguverneri nastavili su da budu dio ovog radnog tijela, dok je tužiteljica izbačena, umanjena su joj primanja i kroz ove dvije odluke je izolovana iz radnih procesa prvotužene. Svih ovih šest čestih mijenjanja i sužavanja nadležnosti u kratkom rasponu od nekoliko nedjelja, a potom ostavljanje tužiteljice bez sektora, nadležnosti i zaposlenih, koje je rezultiralo u „sindromu praznog stola“ i potpunoj višemjesečnoj izolaciji od kolektiva o čemu je svjedočila zaposlena CBCG M.G, knjiški su primjer i definicija mobinga. S ciljem da se tužiteljica navede da da otkaz i ukloni s radnog mjesta. Što je u krajnjem i učinjeno, iako to Zakon o zabrani zlostavljanja na radu eksplicitno zabranjuje. Kada su u pitanju posljednje dvije odluke (5 i 6) R. Žugića od 12.03.2018. godine, nesporno je flagrantno kršenje člana 24 Zakona o zabrani zlostavljanja na radu imajući u vidu da je R. Žugić predmetne odluke donio 5 dana nakon što je tužiteljica podnijela formalan zahtjev za zaštitu od mobinga Poslodavcu (07.03.2018. posredstvom Arhive, a potom i slanjem zavedenog dopisa o pokretanju procedure za zaštitu od mobinga i procesa posredovanja sa prilozima, dok je drugotuženom tužiteljica 08.03.2018 i elektronskim putem proslijedila skeniran zaveden Zahtjev za zaštitu od mobinga u smislu člana 15 Zakona o zabrani zlostavljanja na radu sa svih 19 propratnih priloga kako se vidi iz priloga uz tužbu). Iako Zakon o zabrani zlostavljanja na radu u članu 24 propisuje „Pokretanje postupka za zaštitu od mobinga, kao i svjedočenje u tom postupku ne može da bude osnov za: stavljanje zaposlenog u nepovoljniji položaj u pogledu ostvarivanja prava i obaveza po osnovu rada; ovim odlukama koje potpisuje mober tužiteljica je ostavljena bez radnih zadataka, nadležnosti i zaposlenih, te izbačena iz radnog tijela Investicioni komitet, čime su joj dodatno redukovana primanja, te je nesporno dovedena u nepovoljniji položaj 5 dana nakon formalnog zahtjeva za zaštitu od mobinga poslodavcu. Eksplicitno zabranjeno Zakonom, što je sud bio dužan da utvrdi u skladu s tužbenim zahtjevom. A nije. 2.2) U parnici za mobing Sud je takođe bio dužan da utvrdi, a nije, da su tuženi ponovo prekršili Zakon o zabrani zlostavljanja na radu član 24 dok je u toku bio proces zaštite od mobinga pred nadležnim sudom na način što su tuženi podnijeli državnom tužilaštvu 24.05.2018 bez znanja tužilje krivičnu prijavu za navodno odavanje poslovne tajne sudu u sporu tužiteljice za zaštitu od mobinga i diskriminacije protiv CBCG i R. Žugića, dok Zakon o zabrani zlostavljanja na radu jasno propisuje da “Pokretanje postupka za zaštitu od mobinga, kao i svjedočenje u tom postupku ne može da bude osnov za: pokretanje 176

Mobing u Crnoj Gori postupka za utvrđivanje disciplinske, materijalne i druge odgovornosti zaposlenog; Kasnije su Osnovno i Više državno tužilaštvo protiv tužiteljice podnešenu krivičnu prijavu, pravosnažno odbacili kao neosnovanu. 2.3) Sud je takođe bio dužan da konstatuje, a nije, da su tuženi ponovo prekršili Zakon o zabrani zlostavljanja na radu član 24 dok je u toku bio proces zaštite od mobinga pred nadležnim sudom na način što su tuženi podnijeli 02.07.2018. godine inicijativu za razrješenje tužiteljice Skupštini Crne Gore, iako su svi članovi Savjeta CBCG uključujući mobera, formalnim dopisom tužiteljice od 02.07.2018. godine raspoloživim u spisima predmeta, blagovremeno upozoreni da bi pokretanje inicijative o razrješenju tužiteljice predstavljalo kršenje Zakona o zabrani zlostavljanja na radu član 24 koji eksplicitno propisuje da „Pokretanje postupka za zaštitu od mobinga, kao i svjedočenje u tom postupku ne može da bude osnov za: otkaz ugovora o radu, odnosno prestanak radnog ili drugog ugovornog odnosa po osnovu rada.“ Imajući u vidu navedeno, jasno je da postupajući sudija Grdinić nije primijenio relevantne materijalnopravne odredbe koje je trebalo da primijeni i da je prvostepena presuda pravno neodrživa. Gledano iz ugla odluke ESLJP u slučaju Špadijer protiv Crne Gore sporan je sljedeći nalaz sudije Grdinića: “Čak, i kad bi se prihvatila tvrdnja da je drugotuženi bio obavezan da i u periodu nakon 12.03.2018. godine na tužilju delegira neku od rukovodećih nadležnosti, sud nalazi da u konkretnom slučaju nije ispunjen jedan od neophodnih uslova da bi se takav propust drugotuženog mogao okarakterisati kao mobing, a to je da je takvo postupanje drugotuženog vršeno u kontinuitetu i u dužem vremenskom periodu, što se po mišljenju suda ne može reći za konkretnu pravnu situaciju. U prethodnom dijelu obrazloženja sud je ukazao na stav iskazan u sudskoj praksi i kod velikog broja teoretičara o vremenskom periodu koji je potreban da protekne da bi se moglo govoriti o mobingu, ali ovdje je korisno ukazati na presudu Vrhovnog suda Crne Gore Rev. br. 853/14 od 22.10.2014. godine, gdje se navodi da iako je tužilja u tom predmetu tvrdila da je bila žrtva zlostavljanja na radu dvije godine, u toku postupka je utvrđeno da je na poslu bila samo mjesec i petnaest dana, dok je preostali period bila na bolovanju, te je sud iznio zaključak da se ne može raditi o periodu koji je neophodan da bi bio ispunjen uslov trajnosti radnji u dužem periodu da bi moglo biti govora o mobingu. U konkretnom slučaju se radi o identičnom periodu o kojem je bilo govora u prethodno citiranoj presudi Vrhovnog suda. Naime, drugotuženi u periodu od 12.03.2018. godine do momenta razrješenja tužilje dana 05.07.2018. godine na tužilju nije delegirao ni jedno od rukovodećih nadležnosti, međutim među strankama nije bilo sporno da je tužilja na bolovanju bila u periodu od 27.04.2018. godine do 24.05.2018. godine, da bi rješenjem Centralne banke Crne Gore br. 13-3711-2/2018 od 09.05.2018. godine tužilja bila upućena na službeni put 177

Mobing u Crnoj Gori u Beč u periodu od 03.06. do 21.07.2018. godine, shodno čemu je zaključila i Ugovor o stručnom usavršavanju sa prvotuženim br. 13-4012-1/2018 od 04.05.2018. godine. Dakle, zbog bolovanja tužilje i zatim njenog učešća na stručnom usavršavanju u Beču, nije bilo logično i objektivno za očekivati da je na tužilju uopšte bilo moguće u periodu nakon 27.04.2018. godine prenijeti neko novo zaduženje, dok period od 12.03. do 27.04.2018. godine (jedan mjesec i 15 dana) ne može ni predstavljati period koji je neophodan da bi bio ispunjen uslov trajnosti radnji u dužem periodu da bi u 280 konkretnoj situaciji moglo biti govora o mobingu.” Neprihvatljivo je fragmentiranje perioda mobinga na koji to čini sudija (na period od 12.03.2018. godine kad su tužiteljici oduzeta sva ovlašćenja, sektor i zaposleni do odlaska tužiteljice na bolovanje), čime se pokušava „maskirati“ nesporna činjenica da je tužiteljica bila izložena učestalim i intenzivnim zlostavljačkim i diskriminatorskim radnjama mobera u periodu od 27.10.2017. godine sve do njenog razrješenja 05.07.2018. godine. Nesporno je i da je u periodu od 12.03.2018. godine sve do razrješenja tužiteljce 05.07.2018. godine mobing bio dodatno efektuiran kroz „sindrom praznog stola“ i potpunu izolaciju od kolektiva. U vezi sa elementom učestalosti zlostavljanja na radu, potrebnim da bi se pokrenula primjena odredbi Zakona o zabrani zlostavljanja na radu, ESLJP ukazuje na svega četiri pravosnažne domaće presude, raspoložive u momentu razmatranja predstavke i naglašava da presude nijesu uključivale zahtjev da se zlostavljanje mora ponoviti najmanje jednom sedmično, u trajanju od najmanje 281 šest mjeseci, kako bi bio utvrđen mobing. Sve i da je ispravan pristup sudije Grdinića da sagledava mobing samo u periodu kad su tužiteljici oduzeta sva ovlašćenja, radni zadaci i zaposleni 12.03.2018. godine do 27.04.2018 (dana odlaska tužiteljice na bolovanje s dijagnozom koja je, shodno međunarodnoj sudskoj praksi posljedica mobinga!) i u praksi crnogorskog pravosuđa postoji pravosnažna presudu kojom je utvrđeno postojanje mobinga, utvrđenog u slučaju V.Ć. protiv Saveza Sindikata, gdje je mobing utvrđen za period od 07.09.2012. do 30.10.2012. godine, dakle za period značajno kraći od šest mjeseci, suprotno tumačenju da „mobing konstituišu radnje psihičkog zlostavljanja na radu koje se vrše najmanje jednom sedmično, u periodu od najmanje šest mjeseci. Stav ESLJP u slučaju Špadijer protiv Crne Gore je da je zbog nepreciznosti spornih zakonskih odredbi sud u njihovom tumačenju koristio široka diskreciona ovlašćenja, te da princip „šest mjeseci – najmanje jednom sedmično” postavlja isuviše visoko postavljenu ljestvicu koju žrtva mobinga treba da preskoči u dokazivanju postojanja istog. Prema ESLJP: Pravilo „šest mjeseci – najmanje 280 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br. 2422/18 od 04.08.2020, str.83. Postupajući sudija Mladen Grdinić. 281 Špadijer protiv Crne Gore, presuda od 9. novembra 2021, predstavka br. 31549/18, st. 61, 62 i 92. 178

Mobing u Crnoj Gori jednom sedmično“ je previše zahtjevno i promašuje suštinu pojma mobinga. Preciznije, postojanje mobinga treba, prije svega, da zavisi od posljedica spornih radnji (zlostavljanja), kao i intenziteta zlostavljanja, a ne od ispunjenja uslova u pogledu nekog egzaktnog vremenskog intervala u kojem isto postoji. Evropski 282 sud za ljudska prava (ESLJP) je u slučaju Špadijer protiv Crne Gore potvrdio da države ne treba da nameću prestroge definicije zlostavljanja na radu i da ne treba da zahtijevaju dostavljanje dokaza o minimalnom broju ili učestalosti 283 incidenata. Po mišljenju Suda „pritužbe o zlostavljanju na radu treba detaljno ispitati od slučaja do slučaja, u svjetlu posebnih okolnosti svakog slučaja i uzimajući u obzir cjelokupni kontekst. Drugim riječima, mogu postojati okolnosti u kojima su takvi incidenti rjeđi od jednom sedmično u periodu od šest mjeseci i još uvijek predstavljaju maltretiranje, ili okolnosti u kojima su takvi incidenti češći, a ipak 284 ne predstavljaju zlostavljanje na radu.” Iz elaboracije slučaja po fazama na prethodim stranicama studije je evidentno da sud nije uzimao u obzir brojne incidente, te da je takođe bez utemeljenja odbijao da provede značajan broj dokaza, krucijalnih za dokazivanje mobinga. Uključujući dokumente koji su pratili tužiteljičin formalni zahtjev za zaštitu od mobinga poslodavcu od 07.03.2018. godine, te dokumente koji su ukazivali na nezakonitosti u postupanju mobera. Ovim u slučaju tužiteljice važi ista primjedba na postupanje domaćih sudova prisutna u odluci ESLJP u slučaju D. Špadijer, gdje međunarodni sud ističe da su domaći sudovi razmotrili samo neke od incidenata, dok brojne incidente uopšte nijesu uzeli u obzir. Po ocjeni Evropskog suda, crnogorski sudovi nisu pokušali utvrditi koliko su se često ti drugi incidenti ponavljali i u kojem razdoblju, niti ih ispitali pojedinačno i uzeli u obzir zajedno s ostalim incidentima. Takođe su propustili uzeti u obzir kontekst i navodnu pozadinu incidenata, posebno podnositeljičinu prijavu svojih kolega zbog njihovog spornog ponašanja u novogodišnjoj noći. ESLJP ne može previdjeti tvrdnju podnositeljice zahtjeva da su djela mobinga kojima je bila izložena bila reakcija na njeno prijavljivanje navodnih nezakonitih aktivnosti nekih svojih kolega i da su imali za cilj da je „kažnjavaju”. U postupanju domaćih sudova u slučaju viceguvernerke CBCG nesporan je i propust prepoznat u slučaju D. Špadijer, gdje se Evropski sud osvrnuo na propust domaćih sudova da ocijene sve incidente o kojima je riječ i u obzir uzmu potencijalni zviždački kontekst, odnosno kontekst „uzbunjivanja”. Za tužiteljicu je najsporniji nalaz suda da se nijedan od postupaka R.Žugića i CBCG nije mogao podvesti pod diskriminaciju jer „kao pretpostavljena žrtva diskriminacije, u toku postupka nijednim dokazom nije učinila vjerovatnim da je 282 Jelić I., Smith H. Vodič kroz relevantnu jurisprudenciju Evropskog suda za ljudska prava, 2022 AIRE Centre 283 Špadijer protiv Crne Gore, presuda od 9. novembra 2021, predstavka br. 31549/18, str. 95. 284 Špadijer protiv Crne Gore, presuda od 9. novembra 2021, predstavka br. 31549/18, str. 95. 179

Mobing u Crnoj Gori drugotuženi ove odluke donio vodeći se nekim ličnim svojstvom tužilje...“ kao i „u slučaju da se tužilja zaista osjećala diskriminisanom kao žena, u skladu sa tim bi već na početku postupka precizirala tužbeni zahtjev, te bi na tu okolnost od kakvog je značaja na status tužilje u Centralnoj banci bila činjenica što je tužilja žena, bilo moguće saslušati drugotuženog i ostale saslušane svjedoke. Uostalom, ovakav zaključak suda je u skladu i sa brojnim primjerima sudske prakse, gdje se ukazuje da je za postojanje diskriminacije neophodno da je nejednako postupanje prema žrtvi uzrokovano postojanjem nekih njenih ličnih svojstava“ čime je postupajući sudija Grdinić stavio „povez na oči“ na brojne i nesporne diskriminatorne radnje mobera, uključujući i to što je tužiteljica kao viceguvernerka i jedina žena u rukovodećem timu CBCG 2017. godine imala preko 52% niža primanja u odnosu na muškog kolegu sa istim akademskim kvalifikacijama, na istoj poziciji, te isključivo na osnovu pojedinačnih odluka mobera. Sve prethodno protivno načelu jednake zarade muškaraca i žena za jednaki rad ili za rad jednake vrijednosti, koje je za Crnu Goru obavezujuće u smislu obavezujućih međunarodnih konvencija. Viši sud u Podgorici, kao drugostepeni je 23.09.2021. godine donio presudu kojom su odbijene žalbe tužiteljice i njenog punomoćnika kao 285 neosnovane i presuda Osnovnog suda u Podgorici potvrđena. Iz sadržine drugostepene odluke proizilazi samo jedno – naznačeno u reviziji podnijetoj od strane punomoćnika tužiteljice: “da je postupajuća sudija izvjestilac, Mirjana Popović, počela rad na predmetu u trenutku kada je tužiteljica, nakon proteka roka od 10 mjeseci podnijela kontrolni odnosno zahtjev za ubrzanje postupka, imajući u vidu zakonsko načelo hitnosti, te da je očigledno od predsjednika suda Borisa Savića sudija Popović dobila maksimalno dozvoljeno vrijeme od 60 dana (najduži zakonski rok za odlučivanje po podnijetom kontrolnom zahtjevu po kom predsjednik, iako je predmet sa oznakom hitnosti, nije “žurio” sa odlukom) i posljedica svega izloženog je presuda koja vrijeđa i laika i pravnika koji nije ni pročitao jedan list spisa predmeta.” 22.11.2021. godine podnijeta je revizija punomoćnika tužiteljice pred 286 Vrhovnim sudom Crne Gore. 285 Presuda Višeg suda u Podgorici Gž. br. 5030/220 od 23.09.2021. Vijeće sastavljeno od Mirjane Popović kao predsjednice vijeća, Sonje Drašković i Ranka Vukića kao članova vijeća. 286 Rev. br. 17/22 podnijeta 22.11.2021. Predsjedavajući vijeća Zoran Šćepanović. 180

Mobing u Crnoj Gori 19. SPORNA PITANJA U DOKAZIVANJU MOBINGA I DISKRIMINACIJE NA RADNOM MJESTU PRED CRNOGORSKIM SUDOVIMA Motivacija za pisanje ove publikacije je želja i potreba da se, kroz lično iskustvo, pruži skroman doprinos i podrška žrtvama mobinga i diskriminacije u borbi za zaštitu i ostvarivanje njihovih ljudskih prava, kako u konačnom glas nijedne žrtve ne bi bio utišan, već osnažen i ohrabren. Cilj publikacije je da se na osnovu procjene stanja u vezi sa implementacijom prevenstveno Zakona o zabrani zlostavljanja na radu i detektuju eventualne poteškoće u primjeni i da se ukaže na moguće pravce djelovanja organa vlasti u cilju obezbjeđivanja svakom zaposlenom prava na dostojanstven rad. Implementacija postojećeg pravnog okvira u praksi ukazuje na brojne probleme, nedosljednosti i nedovoljno razumijevanje standarda prava na dostojanstven rad zajemčenih Ustavom i međunarodnim konvencijama. U nastavku ću kratko ukazati na neka od spornih pitanja. Iako je Zakon o zabrani zlostavljanja na radu donešen, u junu 2012. godine, u cilju sistemskog zaokruživanja svih aspekata u vezi sa zlostavljanjem na radu, u praksi redovnog crnogorskog pravosuđa godinama nije postojao niti jedan predmet u kojem je sud ustanovio postojanje zlostavljanja na radu, odnosno mobinga. Prvi pravosnažno utvrđen slučaj mobinga, dosuđen je u junu 2017. godine, kada je preinačena dvostruka prvostepena presuda na štetu podnosioca tužbenog zahtjeva. Drugim riječima, Zakon o zabrani zlostavljanja na radu je godinama predstavljao mrtvo slovo na papiru, pošto i pored značajnog broja sudskih postupaka u kojima su podnosioci tužbi tražili da sud utvrdi postojanje zlostavljanja na radu, tokom prvih pet godina nijedan od podnosilaca tužbenih zahtjeva nije uspio da dokaže 287 mobing. Ova činjenica ukazuje na nesavršenosti, kako zakonskog teksta, tako i razumijevanja pojma mobinga od strane redovnog pravosuđa. Tokom razrade studije identifikovane su pojedine sporne situacije i dileme koje bi morale biti prevaziđene u cilju efikasnije zaštite žrtava zlostavljanja na radu, u cilju pospješivanja izgleda da ostvare zakonsku zaštitu pred svim nadležnim institucijama shodno Zakonu o zabrani zlostavljanja na radu i dokažu postojanje mobinga i diskriminacije na radnom mjestu pred crnogorskim sudovima. Danas, nakon decenije implementacije Zakona o zabrani zlostavljanja na radu, svega je sedam pravosnažnih sudskih presuda kojima je utvrđen mobing, a naša sudska praksa „oskudna i neuređena“, kako je to nedavno konstatovao 287 Vukčević I. (2015), Zaštita od diskriminacije u praksi Ustavnog suda Crne Gore: Uporedna analiza sa praksom Evropskog suda za ljudska prava i Suda pravde Evropske unije, str. 38. https://media.cgo-cce. org/2015/03/cgo-cce-zastita-od-diskriminacije-u-praksi-ustavnog-suda-cg.pdf 181

Mobing u Crnoj Gori 288 i Evropski sud za ljudska prava (ESLJP) u slučaju Špadijer protiv Crne Gore. Jedan od izazova u primjeni Zakona o zabrani zlostavljanja na radu predstavlja član 2. stav 1 Zakona koji sadrži definiciju mobinga: „Mobing, u smislu ovog zakona, je svako aktivno ili pasivno ponašanje na radu ili u vezi sa radom prema zaposlenom ili grupi zaposlenih, koje se ponavlja, a koje ima za cilj ili predstavlja povredu dostojanstva, ugleda, ličnog i profesionalnog integriteta zaposlenog i koje izaziva strah ili stvara neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, pogoršava uslove rada ili dovodi do toga da se zaposleni izoluje ili navede da na sopstvenu inicijativu otkaže ugovor o radu ili drugi ugovor.” Iz ovakve definicije proizilazi zaključak da je za postojanje mobinga neophodno ustanoviti uzročno-posljedičnu vezu između radnje koju vrši tuženi i posljedica koje trpi žrtva mobinga, kao i da se pomenuta radnja mora ponavljati, tj. trajati u određenom vremenskom periodu. Takva formulacija zakonodavca u definisanju pojma mobinga nije u dovoljnoj mjeri precizna i jasna, što se pokazalo kao izazov u određenju situacija koje je moguće podvesti pod zakonski opis činjeničnog stanja mobinga. Sudska praksa redovnog pravosuđa ne daje jednoobrazan odgovor na pitanje šta je zakonodavac podrazumijevao pod radnjom mobinga, kao i koje su posljedice neophodne za utvrđenje njegovog postojanja. Analizirajući presude crnogorskih osnovnih i viših sudova, kao i presude Vrhovnog suda Crne Gore koje se odnose na problematiku mobinga rijetki su slučajevi kad je ustanovljeno da se određena radnja na koju su se podnosioci zahtjeva žalili treba smatrati radnjom mobinga, odnosno da se ista „može podvesti pod psihičko zlostavljanje i ponižavanje druge osobe, u namjeri da se ugrozi tužiočev ugled, čast, ljudsko dostojanstvo i integritet ličnosti“. Slično, kada je riječ o posljedicama koje treba da trpi žrtva mobinga, ne postoji jednoobraznost u postupanju i situacija nije ništa jasnija. Preciznije, da bi bila dosuđena nematerijalna šteta kao posljedica mobinga, neophodno je da vještak 289 utvrdi „duševne bolove zbog povrede prava ličnosti, časti, ugleda i dostojanstva“. 290 Npr. „blaži duševni poremećaj” se ne smatra dovoljnim za dosuđenje naknade. Za ukazati je da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obligacionim odnosima (Službeni list CG, br. 22/2017 od 3.4.2017. godine), prihvaćena objektivna koncepcija neimovinske štete u slučaju povrede prava ličnosti. Ovim zakonskim izmjenama nematerijalna šteta je definisana objektivno, kao sama povreda prava ličnosti, a ne kao prateća posljedica trpljenja u vidu fizičkog ili psihičkog bola ili straha. To znači da se oblici neimovinske štete više ne 288 Špadijer protiv Crne Gore, presuda od 9. novembra 2021, predstavka br. 31549/18, st. 96. relevantna sudska praksa na temu zlostavljanja na radu u Crnoj Gori oskudna i neuređena uz ukazivanje na dostavljene svega četiri domaće presude u momentu razmatranja predstavke u novembru 2021. godine. 289 Viši sud u Podgorici, Gž. br. 4859/15-12 od 06.11.2015. godine. 290 Viši sud u Podgorici, Gž. br. 175/15 od 18.09.2015. godine. Viši sud u Podgorici Gž. br. 1263/18 od 06.03.2019. godine, str.8. 182

Mobing u Crnoj Gori mogu određivati prema vrstama bolova i uzrocima koji su ih izazvali, već prema povrijeđenom pravu ličnosti. Znači, sama povreda prava ličnosti daje žrtvi pravo na naknadu nematerijalne štete, a posljedice ,,trpljenja” nisu od značaja za postojanje građansko-pravnog delikta, već u praksi mogu biti samo okolnosti koje su od značaja prilikom odmjeravanja visine naknade štete. Neposredna primjena ovog zakonskog rješenja u postupcima za mobing trebala bi da dovede do efikasnijeg i bržeg vođenja postupka i smanjenja obimnosti dokaznog materijala koji sudu služi za donošenje odluke. Kamen spoticanja u produženom trajanju vezan za određenje jednog od osnovnih elemenata za postojanje mobinga – učestalost tj. kontinuiranost radnje mobinga otklonio je 2021. godine ESLJP koji je u slučaju Špadijer protiv Crne Gore ukazao da princip „šest mjeseci – najmanje jednom sedmično” primijenjen u konretnom sučaju postavlja isuviše visoko postavljenu ljestvicu koju žrtva mobinga treba da preskoči u dokazivanju postojanja istog. Sud cijeni da je ovo „previše zahtjevno i promašuje suštinu pojma mobinga“. Preciznije, sud ukazuje da postojanje mobinga treba, prije svega, da zavisi od posljedica spornih radnji (zlostavljanja), kao i intenziteta zlostavljanja, a ne od ispunjenja uslova u pogledu nekog egzaktnog vremenskog intervala u kojem isto postoji. ESLJP je u slučaju Špadijer protiv Crne 291 Gore potvrdio da države ne treba da nameću prestroge definicije zlostavljanja na radu i da ne treba da zahtijevaju dostavljanje dokaza o minimalnom broju ili 292 učestalosti incidenata. Po mišljenju Evropskog suda „pritužbe o zlostavljanju na radu treba detaljno ispitati od slučaja do slučaja, u svjetlu posebnih okolnosti svakog slučaja i uzimajući u obzir cjelokupni kontekst, jer mogu postojati okolnosti u kojima su takvi incidenti rjeđi od jednom sedmično u periodu od šest mjeseci i još uvijek predstavljaju maltretiranje.”293 Takođe, pitanje načina tumačenja definicije pasivne legitimacije je dodatan kamen spoticanja i segment gdje nesporno postoji nedorečenost zakona i neujednačenost sudske prakse u Crnoj Gori. Na osnovu člana 2. stav 3 Zakona o zabrani zlostavljanja na radu, „izvršiocem mobinga smatra se poslodavac sa svojstvom fizičkog lica, odgovorno lice kod poslodavca sa svojstvom pravnog lica, zaposleni ili grupa zaposlenih kod poslodavca ili treće lice sa kojim zaposleni ili poslodavac dolazi u kontakt prilikom obavljanja poslova na radnom mjestu”. Ovako neprecizno definisanje pojma mobera (izvršioca mobinga) i njegove legitimacije se mora smatrati neprihvatljivim, kao i tumačenje ovih odredaba od strane redovnih sudova, jer je u najvećem broju slučajeva pravosnažnih sudskih postupaka kojim je utvrđen mobing pasivno legitimisan poslodavac, a ne izvšilac mobinga. Međutim u slučaju K.V. i A.Č. protiv Opštine Nikšić drugostepeni sud je pasivno legitimisao i poslodavca i odgovorno lice kod poslodavca, preinačivši prvostepenu presudu kroz utvrđenje 291 Jelić I., Smith H. Vodič kroz relevantnu jurisprudenciju Evropskog suda za ljudska prava, 2022 AIRE Centre 292 Špadijer protiv Crne Gore, presuda od 9. novembra 2021, predstavka br. 31549/18, str. 95. 293 Špadijer protiv Crne Gore, presuda od 9. novembra 2021, predstavka br. 31549/18, str. 95. 183

Mobing u Crnoj Gori da su tužiteljice u dužem vremenskom periodu trpjele zlostavljanje na radu kod prvotuženog (kao poslodavca) i od drugotuženog (kao odgovornog lica kod poslodavca-prvotuženog, koji je pravno lice). Ovakvo stajalište je potvrdio 294 Vrhovni sud Crne Gore. Nejasna definicija u Zakonu dovodi do dominantno pogrešnog tumačenja sudova da je pasivno legitimisan samo poslodavac, što odstupa od regionalne i sudske prakse EU. Zakonom definisana mogućnost poslodavca da od izvršioca mobinga naknadi nematerijalnu štetu koja se isplaćuje žrtvama mobinga, uz troškove postupka, dovela je do toga da, bez izuzetka, nijedan poslodavac nije naplatio štetu od pravosnažno potvrđenog izvršioca mobinga. To za posljedicu ima limitirano sankcionisanje nasilnika u praksi, te redukovan efekat preveniranja ponovnog izvršenja zlostavljanja na radnom mjestu od strane istog lica u ulozi mobera. Imajući u vidu sve prethodno, nameće se nužnost preciznog normiranja „pasivne legitimacije” izvršioca mobinga, tj. mobera. Tome u prilog govori činjenica da u uporednom pravu (Njemačka i 295 Francuska) mogu odgovarati, biti pasivno legitimisani, i poslodavac i mober. Poslodavac će odgovarati samo u slučaju da je bio obaviješten (znao je ili je morao znati) o zlostavljanju koje se dešava u preduzeću, a nije preduzeo sve mjere da zlostavljanje spriječi, odnosno koji je propustio da izvrši svoju dužnost organizovanja rada na način koji isključuje odnosno smanjuje mogućnost pojave mobinga. U takvoj situaciji tužilac može tražiti naknadu štete i od poslodavca i od mobera, pri čemu je njihova odgovornost samostalna. Poseban problem prisutan je u tumačenju sudova da za postojanje diskriminacije kao oblika manifestacije mobinga nije dovoljan nejednak tretman zaposlenih, već je nužno utvrditi da se isti vrši po osnovu ličnog svojstva. Za utvrđenje diskriminacije potrebno je postojanje uporedive situacije i razlika u tretmanu. Tužilac kao lice koje je pretrpjelo diskriminaciju mora identifikovati grupu koja je različito tretirana i pokazati kako su njegova situacija i situacija te grupe uporedive, odnosno kako je tužilac bez valjanog opravdanja tretiran nepovoljnije od drugog pojedinca ili grupe. Namjera, odnosno motiv da se neko diskriminiše nije bitan element postojanja diskriminacije. Dovoljno je dokazati 296 da je učinak bio diskriminirajući. Redovan sud utvrđuje da li je došlo do neopravdanog pravljenja razlike ili nejednakog postupanja, isključivanja, ograničavanja ili davanja prvenstva, da li je povrijeđeno načelo jednakosti, pravo na jednak položaj i jednaku pravnu zaštitu, da li se nekom licu neopravdano uskraćuju prava i slobode ili nameću obaveze 294 Presuda Vrhovnog suda Rev. br. 583/19 od 06.10.2020. 295 BAG Oct.25,2007,NZA 1154,2007,Rieble & Klumpp,supra note 21,at 379; BAG May 16,2007,NZA 223,2008,Benecke,supra note 12,at 359;Cass.soc.7 février 2007,RDT,avril 2007,p.249,note M.Véricel; CA Grenoble,8.oct.2007,n˚ 06/02282 296 Popović, M. (2014). Diskriminacija i mobing u sudskoj praksi. IP „Glosarijum”, str. 96. 184

Mobing u Crnoj Gori koje se, u istoj, ili sličnoj situaciji, ne uskraćuju ili ne nameću drugom licu ili grupi lica, da li su cilj ili posljedica preduzetih mjera (ne)opravdani, da li (ne)postoji srazmjera između preduzetih mjera i cilja koji se ovim mjerama ostvaruje. Sudska praksa zemalja članica EU i ESLJP je pokazala da razlozi zbog kojih dolazi do diskriminacije prevazilaze okvire tipičnih slučajeva datih u definiciji diskriminacije, pa su iz tog okvira izašle posmatrajući i definišući je bez obzira na razloge iz kojih se diskriminacija dogodila (posebno se nisu ograničavali na tzv. lična svojstva). Mobing, zlostavljanje odnosno uznemiravanje na radu je od strane sudova prepoznato i u čistom obliku i kao oblik diskriminacije. Zbog šireg tumačenja diskriminacije i pojam mobinga je proširen (u početku se koncept mobinga dovodio u vezu sa diskriminacijom koja je najčešće navođena kao osnov mobinga) tako da se ni mobing ne vezuje za diskriminatorske osnove, već je prioritet na utvrđivanju radnji, odnosno ponašanja koje predstavljaju ponižavajuće postupanje 297 koje dovodi do nepodnošljivih uslova rada. U Crnoj Gori, što je vidljivo i iz izloženih primera sudskih odluka kojima je utvrđivan mobing postojanje diskriminacije se, po pravilu, vezuje za tzv. lična svojstva, umjesto da se u svakom pojedinačnom slučaju utvrđuje da li je bilo nejednakog postupanja između lica u istoj ili sličnoj situaciji i da li je za to bilo razumnog opravdanja. Stoga, u cilju zaštite zlostavljanog ili diskriminisanog, po ugledu na međunarodna zakonodavna rješenja i uporednu praksu, potrebno je u praksi primjenjivati širi pojam diskriminacije, koji se ne ograničava na listu razloga za diskriminaciju. Ovakvo tumačenje dozvoljava Ustav, Zakon o zabrani diskriminacije, Zakon o radu, Evropska konvencija o ljudskim pravima. Svi ovi propisi sadrže odrednice „po bilo kom osnovu”, i „drugim stvarnim, odnosno pretpostavljenim ličnim svojstvima” koje omogućavaju fleksibilnost u tumačenju i primjeni prava. Ni mobing, isto kao ni diskriminaciju ne treba vezivati za neke posebne osnove jer se to, kao što je izloženo u praksi crnogorskog pravosuđa, pokazuje kao nedjelotvorno sredstvo zaštite protiv mobinga, već u svakom slučaju ispitati da li je bilo nejednakog postupanja (kao osnovnog elementa diskriminacije) bez obzira iz kog razloga je do njega došlo. 297 Ibid. str 97. 185

Mobing u Crnoj Gori 20. PREPORUKE Kao pravni laik, uvažavajući dosadašnje iskustvo u naporima da ostvarim pravnu zašti- tu od mobinga i diskriminacije na radnom mjestu mišljenja sam da je u cilju zaštite zlostavljanog ili diskriminisanog, po ugledu na međunarodna zakonodavna rešenja i uporednu praksu potrebno: 9 u praksi primijeniti tumačenje šireg pojma diskriminacije koji se ne ograničava na listu razloga za diskriminaciju; 9 u postupku sudske zaštite, Zakon o zabrani zlostavljanja na radu i Zakon o zabrani diskriminacije tretirati kao jedinstveni skup pravila, čiji je cilj poštovanje dostojanstva na radu; 9 insistirati na snažnijoj implementaciji Zakona o obligacionim odnosima u sudskim postupcima i adekvatnoj ocjeni svih okolnosti koje su od značaja za određivanje i dosuđivanje visine naknade štete, kako se minornim iznosima naknade ne bi obesmišljavalo pravo žrtava na odgovarajuću novčanu satisfakciju za povredu njihovih prava; 9 kriminalizovati mobing po uzoru na pojedina uporedna evropska zakonodavstva; 9 izmijeniti Zakon o radu tako da sadrži precizne odredbe koje predviđaju da je pravljenje razlike u zaradi za rad jednake vrijednosti samo po osnovu pola vrsta diskriminacije po osnovu pola, i predvidjeti odgovarajuće kazne za poslodavce koji prekrše načelo jednakosti zarade; 9 Unaprijediti definiciju i opseg diskriminacije po osnovu pola, normirati diskriminaciju po osnovu pola kao poseban oblik diskriminacije i predvidjeti odgovarajuće kazne. Kroz izmjene i dopune Zakona o zabrani zlostavljanja na radu: 9 u definiciju pojma mobinga uvesti insitut povrede zdravlja kako je to slučaj u uporednim zakonodavstvima u okruženju: “Mobing, u smislu ovog zakona, je svako aktivno ili pasivno ponašanje na radu ili u vezi sa radom prema zaposlenom ili grupi zaposlenih, koje se ponavlja, a koje ima za cilj ili predstavlja povredu dostojanstva, ugleda, ličnog i profesionalnog integriteta, zdravlja, položaja zaposlenog i koje izaziva strah ili stvara neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, pogoršava uslove rada ili dovodi do toga da se zaposleni izoluje ili navede da na sopstvenu inicijativu otkaže ugovor o radu ili drugi ugovor.” 9 eksplicitnije propisati pasivnu legitimaciju za ‘’mobera’’; 9 definisati mogućnost direktne tužbe za zaštitu od mobinga nadležnom 186

Mobing u Crnoj Gori sudu kad je izvršilac mobinga ovlašeno lice kod poslodavca sa svojstvom pravnog lica (što je slučaj u uporednim zakonodavstvima), kako bi se zaštitile žrtve u situaciji u kojoj je „mober“ čelnik institucije, odgovorno lice na radu kod poslodavca sa svojstvom pravnog lica, gdje je limitiran prostor da ovlašćeni posrednik i službe postupaju nepristrasno, iz straha od odmazde; 9 definisati mogućnost direktne tužbe za zaštitu od mobinga nadležnom sudu u slučajevima kada poslodavac ne poštuje ili obesmišljava zakonske odredbe koje regulišu interno posredovanje, bilo kroz odbijanje da pokrene postupak, bilo kroz zloupotrebe u smislu trajanja i prolongiranja postupaka internog posredovanja mimo rokova definisanih Zakonom o zabrani zlostavljanja na radu; 9 propisati snažnije obavezu nadležnog suda/postupajućeg sudije da u predefinisanom roku mora zakazati ročište; 9 pojačati i proširiti odredbu čl. 28 Zakona o zabrani zlostavljanja na radu prema kojoj po „službenoj dužnosti sudija ima ovlašćenje da odredi privremene mjere radi sprječavanja nasilnog postupanja ili radi otklanjanja nenadoknadive štete“; 9 propisati obavezu da nakon pravosnažne sudske presude kojom se utvrdi mobing poslodavac preispita radni status pravosnažno potvrđenog izvršioca mobinga i obavijesti sud i stranke o preduzetim mjerama; 9 ukinuti anonimizaciju za presude mobinga; 9 propisati obavezu poslodavca da o svom i trošku mobera presudu objavi u medijima; 9 propisati obavezu poslodavca da iznos dosuđene štete nadoknadi od mobera; 9 postrožiti sankcije i povećati novčane kazne za kršenje zakona koje izriče nadzorni organ; 9 uvrstiti kao element „uzbunjivanje“, odnosno mobing u kontekstu zviždanja. Za Vladu Crne Gore 9 unaprijediti ljudske, tehničke i finansijske resurse koji su opredijeljeni za implementaciju zakonodavstva o zabrani mobinga i diskriminacije na radnom mjestu, uključujući diskriminaciju po osnovu pola i roda; 9 izvršiti procjenu uticaja različitih aktivnosti za unapređenje kapaciteta, i preduzeti odgovarajuće mjere za unapređenje efikasnosti u izvršavanju Zakona, prije svega donošenjem odgovarajućih akata za izvršavanje zakona 187

Mobing u Crnoj Gori i praćenjem njihove implementacije kroz saradnju sa nadležnim organima; 9 podizati svijest o značaju prevencije mobinga i diskriminacije na radnom mjestu kod šire javnosti uz razvijanje svijesti o pristupu pravdi i o pravnim ljekovima koji su žrtvama na raspolaganju; 9 unaprijediti i standardizovati postupak prikupljanja i upotrebe podataka koji se odnose na mobing i diskriminaciju, na način koji će omogućiti uporednu analizu i obavezno godišnje izvještavanje. Uključiti askpekt rodno zasnovane diskriminacije; 9 unaprijediti postupak informisanja javnosti o zabrani mobinga i diskriminacije, uključujući diskriminaciju po osnovu pola na radnom mjestu, kao i o postupku zaštite, o pravu na jednakost; 9 organizovati kontinuirane, specijalizovane i rodno osjetljive obuke za predstavnike nadležnih institucija, koje uz zakonske procedure mogu da omoguće razumijevanje problema mobinga i diskriminacije na radnom mjestu, 9 osnažiti saradnju, omogućiti sredstva i stvoriti klimu pogodnu za rad organizacija civilnog društva koje su uključene u aktivnosti borbe protiv mobinga i diskriminacije na radnom mjestu; 9 u saradnji s institucijama i civilnim društvom obezbijediti funkcionalan okvir koji će pružati podršku žrtvama koje prijavljuju slučajeve mobinga i diskriminacije, upućivati ih na dalje postupanje, i time preduprijediti eventualno povlačenje žalbi; 9 uključiti se u kampanju informisanja građana o mobingu i diskriminaciji, uključujući diskriminaciju po osnovu pola na radnom mjestu u cilju podizanja svijesti, prevencije i snaženja povjerenja građana u mehanizme zaštite. Za Zaštitnika ljudskih prava i sloboda 9 promovisati uspješne primjere zaštite od mobinga i diskriminacije, uključujući diskriminaciju po osnovu pola na radnom mjestu, u cilju unaprijeđenja povjerenja u institucije; 9 unaprijediti i standardizovati postupak prikupljanja i upotrebe podataka koji se odnose na mobing i diskriminaciju na radu, uključujući rodno zasnovanu diskriminaciju, na način koji će dozvoliti uporednu analizu uz obavezu redovnog godišnjeg izvještavanja; 9 omogućiti standardizovano praćenje statistike koja se odnosi na mobing i diskriminaciju, uključujući diskriminaciju po osnovu pola na radnom mjestu. Statistika treba da sadrži i podatak o polu počinioca i žrtve; 188

Mobing u Crnoj Gori 9 koordinirati rad sa organizacijama civilnog društva i drugim relevantnim institucijama i medijima, kako bi se sprovela efektivna, ciljana informativna kampanja o pravima u slučaju mobinga i diskriminacije, uključujući diskriminaciju po osnovu pola na radnom mjestu, kao i kako i kada građani da zatraže pomoć Zaštitnika; 9 preduzeti dodatne napore za aktivnosti koje će biti usmjerene ka građanima koji su nedovoljno informisani o svojim pravima u slučaju mobinga i diskriminacije, uključujući diskriminaciju po osnovu pola na radnom mjestu, uključujući i proaktivno postupanje za potrebe osnaživanja žrtve za prijavljivanje mobinga i diskriminacije. Za sudove 9 organizovati obuke za sudije za implementaciju zakonodavstva o zabrani mobinga i diskriminacije na radnom mjestu, uključujući diskriminaciju po osnovu pola; 9 intenzivirati obuke za sudije na temu implementacije važećih međunarodnih instrumenata, prije svega EU propisa koji se odnose na zlostavljanje, diskriminaciju, uključujući diskriminaciju po osnovu pola; 9 unaprijediti sistem elektronske obrade predmeta, uključujući i klasifikovanje sporova za mobing i diskriminaciju na radnom mjestu, uključujući diskriminaciju po osnovu pola; 9 omogućiti uredno ažuriranje presuda; 9 uvesti izvještavanje o aktivnostima sudova u domenu implementacije zakonodavstva o zabrani mobinga i diskriminacije na radnom mjestu uključujući diskriminaciju po osnovu pola; Statistika treba da sadrži i podatak o polu počinioca i žrtve; 9 uključiti se u kampanju o prevenciji mobinga, diskriminacije i rodno zasnovane diskriminacije i na taj način osnažiti povjerenje građana u mehanizme zaštite. Za Upravu za inspekcijske poslove - inspekciju rada 9 razviti snažnije mehanizme za implementaciju zakona i podizanje svijesti o obavezi inspekcije rada da postupa shodno zakonodavstvu koje tretira mobing i diskriminaciju u svakom momentu, bez obzira da li je podnešen formalan zahtjev za zaštitu od mobinga, ili je u nastavku postupka zaštite 189

Mobing u Crnoj Gori od mobinga i diskriminacije podnesena tužba sudu; 9 definisati rokove za postupanje inspekcije rada i sankcije za propuštanje postupanja; 9 organizovati obuke za inspektore za implementaciju zakonodavstva o zabrani mobinga, diskriminacije na radnom mjestu uključujući diskriminaciju po osnovu pola; 9 zakonskim putem pružiti inspekciji rada veće nadležnosti u postupanju kod slučajeva mobinga i diskriminacije; 9 obučiti inspektore da proaktivno djeluju i upućuju žtrve na odgovarajuće institucije koje im mogu pomoći da zaštite svoja prava. Za nevladine organizacije 9 organizovati informativnu kampanju kroz koju je potrebno razvijati svijest žena i muškaraca o mobingu, diskriminaciji i rodno zasnovanoj diskriminaciji na radnom mjestu, o relevantnim institucijama i procedurama za ostvarivanje prava u slučaju diskriminatornog postupanja; 9 organizovati obuke za institucije zarad snaženja kapaciteta za implementaciju mehanizmima zaštite od mobinga i diskriminacije na radnom mjestu uključujući diskriminaciju po osnovu pola i roda; 9 ohrabrivati sva lica, naročito žene, da prijave mobing, diskriminaciju i rodno zasnovanu diskriminaciju; 9 osnaživati žrtve da procesuiraju slučajeve; 9 pružati pravnu pomoć licima koja namjeravaju da prijave mobing i diskriminaciju na radnom mjestu; 9 uz žene, naročito usmjeriti fokus na osobe iz manjinskih etničkih grupa, LGBTQI+ osobe i osobe sa različitim nivoom sposobnosti i pružiti im informacije o njihovim pravima; podržati ih u prijavljivanju slučajeva i traženju pravde u slučajevima mobinga i diskriminacije na radnom mjestu. 190

Mobing u Crnoj Gori ZAKLJUČAK Tokom decenijske primjene Zakona o zabrani zlostavljanja na radu u Crnoj Gori posljednjih godina raste broj sudskih predmeta u kojima zaposleni traže zaštitu od mobinga. Mediji obraćaju pažnju na problem, ali se nameću opravdana pitanja. Jesu li identifikovani svi slučajevi? Koji je opseg slučajeva koji se zbog straha od gubitka radnog mjesta u uslovima hronične nezaposlenosti ne procesuiraju, odnosno ne prijavljuju? Ali, i koliki je udio fingiranih prijava i pokušaja da se lično nezadovoljstvo i frustracije spram poslodavca pokušaju riješiti lažnim prijavama i medijskim pritiscima? Uz brojne predmete koji su u proceduri, pred crnogorskim sudovima svega je sedam pravosnažnih presuda kojima je utvrđen mobing tokom decenije implementacije Zakona o zabrani zlostavljanja na radu. Navedeno dokazuje da je izuzetno teško ostvariti primjerenu institucionalnu i sudsku zaštitu. Razlozi su brojni, ali uglavnom leže u nedostatku procesnih pravila, nedovoljno upućenom sudskom kadru, a nerijetko i nesposobnostima pravilne interpretacije postojećih zakonskih normi u svakodnevnoj praksi i na konkretnim slučajevima. Dodatno, značajan faktor je politički uticaj na institucije kao i nespremnost institucija da „djeluju protiv države“ u uslovima kada je država najveći poslodavac, a moćni pojedinci u partijskoj hijerarhiji, mahom čelnici javnih i državnih ustanova i preduzeća. S druge strane, sudski procesi jako dugo traju, ostavljajući žrtve mobinga bez egzistencije jer su često pod otkazom, ili ga same daju. Takođe, minorni iznosi naknada koji se žrtvama mobinga dosuđuju u sudskim postupcima nisu adekvatna kompenzacija i satisfakcija, pa takav pristup sudova vodi obesmišljavanju pravne zaštite žrtava. Evidentno je da postojeće stanje zahtijeva hitno i konkretno djelovanje nadležnih organa i njihovu adekvatnu koordinaciju i razumijevanje da problem zlostavljanja na radu ne predstavlja samo lični problem zaposlenog, već društveni problem čiji kontekst zahtijeva snažnu institucionalnu i društvenu reakciju. Nadam se da će ova publikacija ponuditi početnu tačku za preduzimanje daljih aktivnosti od strane nadležnih organa u javnom interesu, kako bi stanje u oblasti zabrane mobinga i diskriminacije na radnom mjestu dobilo adekvatan zakonodavni i funkcionalan institucionalni okvir koji će zaposlenima ponuditi efikasne mehanizme zaštite. 191

Mobing u Crnoj Gori Annex 1: Profil Radoja Žugića, ViennEast Consulting GmbH, Beč, januar 2020. god. PROFILE: Central Bank of Montenegro (‘CBM’) Governor Radoje ZUGIC 1. EXECUTIVE SUMMARY • CBM Governor Radoje ZUGIC is a close ally of Milo DJUKANOVIC, who has alternated between the role of president or prime minister of Montenegro continuously since 1991, in effect capturing its institutions. • ZUGIC has variously served as Minister of Finance and CBM governor, as well as on the board of Prva Banka and generally serving the interests of the DJUKANOVIC family in the banking sector. • ZUGIC has considerable assets relative to his public sector salary. • ZUGIC was the subject of criminal charges relating to abuse of power in soliciting a state loan for Prva Banka in 2008, which was never repaid. The charges were dropped. • ZUGIC was the subject on an investigation into the CBM’s Interim management of the failed Atlas Bank between December 2018 and April 2019, as well as the illegal payment of funds to privileged clients of the bank in the same period. There is a link also to the 2019 collapse of Meinl Bank in Austria, whose license was revoked by the ECB. • ZUGIC has systematically failed to exercise adequate regulatory oversight of Montenegro’s banking sector, presiding over dubious acquisitions by anonymous offshore buyers; a proliferation of banking institutions in a sector deemed to be oversaturated and vulnerable to illicit activities; and a failure to implement IMF and World Bank recommendations on conducting AQR and regulatory reform, and strengthening banking and AML/CFT supervision. • The EU Delegation in Podgorica commissioned an investigation that found that ZUGIC may have enabled EUR 500 million in tax evasion while he was finance minister. • ZUGIC has systematically engaged in nepotism in the recruitment of relatives and close associates to senior positions in the CBM, as well as other systemic banks. • ZUGIC persuaded Parliament to dismiss CBM Deputy Governor Irena RADOVIC while she was out of the country. While RADOVIC has sued successfully in the lower courts for unfair dismissal, the Head of the Supreme Court has issued a retrospective ruling stipulating that the courts cannot overrule a decision of Parliament. • ZUGIC is in possession of a PhD that the Supreme Court of Montenegro deemed to have been awarded improperly by an institution owned by a bank over which he was supposed to have oversight. • A lawyer has alleged that ZUGIC solicited state institutions to engage in arbitrary discrimination for political reasons. This was the same lawyer who obtained evidence that Zugic held an invalid PhD from an institution not accredited for PHD studies. 2. REPUTATIONAL ISSUES 2.1 Political connections • ZUGIC is politically connected at the highest level. He is formerly an MP and executive board member of the Democratic Party of Socialists (‘DPS’), which has run Montenegro since 1989. In addition to serving as the governor of the CBM between 2010-2012 and again from 2016, ZUGIC acted as Minister of Finance between 2012-2016. ZUGIC is a close friend of President Milo DJUKANOVIC, whom he has known since high school.1 1 https://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Vijest%20dana&clanak=679485&datum=2019-01-16 192

Mobing u Crnoj Gori 2.2 Disproportionate wealth • According to a documentary2 by the opposition Democratic Montenegro party, ZUGIC is one of the wealthiest people in the country, in possession of properties worth millions of EUR, despite having drawn a modest public servant’s salary for years. 2.3 Prva Banka – criminal charges • ZUGIC served as the president of the board of Prva Banka (First Bank), which was privatized in 2007 by the DJUKANOVIC family.3 In November 2008, ZUGIC helped solicit from the Ministry of Finance a EUR 44 million loan to bailout Prva Bank following years of illegal and irregular practices,4 including money laundering and unpaid loans to criminals, including drug dealers. Prva Bank was in no position to repay the loan.5 After stepping down from the Prva Banka board in 2010, ZUGIC was appointed CBM governor. In July 2012, the Special State Prosecutor for Corruption and Organised Crime - investigated ŽUGIĆ, DJUKANOVIC and Finance Minister Igor LUKSIC with abuse of power in relation to the case.6 However, none of the defendants were ultimately convicted of the charges. 2.4 Atlas Bank – suspected abuse of power • In 2015, while ZUGIC was Minister of Finance, the CBM conducted overdue checks of Atlas Bank, which discovered a negative solvency ratio of 12.397. Legally, the CBM was obliged to revoke the bank’s license and initiate its liquidation; however, not only did the CBM not act, but Atlas Bank was not subjected to further onsite inspection for three years. ZUGIC was governor over much of that subsequent period, having assumed his office in October 2016. • According to investigations by the ‘Dan’ daily newspaper and the Centre for Investigative Journalism8, the deputy governor of the CBM at the time of the initial 2015 inspection, Velibor MILOSEVIC, resigned in February 2016 in protest over the refusal of the Finance Ministry – then led by ZUGIC – to sanction the imposition of interim administration by the CBM over Atlas Bank.9 Interim administration is a period of legal moratorium on the payment of deposits prior to liquidation. In January 2019, the owner of Atlas Bank, Dusko KNEZEVIC, released a recording from November 2015 in which MILOSEVIC appeared to request from him a bribe of EUR 100,000 to pay off six CBM officials responsible for inspections. MILOSEVIC was subsequently arrested.10 A ruling has yet to be issued in the case. It is unclear whether MILOSEVIC was a scapegoat. • Measures were finally taken by the CBM against Atlas Bank after the World Bank exerted pressure on the CBM through its Policy-Based Guarantee (‘PBG1’). Interim administration was therefore imposed in December 2018, with a view to declaring bankruptcy in April 2019. During this period, under the auspices of Zugic, the CBM arranged for the suspected illegal payment of EUR 21.8 million to privileged clients. The State Prosecution opened 2 https://www.facebook.com/watch/?v=2785058905051735 3 https://www.reportingproject.net/firstbank/en/first-bank-first-family 4 https://www.reportingproject.net/firstbank/en/bailout-protecting-the-first-family-s-investment 5 https://www.occrp.org/index.php/en/ccwatch/cc-watch-briefs/1580-montenegro-corruption-charges- against-top-politicians-first-bank-and-central-bank-officials 6 https://www.occrp.org/images/stories/Krivicna_prijava_Djukanovic_Luksic_i_Zugic.doc 7 https://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Vijest%20dana&clanak=679485&datum=2019-01-16 8 http://www.cin-cg.me/en/istrazivanje-cin-a-i-vijesti-o-aferi-atlas-interesi-knezevica-djukanovica-i- statisa-bili-vazniji-od-drzave-2/ 9 https://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Vijest dana&datum=2018-12-08&clanak=674532 10 https://www.vijesti.me/vijesti/ekonomija/viceguverner-cbcg-reketirao-knezevica 193

Mobing u Crnoj Gori investigations into the CBM’s management of Atlas Bank, which included suspicions 11 that it had been complicit in the laundering of EUR 500 million in funds through the bank. 12 ZUGIC was among the suspects investigated. However, the State Prosecution later informed parliament that the case had been closed, with no charges being filed. His reasoning and lack of 131415 action has been questioned. • Atlas Bank was also associated with the now disgraced Meinl Bank in Austria that lost its banking licence in November 2019. Meinl owns several properties in Montenegro.16 2.5 Nova Banka – violation of banking law • In January 2020, ZUGIC authorized the purchase of Nova Banka by a Delaware-based 17 offshore company with anonymous owners. He refused to reveal the identity of the owners, despite their company – Adriatic Capital LLC – sharing an address with 13 other companies and possessing only USD 88,000 in capital, despite the value of the purchase being EUR 7.1 18 19 million. The decision violated Montenegro’s banking law and was also contrary to the IMF’s 20 request that bank owners and managers be subjected to a fit and proper test. 2.6 Failure to implement IMF and World Bank recommendations on Asset Quality Review (‘AQR’) 21 22 • Since 2015, the IMF and World Bank have repeatedly called for the CBM to conduct an AQR of banks in order to diagnose health of banks, consolidate the oversaturated banking sector, as well as the strengthening of banking supervision and anti-money laundering measures. However, in practice this has not transpired, with Montenegro remaining the only European country that has consistently evaded its commitment to implementing AQR, since 2015 FSAP Mission recommendations. New AQR Deadline set in latest IMF Article IV report is now the end of 2020 with significant ongoing delays by the CBM. If AQR is completed correctly, by international independent assessors, by the end of 2020 then according to one analyst the President’s brother, Aco Djukanovic would need to inject €50million to recapitalise 23 Prva Bank. 2.7 Proliferation of banks during CBM tenure • Since ZUGIC became CBM governor in 2010, the number of banks in Montenegro has multiplied threefold, despite IMF warnings. Many of those banks have been linked to illicit 11 https://www.slobodnaevropa.org/a/atlas-banka-malverzacije/29641342.html https://borba.me/potvrdjeno-pisanje-borbe-preko-atlas-banke-oprano-500-miliona-evra/ 12 https://borba.me/borba-saznaje-u-sdt-u-istrazitelji-provjeravaju-i-radoja-zugica-zbog-atlas-banke/ 13 https://www.occrp.org/en/investigations/prosecutors-drop-investigation-into-millions-missing-from- montenegro-bank 14 https://borba.me/medjunarodna-istraga-prvu-banku-provjeravaju-zbog-pranja-prljavog-novca/ 15 https://www.vijesti.me/vijesti/ekonomija/tuzilastvo-cuti-o-svom-predmetu-u-vezi-depozita-atlas-banke 16 https://www.vijesti.me/vijesti/ekonomija/pala-meinl-banka-sporni-poslovi-i-u-crnoj-gori 17 https://www.vijesti.me/vijesti/ekonomija/novu-banku-kupili-preko-majamija-i-delavera 18 https://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Ekonomija&clanak=730291&datum=2020-01-22 19 https://www.vijesti.me/kolumne/rapid-resolution 20 https://www.imf.org/en/Publications/CR/Issues/2019/09/09/Montenegro-2019-Article-IV-Consultation- Press-Release-Staff-Report-and-Statement-by-the-48667 21 https://www.imf.org/external/pubs/ft/scr/2016/cr1688.pdf 22 http://documents.worldbank.org/curated/en/652681467988911202/Montenegro-Financial-Sector- Assessment-Program-FSAP-deposit-insurance-system-technical-note 23 https://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Ekonomija&clanak=727940&datum=2020-01-03 194

Mobing u Crnoj Gori activities, including processing criminal proceeds from gambling and large-scale trafficking of narcotics. Examples include: • In October 2015, the Finance Ministry’s Administration for the Prevention of Money Laundering and Terrorist Financing (‘APMLTF’) launched investigations into six unnamed Montenegrin 24 banks suspected of money laundering. • In November 2018, investigative media cited suspicions by the EU anti-laundering authorities that the 14K Triad group engaged in illegal gambling, extortion, prostitution, credit card fraud and drug trafficking at Universal Capital Bank (‘UCB’). The FBI suspects that its head is the 25 Malaysian businessman Paul PHUA, who is politically connected in Montenegro. • A stated in section 2.3, Prva Banka is suspected of having engaged in money-laundering, among other activities. • As stated in section 2.4, Atlas Bank is suspected of having engaged in money laundering worth EUR 500 million. • As stated in section 2.5, Nova Banka is suspected of having been purchased via an offshore money-laundering scheme. • Contrary to the IMF’s Article IV report stating repeatedly that Montenegro has too many 26 27 banks, the procedure of licensing of another bank is underway. 2.8 Nepotism in CBM recruitments • ZUGIC’s term at CBM has been characterised by large-scale nepotism that has resulted in family members and associates being recruited to senior positions. Examples include: • His nephew, IVAN BOSKOVIC, is a CBM director and member of the CBM tender/public 28 procurement committees. BOSKOVIC’s spouse and ZUGIC’s daughter-in-law, ANA BOSKOVIC, works in CBM HR. Ana’s aunt, Nadja MAROVIC, is ZUGIC’s chief legal advisor. Their best man, Aleksandar TERZIC, is a former porter who works as the CBM’s 29 director of security, investments and public procurement. • His uncle, MLADJAN SLJIVANCANIN, serves as his advisor.30 • His niece, Dara PRELEVIC, works in CBM Banking Operations & Secretary General of the Reserve Management Committee. • His daughter, JOVANA ZUGIC, started working at OTP CKB bank in July 2018 as a precondition for the approval of its merger with Societe Generale. • His daughter, MILICA ZUGIC, has changed between increasingly senior positions at Nova, UCB and Zapad banks since ZUGIC reassumed the CBM governorship in October 2016. • His nephew, NIKOLA BOSKOVIC, is head of risks at Addiko bank. • His nephew, IGOR SLJIVANCANIN is contracted by the CBM as a photographer. • His son-in-law, NIKOLA TOMOVIC, serves as Head of CBM Transport and Security department and ZUGIC’s personal driver. • His cousin, BOJANA STANISIC SUPELJAK, is in charge of Media & Protocol and serves 31 concurrently as Director of the CBM Museum. 24 https://www.intellinews.com/six-montenegrin-banks-suspected-of-failing-to-comply-with-money- laundering-law-82457/ 25 https://theblacksea.eu/stories/football-leaks-2018/paul-phua-gambler-montenegro/ https://www.vijesti.me/vijesti/drustvo/kako-je-clan-kineske-trijade-kupio-crnogorsku-obalu 26 https://www.imf.org/en/Publications/CR/Issues/2019/09/09/Montenegro-2019-Article-IV-Consultation- Press-Release-Staff-Report-and-Statement-by-the-48667 27 https://www.mina.news/minabusiness/u-toku-postupak-osnivanja-nove-banke/ 28 http://www.vijesti.me/ekonomija/zaposljavanje-u-cbcg-kcerke-snahe-sestrici-sinovi-113625 29 https://www.vijesti.me/vijesti/ekonomija/terzic-nisam-znao-da-je-radoje-zugic-ujak-mom-kumu 30 https://www.vijesti.me/vijesti/ekonomija/smijenjeni-guverner-albanije-i-zugicev-ujak-savjetuju-cbcg 31 https://www.vijesti.me/vijesti/ekonomija/doktorirali-kod-knezevica-pa-ga-zaobilazili-za-kontrolu 195

Mobing u Crnoj Gori 2.9 Possession of unaccredited doctorate • ZUGIC is the recipient of a fake PHD in Economics, which was granted by a private institution owned by the problematic Atlas Bank in 2011, when he was supervising the bank. In January 2018, the Supreme Court ruled that the Atlas Bank-owned Faculty of Banking, Insurance and Finance of the Belgrade Banking Academy (‘BBA’) lacked the legal accreditation 32 or authority to issue such degrees. Other relatives and associates of ZUGIC also received 33 diplomas from the institution. 2.10 Suspected facilitation of tax evasion • The EU Delegation in Podgorica sponsored an investigative journalism award winning serial “The big tax break”, which found that, during his term as finance minister, ZUGIC enabled tax evasion that benefited his friends at a budgetary cost of EUR 500 million. Specifically, ZUGIC signed bylaws enabling tax debt swaps for useless debtors’ real estate (valued by his 34 close friend at inflated prices) to privileged private companies. 2.11 Dismissal of CBM Deputy Governor Irena RADOVIC • In July 2018, Parliament voted to dismiss CBM Deputy Governor Irena RADOVIC while she was out of the country on a business trip, finding her to have not supported the policy of ZUGIC. Furthermore, RADOVIC was accused of incompetence and of revealing a CBM business secret to court. RADOVIC claims that the real reason for her dismissal was her refusal to 35 participate in corrupt and illegal activities at the CBM under ZUGIC’s direction, citing instructions to allow banks to operate without supervision and to sack the CEO of Addiko bank without any legal basis. In various court cases RADOVIC’s dismissal was judged unlawful, but the Supreme Court has since issued an opinion stating that courts had no right to question 36 the legality of decisions taken by Parliament. 2.12 Suspected solicitation of arbitrary discrimination • In May 2018, the lawyer Nebojsa ASANOVIC filed a criminal complaint against officials of the Tax Administration, whom he claimed had opened discriminatory legal proceedings against him over alleged tax evasion. ASANOVIC noted that no other lawyers in the country were subject to such proceedings. Furthermore, ASANOVIC said that the chief tax inspector at the time, Sinisa KOVACEVIC, was the brother-in-law of ZUGIC, whom he claimed was seeking revenge over ASANOVIC’s successful representation of the daily newspaper ‘Dan’ in a 37 libel case. 32 https://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Hronika&datum=2018-01-19&clanak=631479 33 http://www.cin-cg.me/stekli-najvisa-zvanja-na-beogradskoj-bankarskoj-akademiji-doktorirali-kod- knezevica-pa-ga-zaobilazili-za-kontrolu/ 34 https://www.youtube.com/watch?v=aLC5Cqj61dU; https://www.youtube.com/watch?v=I40cmO3hhdk; https://www.youtube.com/watch?v=_HYbfVvA4tY 35 https://emerging-europe.com/news/transparency-international-condemns-montenegrin-parliaments- dismissal-of-anti-corruption-campaigner/ 36 https://www.occrp.org/en/blog/11127-court-dismissed-montenegro-whistleblowers-fear-losing-legal- recourse 37 https://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Hronika&clanak=648521&datum=2018-05-31 196

Mobing u Crnoj Gori Annex 2: Obraćanja zaposlenog CBCG predsjedniku Crne Gore Filipu Vujanoviću od 22.03.2018. i 19.04.2018. godine, s identičnom sadržinom upućena i predsjedniku Milu Đukanoviću i premijeru Dušku Markoviću 197

Mobing u Crnoj Gori 198

Mobing u Crnoj Gori 199

Mobing u Crnoj Gori 200

Mobing u Crnoj Gori Annex 3: Elektonska korespondencija tužiteljice i mobera iz novembra 2017. godine dostavljen Osnovnom sudu uz tužbu za mobing i diskriminaciju protiv CBCG i Radoja Žugića From: Irena Radovic Sent: Tuesday, November 21, 2017 9:33 AM To: Radoje Zugic Subject: vezano za događaje sa prethodne sjednice Savjeta Guverneru, Dragi Radoje, bila sam odlučna u namjeri da ne zaoštravam situaciju i uzdržim se od odgovora na neutemeljene komentare i optužbe ispod, ali nakon sto sto je komunikacija izostala poslije Savjeta održanog 30.oktobra do danas, uprkos mojoj inicijativi ispod i jučerašnjoj molbi da popijemo kafu i nadjemo rješenje dozvoli da ukažem na sljedeće: 1) Materijal koji je poslat na Savjet prethodno je pogledan u Tvom kabinetu od pravnih savjetnica (prilog 1). Isti je rezultat višemjesečnog rada s eksternim konsultantom i nekolika kruga konsultacija s bankama. Takav materijal je upućen na Savjet 25.10.2017 da bi nekoliko sati kasnije Milena Knežević podijelila s kolegama u Superviziji inpute iz domaće banke, na osnovu kojih je urađena analiza koja je pokazala opasnost za domaću banku. Analiza je dostavljena elektronskim putem meni u četvrtak 26.10.2017 i ja proslijedila tebi, nakon čega nisi na bilo koji način reagovao na moje poruke i molbe, kao ni na moj formalan predlog (prilog 2) od ponedjeljka 30.10.2017. kojim trazim da se Odluke s detrimentalnim uticajem na jednu od banaka povuku sa dnevnog reda sjednice Savjeta. Teško mi je da razumijem i doživljavam neprihvatljivim i opasnim tvoje odluke da: a) ne podijeliš sa mnom i rukovodstvom Supervizije u susret pripremi materijala za Savjet, da je glavni izvršni direktor Tarik Telaćevic četiri nedjelje prije upućivanja Odluka na Savjet došao kod tebe sa uputstvom iz 2013 koje je potpisao Milojica Dakic, presjekom štetnog uticaja ukidanja racuna 3025 na banku i predlogom rješenja od strane banke za umanjenje negativnog uticaja kroz razgraničenje od minimum 4 godine s namjerom da isto bude dato zaposlenima koji rade na implementaciji IFRS 9 u CBCG, kako bi se pronašlo rješenje. b) se umjesto povlačenja spornih materijala s dnevnog reda Savjeta, dok se ne obavi dodatna komunikacija s bankom i iznađe optimalno rjesenje što sam tražila - odlučis na ignorisanje takvog mog predloga upućenog i usmeno i pismeno (prilog 2) - i objelodaniš pred 7 članova Savjeta i 9 pridruženih eksternih članova koliko banci pada koeficijent solventnosti i koliko kapitala nedostaje uz optužbe na račun loše namjere Darka Bulatovića i Supervizije, sto zasigurno nije bio slučaj... 2) Nije tačna tvrdnja da si više puta tražio simulaciju uticaja, niti da je to traženo na bilo kom kolegijumu kojem sam prisustvovala. Tačno je da si me pitao za efekte u nedjelji pred Savjet, što sam istog dana zatražila kolegama u Superviziji i čim sam simulaciju dobila (26.10.2017),proslijedila sam je tebi bez odlaganja. 3) Sto se maila (prilog 3) koji sam citirala na Savjetu tiče (kojim se navodi da 'nijedna banka od 26. jula kad je najavljeno bankama od strane regulatora ukidanje 3025 'nije dala negativan komentar ili bilo kakvu primjedbu') cijenila bih da prije optužbi jos jednom pogledaš prilog i uvjeriš se da je isti meni dostavila Milena Knežević, nakon što je ona dobila tražene inpute. U čemu ne vidim problem. 4) Takođe nije tačno da sam ja zadužila Tatjanu Drašković da radi na implementaciji IFRS 9. Ona je, koliko znam, jedini savjetnik za implementaciju međunarodnih računovodstvenih standarda u Banci, radi na tom poslu od 2013. godine i 18. oktobra 2016. kad sam ja došla u banku (kao savjetnik, a od marta 2017. kao viceguverner) Tatjana Drašković je uveliko radila na implementaciji IFRS 9. Pritom je 201

Mobing u Crnoj Gori moj utisak i ocjena rukovodstva i kolega u Superviziji da je koleginica Draškovic uložila maksimalan napor i posvećeno davala doprinos u prethodnom periodu rukovodeći operativnim timom za implementaciju IFRS 9. Svjesni da se radi o izazovu za koji nemamo dovoljno kapaciteta u Banci tražili smo pomoć Svjetske banke u decembru 2016,i kad se ista nije realizovala, kako se sjecaš, Nikola Fabris i ja smo tražili od tebe saglasnost za raspisivanje tendera za izbor eksternog konsultanta, s kojim su naše kolege i banke radile. 5) Nikola i ja smo ti, pritom, predložili da se trajno dovede iskusan revizor iz "velike četvorke" (PwC, KPMG, Deloitte ili EY). Bankar kojeg pominješ je osoba bez imena i prezimena. Pomenuo si samo da postoji "neko ko je bio izvršni direktor u nekoj banci" koga želiš da zaposliš na odnedavno upražnjeno mjesto portfolio menadzera u Superviziji. Ja sam te zamolila i dalje te molim da ne upošljavamo bilo koga bez saglasnosti pretpostavljenih u Superviziji, te da uvažavajuci objektivne potrebe upošljavamo dominantno kvalitetne mlade ljude na početku karijere koji znaju jezike, koji ce proći testove i filtere supervizije, i koji će moci da se oblikuju u dobre supervizore, za što su potrebna posebna tehnička i specijalistička znanja. Na kraju, dozvoli mi da ukažem: da je pritisak na zaposlenima u superviziji ogroman; da nije zaposlen niti jedan pripravnik /niko u Superviziji uprkos gotovo udvostručavanju broja kontrola u odnosu na prethodnu godinu i brojnih novih obaveza i sticanja novih supervizorskih ingerencija odnedavno. Smatram neprihvatljivim što si bez konsultacije sa mnom i bilo kakvog obrazloženja smijenio sa mjesta šefa odjeljenja za kreditni rizik Tanju Radunović i na isti način ukinuo cijelo odjeljenje za kontrolu potrošačkih kredita koje nam je potreba i obaveza, te pritom smijenio šefa odjeljenja Svetlanu Djurović. Jednako je sporno i neprihvatljivo sto uprkos činjenici da postoji nadlezni viceguverner daješ radne zadatke ljudima koji su niže u hijerarhiji uz nalog da radne zadatke koje im povjeravaš ne smiju da prijave/moraju sakriti direktoru supervizije i nadleznom viceguverneru. Molim te da uvažis da se na ovaj način stvara jako loša atmosfera i urušava sistem i da ćemo se ako se praksa nastavi suočiti sa značajnim problemima i odlivom kadra, već evidentnog odlaskom Majde Glušćević, sto je i reputacioni i operativni rizik za Centralnu banku, posebno naglašen u uslovima kada nas uz redovan posao u narednim mjesecima čekaju preuzete obaveze oko twinninga kroz koji mijenjamo kompletnu regulativu i supervizorski proces u kroz implementaciju Bazela III i obaveze iz procesa pristpanja EU, obaveza iz sporazuma s EBA i Evropskom centralnom bankom, AQR, te punog preuzimanja novih supervizorskih ingerencija (licenciranja, kontrole i izvještavanja za finansijske institucije koje se bave lizingom, faktoringom, otkupom potraživanja) od sljedećeg aprila. Jako bi mi značilo da promijeniš odnos i daš doprinos da u Superviziji i Centralnoj banci radimo u uslovima punog povjerenja, raspolaganja kompletnim informacijama na relevantnim nivoima i u pozitivnoj atmosferi, bez straha i pritisaka. Sigurna sam da u Superviziji i što se mene tice, takav odnos i želja postoje, bez ostatka. Srdačno, ____________________________________________________ dr Irena Radović Viceguverner za kontrolu bankarskog sistema Centralna banka Crne Gore Bulevar Sv. Petra Cetinjskog 6 81000 Podgorica Tel: +382 20 664 462 E-mail:[email protected] 202

Mobing u Crnoj Gori From: Radoje Zugic Date: 6 November 2017 at 16:00:26 GMT+1 To: Irena Radovic From: Radoje Zugic Subject: RE: vezano za događaje o Prvoj banci sa prethodne sjednice Savjeta Date: 6 November 2017 at 16:00:26 GMT+1 To: Irena Radovic Poštovana Viceguvernerko, Subject: RE: vezano za događaje o Prvoj banci sa prethodne sjednice Savjeta Prije nego pošaljemo bilo koji materijal prema Savjetu CB CG, moramo znati i moramo uraditi procjenu uticaja na Poštovana Viceguvernerko, Sistem ali i na svaku banku pojedinačno. To predlažem na svakoj Sjednici Kolegijuma polazeći pored ostalog i od kritika Evropske Centralne banke o Prije nego pošaljemo bilo koji materijal prema Savjetu CB CG, moramo znati i moramo uraditi procjenu uticaja na Sistem ali i na svaku banku pojedinačno. postojanju SILOS politika. Da svako radi samo za sebe. To predlažem na svakoj Sjednici Kolegijuma polazeći pored ostalog i od kritika Evropske Centralne banke o Tu smo ocjenu, smatrao sam ,bili prevažišli. postojanju SILOS politika. Da svako radi samo za sebe. To bi ujedno bio i elementarno profesionalan pristup prema ovako odgovornom poslu koiji je povjeren svima Tu smo ocjenu, smatrao sam ,bili prevažišli. nama. To bi ujedno bio i elementarno profesionalan pristup prema ovako odgovornom poslu koiji je povjeren svima U tvom slucaju(ovaj slučaj), to je izostalo i pored mojih traženja, kako sam i kazao na Sjednici Savjeta. nama. Posebno zabrinjava činjenica da smo sve te podatke imali i u kuci-u superviziji i da je i 2016god radjena procjena U tvom slucaju(ovaj slučaj), to je izostalo i pored mojih traženja, kako sam i kazao na Sjednici Savjeta. uticaja na pojedine banke. Od toga se tada odustalo upravo iz razloga o kojima sam govorio. Posebno zabrinjava činjenica da smo sve te podatke imali i u kuci-u superviziji i da je i 2016god radjena procjena Očekivao sam, na moja česta predhodna traženja, da pripremite simulaciju uticaja ukidanja računa3025. uticaja na pojedine banke. Od toga se tada odustalo upravo iz razloga o kojima sam govorio. Takodje očekivao da nakon godinu dana rada u ovoj zahtjevnoj obalsti to znaš. Ako si to znala onda je potouno Očekivao sam, na moja česta predhodna traženja, da pripremite simulaciju uticaja ukidanja računa3025. irelevantno ko je kad i gdje nekom nešto rekao. A ako ne onda si mogla poučena našim Zaključcima sa Takodje očekivao da nakon godinu dana rada u ovoj zahtjevnoj obalsti to znaš. Ako si to znala onda je potouno Kolegijiuma da tražiš da TI se to obezbijedi. Upravo onako kako sam, Ja tebi trazio tu simulaciju.. irelevantno ko je kad i gdje nekom nešto rekao. A ako ne onda si mogla poučena našim Zaključcima sa Ne može se, niko od nas odreći objektivne odgovornosti , a posebno ne sa riječima NIKO MI NIJE REKAO. Kolegijiuma da tražiš da TI se to obezbijedi. Upravo onako kako sam, Ja tebi trazio tu simulaciju.. Naš je posao da znamo ono što radimo a ako ne znamo da znamo od koga da tražimo. Ne može se, niko od nas odreći objektivne odgovornosti , a posebno ne sa riječima NIKO MI NIJE REKAO. Naš je posao da znamo ono što radimo a ako ne znamo da znamo od koga da tražimo. Posebno me zabrinjava tvoj pogrešno citirani mail potpisan od strane Tatijane Drašković , za koju sam Ti više Posebno me zabrinjava tvoj pogrešno citirani mail potpisan od strane Tatijane Drašković , za koju sam Ti više puta rekao da ne može odgovoriti poslu za koji si je zadužila,uz istovremeno stavljanje u usta Mileni Knežević, puta rekao da ne može odgovoriti poslu za koji si je zadužila,uz istovremeno stavljanje u usta Mileni Knežević, njenih riječi. Je li Problem da citiraš mail i Autora ili je problem da sam Ja bio u pravu. I ovog puta. Samo da Te njenih riječi. Je li Problem da citiraš mail i Autora ili je problem da sam Ja bio u pravu. I ovog puta. Samo da Te podsjetim , da sam Ti prije desetak dana predlagao da primimo iskusnog Bankara, koji se sam nudio, što si odbila podsjetim , da sam Ti prije desetak dana predlagao da primimo iskusnog Bankara, koji se sam nudio, što si odbila a danas to ponovo kandidujemo. a danas to ponovo kandidujemo. Ne moraš da trošiš svoje dragocjeno vrijeme na elaboraciji ljudski i profesionalnik sposobnosti Darka i Ćira Ne moraš da trošiš svoje dragocjeno vrijeme na elaboraciji ljudski i profesionalnik sposobnosti Darka i Ćira budući da sam Ja sanjima mnogo više radio i odlično ih poznajem... budući da sam Ja sanjima mnogo više radio i odlično ih poznajem... Bilo bi mi profesionalno drago da me uvjeriš da nećeš, kao i do sada, pristupati radnim zadacima, pa i zbog Bilo bi mi profesionalno drago da me uvjeriš da nećeš, kao i do sada, pristupati radnim zadacima, pa i zbog onih koje pominješ u mail-u,već krajnje profesionalmo i odgovorno. Nemamo ni vremena ni prostora za onih koje pominješ u mail-u,već krajnje profesionalmo i odgovorno. Nemamo ni vremena ni prostora za amaterizam i spletkarenje. amaterizam i spletkarenje. Guverner, Guverner, Radoje Žugić Radoje Žugić From: Irena Radovic From: Irena Radovic Sent: Friday, November 03, 2017 11:54 AM Sent: Friday, November 03, 2017 11:54 AM To: Radoje Zugic To: Radoje Zugic Subject: vezano za događaje o Prvoj banci sa prethodne sjednice Savjeta Subject: vezano za događaje o Prvoj banci sa prethodne sjednice Savjeta Guverneru, Guverneru, Dragi Radoje, Dragi Radoje, Od prošle nedjelje, od četvrtka - kada sam ti bez odlaganja poslala informaciju koja mi je predstavljena od rukovodstva Supervizije vezano za uticaj 3025 na banke, s posebnom pažnjom na nedopustiv uticaj na domaću banku, i zatražila naknadno hitno povlačenje obje odluke sa dnevnog reda sjednice Savjeta od ovog ponedjeljka - osjećam potrebu da s tobom porazgovara, podijelim ono sto osjećam I dobijem inpute. Naime, kada mi je informacija prošlog četvrtka predstavljena osjećaj je bio poražavajući premda mi do tog dana niko u CBCG, ni u kom momentu i ni na koji način nije ukazao da bi ikada moglo biti problema s 3025 i bilo kakvih negativnih efekata za banke ili sistem. Ukazivano mi je da se radi o računovodstvenom kontu za čije ukidanje nijedna banka od 26. jula kad je najavljeno bankama od 203 strane regulatora nije dala negativan komentar ili bilo kakvu primjedbu (na Savjetu sam citirala mail koji sam dobila od Milene Knezevic na ovu temu, u prilogu). Osjećaj je dodatno pojačan činjenicom sto mi sam u petak navece, na moje interesovanje prema banci zašto nijesmo informisani, sa dvije važne adrese u Prvoj banci informisana da je glavni izvrsni direktor Tarik Telacevic dobio četiri nedjelje ranije nalog i došao kod tebe sa uputstvom iz 2013 koje je potpisao Milojica Dakic, presjekom uticaja na banku i predlogom rješenja od strane banke za umanjenje negativnog uticaja kroz razgraničenje od minimum 4 godine s namjerom da isto bude dato ljudima koji rade na IFRS 9 u CBCG, kako bi se pronašlo rješenje. To se nije desilo i ljudi u Superviziji su prema mojim saznanjima i tvrdnji Milene Knezevic koja je dobila informaciju, prvi put vidjeli tu informaciju u srijedu 25.10 koju su obradili u srjedu vece i meni/ja tebi uputili u četvrtak 26/10. Dijelim tvoj stav da je poražavajuće da iskusni ekonomisti koji za razliku od nas dvoje detaljno poznaju računovodstvene kategorije nisu ni u jednom momentu nama ukazali na cak i mogućnost postojanja problema do prošlog četvrtka, ali mi je takodje teško da prihvatim sto si prema navodima Banke ti bio u saznanju nekolike nedjelje i da je izostalo povjerenje da isto podijelis sa mnom i ljudima u Superviziji. Takodje nisam razumjela zašto i pored mog formalnog predloga da u svijetlu novih činjenica i potrebe da se dodatno konsultujemo s Bankom da bi iznašli rješenje za koje imamo dovoljno vremena do 1.01.2018 kad počinje primjena standarda povuces obje odluke s dnevnog reda Savjeta, to nije urađeno. Tim prije sto je uslijedilo i moje dodatno usmeno obraćanje na istom fonu prije sjednice Savjeta i na samom Savjetu pred članovima Savjeta uoči tacke dnevnog reda s molbom da povuces obje odluke s dnevnog reda. Umjesto povlacenja su pred svima uslijedile optužbe teškim tonom na račun Mijomira Cirovica i Darka Bulatovica s konstatacijom da ni Bulatovic ni Cirovic neće vise ucestvovati u radu IFRS 9 uz uvjerenje da je neko pokušao da Tebi (i ako sam dobro razumjela meni) nešto podvali. Ono sto ja mogu da potvrdim, na osnovu ličnog osjećaja i iskustva iz prethodne godine, je da sam uvjerena da se radi o dva izuzetna rukovodioca i saradnika, časnim i bezrezervno lojalnim ljudima, na čijim ledjima Supervizija počiva, i bez čijeg je pravničkog znanja i visedecenijskog iskustva u CBCG izvjesno teško moguće napraviti bilo kakvo solidno rješenje koje se odnosi na regulativu i brojne izazove u Superviziji koji neminovno predstoje u naglašenojoj formi nego danas. Dodatno cijenim da bismo svi morali da imamo poseban osjećaj za svima nam poznato - da Darko Bulatovic redovno i do kraja ispunjava svoje obaveze bez obzira sto se u ovim nedjeljama njegov otac nalazi u teškom stanju kao pacijent kod kojeg je maligno oboljenje značajno uznapredovalo. Zbog svega prethodnog i zatečena informacijama i razvojem situacije nisam na Savjetu reagovala u bilo kom segmentu osim dosljednosti stavu da je nužno odluke povuci i upodobiti novim informacijama.

Mobing u Crnoj Gori Od prošle nedjelje, od četvrtka - kada sam ti bez odlaganja poslala informaciju koja mi je predstavljena od rukovodstva Supervizije vezano za uticaj 3025 na banke, s posebnom pažnjom na nedopustiv uticaj na domaću banku, i zatražila naknadno hitno povlačenje obje odluke sa dnevnog reda sjednice Savjeta od ovog ponedjeljka - osjećam potrebu da s tobom porazgovara, podijelim ono sto osjećam I dobijem inpute. Naime, kada mi je informacija prošlog četvrtka predstavljena osjećaj je bio poražavajući premda mi do tog dana niko u CBCG, ni u kom momentu i ni na koji način nije ukazao da bi ikada moglo biti problema s 3025 i bilo kakvih negativnih efekata za banke ili sistem. Ukazivano mi je da se radi o računovodstvenom kontu za čije ukidanje nijedna banka od 26. jula kad je najavljeno bankama od strane regulatora nije dala negativan komentar ili bilo kakvu primjedbu (na Savjetu sam citirala mail koji sam dobila od Milene Knezevic na ovu temu, u prilogu). činjenicom sto mi sam u petak navece, na moje interesovanje prema banci Osjećaj je dodatno pojačan zašto nijesmo informisani, sa dvije važne adrese u Prvoj banci informisana da je glavni izvrsni direktor Tarik Telacevic dobio četiri nedjelje ranije nalog i došao kod tebe sa uputstvom iz 2013 koje je potpisao Milojica Dakic, presjekom uticaja na banku i predlogom rješenja od strane banke za umanjenje negativnog uticaja kroz razgraničenje od minimum 4 godine s namjerom da isto bude dato ljudima koji rade na IFRS 9 u CBCG, kako bi se pronašlo rješenje. To se nije desilo i ljudi u Superviziji su prema mojim saznanjima i tvrdnji Milene Knezevic koja je dobila informaciju, prvi put vidjeli tu informaciju u srijedu 25.10 koju su obradili u srjedu vece i meni/ja tebi uputili u četvrtak 26/10. Dijelim tvoj stav da je poražavajuće da iskusni ekonomisti koji za razliku od nas dvoje detaljno poznaju računovodstvene kategorije nisu ni u jednom momentu nama ukazali na cak i mogućnost postojanja problema do prošlog četvrtka, ali mi je takodje teško da prihvatim sto si prema navodima Banke ti bio u saznanju nekolike nedjelje i da je izostalo povjerenje da isto podijelis sa mnom i ljudima u Superviziji. Takodje nisam razumjela zašto i pored mog formalnog predloga da u svijetlu novih činjenica i potrebe da se dodatno konsultujemo s Bankom da bi iznašli rješenje za koje imamo dovoljno vremena do 1.01.2018 kad počinje primjena standarda povuces obje odluke s dnevnog reda Savjeta, to nije urađeno. Tim prije sto je uslijedilo i moje dodatno usmeno obraćanje na istom fonu prije sjednice Savjeta i na samom Savjetu pred članovima Savjeta uoči tacke dnevnog reda s molbom da povuces obje odluke s dnevnog reda. Umjesto povlacenja su pred svima uslijedile optužbe teškim tonom na račun Mijomira Cirovica i Darka Bulatovica s konstatacijom da ni Bulatovic ni Cirovic neće vise ucestvovati u radu IFRS 9 uz uvjerenje da je neko pokušao da Tebi (i ako sam dobro razumjela meni) nešto podvali. Ono sto ja mogu da potvrdim, na osnovu ličnog osjećaja i iskustva iz prethodne godine, je da sam uvjerena da se radi o dva izuzetna rukovodioca i saradnika, časnim i bezrezervno lojalnim ljudima, na čijim ledjima Supervizija počiva, i bez čijeg je pravničkog znanja i visedecenijskog iskustva u CBCG izvjesno teško moguće napraviti bilo kakvo solidno rješenje koje se odnosi na regulativu i brojne izazove u Superviziji koji neminovno predstoje u naglašenojoj formi nego danas. Dodatno cijenim da bismo svi morali da imamo poseban osjećaj za svima nam poznato - da Darko Bulatovic redovno i do kraja ispunjava svoje obaveze bez obzira sto se u ovim nedjeljama njegov otac nalazi u teškom stanju kao pacijent kod kojeg je maligno oboljenje značajno uznapredovalo. Zbog svega prethodnog i zatečena informacijama i razvojem situacije nisam na Savjetu reagovala u bilo kom segmentu osim dosljednosti stavu da je nužno odluke povuci i upodobiti novim informacijama. Uvjerena sam da će rješenje na kojem ponovo sa Tvojim pravnim savjetnicama sada rade Mijomir Cirovic i Darko Bulatovic u svjetlu novih informacija biti optimalno u datim uslovima za banke i sistem i koristim priliku da ponovim ono o čemu smo Nikola Fabris, ti i ja razgovarali u vise navrata - da bi u uslovima kad nemamo ni dovoljan broj ljudi u Superviziji, niti jednog revizora s iskustvom u uslovima obaveze kvalitetne primjene računovodstvenih standarda i buduće AQR razmotris mogućnost za stalno uposljenje dobro plaćenog i iskusnog revizora iz ‘velike četvorke’ da budemo sigurni da do kraja i na vrijeme znamo i možemo da se oslonimo na analize i preporuke u dijelu koji je specijalistički, računovodstveni, i gdje supervizori nemaju dovoljno znanja. To je, sjećaš se i bio motiv zbog čega smo Nikola Fabris i ja u martu zatražili i uz tvoju saglasnot u maju angazovali eksternog revizora da nam pomogne, jer nema kapaciteta za taj segment u Superviziji i CBCG. Bez mnogo vajde, ispostavilo se, jer se isti izjasnio da se ukine 3025 nakon sto nijedna od banaka nije dala primjedbu od kraja jula. Uvažavajući sve prethodno jako bi mi značilo da daš doprinos da svi uložimo napor da radimo u uslovima punog povjerenja, raspolaganja svim informacijama na svim relevantnim nivoima i pozitivnoj atmosferi, bez zadrške oko bilo čega. Sigurna sam da u Superviziji, bez ostatka takav odnos i želja postoji. Sto se mene tiče, budi siguran da ću kao i do sada nastaviti da imam korektan,odgovoran i posvećen odnos prema poslu i povjerenju onih koji su mi ga ukazali i uložiti maksimalan napor da se ne 204 ponovi situacija da me bilo ko u Superviziji i banci zaobilazi i neinformise oko važnih i potencijalno opasnih stvari, koje se i sistemu i meni mogu slomiti o glavu. Srdačno, ____________________________________________________ dr Irena Radović Viceguverner za kontrolu bankarskog sistema Centralna banka Crne Gore Bulevar Sv. Petra Cetinjskog 6 81000 Podgorica Tel: +382 20 664 462 E-mail:[email protected]

Uvjerena sam da će rješenje na kojem ponovo sa Tvojim pravnim savjetnicama sada rade Mijomir Cirovic i Darko Bulatovic u svjetlu novih informacija biti optimalno u datim uslovima za banke i sistem i koristim priliku da ponovim ono o čemu smo Nikola Fabris, ti i ja razgovarali u vise navrata - da bi u uslovima kad nemamo ni dovoljan broj ljudi u Superviziji, niti jednog revizora s iskustvom u uslovima obaveze kvalitetne primjene računovodstvenih standarda i buduće AQR razmotris mogućnost za stalno uposljenje dobro plaćenog i iskusnog revizora iz ‘velike četvorke’ da budemo sigurni da do kraja i na Mobing u Crnoj Gori vrijeme znamo i možemo da se oslonimo na analize i preporuke u dijelu koji je specijalistički, računovodstveni, i gdje supervizori nemaju dovoljno znanja. To je, sjećaš se i bio motiv zbog čega smo Nikola Fabris i ja u martu zatražili i uz tvoju saglasnot u maju angazovali eksternog revizora da nam pomogne, jer nema kapaciteta za taj segment u Superviziji i CBCG. Bez mnogo vajde, ispostavilo se, jer se isti izjasnio da se ukine 3025 nakon sto nijedna od banaka nije dala primjedbu od kraja jula. Uvažavajući sve prethodno jako bi mi značilo da daš doprinos da svi uložimo napor da radimo u uslovima punog povjerenja, raspolaganja svim informacijama na svim relevantnim nivoima i pozitivnoj atmosferi, bez zadrške oko bilo čega. Sigurna sam da u Superviziji, bez ostatka takav odnos i želja postoji. Sto se mene tiče, budi siguran da ću kao i do sada nastaviti da imam korektan,odgovoran i posvećen odnos prema poslu i povjerenju onih koji su mi ga ukazali i uložiti maksimalan napor da se ne ponovi situacija da me bilo ko u Superviziji i banci zaobilazi i neinformise oko važnih i potencijalno opasnih stvari, koje se i sistemu i meni mogu slomiti o glavu. Srdačno, ____________________________________________________ dr Irena Radović Viceguverner za kontrolu bankarskog sistema Centralna banka Crne Gore Bulevar Sv. Petra Cetinjskog 6 81000 Podgorica Tel: +382 20 664 462 E-mail:[email protected] 205

Mobing u Crnoj Gori Annex 4: Zahtjev za zaštitu od mobinga tužiteljice (sa 19 priloga) proslijeđen posredstvom Arhive CBCG Poslodavcu 7. marta 2018. godine 206

Mobing u Crnoj Gori 207

Mobing u Crnoj Gori 208

Mobing u Crnoj Gori 209

Mobing u Crnoj Gori 210

Mobing u Crnoj Gori Annex 5: Zahtjev za zaštitu od mobinga tužiteljice (sa 19 priloga) proslijeđen elektronskim putem Poslodavcu 8. marta 2018. godine From: Irena Radovic Sent: Thursday, March 8, 2018 11:11 AM To: Radoje Zugic Subject: Formalni zahtjev za pokretanje postupka za zaštitu od mobinga Poštovani Guverneru, produženom trajanju želim najprije da istaknem da proteklih godinu i U kontekstu naših nesporazuma u po dana u Centralnoj banci Crne Gore doživljavam kao profesionalnu i ličnu čast, te priliku da sarađujem sa sjajnim kolegama među mojim zaposlenim, na drugim nivoima i unutar rukovodećeg tima i da su svi moji napori vezani za funkciju koju obavljam i za iznalaženje rješenja za izazove u komunikaciji sa Tobom i Tvojim načinom rukovođenja - dobronamjerni i motivisani isključivo željom i potrebom da svi funkcionišemo timski s Tobom, profesionalno i po funkciji uvaženi. Uprkos tome, nažalost, tokom proteklih mjeseci se susrećem s kontinuiranim izazovima zbog čega sam u više navrata tražila da razgovaramo i obraćala se pismenim putem da mi omogućiš da radim posao viceguvernera za koji sam izabrana, u adekvatnim radnim uslovima. Međutim, problemi s kojima sam u obavljanju mojih radnih zadataka i vršenja funkcije suočena u produženom trajanju, dostigli su teško izdrživ nivo i značajno narušavaju moje dostojanstvo, ugled, lični i profesionalni integritet i zdravlje. Shodno gore navedenom, cijenila bih da dopis u atačmentu sa prilozima (koje prosljeđujem u narednom mailu), a koji si ranije danas dobio posredstvom Arhive CBCG, zaveden kao strogo povjerljiv pod brojem "P" 0103-45-1/2018 smatraš formalnim zahtjevom za pokretanje postupka za zaštitu od mobinga, u smislu čl.15 Zakona o zabrani zlostavljanja na radu (Sl. list CG, br 30/12 i 54/16). Dopis dostavljam kao STROGO POVJERLJIV da bismo u ovoj fazi traženja rješenja limitirali pristup ovoj informaciji na nas dvoje i Zakonom predviđenog Posrednika iz CBCG. Žao mi je što sam primorana na ovaj čin, ali tvoja činjenja detaljno opisana i argumentovana u Zahtjevu i prilozima mi nažalost nisu ostavila izbora i primorana sam da na ovaj način zatražim zaštitu svojih prava, najprije unutar institucije, a po potrebi i dalje. I dalje gajim nadu da ćeš značajno promijeniti pristup u rukovođenju Institucijom i odnos prema meni kao izabranom viceguverneru i članu Savjeta CBCG, te jednom od prva tri saradnika. U nadi da ćemo, na obostrano zadovoljstvo, iznaći rješenje u Zakonom predviđenom roku, Srdačno Te pozdravljam. ____________________________________________________ dr Irena Radović Viceguverner Centralna banka Crne Gore Bulevar Sv. Petra Cetinjskog 6 81000 Podgorica Tel: +382 20 664 462 E-mail:[email protected] 211

Mobing u Crnoj Gori Annex 6: Zahtjev za vršenje inspekcijskog nadozora u CBCG od 12.03.2018. godine 212

Mobing u Crnoj Gori Ovlašćenja u CBCG na dan 12.03.2018. godine (kada su tužilji kao viceguverneru oduzete sve nadležnos�, sektor i zaposleni odlukama tuženog II reda) Annex 7: Organizaciona šema CBCG od 12.03.2018. godine kada ima 0 nadležnosti i zaposlenih sve do razrješenja tužiteljice 05.07.2018. godine dr Milivoje Radović Asim Telaćević dr Srđa Božović Sektor za kontrolu banaka Direkcija za analizu Odjeljenje za analizu sistema sistema i razvoj Odjeljenje za kreditni registar kontrole banaka Direkcija za licenciranje, Odjeljenje za prudencionu regula�vu i razvoj odobrenja, mjere i Odjeljenje za licenciranje, odobrenje i mjere zaš�tu potrošača Odjeljenje za zaš�tu potrošača Direkcija za analizu Odjeljenje za por�olio menadžment i kontrolu banaka Odjeljenje za upravljanje kreditnim rizikom Odjeljenje za upravljanje ﬁnansijskim rizikom Odjeljenje za upravljanje opera�vnim i IT rizikom Članica Savjeta Član Savjeta Član Savjeta Odjeljenje za usklađenost Član Savjeta dr Irena Radović dr Irena Radović dr Nikola Fabris Miodrag Radonjić Viceguverner Viceguvernerka Viceguverner Viceguverner Sektor za kontrolu pružanja ﬁnansijskih usluga Direkcija za regula�vu, Odjeljenje za regula�vu licenciranje, odobrenja i mjere prema pružaocima nebankarskih Odjeljenje za licenciranje, odobrenja i mjere ﬁnansijskih uloga Direkcija za kontrolu Odjeljenje za posrednu kontrolu BEZ pružalaca nebankarskih Odjeljenje za neposrednu kontrolu ZADUŽENJA ﬁnansijkih usluga Direkcija za zaš�tu Odjeljenje za kreditni registar I ZAPOSLENIH korisnika Odjeljenje za zaš�tu potrošača ﬁnansijskih usluga 213 27.12.2017. godine: Odluka tuženog II reda br. 0102-10743-1/2017 kojom se tužilji oduzima sektor kontrole banaka i prenose minorna ovlašćenja kontrole pružalaca ﬁnansijskih usluga (nepostojeći sektor koji je sve do tada planiran kao dodatno odljeljenje u kontroli banaka) 01.02.2018. godine: Odluka o tuženog II reda br. 0102-10743-2/2017 od kojom se tužilji ionako minorna ovlašćenja tužiteljice dodatno smanjuju izuzimanjem kreditnog registra 12.03.2018. godine: Odluka tuženog II reda o prestanku važenja Odluke o prenosu pojedinih poslova na viceguvernerku br. 0102-2649-1/2018 kojom tužilja ostaje bez nadležnos�, ovlašćenja i zaposlenih u višemjesečnom trajanju zaključno s razrješenjem 05.07.2018. godine

Mobing u Crnoj Gori Annex 8: Osvrt tužiteljice na sadržaj inicijative R. Žugića za njeno razrješenje od 02.07.2018. godine 214

Mobing u Crnoj Gori 215

Mobing u Crnoj Gori 216

Mobing u Crnoj Gori 217

Mobing u Crnoj Gori 218

Mobing u Crnoj Gori 219

Mobing u Crnoj Gori 220

Mobing u Crnoj Gori BILJEŠKA O AUTORKI Irena P. Radović je rođena je 1978. godine u Podgorici. Od decembra 2020. godine članica je Odbora direktora i izvršna direktorica Investiciono-razvojnog fonda Crne Gore (IRF). Ujedno je članica nacionalnog Savjeta za konkurentnost, Savjeta za održivi razvoj i Upravnog odbora Privredne komore Crne Gore. Diplomirala je na Ekonomskom fakultetu 2000. godine u oblasti međunarodne ekonomije i biznisa, a magistrirala međunarodne odnose na Univerzitetu Kembridž u Velikoj Britaniji 2002. godine. Magistraturu ekonomskih nauka stekla je na Konzorcijumu za istraživanja i obrazovanje u primjenjenoj ekonomiji (CORIPE) u Italiji 2003. godine. Doktor je ekonomskih nauka s akademskim iskustvom u oblastima međunarodne ekonomije, globalizacije svjetske privrede i monetarne ekonomije EU. Od 2003. godine bila je šefica Britanske kancelarije i predstavnica Vlade Velike Britanije u Crnoj Gori, a nakon proglašenja nezavisnosti Crne Gore obavljala dužnost zamjenice ambasadora Velike Britanije u Crnoj Gori, sve do specijalizacije na Univerzitetu Oksford 2007. godine. U crnogorsku diplomatiju vratila se kao zamjenica ministra inostranih poslova, jula 2007. godine. Dužnost ambasadorke Crne Gore u Francuskoj, Monaku i Andori obavljala je u intervalu 2010-2015. Bila je istovremeno i ambasadorka Crne Gore pri UNESCO-u, članica Izvršnog odbora UNESCO (2011-2015) i potpredsjednica Generalne konferencije UNESCO-a (2013-2015). U periodu 2011-2015. godine bila je lična izaslanica Predsjednika Crne Gore u Stalnom 221

Mobing u Crnoj Gori savjetu Međunarodne organizacije za frankofoniju (OIF). U martu 2017. godine imenovana je za prvu ženu viceguvernerku Centralne banke (CBCG) i jedinu ženu članicu sedmočlanog Savjeta CBCG. Uz nadležnost supervizije bankarskog sistema, bila je potpredsjednica Investicionog komiteta i pridružena članica nacionalnog Savjeta za finansijsku stabilnost. Prije imenovanja na funkciju viceguvernerke Centralne banke za kontrolu bankarskog sistema, od oktobra 2016. godine obavljala je dužnost savjetnice guvernera za kontrolu bankarskog sistema. Od 2019. do imenovanja na mjesto izvršne direktorice IRF-a angažovana na projektu reforme finansijskog sistema u Bosni i Hercegovini ispred USAID-a i Financial Markets Intl. U aprilu 2014. dodijeljena joj je u Parizu zlatna medalja i povelja Univerzalne lige za javno dobro. Princ Albert II od Monaka odlikovao je iste godine Ordenom Viteza reda Svetog Karla, najprestižnijim redom odlikovanja koje dodjeljuje Knjaževina Monako, ispred reda Grimaldi, zaslužnim pojedincima i državama. Dobitnica je 2022. godine prestižnog odlikovanja Republike Francuske, Ordena nacionalnog reda Legije časti. Govori engleski, francuski i italijanski jezik, a služi se španskim, njemačkim i albanskim. 222

Mobing u Crnoj Gori Zahvaljujem svima koji su svojim zalaganjem, komentarima i sugestijama pomogli u izradi publikacije. Posebno zahvaljujem mojoj dragoj prijateljici na podršci, ljubavi, strpljenju i beskonačnoj pozitivnoj energiji koja sačinjava njeno jedinstveno veliko biće. 223

Mobing u Crnoj Gori

Next in

Next in