Mobing u Crnoj Gori sa njom nije službeno kontaktirao, jer je komandir A.Č. sva lica upućivao na pravnicu iz „Vodovoda”. Od januara 2017. godine koristila je 3 mjeseca godišnjeg odmora, što znači da je u apsolutnoj izolaciji i mobingu „praznog stola” provela 11 mjeseci. Ako se tome dodaju 4 mjeseca iz 2016. godine, tužiteljica je ukupno bila izolovana i trpjela mobing „praznog stola” 15 mjeseci. Radni zadaci koje je dobijala od komandira A.Č. nijesu bili u opisu posla tužiteljice, osim obrade godišnjih odmora. Tako je od A.Č. tužiteljica dobila radni zadatak da popiše sve personalne dosijee, aktivne i pasivne, od osnivanja Službe tj. od 1953. godine, a odnose se na davno umrla lica, nalažući joj da izvrši popis svakog papira pojedinačno koji se nalazi u pasivnim dosijeima i da preda do 30 dosijea dnevno Sekretarijatu za upravu. Iako je njeno učešće bilo najveće, svi članovi popisne komisije dobili su naknadu na ime prekovremenih sati, osim tužiteljice. Iako je bila jedina pravnica u organizacionoj strukturi formalno na radu kod tuženog, zbog odluke A.Č. da pravne poslove obavlja pravnica drugog organa, tužiteljica je ciljano postala višak bez zadataka na sopstvenom radnom mjestu. Pokušaj A.Č. da tužiteljicu nezakonito ustupi drugom opštinskom organu, Centru za informacioni sistem, u kojem uopšte nema radnog mjesta pravnika, a pritom nezakonito zadrži pravnicu Vodovoda, navodeći da ona obavlja poslove kao ispomoć je kontinuitet u nezakonitom postupanju A.Č. Iz istih razloga Upravna inspekcija u januaru 2018. godine, nezakonitim je ocijenila i naložila prestanak angažovanja pravnice Vodovoda. Na prethodno se A.Č. oglušio. U pogledu korišćenja godišnjih odmora, komandir A.Č. četiri puta nije odobrio tužiteljici godišnji odmor, u periodi 2015-2018. godine, uprkos odsustvu radnih zadataka. Za ostale godišnje odmore, koje joj je odobrio, iste je obesmišljavao na način što bi aprila 2017. godine, odobrio godišnji odmor i istovremeno je obavezao da ide na seminare na temu poslova koje uopšte ne obavlja. Iako je interni zahtjev za zaštitu od mobinga posredniku podnijela dana 29.07.2015. godine, tek je 10.02.2017. godine dobila poziv za sprovođenje usmene rasprave. Usmenoj raspravi dana 27.02.2017. godine prisustvovali su posrednik i tužiteljica, bez A.Č, iako je tužiteljica tražila njegovo prisustvo. Komandir je u svom izjašnjenju od 07.03.2017. godine negirao postojanje mobinga. Nije odgovorio na dopis posrednika za mobing o zaključenju pisanog sporazuma sa tužiteljicom, pa je 16.03.2017. godine donijeto rješenje o neuspjelom posredovanju. Tužiteljica je podnijela tužbu nadležnom Osnovnom sudu u Podgorici 16.03.2017. godine. 66