Mobing u Crnoj Gori suštinski neadekvatne ili nedovoljne da pruže potrebnu zaštitu od incidenata zlostavljanja na radu. Međutim, ESLJP je istakao važnost da dostupni pravni 140 ljekovi funkcionišu u praksi . ESLJP je, razmatrajući postupke koje je pokrenula podnositeljica predstavke, utvrdio da postupak posredovanja nije bio u skladu sa mjerodavnim pravom, budući da nije ni pokrenut, niti okončan u zakonom propisanom roku. Pored toga, posrednik je prekoračio svoja zakonska ovlašćenja, jer je razmatrao osnovanost zahtjeva podnositeljke predstavke, budući da nije postojala nijedna zakonska 141 odredba koja ga je na to ovlašćivala. Kada je riječ o tužbi, ESLJP je utvrdio da podnositeljki predstavke nije pružena zaštita od strane crnogorskog pravosuđa, jer su crnogorski sudovi tražili dokaze da su se incidenti zbivali svake nedelje u periodu od šest mjeseci. ESLJP je ovaj pristup okvalifikovao kao neadekvatan. Sud smatra da pritužbe o zlostavljanju na radu treba detaljno ispitati od slučaja do slučaja, u svjetlu posebnih okolnosti svakog slučaja i uzimajući u obzir cjelokupni kontekst. Drugim riječima, mogu postojati okolnosti u kojima su takvi incidenti rjeđi od jednom sedmično u periodu od šest mjeseci i još uvijek predstavljaju maltretiranje, ili okolnosti u 142 kojima su takvi incidenti češći, a ipak ne predstavljaju zlostavljanje na radu. ESLJP je konstatovao da je relevantna sudska praksa na temu zlostavljanja na radu u Crnoj Gori, oskudna i neuređena. U vezi sa elementom učestalosti zlostavljanja na radu, potrebnim da bi se pokrenula primjena odredbi Zakona o zabrani zlostavljanja na radu, ESLJP ukazuje na svega četiri pravosnažne domaće presude, raspoložive u momentu razmatranja predstavke. Evropski sud nadalje konstatuje da se, kada je tumačio zlostavljanje na radu u predmetu podnositeljke predmetne predstavke, postupajući sudija (Miodrag Pešić) koji je donio presudu 143 u slučaju podnositeljke predstavke pozvao na dvije ranije domaće presude , u kojima je isti sudija Pešić bio postupajući sudija. ESLJP dodatno ističe i da su u periodu od 15.07.2017. do 24.05.2019. godine, Osnovni sudovi na Cetinju, odnosno u Podgorici donijeli presude u dva predmeta u korist podnosilaca tužbi za zaštitu od mobinga. U prvom slučaju je dosuđeno da je tužiteljica S.P. bila žrtva zlostavljanja na radu - mobinga144 od strane tužene Opštine Kotor u periodu od juna 2012. do juna 2015. godine, a u drugom je presuđeno da je tužilac D. M. 145 pretrpio zlostavljanje na radu od svog poslodavca AD „Željezničkog prevoza 140 Špadijer protiv Crne Gore, presuda od 9. novembra 2021, predstavka br. 31549/18, st. 93. 141 Špadijer protiv Crne Gore, presuda od 9. novembra 2021, predstavka br. 31549/18, st. 94. 142 Špadijer protiv Crne Gore, presuda od 9. novembra 2021, predstavka br. 31549/18, st. 95. 143 Presude Osnovnog suda u Podgorici, sudije Miodraga Pešića P. br. 768/11 od 26.11.2012. i P.br. 2226/11 od 10.05.2013, kojima su odbijeni tužbeni zahtjevi tužiteljica. 144 Presuda Osnovnog suda na Cetinju P. br. 38/2017 od 05.07.2017. Potvrđena presudom Višeg suda u Podgorici Gž. br.6202/17 od 18.05.2018. 145 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br. 7436/2016 od 24.05.2019. Potvrđena presudom Višeg suda u Podgorici Gž. br. 3871/19-16 od 06.09.2019. 93