Mobing u Crnoj Gori RIJEČ AUTORKE Zlostavljanje na poslu nije nešto što se dešava negdje daleko od nas. Pred vama je studija koja je nastala kao rezultat mog višegodišnjeg istraživanja i analize postupanja u slučajevima žrtava mobinga i diskriminacije na radnom mjestu u Crnoj Gori, u sklopu projekta podržanog od Evropske zadužbine za demokratiju (EED). Gruba kršenja dostojanstva i diskriminacija na radnom mjestu, masovnost radnih sporova i porast broja predstavki pred Evropskim sudom za ljudska prava tim povodom, predstavljaju crnogorsku realnost, ali i motiv da počnemo masovno govoriti o nasilju i zlostavljanju. To je prvi korak ka stvarnoj promjeni odnosa prema kulturi nasilja i nekažnjivosti nasilja. Psihičko nasilje na radnom mjestu je traumatično iskustvo, koje može ostaviti duboke posljedice na osobe koje ga dožive. O njemu nije lako pričati i veoma je važno pružiti podršku onima koje/i odluče da javno progovore i/ili da prijave nasilnike institucijama. Naročito kada su počinioci osobe na pozicijama moći, čija bezobzirnost proističe iz osjećaja nekažnjivosti. Radeći ovu studiju upoznala sam neke od žrtava čije slučajeve obrađujem. Dominantno, radi se o ženama koje su imale snagu da se suprotstave. Njihova iskustva, svjedočenja, sjećanja i danas, nakon protoka vremena, su uznemirujuća. No, istovremeno ohrabrujuća i inspirativna za mene da temu detaljnije sagledam, sistematizujem i približim javnosti. Studija sublimira sve slučajeve u kojima je pravosnažno utvrđeno postojanje mobinga u crnogorskoj sudskoj praksi, tokom protekle decenije otkako je usvojen Zakon o zabrani zlostavljanja na radu. Uz primjere iz oskudne i neuređene sudske prakse, daje presjek odluke Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Špadijer protiv Crne Gore, koja predstavlja snažan impuls državi da pokrene ozbiljna preispitivanja primjene Zakona o zabrani zlostavljanja na radu. Uz analizu izazova 1