Mobing u Crnoj Gori razrješenje, a predsjednik Parlamenta (Ivan Brajović) ciljano napustio plenum uoči stavljanja predloga za moje razrješenje na glasanje, ista poslanica je iz opozicionih klupa dala i svoj glas, koji je obezbijedio potrebnu većinu da nezakonita odluka o mom razrješenju bude izglasana. Na osnovu „paušalnih navoda“ guvernera, „bez jednog dokaza“, kako je kasnije utvrdio Sud. Suprug navedene poslanice je tadašnji Vrhovni državni tužilac Crne Gore (Ivica Stanković), kojem su Guverner i Snaha iste poslanice podnijeli neosnovanu, pravosnažno odbačenu, krivičnu prijavu, fingiranu u cilju mog razrješenja. Čak šest puta tokom manje od dva i po mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za zaštitu od mobinga, tuženi Radoje Žugić mi je oduzimao i redukovao nadležnosti viceguvernerke, a primanja su mi smanjivana. U jednoj godini imala sam preko 50% niža primanja u odnosu na kolegu viceguvernera. Slično i u narednoj. Tako mi je poručivano da manje vrijedim, osobito od svog muškog kolege. Stalnim psihičkim presingom guverner, s par podređenih, navodio je da tako počnem doživljavati sebe. Odbila sam. Zato sam danas ovdje. Kako nemam mrlju u ličnoj, profesionalnoj i naučnoj biografiji, na koje sam ponosna, nakon podnošenja internog zahtjeva za zaštitu od mobinga u martu 2018. godine, guverner je pokušao da me diskredituje na najniži i, u patrijarhalnoj Crnoj Gori, onaj najteži način – kao ženu. Preko pisma koje je distribuirano kroz CBCG, a kasnije i u javnosti, o mom navodnom „nemoralu“ kao žene. O kakvoj svijesti se radi govori i to što se tuženi nije libio da to isto pismo dostavi podneskom i ovom sudu kao „dokaz“. Insinuirajući pritom da sam nemoralu kao žena bila sklona i u CBCG. Sve ovo i još puno toga što mi se dešavalo u CBCG urušilo je moje zdravlje. Najlakše je bilo povući se, ćutati, ali nisam htjela, niti mogla da odustanem. Niti zbog sebe, niti zbog onih koji su imali slična iskustva s guvernerom. Ne želim ni da se moje iskustvo ponovi nikom drugom. Zakon o zabrani zlostavljanja na radu upravo je donesen kao poruka društva da je nasilje nedozvoljeno i sankcija obavezna. Za svakoga, bez obzira koju javnu funkciju obavlja. Zakon o zabrani zlostavljanja na radu imperativno zabranjuje raskid radnog odnosa podnosiocu zahtjeva za zaštitu od mobinga, nakon otpočinjanja procedure zaštite od mobinga. Zatražila sam zaštitu od mobinga u martu 2018. godine, a tužba za mobing i diskriminaciju ovom sudu podnesena je u aprilu - 65 dana prije razrješenja. Uprkos prethodnom i protivno zakonu, inicijativa za moju smjenu je s potpisom guvernera otišla ka Parlamentu, 02.07.2018. godine, šesti dan od moje prikovanosti za bolničku postelju, u kojoj sam se našla dok sam službeno boravila van Crne Gore. Upravo u bolnici u Beču sam iz medija saznala i za podnešenu fingiranu krivičnu prijavu i užasne navode koje je, bez ijednog dokaza, kako će kasnije utvrditi i tužilaštvo i sud, guverner plasirao poslanicima u Skupštini. To je učinio pojedinac uljuljkan u osjećaju moći i nekažnjivosti, spreman na besprizorne tvrdnje da se Zakon o zabrani zlostavljanja na radu ne odnosi na javne fukcionere izabrane u Skupštini (vidjeti interne spise CBCG za zaštitu od mobinga) i lišen osjećaja ljudske odgovornosti da ostavlja trajne posljedice na moj život, zdravlje i karijeru. 97