Mobing u Crnoj Gori i profesionalnog integriteta, ponižavanjem, stvaranjem neprijateljskog okruženja, pogoršanjem uslova rada, te navođenjem drugih zaposlenih na navedeno ponašanje i dovođenjem do toga da se zaposleni izoluje, sa ciljem izazivanja straha, navođenjem da na sopstvenu inicijativu otkaže ugovor o radu; 2) obavezuje tuženi da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede ugleda i časti isplati iznos od 3.000 eura; 3) obavezuje tuženi da o svom trošku objavi pravosnažnu presudu u dnevnom štampanom mediju „Vijesti”; 4) odbija tužbeni zahtjev u dijelu kojim je traženo da se utvrdi da je tužilac pretrpio zlostavljanje na radu od strane tuženog na način što je nezakonito raspoređivan, smjenjivan sa funkcija, nezakonito disciplinski kažnjavan, nezakonito mu nuđeni ugovori o radu i aneksi istih kao neosnovan; 5) odbija tužbeni zahtjev da na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede ugleda i časti, mimo iznosa dosuđenog u stavu III izreke ove presude, tuženi isplati iznos od još 27.000 eura, kao neosnovan; 6) obavezuje tuženi da tužiocu na ime naknade troškova postupka isplati iznos od 2.146,50 eura.” Viši sud u Podgorici, kao drugostepeni, odlučujući po žalbama parničnih 83 stranaka odbacio je iste i u septembru 2019. potvrdio prvostepenu presudu. Dodatne optužbe za mobing protiv istog tuženog i istih odgovornih lica: slučaj tužiteljice K.A.V. protiv Željezničkog prevoza Crne Gore AD Protiv tuženog Željezničkog prevoza Crne Gore AD i istih odgovornih lica kod tuženog, među brojnim radnim sporovima kod redovnih sudova iz predmetnog perioda, podnešena je 2013. godine još jedna tužba za mobing. Predmetnom tužbom tužiteljica K.A.V. tvrdila je da je u periodu od 08.11.2010. do 19.11.2012. godine bila zlostavljana na radu od strane odgovornih lica tuženog - izvršnog direktora M. Z. i predsjednika Odbora direktora R.N. - u dužem periodu bila onemogućena da obavlja radne zadatke iz opisa radnog 84 mjesta portparol u Kabinetu. Tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan, dok o stepenu relativizacije zlostavljačkog ponašanja na radnom mjestu u Crnoj Gori ilustrativno govori stav Vrhovnog suda Crne Gore koji u odluci ističe da se „tokom postupka, a i u reviziji, posebno ukazuje na obraćanje predsjednika Odbora direktora R. N. tužiteljici nazivajući je „bukvom”, uz ocjenu suda da je takav izraz neprimjeren u poslovnoj komunikaciji, međutim, iz nespornih navoda tužiteljice i 83 Presuda Višeg suda u Podgorici Gž. br. 3871/19-16 od 06.09.2019 u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća, sudije Vjere Šljivančanin i sudija Ognjane Boljević i Miodraga Pešića, članova vijeća. 84 Presuda Vrhovnog suda Rev. br. 853/14 od 22.10.2014. u vijeću sastavljenom od sudija Čabarkapa Gavrila, kao predsjednika vijeća, Begović Vesne, Radović Dušanke, Milačić Dragice i Orović Radoja, kao članova vijeća, potvrđena presuda Višeg suda u Podgorici Gž. br. 2354/14 od 19.06.2014. kojom je odbijena kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br.511/13 od 09.04.2014. 57