Mobing u Crnoj Gori u Beč u periodu od 03.06. do 21.07.2018. godine, shodno čemu je zaključila i Ugovor o stručnom usavršavanju sa prvotuženim br. 13-4012-1/2018 od 04.05.2018. godine. Dakle, zbog bolovanja tužilje i zatim njenog učešća na stručnom usavršavanju u Beču, nije bilo logično i objektivno za očekivati da je na tužilju uopšte bilo moguće u periodu nakon 27.04.2018. godine prenijeti neko novo zaduženje, dok period od 12.03. do 27.04.2018. godine (jedan mjesec i 15 dana) ne može ni predstavljati period koji je neophodan da bi bio ispunjen uslov trajnosti radnji u dužem periodu da bi u 280 konkretnoj situaciji moglo biti govora o mobingu.” Neprihvatljivo je fragmentiranje perioda mobinga na koji to čini sudija (na period od 12.03.2018. godine kad su tužiteljici oduzeta sva ovlašćenja, sektor i zaposleni do odlaska tužiteljice na bolovanje), čime se pokušava „maskirati“ nesporna činjenica da je tužiteljica bila izložena učestalim i intenzivnim zlostavljačkim i diskriminatorskim radnjama mobera u periodu od 27.10.2017. godine sve do njenog razrješenja 05.07.2018. godine. Nesporno je i da je u periodu od 12.03.2018. godine sve do razrješenja tužiteljce 05.07.2018. godine mobing bio dodatno efektuiran kroz „sindrom praznog stola“ i potpunu izolaciju od kolektiva. U vezi sa elementom učestalosti zlostavljanja na radu, potrebnim da bi se pokrenula primjena odredbi Zakona o zabrani zlostavljanja na radu, ESLJP ukazuje na svega četiri pravosnažne domaće presude, raspoložive u momentu razmatranja predstavke i naglašava da presude nijesu uključivale zahtjev da se zlostavljanje mora ponoviti najmanje jednom sedmično, u trajanju od najmanje 281 šest mjeseci, kako bi bio utvrđen mobing. Sve i da je ispravan pristup sudije Grdinića da sagledava mobing samo u periodu kad su tužiteljici oduzeta sva ovlašćenja, radni zadaci i zaposleni 12.03.2018. godine do 27.04.2018 (dana odlaska tužiteljice na bolovanje s dijagnozom koja je, shodno međunarodnoj sudskoj praksi posljedica mobinga!) i u praksi crnogorskog pravosuđa postoji pravosnažna presudu kojom je utvrđeno postojanje mobinga, utvrđenog u slučaju V.Ć. protiv Saveza Sindikata, gdje je mobing utvrđen za period od 07.09.2012. do 30.10.2012. godine, dakle za period značajno kraći od šest mjeseci, suprotno tumačenju da „mobing konstituišu radnje psihičkog zlostavljanja na radu koje se vrše najmanje jednom sedmično, u periodu od najmanje šest mjeseci. Stav ESLJP u slučaju Špadijer protiv Crne Gore je da je zbog nepreciznosti spornih zakonskih odredbi sud u njihovom tumačenju koristio široka diskreciona ovlašćenja, te da princip „šest mjeseci – najmanje jednom sedmično” postavlja isuviše visoko postavljenu ljestvicu koju žrtva mobinga treba da preskoči u dokazivanju postojanja istog. Prema ESLJP: Pravilo „šest mjeseci – najmanje 280 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br. 2422/18 od 04.08.2020, str.83. Postupajući sudija Mladen Grdinić. 281 Špadijer protiv Crne Gore, presuda od 9. novembra 2021, predstavka br. 31549/18, st. 61, 62 i 92. 178